Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1545/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Komunalac d.o.o. Garešnica, Mate Lovraka 30, OIB: 27917254847, zastupanog po punomoćnici Mariji Štriterski, odvjetnici iz Garešnice, protiv tuženika NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po privremenoj zastupnici Zvjezdani Drašner, odvjetnici iz Daruvara, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Povrv-141/2023-11 od 13. ožujka 2024., 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Povrv-141/2023-11 od 13. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Berislava Mihalj iz Pakraca, poslovni broj Ovrv-7122/2022 od 10. ožujka 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 72,21 eur uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. srpnja 2022. pa do isplate u roku od 8 dana (točka I. izreke), ukinut je se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca, poslovni broj Ovrv-7122/2022 od 10. ožujka 2023. u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu novčanog iznosa od 75,50 eur zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama te za iznos priznatih ovršnih troškova, te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka II. Izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od ukupno 127,41 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku 8 dana.
2. Protiv presude u dijelu pod točkom I. izreke, žali se tuženik navodeći sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz obvezu tužitelja na snošenje troškova postupka i troškova žalbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada.
5. U ovoj fazi postupka sporno je treba li tuženik podmiriti račune za vremensko razdoblje za koje nije utvrđen nastup zastare.
6. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:
- da iz Izjave tuženika od 17. veljače 2019. proizlazi, da je isti izjavom o načinu korištenja javne usluge za prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za fizičke osobe u individualnom stanovanju izjavio da je korisnik usluge na adresi [adresa] i da koristi spremnik zapremnine 120 litara - plastičnu kantu i da se nekretnina koristi
- da iz iskaza svjedoka SB, koji obavlja poslove kontrolora kod tužitelja u pogledu zaduženih kanti za odvoz otpada, proizlazi da je tuženik kao korisnik zadužio kantu zapremnine 120 litara za miješani komunalni otpad i to kao fizička osoba, te da je navedeni svjedok tuženiku osobno predao obrazac izjave koju je tuženik zatim potpisao
- da iz iskaza saslušanog svjedoka FB koji je vozač kamiona koji vrši odvoz komunalnog otpada na području [adresa], te [adresa] proizlazi da se odvoz otpada unazad godinu dana vrši dva puta mjesečno i to svaki drugi tjedan kada se vrši odvoz miješanog komunalnog otpada
- da iz iskaza svjedoka ČB, koji je zaposlen kod tužitelja kao rukovoditelj u financijama, proizlazi da isti nema saznanja o tome da bi tuženik ikada isticao bilo kakve primjedbe na izdane mu račune, te da je tuženik jedno vrijeme uredno plaćao račune, no da je negdje tijekom 2021. došlo je do problema oko naplate ispostavljenih računa tuženiku
.- da tuženik nije odjavio predmetnu kantu, niti je vratio, te nije obavijestio tužitelja o promjeni adrese stanovanja
- da su tražbine tužitelja, dospjele do 19. srpnja 2021., u zastari, obzirom da je tužiteljev, tada ovrhovoditeljev, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 19. srpnja 2022.
9. U žalbi tuženik zastupan po privremenoj zastupnici u bitnom navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna, ističući da to što je tuženik preuzeo kantu za otpad ne znači da je ista korištena, te dovodi u pitanje koliko je puta odvožen otpad, navodeći i da je tužitelj nepoznatog prebivališta, pa da ako netko određeno vrijeme ne stanuje na adresi, očigledno uslugu ne koristi.
10. Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje: ZOGO), propisano je da su jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.
11. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 1. ZOGO-a propisana je primjena načela “onečišćivač plaća“ u kojem se onečišćivač definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.
12. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i članka 6. stavka 1. točke 1., te članka 33. stavka 1. ZOGO-a, cijena javne usluge odvoza miješanoga komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta, te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu s propisima komunalnog gospodarstva.
13. Odredbom članka 30. stavka 1. ZOGO-a propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, dok je stavkom 5. navedenog članka propisano da je korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
14. Odredbom članka 33. stavak 2. ZOGO-a je propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. toga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci predstavničkog tijela lokalne samouprave iz članka 30. stavka 7. ZOGO-a.
15. Odredbom članka 6. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Hercegovac („Službeni glasnik Općine Hercegovac“ broj: 1/18, dalje: Odluka) propisan je kao kriterij obračuna količine otpada volumen spremnika za miješani komunalni otpad i broj pražnjenja tog spremnika, dok je člankom 12. Odluke propisano da korisnik usluge mora podnijeti zahtjev za odjavu korištenja javne usluge na nekretnini koja se trajno ne koristi, a prilikom podnošenja zahtjeva za odjavu dužan je vratiti spremnike za odlaganje otpada i podmiriti sve dospjele račune, te dostaviti dokaze i potvrde nadležnog tijela o promjeni prebivališta ili boravišta za sve članove kućanstva na navedenom mjestu. Člankom 19. Odluke propisano je da je rok za pisanu reklamaciju na ispostavljeni račun 8 dana od dana dostave računa.
16. Neosnovani su tuženikovi navodi kojima osporava kriterij obračuna cijene usluge na način da dovodi u pitanje učestalost odvoženje miješanog komunalnog otpada, obzirom da je način obračuna jasan i u skladu s člankom 30. i 33. stavak 2. ZOGO-a, dok je tuženik, sukladno citiranim odredbama Odluke, imao mogućnost osporiti ispostavljene račune, što isti nije učinio. Nadalje, paušalno osporavanje učestalosti odvožnje otpada ustvari predstavlja žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što u sporu male vrijednosti nije dopušteno. Konačno, navodi tuženika da nije stanovao na spomenutoj adresi, pa da stoga nije dužan plaćati ispostavljene račune, neosnovani su, obzirom da je isti u slučaju prestanka korištenja usluge, trebao vratiti spremnik za odlaganje otpada, podmiriti dospjele račune, te obavijestiti tužitelja o promjeni adrese, a što nije učinio. Uostalom, odredbama ZOGO-a nije ni propisano da korisnik usluge treba biti prijavljen na adresi pružanja komunalne usluge.
17. Imajući na umu naprijed citirane materijalnopravne odredbe, kao i činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je održao na snazi predmetni platni nalog za iznos od 72,21 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je pobijana presuda suda prvog stupanja u dijelu pod točkom I. izreke, pravilna i zakonita.
18. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Split, 27. svibanj 2025.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević
