Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-330/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VU, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1., u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika VU, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-222/2020-15, od 14. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika VU odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici proglasio je krivim okrivljenika VU zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1., u vezi članka 228. stavka 1. te je, na temelju odredbe članka 229. stavka 1., u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) usvojen je imovinskopravni zahtjev oštećenika u cijelosti, na način da je okrivljenik obvezan platiti oštećeniku JU iznos od 1.592,67 eura ili 12.000,00 kuna, sve u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. i 6., u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan djelomično platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura ili 15.069,00 kuna, u roku od 1 godine.
4. Protiv ove presude, žalbu je podnio okrivljenik VU, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da mu se kazna zatvora na koju je osuđen zamijeni radom za opće dobro.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba okrivljenika VU je neosnovana.
8. S obzirom na to da okrivljenik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom žalbe okrivljenika prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
9. U pogledu žalbene osnove odluke o kazni, okrivljenik je naveo kako smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke da mu se kazna zatvora na koju je osuđen zamijeni radom za opće dobro, držeći da će se tako postići svrha kažnjavanja, odnosno udovoljiti razlozima specijalne i generalne prevencije, podsjećajući kako je i državni odvjetnik u optužnici predlagao primjenu uvjetne osude pa da stoga smatra kako nema osnove za izricanje "bezuvjetne" kazne zatvora.
9.1. Nije međutim u pravu okrivljenik kada prvostupanjsku presudu pobija iz naprijed navedenih razloga jer je prvostupanjski sud, prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te je potpuno ispravno utvrdio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela. Tako je opravdano kao olakotne okolnosti sud okrivljeniku cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, kao i postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti, potom žaljenje i kajanje te iskazanu želju da se više ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, dok je isto tako pravilno kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijenio činjenicu da je do sada već bio osuđivan zbog istog kaznenog djela te da je činjenje ovakvih kaznenih djela u posljednje vrijeme u porastu.
9.2. U takvoj situaciji potpuno ispravno je prvostupanjski sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja i cijeneći utvrđene okolnosti, poglavito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i posljedicu koja je nastupila te prijašnji počiniteljev život, okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, za što je dao uvjerljive i valjano obrazložene razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, okrivljenik je već do sada zbog istog kaznenog djela, osuđen presudom Općinskog suda u Koprivnici na djelomičnu uvjetnu osudu, tako što će se dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci izvršiti, dok se drugi dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik u roku provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novi kazneno djelo, što je i bio razlog zbog kojeg je državni odvjetnik izmijenio prijedlog iz optužnice da se okrivljenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te da mu se ista zamijeni radom za opće dobro, nakon čega je predložio osudu na kaznu zatvora. Naravno, sud nije u obvezi prihvatiti ovakav prijedlog državnog odvjetnika, međutim s obzirom na ovu osudu, ne dolazi u obzir primjena članka 55. KZ/11 o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro jer se prema stavku 2. članka 55. KZ/11, rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci. Stoga nije opravdan ni žalbeni navod okrivljenika kojim je predlagao zamjenu kazne zatvora na koju je osuđen radom za opće dobro.
10. Kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci na koju je okrivljenik osuđen odmjerena je na samom posebnom minimumu zakonom propisane kazne za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11 te je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u potpunosti primjerena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela, kao i osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika te je za očekivati da će se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom uspješno ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika te da će se on ubuduće suzdržati od činjenja novih kaznenih djela, odnosno da će se i ovakvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. U takvoj situaciji nije opravdan prijedlog iz žalbe za blažim kažnjavanjem okrivljenika, pogotovo kada se ima u vidu da je okrivljenik osuđen na najnižu zakonom propisanu kaznu za ovo kazneno djelo.
11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 27. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
