Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-76/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kuharić i Kuharić iz Ludbrega, Pisarnica Koprivnice, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Željki Lisec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice, te tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-272/2024-38 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava, dok se žalba tužiteljice odbija kao neosnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-272/2024-38 od 6. studenog 2024. i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuju se ništetnima dio odredbe članka 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9012243409, sklopljenog 24. siječnja 2007., a solemniziranog po Javnom bilježniku Marini Ostović, 25. siječnja 2007. pod poslovnim brojem OU-54/07., između tužiteljice JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 i to članak 4.1. u dijelu koji glasi „ koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana „ članak 4.2. u dijelu koji glasi „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01.(slovima:prvisiječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja ) do 30.6 (slovima: tridesetoglipnja ) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja ) do 31.12. (slovima tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupe proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene. „ te u dijelu koji glasi „ u CHF“, a članak 7.2. u dijelu koji glasi „ Kredit u iznosu od 100.816,13 CHF ( slovima: stotisućaosamstošesnaest CHF i trinaest C ) i kamata iz točke 4. ovoga Ugovora otplaćuju se u 360 ( slovima: tristošezdeset ) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovoga Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovoga Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovoga Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora.“ te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB:02535697732, da plati tužiteljici JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.131,76 eura (slovima: sedamtisućastotridesetjedaneur i sedamdesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 01. siječnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:
-na iznos od 6,25 eura od 01. siječnja 2010. do plaćanja,
-na iznos od 157,42 eura od 01. veljače 2010. do plaćanja,
-na iznos od 96,00 eura od 01. ožujka 2010. do plaćanja,
-na iznos od 104,72 eura od 01. travnja 2010. do plaćanja,
-na iznos od 102,81 eura od 01. svibnja 2010. do plaćanja,
-na iznos od 106,79 eura od 01. lipnja 2010. do plaćanja,
-na iznos od 133,20 eura od 01. srpnja 2010. do plaćanja,
-na iznos od 127,56 eura od 03. kolovoza 2010. do plaćanja,
-na iznos od 142,78 eura od 01. rujna 2010. do plaćanja,
-na iznos od 20,11 eura od 01. listopada 2010. do plaćanja,
-na iznos od 121,03 eura od 01. studenoga 2010. do plaćanja,
-na iznos od 125,17 eura od 01. prosinca 2010. do plaćanja,
-na iznos od 146,34 eura od 01. siječnja 2011. do plaćanja,
-na iznos od 188,25 eura od 01. veljače 2011. do plaćanja,
-na iznos od 133,14 eura od 01. ožujka 2011. do plaćanja,
-na iznos od 126,10 eura od 01. travnja 2011. do plaćanja,
-na iznos od 127,16 eura od 01. svibnja 2011. do plaćanja,
-na iznos od 145,04 eura od 01. lipnja 2011. do plaćanja,
-na iznos od 146,87 eura od 01.7.2011. do plaćanja,
-na iznos od 170,45 eura od 01. kolovoza 2011. do plaćanja,
-na iznos od 148,74 eura od 01. rujna 2011. do plaćanja,
-na iznos od 136,45 eura od 01. listopada 2011. do plaćanja,
-na iznos od 134,91 eura od 01. studenoga 2011. do plaćanja,
-na iznos od 133,82 eura od 01. prosinca 2011. do plaćanja,
-na iznos od 139,22 eura od 01. siječnja 2012. do plaćanja,
-na iznos od 206,52 eura od 01. veljače 2012. do plaćanja,
-na iznos od 145,33 eura od 01. ožujka 2012. do plaćanja,
-na iznos od 126,54 eura od 03. travnja 2012. do plaćanja,
-na iznos od 128,17 eura od 01. svibnja 2012. do plaćanja,
-na iznos od 129,75 eura od 01. lipnja 2012. do plaćanja,
-na iznos od 127,26 eura od 01. srpnja 2012. do plaćanja,
-na iznos od 128,00 eura od 02. kolovoza 2012. do plaćanja,
-na iznos od 126,35 eura od 04. rujna 2012. do plaćanja,
-na iznos od 123,30 eura od 01. listopada 2012. do plaćanja,
-na iznos od 126,97 eura od 01. studenoga 2012. do plaćanja,
-na iznos od 128,94 eura od 01. prosinca 2012. do plaćanja,
-na iznos od 128,23 eura od 01. siječnja 2013. do plaćanja,
-na iznos od 182,19 eura od 01. veljače 2013. do plaćanja,
-na iznos od 127,06 eura od 01. ožujka 2013. do plaćanja,
-na iznos od 127,38 eura od 01. travnja 2013. do plaćanja,
-na iznos od 124,55 eura od 01. svibnja 2013. do plaćanja,
-na iznos od 117,01 eura od 01. lipnja 2013. do plaćanja,
-na iznos od 116,81 eura od 01. srpnja 2013. do plaćanja,
-na iznos od 118,44 eura od 01. kolovoza 2013. do plaćanja,
-na iznos od 121,49 eura od 01. rujna 2013. do plaćanja,
-na iznos od 126,15 eura od 01. listopada 2013. do plaćanja,
-na iznos od 123,75 eura od 01. siječnja 2013. do plaćanja,
-na iznos od 125,13 eura od 01. prosinca 2013. do plaćanja,
-na iznos od 126,70 eura od 01. siječnja 2014. do plaćanja,
-na iznos od 118,29 eura od 01. veljače 2014. do plaćanja,
-na iznos od 57,46 eura od 04. ožujka 2014. do plaćanja,
-na iznos od 57,14 eura od 01. travnja 2014. do plaćanja,
-na iznos od 55,29 eura od 01. svibnja 2014. do plaćanja,
-na iznos od 54,40 eura od 01.lipnja 2014. do plaćanja,
-na iznos od 54,85 eura od 02. srpnja 2014. do plaćanja,
-na iznos od 57,13 eura od 01. kolovoza 2014. do plaćanja,
-na iznos od 58,98 eura od 02. rujna 2014. do plaćanja,
-na iznos od 58,54 eura od 01. listopada 2014. do plaćanja,
-na iznos od 60,32 eura od 01. studenoga 2014. do plaćanja,
-na iznos od 61,50 eura od 01. prosinca 2014. do plaćanja,
-na iznos od 92,91 eura od 11. prosinca 2014. do plaćanja,
-na iznos od 62,71 eura od 01. veljače 2015. do plaćanja,
sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“
2. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.670,08 eura sa zateznom kamatom od 6. studenog 2024. do isplate.“
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na način kako je to pobliže navedeno pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, te je tuženik obvezan tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti iznos od 1.871,54 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku ukoliko je odbijen njen zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine, a istom obistini trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je osnovana, dok žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 9012243409, sklopljenog između stranaka 24. siječnja 2007., a solemniziranog po Javnom bilježniku Marini Ostović, 25. siječnja 2007. pod poslovnim brojem OU-54/07 i to o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 7.131,76 eura s pripadajućim kamatama,
7. Iz stanja u spisu proizlazi:
- da su parnične stranke sklopile 24. siječnja 2007. Ugovor o kreditu broj 9012243409, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 100.816,13 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,
- da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljica kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopila predmetni Ugovor) nije imala utjecaja na njihov sadržaj već joj je nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora,
- da u postupku sklapanja tog ugovora banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama, te isti u postupku pregovaranja nije mogao utjecati na uvjete ugovora (izuzev roka otplate),
- da su stranke 29. siječnja 2016. sklopile Dodatak uz taj ugovor temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR i primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima,
-da je konverzija provedena sukladno metodologiji propisanoj odredbama ZID ZPK-a,
- da je sporazumom uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana,
- da je sporazumom početno utvrđen otplatni plan kredita zamijenjen novim planom izračunatim u skladu s načelima iz gore navedene odredbe time da će utvrđenim iznosom preplate biti umanjeni budući anuiteti sukladno članka 19.c stavak 1. toč. 5. ZID ZPK-a,
- da je tužiteljica potvrdila da joj je kao preduvjet za sklapanje dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je bila suglasna s izračunom konverzije kao i s provedbom konverzije u skladu s dostavljenim izračunom,
- da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti sporazuma koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a,
- da je tužiteljica na zaključenje dodatka ugovora o kreditu pristala dobrovoljno,
- da su iznosi koje je tužiteljica uplatila tuženiku kao korisnik kredita iz ugovora o kreditu od 24. siječnja 2007. uračunati prilikom određivanja visine obveze tužiteljice kao korisnika kredita u EUR-u prema dodatku ugovora o kreditu od 29. siječnja 2016.
8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev ispravno ističući kako spomenuti dodatak Ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2016. kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, jest od utjecaja na pravo tužiteljice da potražuje predmetnu razliku utemeljenu na iznosima kao da konverzije i nije bilo.
9. Naime, predmetni aneks koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u EUR prema provedenim dokazima u postupku izvršen je temeljem ZID ZPK-a.
10. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-
1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
11. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a, a kako je to utvrđeno u predmetnom slučaju.
12. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) Pored toga, Ustavni sud je istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.
13. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
14. Izvršena konverzija imala je svrhu i učinak ne samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, neovisno o proklamaciji iz članka 19.c. stavka 1. ZID ZPK.
15. U tom je smislu za naglasiti da je potrošaču u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu (ništetnu) kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR, precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.
16. S tim u vezi, prije svega se ističe da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Pritom je u obračun konverzije uzeto plaćano na ime otplate obroka ili anuiteta kredita pa tako i preplaćene razlike, a sve na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom - ZID ZPK/15. Nadalje, obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Tužiteljica je prihvatila ponudu i Dodatak Ugovoru o kreditu je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, izaziva pravne učinke.
17. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i CHF valutne klauzule, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
18. Na taj je način valjano prestala obveza tuženika (članak 160. stavak 1. ZOO-a) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i CHF valutne klauzule, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članka 1111. stavka 1. ZOO-a) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika, pa nije bilo temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Pri tom se napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF pa takve kategorije nisu pravno usporedive. Odluka suda koja pokušava naknadno izjednačiti obje kategorije, dosuđujući u konkretnom slučaju tužiteljici ono što bi joj pripadalo da dodatak ugovoru o kreditu nije zaključen, anulira izbor tužiteljice koji je valjano učinjen i ide protiv zakona čija ustavnost nije dovedena u pitanje.
19. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
20. Navedenim, kako se u predmetnom slučaju radi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, a kojim je uspostavljena nova pravna osnova nastala na temelju novonastalog ugovornog odnosa - sporazuma sklopljenog suglasno ZID ZKP-a, te kojim je reguliran kompletni pravni odnos stranaka u svezi spornog kredita uključujući i sve novčane zahtjeve koji bi tužiteljici pripadali da nema konverzije, a nakon sklopljenog sporazuma o konverziji nije utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita, to se tužbeni zahtjev korisnika kredita-tužiteljice ukazuje neosnovanim.
21. Tužiteljici je dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je tužiteljica ovaj izračun prihvatila i slijedom toga sklopila predmetni dodatak ugovora o kreditu, a na što ista nije ničim bila obvezna niti prinuđena kako je vidljivo iz članka 19.e stavak 6. ZID ZPK-a, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stranke su sklapanjem aneksa ugovora izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su redefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, te su prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu uzele u obzir izvršene uplate, pa tako i ovdje utužene uplate, pa utoliko ne postoji osnova u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a za isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope za kredit u CHF i promijenjene kamatne stope za isti kredit u utuženom razdoblju, kao ni za isplatu razlike po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
22. Naime, provedbom konverzije uklonjene su nepoštene odredbe iz ugovora i uspostavljena je pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da takve nepoštene odredbe nisu postojale osobito ostvarivanjem prava na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštene odredbe, te je osiguran ravnopravni položaj dužnika prema vjerovniku.
23. Nadalje, iz utvrđenih činjenica u postupku proizlazi kako se radi o konverziji u skladu s kogentnom zakonskom normom, kojom su priznati više plaćene iznosi kako po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tako i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koju računsku točnost izračuna ugovorne strane nisu imale primjedbi, a narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača je ponovno uspostavljena.
24. Pritom je za naglasiti da osim što se ovo naknadno stvaranje/promjena pravne osnove učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u temelji na posebnom zakonskom rješenju, takvo je rješenje i u skladu s temeljnim načelom obveznih odnosa - načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a.
25. U tom smjeru oglasio se i VSRH koji je u svojoj odluci naglasio kako: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ (presuda VSRH Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).
26. Iz toga proizlazi kako se ništetnost može nadomjestiti voljom stranaka čime ujedno može nastati i pravna osnova te opravdanje za učinjena plaćanja s naslova takve ništetnosti, tim više kada je takva osnova stvorena posredstvom prisilnog propisa (pravila ZID ZPK-a o konverziji).
27. Primjena suprotnog stajališta prema kojem bi korisnik kredita, unatoč provedenoj konverziji sukladno ZID ZPK-a (koju je želio i na koju je dobrovoljno pristao), imao pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u, predstavljala bi povredu, ne samo načela konverzije kredita, nego i načela obveznog prava te općih načela prava, pa i nastojanja da se sve potrošače dovede u jednaki položaj te u tome smislu da se zadovolje i zahtjevi pravičnosti.
28. Navedenim, korisnik kredita u CHF-u, koji je izvršio konverziju u smislu pravila ZID ZPK-a, nema pravnu osnovu i interes za vođenje postupka na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu (istovjetno proizlazi i iz odluke VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.). Tome u prilog govori i to što sud u spomenutoj odluci nigdje ne spominje učinke konverzije, već se samo poziva na opća pravila obveznog prava o ništetnosti koja u slučaju kolizije moraju ustuknuti pred posebnim pravilima o konverziji.
29. Slijedom iznesenog, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
30. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku trebalo mu je pozivom na odredbu članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a obistiniti na ime troška prvostupanjskog postupka iznos od 2.670,08 eura od čega za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), za sastav podneska od 18. kolovoza 2023. 100 bodova (Tbr. 8. točka 3. Tarife), za zastupanja na ročištima od 22. studenog 2019., 23. listopada 2020., 19. rujna 2023., 31. listopada 2023., te 1. listopada 2024. po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), dok na ročište za objavu nije pristupio, te na ime PDV-a iznos od 350,00 eura. Također mu je priznat trošak sastava dvije žalbe u iznosu od 600,00 eura (uključen PDV), kao i na ime pristojbi iznos od 320,08 eura. Trošak sastava podnesaka od 2. travnja 2020., 13. listopada 2020., 19. listopada 2020., te 14. rujna 2022. nije mu obistinjen u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a (ponavljaju se već ranije iznijeti navodi u odgovoru na tužbu, te na ročištima).
31. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer nije uspjela sa svojom žalbom.
32. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 27. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
