Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-113/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Valentini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1232/2024-4 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1232/2024-4 od 28. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., V. i VII. izreke i u tom dijelu sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 8. točka 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102156531 od 16.12.2004., koji glasi: “Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka odredba sadržana u članku 7. točka 3. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102156531 od 16.12.2004., koji glasi: "Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

III. Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove pretplate temeljem promjene kamatne stope u iznosu od 1.885,06 EUR sa zakonskom kamatom koja teče od 30. studenog 2007. do isplate i nalaže tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici iznos od 1.885,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do dana 31. prosinca 2007. godine, a od dana 01. siječnja 2008. godine pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća pa do isplate na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 17.02.2005. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 26.04.2005. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 20.06.2005. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 08.07.2005. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 15.12.2005. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 10.01.2006. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 08.02.2006. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 07.03.2006. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 20.05.2006. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 23.06.2006. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 01.12.2006. do isplate

- na iznos od 0,05 kn (0,01 €) od 04.04.2007. do isplate

- na iznos od 0,04 kn (0,01 €) od 05.07.2007. do isplate

- na iznos od 0,04 kn (0,01 €) od 13.09.2007. do isplate

- na iznos od 0,04 kn (0,01 €) od 28.12.2007. do isplate

- na iznos od 0,04 kn (0,01 €) od 28.12.2007. do isplate

- na iznos od 217,98 kn (28,93 €) od 31.03.2008. do isplate

- na iznos od 220,74 kn (29,30 €) od 30.06.2008. do isplate

- na iznos od 223,38 kn (29,65 €) od 30.06.2008. do isplate

- na iznos od 216,94 kn (28,79 €) od 30.06.2008. do isplate

- na iznos od 215,12 kn (28,55 €) od 08.08.2008. do isplate

- na iznos od 217,02 kn (28,80 €) od 08.08.2008. do isplate

- na iznos od 213,11 kn (28,28 €) od 08.08.2008. do isplate

- na iznos od 213,93 kn (28,39 €) od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 217,70 kn (28,89 €) od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 235,71 kn (31,28 €) od 30.11.2008. do isplate

- na iznos od 221,88 kn (29,45 €) od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 238,09 kn (31,60 €) od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 239,07 kn (31,73 €) od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 240,01 kn (31,85 €) od 13.03.2009. do isplate

- na iznos od 236,86 kn (31,44 €) od 01.05.2009. do isplate

- na iznos od 384,54 kn (51,04 €) od 04.06.2009. do isplate

- na iznos od 378,94 kn (50,29 €) od 04.06.2009. do isplate

- na iznos od 372,39 kn (49,42 €) od 22.12.2009. do isplate

- na iznos od 374,95 kn (49,76 €) od 25.02.2009. do isplate

- na iznos od 379,52 kn (50,37 €) od 24.03.2010. do isplate

- na iznos od 374,88 kn (49,76 €) od 24.03.2010. do isplate

- na iznos od 374,34 kn (49,68 €) od 23.04.2010. do isplate

- na iznos od 379,60 kn (50,38 €) od 21.05.2010. do isplate

- na iznos od 383,88 kn (50,95 €) od 23.07.2010. do isplate

- na iznos od 389,44 kn (51,69 €) od 25.08.2010. do isplate

- na iznos od 387,92 kn (51,49 €) od 22.10.2010. do isplate

- na iznos od 397,50 kn (52,76 €) od 23.11.2010. do isplate

- na iznos od 395,29 kn (52,46 €) od 01.01.2011. do isplate

- na iznos od 397,45 kn (52,75 €) od 25.01.2011. do isplate

- na iznos od 423,21 kn (56,17 €) od 25.01.2011. do isplate

- na iznos od 417,28 kn (55,38 €) od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 438,21 kn (58,16 €) od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 427,61 kn (56,75 €) od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 305,86 kn (40,59 €) od 21.03.2011. do isplate

- na iznos od 325,33 kn (43,18 €) od 21.03.2011. do isplate

- na iznos od 335,16 kn (44,48 €) od 30.03.2011. do isplate

- na iznos od 327,56 kn (43,47 €) od 30.03.2011. do isplate

- na iznos od 329,69 kn (43,76 €) od 30.03.2011. do isplate

- na iznos od 323,25 kn (42,90 €) od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od 323,84 kn (42,98 €) od 13.05.2011. do isplate

- na iznos od 192,95 kn (25,61 €) od 14.06.2011. do isplate

- na iznos od 194,67 kn (25,84 €) od 21.07.2011. do isplate

- na iznos od 207,22 kn (27,50 €) od 22.08.2011. do isplate

- na iznos od 205,37 kn (27,26 €) od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 195,30 kn (25,92 €) od 11.05.2012. do isplate

- na iznos od 18,53 kn (2,46 €) od 12.06.2012. do isplate

- na iznos od 18,40 kn (2,44 €) od 11.07.2012. do isplate

- na iznos od 18,58 kn (2,47 €) od 13.08.2012. do isplate

- na iznos od 18,79 kn (2,49 €) od 11.09.2012. do isplate

- na iznos od 18,80 kn (2,50 €) od 11.10.2012. do isplate

- na iznos od 18,63 kn (2,47 €) od 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 18,62 kn (2,47 €) od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 18,66 kn (2,48 €) od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 18,57 kn (2,46 €) od 11.12.2012. do isplate

- na iznos od 18,51 kn (2,46 €) od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 18,42 kn (2,44 €) od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 18,17 kn (2,41 €) od 11.01.2013. do isplate

- na iznos od 18,32 kn (2,43 €) od 23.01.2013. do isplate

- na iznos od 18,38 kn (2,44 €) od 12.02.2013. do isplate

- na iznos od 18,39 kn (2,44 €) od 26.02.2013. do isplate

- na iznos od 18,02 kn (2,39 €) od 12.03.2013. do isplate

- na iznos od 18,15 kn (2,41 €) od 11.04.2013. do isplate

- na iznos od 18,14 kn (2,41 €) od 13.05.2013. do isplate

- na iznos od 18,02 kn (2,39 €) od 13.05.2013. do isplate

- na iznos od 17,63 kn (2,34 €) od 11.06.2013. do isplate

- na iznos od 17,50 kn (2,32 €) od 12.07.2013. do isplate

- na iznos od 17,58 kn (2,33 €) od 14.08.2013. do isplate

- na iznos od 17,65 kn (2,34 €) od 11.09.2013. do isplate

- na iznos od 17,85 kn (2,37 €) od 11.10.2013. do isplate

- na iznos od 17,79 kn (2,36 €) od 12.11.2013. do isplate

- na iznos od 17,73 kn (2,35 €) od 11.12.2013. do isplate

- na iznos od 17,77 kn (2,36 €) od 13.01.2014. do isplate,sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 3.376,57 EUR radi preplate po osnovi promjene tečaja za valutu CHF(valutna klauzula)u odnosu na prvobitno ugovoreni ,sa zakonskom kamatom od 30. studenog 2007. do isplate i nalaže tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici iznos od 3.376,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do dana 31. prosinca 2007. godine, a od dana 01. siječnja 2008. godine pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos, od dospijeća pa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 29,75 kn (3,95 €) od 25.08.2010. do isplate

- na iznos od 76,57 kn (10,16 €) od 22.10.2010. do isplate

- na iznos od 67,29 kn (8,93 €) od 23.11.2010. do isplate

- na iznos od 124,34 kn (16,50 €) od 01.01.2011. do isplate

- na iznos od 207,17 kn (27,50 €) od 25.01.2011. do isplate

- na iznos od 238,89 kn (31,71 €) od 25.01.2011. do isplate

- na iznos od 301,88 kn (40,07 €) od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 307,21 kn (40,77 €) od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 269,06 kn (35,71 €) od 23.02.2011. do isplate

- na iznos od 336,14 kn (44,61 €) od 21.03.2011. do isplate

- na iznos od 480,65 kn (63,79 €) od 21.03.2011. do isplate

- na iznos od 434,20 kn (57,63 €) od 30.03.2011. do isplate

- na iznos od 387,80 kn (51,47 €) od 30.03.2011. do isplate

- na iznos od 434,98 kn (57,73 €) od 30.03.2011. do isplate

- na iznos od 402,30 kn (53,39 €) od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od 418,94 kn (55,60 €) od 13.05.2011. do isplate

- na iznos od 577,84 kn (76,69 €) od 14.06.2011. do isplate

- na iznos od 723,45 kn (96,02 €) od 21.07.2011. do isplate

- na iznos od 895,27 kn (118,82 €) od 22.08.2011. do isplate

- na iznos od 932,72 kn (123,79 €) od 10.04.2012. do isplate

- na iznos od 699,94 kn (92,90 €) od 11.05.2012. do isplate

- na iznos od 756,56 kn (100,41 €) od 12.06.2012. do isplate

- na iznos od 814,85 kn (108,15 €) od 11.07.2012. do isplate

- na iznos od 822,69 kn (109,19 €) od 13.08.2012. do isplate

- na iznos od 826,47 kn (109,69 €) od 11.09.2012. do isplate

- na iznos od 818,79 kn (108,67 €) od 11.10.2012. do isplate

- na iznos od 810,28 kn (107,54 €) od 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 828,92 kn (110,02 €) od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 845,13 kn (112,17 €) od 26.11.2012. do isplate

- na iznos od 822,13 kn (109,12 €) od 11.12.2012. do isplate

- na iznos od 820,16 kn (108,85 €) od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 782,49 kn (103,85 €) od 21.12.2012. do isplate

- na iznos od 802,47 kn (106,51 €) od 11.01.2013. do isplate

- na iznos od 804,34 kn (106,75 €) od 23.01.2013. do isplate

- na iznos od 797,63 kn (105,86 €) od 12.02.2013. do isplate

- na iznos od 810,46 kn (107,57 €) od 26.02.2013. do isplate

- na iznos od 776,67 kn (103,08 €) od 12.03.2013. do isplate

- na iznos od 758,84 kn (100,72 €) od 11.04.2013. do isplate

- na iznos od 822,27 kn (109,13 €) od 13.05.2013. do isplate

- na iznos od 731,76 kn (97,12 €) od 13.05.2013. do isplate

- na iznos od 713,13 kn (94,65 €) od 11.06.2013. do isplate

- na iznos od 720,49 kn (95,63 €) od 12.07.2013. do isplate

- na iznos od 731,22 kn (97,05 €) od 14.08.2013. do isplate

- na iznos od 757,79 kn (100,58 €) od 11.09.2013. do isplate

- na iznos od 788,40 kn (104,64 €) od 11.10.2013. do isplate

- na iznos od 789,82 kn (104,83 €) od 12.11.2013. do isplate

- na iznos od 825,99 kn (109,63 €) od 11.12.2013. do isplate

- na iznos od 786,19 kn (104,35 €) od 13.01.2014. do isplate

- na iznos od 299,15 kn (39,70 €) od 10.02.2014. do isplate

- na iznos od 312,97 kn (41,54 €) od 10.03.2014. do isplate

- na iznos od 303,07 kn (40,22 €) od 10.04.2014. do isplate

- na iznos od 285,31 kn (37,87 €) od 09.05.2014. do isplate

- na iznos od 311,65 kn (41,36 €) od 14.08.2014. do isplate

- na iznos od 315,31 kn (41,85 €) od 15.10.2014. do isplate

- na iznos od 330,98 kn (43,93 €) od 17.11.2014. do isplate

- na iznos od 344,78 kn (45,76 €) od 15.12.2014. do isplate

- na iznos od 354,86 kn (47,10 €) od 15.01.2015. do isplate

- na iznos od 431,74 kn (57,30 €) od 23.02.2015. do isplate

- na iznos od 571,22 kn (75,81 €) od 10.03.2015. do isplate

- na iznos od 588,30 kn (78,08 €) od 13.04.2015. do isplate

- na iznos od 797,28 kn (105,82 €) od 15.05.2015. do isplate

- na iznos od 774,45 kn (102,79 €) od 15.06.2015. do isplate

- na iznos od 820,07 kn (108,84 €) od 15.07.2015. do isplate

- na iznos od 748,51 kn (99,34 €) od 14.08.2015. do isplate

- na iznos od 700,69 kn (93,00 €) od 15.09.2015. do isplate, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- dok se u dijelu pod točkama IV. i VI. izreke prvostupanjska presuda ukida.

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.387,35 eura sa zateznom kamatom od 28. listopada 2024. do isplate.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice i to na način da je pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke. Pod točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena isplata i povrat kredita po valutnoj klauzuli u CHF. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.885,06 eura s pripadajućom zateznom kamatom na ime ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je točkom V. izreke tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 3.376,57 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. Točkama IV. i VI. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika s osnove istaknutog prigovora radi prebijanja. Odlukom o trošku pod točkom VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 2.756,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102156531 od 16. prosinca 2004. i to o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.885,06 eura s pripadajućom zateznom kamatom na ime ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznosa od 3.376,57 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, s tim da je tuženik postavio procesni prigovor radi prijeboja u parnici.

6. Iz stanja u spisu proizlazi:

- da su parnične stranke sklopile 16. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102156531, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 110.624,20 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,

- da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i primjeni CHF valutne klauzule sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljica kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopila predmetni Ugovor) nije imala utjecaja na njihov sadržaj već joj je nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora,

- da u postupku sklapanja tog ugovora banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o osporenim ugovornim odredbama, te isti u postupku pregovaranja nije mogao utjecati na uvjete ugovora (izuzev roka otplate),

- da su stranke 29. siječnja 2016. sklopile Dodatak uz taj ugovor temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR i primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima,

- da je konverzija provedena sukladno metodologiji propisanoj odredbama ZID ZPK-a,

- da je sporazumom uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana,

- da je sporazumom početno utvrđen otplatni plan kredita zamijenjen novim planom izračunatim u skladu s načelima iz gore navedene odredbe time da su stranke suglasne da na dan 30. rujna 2015. nema pretplate,

- da je tužiteljica potvrdila da joj je kao preduvjet za sklapanje dodatka dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je bila suglasna s takvim izračunom,

- da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti sporazuma koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a,

- da je tužiteljica na zaključenje dodatka ugovora o kreditu pristala dobrovoljno,

- da su iznosi koje je tužiteljica uplatila tuženiku kao korisnik kredita iz ugovora o kreditu od 16. prosinca 2004. uračunati prilikom određivanja visine obveze tužiteljice kao korisnika kredita u EUR-u prema dodatku ugovora o kreditu od 29. siječnja 2016.

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kada je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev ispravno ističući kako spomenuti dodatak Ugovoru o kreditu od 29. siječnja 2016. kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, jest od utjecaja na pravo tužiteljice da potražuje predmetnu razliku utemeljenu na iznosima kao da konverzije i nije bilo.

8. Naime, predmetni aneks koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u EUR prema provedenim dokazima u postupku izvršen je temeljem ZID ZPK-a.

9. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-

1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

10. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a, a kako je to utvrđeno u predmetnom slučaju.

11. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenim suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) Pored toga, Ustavni sud je istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

12. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

13. Izvršena konverzija imala je svrhu i učinak ne samo na promjenu valute kredita, već i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene, neovisno o proklamaciji iz članka 19.c. stavka 1. ZID ZPK.

14. U tom je smislu za naglasiti da je potrošaču u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu (ništetnu) kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR, precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.

15. S tim u vezi, prije svega se ističe da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Pritom je u obračun konverzije uzeto plaćano na ime otplate obroka ili anuiteta kredita pa tako i preplaćene razlike, a sve na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom - ZID ZPK/15. Nadalje, obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Tužiteljica je prihvatila ponudu i Dodatak Ugovoru o kreditu je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, izaziva pravne učinke.

16. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

17. Na taj je način valjano prestala obveza tuženika (članak 160. stavak 1. ZOO-a) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i CHF valutne klauzule, a, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članka 1111. stavka 1. ZOO-a) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika, pa nije bilo temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Pri tom se napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF pa takve kategorije nisu pravno usporedive. Odluka suda koja pokušava naknadno izjednačiti obje kategorije, dosuđujući u konkretnom slučaju tužiteljici ono što bi joj pripadalo da dodatak ugovoru o kreditu nije zaključen, anulira izbor tužiteljice koji je valjano učinjen i ide protiv zakona čija ustavnost nije dovedena u pitanje.

18. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

19. Navedenim, kako se u predmetnom slučaju radi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, a kojim je uspostavljena nova pravna osnova nastala na temelju novonastalog ugovornog odnosa - sporazuma sklopljenog suglasno ZID ZKP-a, te kojim je reguliran kompletni pravni odnos stranaka u svezi spornog kredita uključujući i sve novčane zahtjeve koji bi tužiteljici pripadali da nema konverzije, a nakon sklopljenog sporazuma o konverziji nije utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita, to se tužbeni zahtjev korisnika kredita-tužiteljice ukazuje neosnovanim.

20. Tužiteljici je dostavljen izračun konverzije kredita s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te je tužiteljica ovaj izračun prihvatila i slijedom toga sklopila predmetni dodatak ugovora o kreditu, a na što ista nije ničim bila obvezna niti prinuđena kako je vidljivo iz članka 19.e stavak 6. ZID ZPK-a, prema kojem se, ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima. Stranke su sklapanjem aneksa ugovora izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute, već su redefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, te su prilikom uračunavanja izvršenih uplata prema novom otplatnom planu uzele u obzir izvršene uplate, pa tako i ovdje utužene uplate, pa utoliko ne postoji osnova u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a za isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope za kredit u CHF i promijenjene kamatne stope za isti kredit u utuženom razdoblju, kao ni za isplatu razlike po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

21. Naime, provedbom konverzije uklonjene su nepoštene odredbe iz ugovora i uspostavljena je pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da takve nepoštene odredbe nisu postojale osobito ostvarivanjem prava na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštene odredbe, te je osiguran ravnopravni položaj dužnika prema vjerovniku.

22. Nadalje, iz utvrđenih činjenica u postupku proizlazi kako se radi o konverziji u skladu s kogentnom zakonskom normom, kojom su priznati više plaćene iznosi kako po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi tako i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koju računsku točnost izračuna ugovorne strane nisu imale primjedbi, a narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača je ponovno uspostavljena.

23. Pritom je za naglasiti da osim što se ovo naknadno stvaranje/promjena pravne osnove učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u temelji na posebnom zakonskom rješenju, takvo je rješenje i u skladu s temeljnim načelom obveznih odnosa - načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a.

24. U tom smjeru oglasio se i VSRH koji je u svojoj odluci naglasio kako: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ (presuda VSRH Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

25. Iz toga proizlazi kako se ništetnost može nadomjestiti voljom stranaka čime ujedno može nastati i pravna osnova te opravdanje za učinjena plaćanja s naslova takve ništetnosti, tim više kada je takva osnova stvorena posredstvom prisilnog propisa (pravila ZID ZPK-a o konverziji).

26. Primjena suprotnog stajališta prema kojem bi korisnik kredita, unatoč provedenoj konverziji sukladno ZID ZPK-a (koju je želio i na koju je dobrovoljno pristao), imao pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u, predstavljala bi povredu, ne samo načela konverzije kredita, nego i načela obveznog prava te općih načela prava, pa i nastojanja da se sve potrošače dovede u jednaki položaj te u tome smislu da se zadovolje i zahtjevi pravičnosti.

27. Navedenim, korisnik kredita u CHF-u, koji je izvršio konverziju u smislu pravila ZID ZPK-a, nema pravnu osnovu i interes za vođenje postupka na utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu (istovjetno proizlazi i iz odluke VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.). Tome u prilog govori i to što sud u spomenutoj odluci nigdje ne spominje učinke konverzije, već se samo poziva na opća pravila obveznog prava o ništetnosti koja u slučaju kolizije moraju ustuknuti pred posebnim pravilima o konverziji.

28. Slijedom iznesenog, pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

29. Kako je sud utvrdio da je tužiteljičin zahtjev neosnovan, to se ne može odlučivati o tuženikovom zahtjevu u vidu prigovora radi kompenziranja jer ovaj nije istaknut u vidu samostalnog tužbenog zahtjeva, nego tek sa ciljem da se tuženikova tražbina prebije s tužiteljičinom, ako ova potonja postoji. U utvrđenim okolnostima kako se presudom odbija tužiteljičin tužbeni zahtjev, to je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti u dijelu pod točkama IV. i VI. izreke.

30. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku trebalo mu je pozivom na odredbu članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a obistiniti na ime troška prvostupanjskog postupka iznos od 2.387,35 eura, od čega za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), za zastupanja na ročištima od 25. siječnja 2023., 17. svibnja 2023., 1. veljače 2024. i 30. rujna 2024. po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), dok na ročišta za objavu nije pristupio, za sastav dvije žalbe 250 bodova, te na ime PDV-a iznos od 375,00 eura. Na ime pristojbi (odgovora na tužbu, te žalbe) obistinjen mu je iznos od 312,35 eura, kao i iznos od 200,00 eura na ime troškova vještačenja. Trošak sastava podnesaka od 19. listopada 2020., 18. prosinca 2020., 8. ožujka 2022., 16. rujna 2022. i 30. siječnja 2024. nije mu obistinjen u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a (ponavljaju se već ranije iznijeti navodi u odgovoru na tužbu, te na ročištima odnosno takvi navodi mogli su se iznijeti i na ročištu).

31. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi