REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj P-553/2022-75
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Mijić Scheidl, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Rijeka, protiv prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELENSKI JARAK“ VRBOVSKO, Vrbovsko, Cetin 1, OIB: 49869794327, kojeg zastupa punomoćnik dr.sc. Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Filijala Rijeka, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka i umješača na strani drugotuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, zamjenice punomoćnice drugotuženika te zamjenice punomoćnika umješača na strani prvotuženika i zamjenice punomoćnika umješača na strani drugotuženika, a u odsutnosti punomoćnika prvotuženika, objavljene 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se drugotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 7.205,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, u odnosu na prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO „JELENSKI JARAK“ VRBOVSKO, Vrbovsko, Cetin 1, OIB: 49869794327, kao neosnovan.
III. Nalaže se drugotuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od 2.704,75 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti prvotuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „JELENSKI JARAK“ VRBOVSKO, Vrbovsko, Cetin 1, OIB: 49869794327, iznos od 2.312,50 EUR na ime prouzročenog parničnog troška, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev prvotuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
V. Nalaže se tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti umješaču na strani prvotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Filijala Rijeka, OIB: 26187994862, iznos od 1.625,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev umješača na strani prvotuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se sudjelovanje CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Filijala Rijeka, OIB: 26187994862, u svojstvu umješača na strani prvotuženika.
II. Prihvaća se sudjelovanje WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, u svojstvu umješača na strani drugotuženika.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. rujna 2022. podnio tužbu protiv prvotuženika i drugotuženika (dalje: 1. i 2. tuženika) radi regresne isplate, navodeći da se 21. rujna 2019. dogodila prometna nezgoda na kolniku autoceste A6 Rijeka-Zagreb, na 21 km+600 metara, vijadukt Jablan II. Nezgoda se dogodila na način da se vozač DO kretao autocestom A6, upravljajući osobnim vozilom marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] te mu je na navedenoj dionici ceste na km 21 + 600 metara, iznenada istrčala/iskočila divljač te je ista udarila u prednji i bočni lijevi dio vozila i uslijed takvog naleta na vozilo uginula. Nad vozačem je obavljeno alkotestiranje te je test bio negativan (0,00 g/kg). Na vozilu marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] nastala je imovinska šteta. Prema podacima u Potvrdi Policijske uprave Primorsko- goranske Policijske postaje Vrbovsko o navedenom događaju je izvješten 2. tuženik te su njegovi djelatnici izašli na mjesto događaja i uklonili uginulu divljač. Vlasnica vozila, reg. oznake [registarska oznaka], JO (suvozač u štetnom događaju) je kod tužitelja imala sklopljen ugovor o kasko osiguranju za navedeno vozilo broj 831384517, te je tužitelj na ime naknade troškova popravka vozila 13. studenog 2019. izvođaču radova Porsche Inter Auto d.o.o., Rijeka isplatio iznos od 53.295,25 kn i to temeljem računa za popravak vozila ispostavljenog od društva Porsche Inter Auto d.o.o. Rijeka broj 5415/11484/33 od 30. listopada 2019. i sporazuma o izvansudskoj nagodbi kojeg je tužitelj sklopio s JO. Na ime naknade troškova prijevoza vozila (šlepanje) je također 13. studenog 2019. isplatio vlasnici vozila JO iznos od 994,95 kn. Odgovornost 1. tuženika temelji se na odredbi čl. 75. Zakona o lovstvu prema kojemu je lovoovlaštenik dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim mjerama. Između ostalog lovoovlaštenik je dužan ograditi zemljište ili upotrijebiti odgovarajuća zaštitna sredstva ili plašila u cilju sprječavanja štete od divljači. Divlje životinje kao i divljač smatraju se opasnom stvari pa se za štetu uzrokovanu od strane divljači odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti. Dakle, bez obzira na krivnju, jer se prema odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje, odgovornost 1. tuženika proizlazi i iz odredbe čl. 1064. i čl. 1066. st. 1. ZOO-a, pa iz navedenih odredaba jasno proizlazi odgovornost ovdje 1. tuženika za naknadu utužene štete tužitelju. Odgovornost 2. tuženika proizlazi iz odredbe čl. 50. Zakona o cestama prema kojemu pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači ukoliko javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom, a sukladno posebnim propisima. Posebni propis za 2. tuženika predstavlja Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama iz kojega proizlazi dužnost 2. tuženika za postavljanjem zaštitnih žičanih ograda namijenjenih zaštiti prometa od divljači. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te da tuženicima naloži da mu solidarno isplate ukupan iznos od 54.290,20 kn/7.205,54 EUR[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2019. pa do isplate, kao i da iste obveže na naknadu parničnog troška.
1.1. Podneskom od 1. travnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime imovinske štete na predmetnom vozilu iznos od 7.073,50 EUR te za troškove prijevoza vozila (šlepanje) iznos od 132,06 EUR, odnosno sveukupno iznos od 7.205,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2019. pa do isplate, kao i naknadu prouzročenog parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik osporava sve navode iz tužbe tužitelja te ističe da navodne priložene privatne fotografije koje su sačinjene po tužitelju ne mogu biti relevantan dokaz u predmetnoj pravnoj stvari, već bi se pravilno činjenično stanje moglo utvrđivati jedino i isključivo na temelju skice i fotoelaborata koji je eventualno sačinjen od strane policije. Prema tome, 1. tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, pa tako i dinamiku predmetne prometne nesreće i visinu štete. Ujedno, niti iz jednog dokaza i činjenice koju je tužitelj dostavio u tužbi ne proizlazi da bi za predmetnu prometnu nesreću postojala bilo kakva odgovornost na strani 1. tuženika pa se u tom pravcu ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. U tom pravcu su u potpunosti neosnovani i paušalni navodi tužitelja da bi navodna divljač imala bilo kakve veze sa 1. tuženikom. Također, ističe kako je prema navodima iz tužbe do navodnog štetnog događaja došlo na mjestu na kojem ne postoji prometni znak „divljač na cesti“, a kojim prometnim znakom je skrenuta pozornost kako društvu koje je nadležno za održavanje cesta, a tako i vozačima, da na mjestu navodnog štetnog događaja postoji opasnost od izlijetanja divljači, niti je to moguće na autocesti. Naime, prometni znak opasnosti od naleta divljači na kolnik nije postavljen iz očitog razloga što se događaj dogodio na autocesti, a autocesta je kao javna cesta definirana sukladno odredbi čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U konkretnom slučaju pravna osoba koja po Zakona upravlja autocestom odgovara sukladno odredbi čl. 50. Zakona o cestama. Naime, 2. tuženik je u konkretnom slučaju očito postupao suprotno odredbama Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama te Pravilniku o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa, a sve s obzirom da iz činjenice što se divljač uopće zatekla na prostoru autoceste, dokazuje propust 2. tuženika u održavanju predmetne autoceste jer je svojim propustima dopustio ulazak divljači na autocestu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama zauzeo pravni stav kako je u takvim situacijama (pojava divljači na autocesti) dokazano da je štetni događaj nastao isključivo uslijed propusta osobe ovlaštene upravljati autocestom (javnom cestom), te da u takvim situacijama ne može biti odgovornosti Lovačkih društava. Opreza radi ističe se prigovor zastare potraživanja tužitelja. U konačnici, prigovara visini tužbenog zahtjeva tužitelja kao prekomjernoj u cijelosti i po svim osnovama potraživanja, a posebno prigovara utuženom tijeku kamata. Slijedom iznijetog, predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade troškova postupka.
3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik primarno ističe prigovor zastare obzirom tražbina osiguratelja s naslova koji je isplatio svom osiguraniku i to po osnovi kasko osiguranja prema štetniku zastarijeva u zastarnom roku od 3 godine i počinje teći od dana otkad je oštećenik (ovdje osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. Tuženik podredno, opreza radi daje odgovor na tužbu kojim osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik osporava odgovornost i uzročno- posljedičnu vezu između postupanja tuženika i prometne nesreće koja se dogodila 21. rujna 2019. na autocesti A6, na 21+600 kilometru, naletom vozila reg. oznake [registarska oznaka] na divljač. Iz ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe kako je u cijelosti postupio sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta, Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Navedenim zakonskim i podzakonskim aktima propisana je svaka radnja, mjera s rokom izvršenja, osobe nadležne za održavanje autoceste, način vođenja brige o nesmetanom i sigurnom odvijanju prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe, sve upravo iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ophodnja na autocesti obavlja se od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja se uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP>10. -000, a najmanje dva puta dnevno na ostalim autocestama. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Također se napominje, kako je općepoznata činjenica da je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice. Također iz Dnevnika rada proizlazi kako pregledom zaštitne žičane ograde nisu uočena nikakva oštećenja. Iz svih dokaza nesporno proizlazi kako je 2. tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Slijedom navedenog, tužitelj ničim nije dokazao da bi 2. tuženik propustio voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Nalet na divljač na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju 2. tuženika koji se u danim okolnostima imajući u vidu sve mjere koje je tuženik poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ističe se, kako odgovornost 2. tuženika za štetu nije objektivna već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Na strani štetnika vrijedi obveza naknade štete u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a samo pod pretpostavkom da bude dokazano i utvrđeno postojanje svih propisanih elemenata odštetne odgovornosti (štetnik, štetna radnja, šteta, uzročno-posljedična veza), a teret dokazivanja činjenice štetne radnje tuženika je na tužitelju. Ujedno, ističe doprinos vozača vozila odnosno njegova isključiva odgovornost koji je brzinu kretanja trebao prilagoditi uvjetima na cesti, na kojoj je vrijedilo ograničenje 110 km/h. Obzirom na nepostojanje odgovornosti 2. tuženika, smatra da visinu štete nije potrebno posebno analizirati. Slijedom iznijetog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, je 21. ožujka 2023. dao izjavu o stupanju u ovu parnicu kao umješač na strani 1. tuženika temeljem odredbe čl. 206. i čl. 211. Zakona o parničnom postupku jer je Hrvatski lovački savez iz Zagreba, a čiji je član 1. tuženik, kod CROATIA osiguranja d.d. imao zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti, br. police 078700036869 (valjanost osiguranja u razdoblju od 31. prosinca 2018. do 31. prosinca 2019.), po kojoj polici je ugovorena svota osiguranja od 75.000,00 kn/9.954,21 EUR po štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 54.000.000,00 kn/7.167.031,65 EUR koji do danas nije iscrpljen. Slijedom iznijetog, navodi da ima pravni interes stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu umješača na strani 1. tuženika, jer u slučaju da se pravomoćnom presudom utvrdi eventualna odgovornost 1. tuženika za naknadu štete tužitelju, u konačnicu će isplatu snositi umješač temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju. Zbog navedenog, predlaže naslovnom sudu da donese rješenje kojim će mu dopustiti sudjelovanje u predmetnoj parnici u svojstvu umješača na strani 1. tuženika. Ukoliko sud donese rješenje kojim se dopušta CROATIA osiguranje d.d. da sudjeluje u predmetnoj parnici u svojstvu umješača na strani 1. tuženika, isti navodi da se u cijelosti pridružuje svim navodima iz odgovora na tužbu i ostalim očitovanjima 1. tuženika, odnosno osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika. Također, ističe da se u slučaju, kao što je konkretan, kada se nalet vozila na divljač dogodio na autocesti, u pogledu postojanja odgovornosti pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom za slučaj izlijetanja divljači na kolnik, relevantna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzela je stav da ne može postojati odgovornost lovačkog društva, već se radi isključivo o dogovornosti pravne osobe zaduženje za održavanje ceste, budući da takva vrsta prometnice kao što je autocesta nije lovište.
5. WIENER osiguranje Vienna insurance group d.d., Zagreb, je 17. ožujka 2023. naveo da je 2. tuženik u vrijeme štetnog događaja imao kod Wiener osiguranja d.d. zaključenu policu osiguranja od odgovornosti i pod uvjetom da tužitelj uspije u ovoj parnici, 2. tuženik će prema Wiener osiguranju d.d. imati regresni zahtjev za tako isplaćenu štetu. Stoga Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. ima pravni interes stupiti u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani 2. tuženika. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu, tako i po visini te se pridružuje svim navodima, prigovorima i dokaznim prijedlozima 2. tuženika istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka. Prije svega, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije i neodgovornosti 2. tuženika za nastalu štetu. Nesporno je da se dana 21. rujna 2019. dogodila prometna nesreća na dionici autoceste A6 na km 21 + 600 metara, te navodi da je 2. tuženik je u vrijeme nesreće postupao u skladu s Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta, kao i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta. Kako bi odgovarao za nastalu štetu trećim osobama, na strani 2. tuženika mora postojati krivnja. Međutim, iz tužbe ničime ne proizlazi da 2. tuženik ne bi ispunio svoju obvezu osiguranja sigurnosti i funkcionalnosti odvijanja promet, odnosno sve sigurnosne mjere koje bi bile potrebne za sprječavanje nastanka predmetne nezgode. Na predmetnoj autocesti, ophodarska služba 24 sata dnevno obilazi cestu i konstatira eventualno uočene nedostatke, a kojih predmetni dan na navedenoj dionici nije bilo. Također, duž čitave autoceste postavljena je žičana ograda, a na kojoj nisu pronađena nikakva oštećenja prilikom njezina pregleda nakon prometne nesreće iz čega proizlazi kako ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetne nezgode i postupanja 2. tuženika. Upravo suprotno, 2. tuženik je, u skladu s pravilima struke i aktualnim propisima, poduzeo sve mjere kako bi se promet odvijao sigurno. Pored toga, ističe se i prigovor isključive/podijeljene odgovornosti vozača vozila koji u kritično vrijeme svoju vožnju i brzinu kretanja očito nije prilagodio uvjetima na cesti. Odredba čl. 50 st.1. ZC-a propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje pa 2. tuženik nije odgovoran, kao niti kriv za pojavu divljači na prometnici. Ophodnja autoceste vršena je u skladu s važećim propisima, odnosno vremenskim razmacima na osnovu dnevnika i putnog lista. U tom smjeru, nesporno je kako je 2. tuženik poduzeo sve zakonske mjere za sprječavanje nastanka prometne nesreće, odnosno kako je ispunio svoju zakonsku obvezu iz odredbe čl. 16. ZC-a, slijedom čega u smislu odredbe čl. 50. Zakona o cestama, nema odštetne odgovornosti 2. tuženika u ovom predmetu. Nadalje, za štetu koja nastane nalijetanjem vozila na divljač redovito odgovara lovačko društvo na čijem području se prometna nezgoda desila, a kako je to pravilno u tužbi utvrdio i sam tužitelj. Ta odgovornost proizlazi iz općih pravila o odgovornosti za štetu, a utvrdila ju je i sudska praksa, koja je zauzela jednoznačan stav da je divlja životinja u prirodi opasna stvar. Uslijed toga, za štetu koja nastane od te životinje odgovara njezin imatelj, odnosno lovačko društvo koje gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju. Budući je 2. tuženik poduzeo sve mjere za nesmetano i sigurno odvijanje prometa, nalet na divljač na predmetnoj dionici autoceste ne može biti krivnja 2. tuženika. Temeljem svega navedenog, u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te obzirom na sve iznesene prigovore predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži istom da mu naknadi prouzročene parnične troškove.
6. Sud je ocijenio da CROATIA osiguranje d.d., Zagreb i WIENER osiguranje Vienna insurance group d.d., Zagreb, imaju pravni interes sudjelovati u postupku jer kao njihovi osiguratelji imaju interes da tuženici uspiju u sporu, slijedom čega je sud prihvatio sudjelovanje CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, kao umješač na strani 1. tuženika, kao i sudjelovanje WIENER osiguranje Vienna insurance group d.d., Zagreb, kao umješač na strani 2. tuženika, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka i to AO (stranica 205-207 spisa), ĆO (stranica 207-209 spisa), VO (stranica 222-223 spisa), DO (stranica 297-298 spisa) i JO (stranica 298-2989 spisa) te nalaz i mišljenje vještaka za promet Srećka Hlišća od 6. prosinca 2024. (stranica 311-318 spisa), kao i dodatno očitovanje sudskog vještaka od 4. siječnja 2025. (stranica 339-340 spisa).
8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na 2. tuženika, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, sud odbio kao neosnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud tuženicima solidarno naloži isplatiti iznos od 7.205,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2019. pa do isplate zbog imovinske štete nastale na osobnom vozilu marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. rujna 2019.
10. Među strankama nije sporno da se 21. rujna 2019. na kolniku autoceste A6 Rijeka-Zagreb na 21 km+600 metara, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao DO kao vozač te JO kao suvozač i vlasnica osobnog vozila marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] i to na način da je upravljajući istim te krećući se blagim lijevim zavojem naletio na jelena koji je ležao na kolniku autoceste.
11. Među strankama je sporno, a s obzirom na istaknute prigovore tijekom postupka pasivna legitimacija 1. i 2. tuženika, osnovanost istaknutog prigovora zastare, opseg i visina štete, kao i je li za nezgodu isključivo odgovaran/suodgovoran vozač, odgovornost 1. tuženika te odgovornost, odnosno je li došlo do propusta od strane 2. tuženika glede održavanja ceste u ispravnom stanju za sigurno i nesmetano odvijanje prometa, kao i postojanje krivnje 2. tuženika.
12. Uvidom u potvrdu MUP, PP Primorsko-goranska, Rijeka, PP Vrbovsko od 25. listopada 2019., (stranica 8-9 spisa), utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila 19. rujna 2019. oko 06,10 sati na 21 km+600 m autoceste A6 Rijeka-Zagreb na način da je došlo do naleta na jelensku divljač/jelena u kojoj su sudjelovali vozač DO osobnog vozila marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] te putnice na prednjem desnom sjedalu istog JO. Na predmetnom vozilu nastala su oštećenja na prednjem lijevom dijelu, oštećenje branika, blatobrana, veznog lima, ukrasne maske motora, prednjeg lijevog svijetla, prednje lijeve maglenke, hladnjaka motora i prednjeg lijevog kotača. Također, utvrđeno je da je o navedenom događaju izviješten HAC, TJ Delnice koji su izašli na mjesto prometne nesreće i uklonili divljač.
13. Uvidom u službenu bilješku MUP, PP Primorsko-goranska, Rijeka, PP Vrbovsko od 2. listopada 2019., (stranica 178-179 spisa), utvrđeno je da je izlazak na mjesto događaja povodom dojave DO **.**.2019. u 06,08 sati, započelo navedenog dana u 06,25 sati. Vozač DO je 21. rujna 2019. upravljao osobnim vozilom marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] te se kretao južnom kolničkom trakom autoceste A6 u smjeru Zagreba. Dolaskom na 21,6 km dionice Vrbovsko-Ravna Gora gdje postoje tri prometne trake za kretanje vozila i gdje je cesta u nagibu (padu) od 6%, krećući se desnom prometnom trakom, prednjim lijevim dijelom automobila udario u jelena koji mu je iskočio s njegove lijeve strane i ušla na autocestu nakon čega je ista uginula. Sud nije u cijelosti prihvatio sadržaj predmetnog zapisnika i to u dijelu u kojem se navodi da je jelen iskočio s lijeve strane kolnika, sve temeljem odredbe čl. 230. st. 3., a u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, obzirom da je u tom dijelu isti u suprotnosti s ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu, iskazu vozača DO, kao i nalazu i mišljenju prometnog vještaka.
14. Uvidom u zapisnik o očevidu i situacijski plan MUP, PP Primorsko-goranska, Rijeka, PP Vrbovsko od 2. listopada 2019. (stranica 180-185 spisa), utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila 21. rujna 2019. izvan naselja na odsjeku ceste na km 21+600 m, oznaka i broj ceste A6, da se radilo o nagibu ceste do 8%, da je kolnik bio suh, da nije bilo javne rasvjete, da se prometna nezgoda dogodila u svitanje u kojoj su sudjelovali DO kao vozač predmetnog vozila i JO kao suvozač. Do dolaska policijskih službenika mjesto događaja prometne nesreće je bilo izmijenjeno utoliko što je vozač DO sa osobnim vozilom marke Seat Leon registarske oznake [registarska oznaka] nakon nesreće, isto uklonio na obližnje ugibalište za zaustavljanje vozila u nuždi, kao i što je uklonio i jelensku divljač na ugibalište uz pomoć drugih sudionika u prometu radi sigurnog odvijanja prometa te se preko mjesta događaja odvijao promet čime je došlo do izmjene i raznošenja tragova od vozila drugih sudionika u prometu. Također, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PP Vrbovsko od 21. rujna 2019., utvrđeno je da ispitanik DO kao vozač predmetnog vozila prihvaća ispitivanje te da nije utvrđena koncentracija alkohola u krvi.
15. Prije svega, prigovor zastare utuženog potraživanja 1. i 2. tuženika, kao i umješača, ovaj sud je ocijenio neosnovanim. Naime, regresno potraživanje osiguratelja prema njegovom osiguraniku, zastarijeva u roku od tri godine, a zastarijevanje počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku. Kako je već navedeno, ovaj sud je utvrdio da je utuženi iznos tužitelj isplatio temeljem sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 31. listopada 2019. (stranica 34 spisa), a što je tužitelj potkrijepio i potvrdom o izvršenoj uplati, kao i iskazom svjedoka DO te je predmetnu tužbu podnio 21. rujna 2022., dakle unutar zastarnog roka od tri godine, sve temeljem odredbe čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., u nastavku teksta: ZOO).
16. Također, prigovor 1. i 2. tuženika glede tijeka zateznih kamata, sud također ocjenjuje neosnovanim, budući je uplata izvršena direktno serviseru predmetnog vozila i to društvu Porche Inter Auto d.o.o. od strane tužitelja i to 13. studenog 2019. u iznosu od 53.295,25 kn (stranica 35 spisa), kao i što je uplata iznosa od 994,95 kn izvršena vlasnici predmetnog vozila JO za troškove prijevoza predmetnog vozila, također 13. studenog 2019. (stranica 36 spisa). Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o regresnoj isplati, zatezne kamate teku od dana kada je tužitelj (osiguratelj) izvršio isplatu prema oštećeniku (osiguraniku) temeljem ugovora o osiguranju.
17. Nadalje, budući da su 1. i 2. tuženik, kao i umješači osporili dinamiku nastanka prometne nesreće te su istaknuli prigovor isključive odgovornosti/suodgovornosti vozača za nastanak predmetne prometne nesreće, sud je proveo dokaz saslušanjem vozača DO te je utvrdio da se isti predmetnog dana vozio u smjeru Rijeke prema Zagrebu te da se rano ujutro dogodila prometna nesreća kod Ravne Gore i to na način da se kretao srednjom prometnom trakom te je naletio na mrtvog jelena na cesti, odnosno prešao preko istog, koji se također nalazio u srednjoj prometnoj traci. Tom prilikom, da se kretao cca 100 km/h te je bio udaljen cca 10 metara prije nego li je uočio jelena na cesti. Koliko se sjeća, neposredno prije nezgode da nije bilo vozila ispred njega. Temeljem kasko police isplaćena mu je nastala šteta. Kada mu se predočio zapisnik o očevidu, svjedok je iskazao da nije izjavio da je jelen iskočio s lijeve strane ceste na njegovo vozilo već da je naletio na mrtvog jelena koji se nalazio na cesti. Nakon toga da je vozilo pomaknuo sa strane jedno 100 metara od nezgode, kao i jelena sa ceste radi sigurnog odvijanja prometa na autocesti. Ujedno je iskazao da nije uočio znak upozorenja „divljač na cesti“, kao i da pretpostavlja da je taj dio autoputa zaštićen ogradom.
18. Iz iskaza ĆO, ophodara zaposlenog kod 2. tuženika, sud je utvrdio da je isti predmetnog dana cca pola sata prije štetnog događaja prošao predmetnom dionicom autoceste te tom prilikom nije uočio nikakvu divljač. Na autocesti su bili postavljani znakovi upozorenja. Pregledao je zaštitnu žičanu ogradu 200 metara od mjesta nezgode, kao i uz vijadukt te nije uočio nikakva oštećenja na istoj. Koliko se sjeća radilo o jelenu, odnosno o razdoblju kada počinje tzv. rika jelena. Glede zaštitne ograde koja je postavljana uz predmetnu dionicu, svjedok je iskazao da predmetna zaštitna ograda medvjedu ništa ne znači, odnosno da ju medvjed može lako srušiti, kao i da misli da ju jelen u periodu rike može preskočiti, s time i da je konfiguracija terena takva da omogućuje preskakanje iste. Kada mu se predoče fotografije sa CD-a, njegov dojam je bio da je vozač naletio na već pregaženog jelena, a da to zaključuje prema oštećenjima nastalim na vozilu, budući bi udar u jelena nanio na osobnom vozilu puna veća oštećenja nego ona koja su nastala. Ne zna gdje je jelen ušao na kolnik te mu nije poznato ni koliko se kretao kolnikom. Lešinu da su ostavili na naplatnim kućicama jer im je završavala smjena te pretpostavlja da je ista bila za baciti jer je jelen bio pregažen.
19. Sud je iskaz vozača DO, kao i ophodara ĆO u cijelosti prihvatio kao uvjerljive, logične, međusobno usklađene te podudarne s dokumentacijom priležećom spisu, kao i nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Osim toga, vozač je na uvjerljiv, životan i na logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja uslijed naleta na jelena na predmetnoj dionici autoceste. Budući da stranke i umješači nisu isticali primjedbe na sadržaj njihovih iskaza, sud je navode iz njihovih iskaza prihvatio kao vjerodostojne. Imajući u vidu da je vozač vozio unutar ograničenja brzine, kao i da je nad istim izvršen alkotest, sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, a osobito stoga što ni policijski djelatnik dolaskom na mjesto nezgode nije poduzimao daljnja postupanja protiv vozača, a kako je to vidljivo i iz zapisnika o očevidu. U konačnici, navedeno je potvrdio i svjedok EO, policijski djelatnik u svom iskazu kada je naveo da nije imao razloga podnositi bilo kakvu prijavu protiv vozača jer nije bilo odgovornosti istog. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice, kao i činjenicu da se jelen prilikom naleta već nalazio na kolniku autoceste, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja. Dio iskaza navedenog svjedoka AO da je do štetnog događaja došlo iskakanjem divljači, sud nije prihvatio iz razloga jer je navedeno u suprotnosti iskazu vozača, kao i nalazu i mišljenu sudskog vještaka koji je s obzirom na nastala oštećenja na predmetnom vozilu, utvrdio da je predmetno osobno vozilo naletio na već mrtvog jelena koji je ležao na kolniku. Iskaz svjedoka VO tadašnjeg člana 1. tuženika, kao i iskaz svjedokinje JO kao suvozača predmetnog vozila, sud nije posebno cijenio, budući isti nisu imali konkretnih saznanja glede dinamike nastanka štetnog događaja, odnosno njihovi iskazi nisu bili od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica u predmetnom postupku.
20. Obzirom da su 1. i 2. tuženik, kao i umješači osporili osnovanost osnove tužbenog zahtjeva te ustrajali na prigovoru neodgovornosti za nastanak štetnog događaja, ističući da je za nastanak predmetne prometne nezgode i štete isključivo odgovoran tužitelj, jer da se kretao brzinom većom od dopuštene te da istu nije prilagodio stanju i uvjetima na cesti, sud je prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog te je rješenjem od 15. listopada 2024. odredio izvođenje predloženog dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke Srećka Hlišća dipl.ing. prometa, čija je zadaća bila utvrditi dinamiku i okolnosti nastanka štetnog događaja, eventualno postojanje suodgovornosti, kao i visinu štete nastale imovinske štete na predmetnom vozilu.
21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Srećku Hlišću od 6. prosinca 2024., u bitnome proizlazi da je na predmetnom osobnom vozilu u štetnom događaju udarno teže oštećen prednji donji lijevi dio te da izostanak oštećenja gornjih dijelova prednjice osobnog vozila upućuje na zaključak da je u trenutku naleta jelen ležao na kolniku kada je udaren prednjim donjim lijevim dijelom osobnog vozila, dakle nije bio uspravan niti se kretao ulazeći u putanju osobnog vozila, koje se kretalo po lijevoj od tri vozne trake. Zbog nekarakterističnog naletnog položaja s tijelom veće divljači kao što je jelen, temeljem nastalih oštećenja nije moguće zaključivati na naletnu brzinu, već jedino da se moglo raditi o nekoj većoj brzini od 60- ak km/h pa tako moguće i o brzini od 100 km/h, sukladno iskazu svjedoka DO. Što se tiče mogućnosti izbjegavanja nesreće vještak navodi da do nesreće ne bi došlo da se osobno vozilo ispred mjesta događaja kretalo po srednjoj ili desnoj voznoj traci od tri postojeće. Navedene udaljenosti potrebnog puta za zaustavljanje ili prestrojavanje nadilaze mogućnost uočavanja na kolniku tamnih nekontrastnih prepreka pod kratkim svjetlom, a moguće ih je uočiti kada bi na osobnom vozilu bila ili mogla biti upaljena duga svjetla, obzirom na promet drugih vozila, stoga za upaljena kratka svjetla zbog njihovog dosega utvrđuje da je nesreća neizbježiva. Glede visine štete, vještak utvrđuje da na osobnom vozilu marke Seat Leon 1.5 Eco TSI FR Plus, godina proizvodnje 2019., u vlasništvu JO u štetnom događaju 21. rujna 2019. nije nastala totalna šteta, kako je to navedeno u izvidu štete već da je popravak bio ekonomski opravdan, a visina štete jednaka troškovima popravka. Budući da vozilo nakon štetnog događaja nije bilo u voznom stanju, utvrđuje da je bio nužan njegov prijevoz s mjesta nesreće do servisa, što sveukupno iznosi 7.404,63 EUR. U konačnici, utvrđuje da je na mjestu nesreće vrijedi ograničenje brzine od 110 km/h te da je kod naleta brzina osobnog vozila mogla iznositi po vozaču iskazanih 100 km/h kod koje u noćnim uvjetima vožnje zaustavni put naglim kočenjem iznosi 102,3 m, a za prestrojavanje je potreban put od 80,6 m, koje udaljenosti nadilaze mogućnost uočavanja na kolniku tamnih nekontrasnih prepreka pod kratkim svjetlom, a moguće ih je uočiti kada bi na osobnom vozilu bila ili s obzirom na promet drugih vozila mogla biti upaljena duga svjetla, tako da za upaljena kratke svjetla zbog njihovog dosega je prometna nesreća neizbježiva.
22. Na nalaz i mišljenje sudskog vještake stranke nisu imale primjedbi, već je umješač na strani 1. tuženika tražio da se vještak pisano očituje na iznesenu primjedbu da je vozač predmetnog vozila iskazivao da je vozio srednjom trakom, dok u nalazu i mišljenju vještak navodi da se vozilo kretalo u blagom lijevom zavoju u lijevoj prometnoj traci na kojoj je već ležao jelen. Slijedom iznijetog, podneskom od 4. siječnja 2025. vještak se pisano očitovao na iznesenu primjedbu te je naveo da prema materijalnim tragovima i konfiguraciji kolnika na mjestu nesreće događa u kretanju osobnog vozila lijevom voznom trakom od tri nizbrdice blagog lijevog zavoja južnog kolnika autoceste između čvora Ravna Gora i Vrbovsko, kada je prolaskom preko mosta Jelen, osobno vozilo naletjelo prednjim lijevim dijelom na stražnji dio tijela jelena koji je već ležao na kolniku pa da na taj način treba cijeniti i iskaz vozača.
23. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio. Također, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i dodatnim očitovanjem, stručno i uvjerljivo odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na primjedbu umješača na strani 1. tuženika. Istaknutim prigovorom isti nije doveo u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka. Također, stranke i umješač na strani 2. tuženika nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka od 6. prosinca 2024. te umjašač na strani 1. tuženika više nije imao primjedbi nakon dodatnog pisanog očitovanja vještaka od 4. siječnja 2025., slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.
24. Glede navoda da bi se štetni događaj izbjegao da se vozač predmetnog vozila kretao srednjom ili desnom trakom, sud utvrđuje isti irelevantnim. Naime, radi se o prometnici koja je specifična, dakle zatvorenog tipa te na kojoj se promet odvija brzo. Prema tome, neovisno kojom se točnom trakom kretao vozač predmetnog vozila, isti je postupio kao prosječan vozač na autocesti, obzirom isti opravdano nije očekivao nepredvidivu prepreku, konkretno mrtvog jelena koji je ležao na kolniku nagiba do 8%. Autocesta mora biti slobodna od prepreka, slijedom čega do prometne nezgode ne bi došlo da se divljač nije nalazila na predmetnoj dionici. Pri tome, ovaj sud ima u vidu da je dopuštena brzina kretanja na predmetnoj dionici autoceste110 km/h pa činjenica da se na istoj nalazi mrtva divljač, ukazuje na nedostatnost postojeće zaštite i poduzimanja konkretnih mjera radi zaštite i sigurnosti prometa.
25. Sukladno svemu navedenom, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika utemeljen na naprijed obrazloženoj tvrdnji da je za nastanak predmetne prometne nezgode odgovoran osiguranik tužitelja. Cijeneći sve izvedene dokaze, sud zaključuje da vozač nije odgovaran za nezgodu, a time i nastalu štetu na predmetnom vozilu, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je isti upravljao predmetnim vozilom protivno propisima i uvjetima na cesti pa da bi navedeno bilo uzrok nezgode. Također, sud je utvrdio da na strani vozača nema niti doprinosa nastanku štetnog događaja.
26. U odnosu na tvrdnju 2. tuženika da nema propusta glede obavljanja njegove djelatnosti, sud je istu utvrdio neosnovanom, budući da isti odgovara po principu pretpostavljene krivnje, pri čemu se pretpostavlja najniži stupanj krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju to znači da je teret dokaza na 2. tuženiku da je do nezgode došlo bez njegove krivnje, odnosno da je poduzeo sve što treba da do nezgode, pa time i štete, ne dođe. U konkretnom slučaju nesporno je da se divljač našla na autocesti, a što je 2. tuženik bio dužan spriječiti pravilnim postavljanjem i održavanjem zaštitne ogradom te drugim mjerama u tom cilju. Slijedom iznijetog, neosnovane su prigovorne tvrdnje 2. tuženika kojim osporava svoju odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja 2. tuženika i prometne nesreće koja se dogodila 21. rujna 2019. na autocesti A6, kao i da nije razvidno u čemu bi se točno sastojao njegov propust radi kojeg bi došlo do prometne nesreće, odnosno da sama činjenica kako se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke.
27. Obzirom da 2. tuženik odgovara po principu krivnje koja se pretpostavlja u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, na njemu je teret dokaza da je prilikom održavanja predmetne prometnice postupao kako je trebao, odnosno da je poduzeo sve mjere da se divljač ne nađe na kolniku. Isti u ovom slučaju navedeno nije dokazao jer je sam djelatnik 2. tuženika ĆO kao ophodar u svom iskazu potvrdio da zaštitna ograda koja je postavljana uz predmetnu dionicu, primjerice medvjedu ništa ne znači, odnosno da ju medvjed može lako srušiti, kao i da pretpostavlja da ju jelen u periodu rike može preskočiti s time i da je konfiguracija terena takva da omogućuje preskakanje iste. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač i to jelen, što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno i dovoljno visoko ili čvrsto postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Pritom se upućuje i na pravno shvaćanje donijeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“ S tim u vezi ovaj sud ukazuje da s obzirom na to da činjenica što je 2. tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde (tako i u presudi Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2737/22).
28. Dakle, 2. tuženik je kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na cestu. Do prometne nezgode došlo je upravo zbog nepravilnog održavanja prometnice jer u protivnom do naleta na mrtvu divljač na kolniku autoceste ne bi došlo. U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju, valja pritom dodati i to da opisani propust osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste, nije mogao ukloniti ili spriječiti lovoovlaštenik jer to nije njegova obveza, već je to upravo zakonska obveza 2. tuženika (tako i u odlukama Visokog Trgovačkog suda poslovni broj Pž-4589/2020 i Pž-2737/22). Slijedom iznijetog, ovaj sud je odgovornost u konkretnom slučaju utvrdio temeljem odredbe čl. 50.
Zakona
o
cestama
(„Narodne
novine“
broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19., dalje: ZC-a), kojom je uređena odgovornost za štetu koja potječe od divljači koja se nalazila na autocesti (a ne odgovornost za štetu koju počini divljač u smislu odredbe čl. 80. Zakona o lovstvu, („Narodne novine“ broj: 99/18.).
29. Predmetna dionica, odnosno autocesta na kojoj je došlo do štetnog događaja jest javna cesta u smislu citiranog Zakona o cestama, a odredbom čl. 3. st. 1. istog Zakona je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Sukladno odredbama Zakona o cestama, za štetu koja nastane uslijed takvog stanja javne ceste zbog koje javna cesta nije sigurna za promet odgovara se po principu pretpostavljene krivnje. Slijedom svega iznijetog, odgovornost 2. tuženika u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a proizlazi iz utvrđene činjenice da je tužitelju nastala imovinska šteta na vozilu jer 2. tuženik kao pravna osoba, a koja je po zakonu dužna održavati državnu cestu istu nije održavala na način da bude sigurna za promet. Sud je visinu utvrdio prometnim vještačenjem, a čime je ispunjena i posljednja pretpostavka za obveznopravnu odgovornost 2. tuženika te je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika usvojio te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.
30. Tvrdnja 2. tuženika, kao i umješača na strani 2. tuženika da je odgovornost lovoovlaštenika objektivna, što znači da 1. tuženik odgovara po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te za istu odgovara njen vlasnik, odnosno imatelj, je neosnovana. Točno je da odgovornost lovačkog društva, odnosno ovdje 1. tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar. Nadalje, slučajevi oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a, u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).
31. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da se uslijed propusta 2. tuženika u održavanju zaštitne ograde divljač zatekla na cesti, a što je uzrok prometne nezgode za koju je odgovoran 2. tuženika, koji je kao pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste. S obzirom da je u predmetnom postupku utvrđena šteta u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, te da bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na divljač, uz takav propust 2. tuženika postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti 1. tuženika u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a, jer je u postupku dokazao da je šteta potpuno, nastala radnjom, odnosno propustom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-429/2023).
32. Stoga je 1. tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, slijedom čega je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika kao neosnovan te odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.
33. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj koji je uspio u sporu, a u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe od 21. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 28. veljače 2023., 31. kolovoza 2023., 7. prosinca 2023., 3. rujna 2024., 8. listopada 2024. i 17. travnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav obrazloženog podnesaka od 1. travnja 2025., u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), odnosno iznos od 1.600,00 EUR, što zajedno sa troškom PDV od 25% sveukupno iznosi 2.000,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova vještačenja i to za prometno vještačenje u iznosu od 586,25 EUR, a ne u iznosu od zatraženih 800,00 EUR, obzirom da mu je izvršen povrat predujma u iznosu od 213,75 EUR na njegov račun (stranica 359 i 366 spisa) te na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 118,50 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21.).
33.1. Stoga, tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.704,75 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025., kao dana donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, radi se o razlici zatraženog i dosuđenog troška i to konkretno za trošak prometnog vještačenja što je već obrazloženo.
33.2. Slijedom navedenog, sud je obvezao 2. tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.704,75 EUR te je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.
34. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na 1. tuženika, dužan je istom temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a nadoknaditi parnične troškove, a u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku te ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu od 7. studenog 2022. (Tbr. 8. toč. 1.) u iznosu od 200,00 EUR, za sastav obrazloženih podnesaka od 11. prosinca 2023., 10. prosinca 2024., 7. siječnja 2025. i 17. siječnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 31. kolovoza 2023., 7. prosinca 2023. i 3. rujna 2024., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 28. veljače 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4.) te za sastav podnesaka od 13. veljače 2025. i 14. travnja 2025., svaki u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3.), ukupno iznos od 1.850,00 EUR i trošak PDV 25% u iznosu od 462,50 EUR (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznos od 2.312,50 EUR. Također, 1. tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražio.
34.1. Nadalje, 1. tuženiku za sastav podneska od 28. veljače 2023. nije priznat trošak u iznosu od 200,00 EUR, budući je istim podneskom 1. tuženik predlaže pozvati CROATIA osiguranje d.d. kao umješača temeljem odredbe čl. 211. ZPP-a, slijedom čega se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Također, 1. tuženiku za sastav podnesaka od 13. veljače 2025. i 14. travnja 2025. ne pripada trošak u iznosu od zatraženih 200,00 EUR za svaki, obzirom je istom već priznat trošak za sastav četiri obrazloženih podnesaka u predmetnom postupku, sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, slijedom čega je istom priznat trošak za sastav navedenih podnesaka sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife.
34.2. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da 1. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.312,50 EUR te je odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude.
35. Također, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na 1. tuženika, dužan je umješaču na strani 1. tuženika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a nadoknaditi parnične troškove. Umješač na strani 1. tuženika, a u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav podneska od 18. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podnesaka od 11. svibnja 2023. i 30. siječnja 2025., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4.) te za zastupanje na ročištu 31. kolovoza 2023., 7. prosinca 2023., 3. rujna 2024., 8. listopada 2024. i 17. travnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno iznos od 1.300,00 EUR i trošak PDV 25% u iznosu od 325,00 EUR (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznos od 1.625,00 EUR.
35.1. Nadalje, umješaču na strani 1. tuženika nije priznat trošak za sastav podneska od 20. ožujka 2023., budući da isti tada nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, slijedom čega bi ostvarivo pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi. Također, istom nije priznat trošak za sastav podnesaka od 11. svibnja 2023. i 30. siječnja 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR za svaki, budući je prvotnim podneskom samo dostavljena punomoć za zastupanje, a podneskom od 30. siječnja 2025. isti navodi da ustraje na dosadašnjim navodima iznijetim tijekom postupka, slijedom čega se ne radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife.
35.2. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da umješaču na strani 1. tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.625,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025., kao dana donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. V. izreke ove presude.
Rijeka, 27. svibnja 2025.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
