Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6967/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marjane Rajić i Marija Soljačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆG, zbog prekršaja iz članka 236. stavka 1. i 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica od dana 23. svibnja 2024., klasa: 211-07/24-3/6310, broj: 511-04-08-24-1 u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okr. ĆG kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. ĆG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica od dana 23. svibnja 2024. klasa: 211-07/24-3/6310, broj: 511-04-08-24-1 proglašen je krivim okr. ĆG da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 236. stavka 1. i 4. i članka 257. stavka 1. i 4. ZSPC-a za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik ĆG je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.1. U navedenom prigovoru okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje te moli sud da ublaži novčanu kaznu ili izrekne opomenu.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.

Naime, za prekršaj iz članka 236. stavka 1. i 4. ZSPC-a zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa utvrđena novčana kazna u iznosu 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj dok je za prekršaj iz članka 257. stavka 1. ZSPC-a propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura (stavak 4.) pa utvrđena novčana kazna u iznosu 660,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

5.1. Nadalje, okrivljenik nije naveo razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu umjesto izrečene novčane kazne primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretpostavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju za prekršaje propisane novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura, to u predmetnom slučaju nije ispunjena osnovna zakonska pretpostavka za primjenu opomene.

7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Postaji granične policije Korenica, u 3 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.