Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-309/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ID i dr., zbog kaznenih djela iz članka 236. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K- 296/2021-44, od 24. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim okrivljenike ID i VD, da su počinili svaki po jedno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članka 146. stavka 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. Nakon toga okrivljenicima su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to okrivljeniku ID, za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 146. stavka 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Potom je okrivljenik ID, na temelju članka 51. KZ/11, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je, na temelju članka 56. KZ/11, tom okrivljeniku izrečena uvjetna osuda te je određeno da se "izrečena" jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti, ako isti u roku od 5 godina (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo. Okrivljeniku VD su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 te u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 146. stavka 1. KZ/11 pa je potom, na temelju članka 51. KZ/11, taj okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je, na temelju odredbe članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda te se "izrečena" jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti, ako isti, u roku od 4 godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik GD je sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, okrivljenici ID i VD su obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura (500,00 kuna), svaki u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
4. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru i to samo u odnosu na okrivljenika ID, zbog žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tom okrivljeniku izrekne "bezuvjetnu kaznu zatvora, kako je to predloženo u optužnici".
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6 . Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru je neosnovana.
8. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
9. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je okrivljeniku ID izrečena preblaga kaznenopravna sankcija, s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja i kao takva da neće ostvariti svrhu kaznenopravnih sankcija. Nadalje se ističe kako je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti u vidu višestruke osuđivanosti okrivljenika, pri čemu se posebno ističe da je on u više navrata osuđivan zbog istih, ali i različitih kaznenih djela, dijelom na uvjetne osude, a jednom i na "bezuvjetnu" kaznu zatvora, koja mu je zamijenjena radom za opće dobro, a sve presude da su postale pravomoćne u razdoblju od 2020. do 2021. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud da je pogrešno odmjerio kaznu okrivljeniku, koja ne može u dovoljnoj mjeri utjecati na njega da ne čini kaznena djela te da se nije vodilo računa niti o specijalnoj, ali niti o generalnoj prevenciji.
10. Što se tiče istaknutih žalbenih navoda potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost za raznovrsna kaznena djela, a isto tako pravilno je kao olakotne okolnosti na njegovoj strani cijenio što je zaposlen na neodređeno vrijeme već 2 godine, za što prima plaću u visini od 1.000,00 do 1.300,00 eura mjesečno, da je oženjen i živi sa suprugom te da otplaćuje kredit za kuću, da je sredio svoj život, a osim toga da je lošeg zdravstvenog stanja jer od rođenja boluje od primarnog poremećaja mišića, radi čega svakodnevno koristi lijekove i nužna mu je terapija te da je priznanjem kaznenog djela ukazao na to da je osvijestio nedopuštenost svog ponašanja.
11. Dakle, prvostupanjski sud je raniju višestruku osuđivanost okrivljenika ID, što je glavni argument kojim državni odvjetnik opravdava svoj prijedlog za strožim kažnjavanjem okrivljenika, pravilno utvrdio i imao je u vidu prilikom donošenja odluke o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije. Svoju ocjenu o tome zbog čega smatra opravdanim u konkretnom slučaju okrivljenika osuditi na uvjetnu osudu, prvostupanjski sud obrazlaže time što je iz ukupnosti olakotnih okolnosti razvidno kako je okrivljenik sredio svoj život, zaposlio se i oženio, radi čega smatra da mu je potrebno omogućiti da i nadalje radi i zarađuje kako bi uzdržavao sebe i svoju obitelj te otplatio kredit za kuću, držeći da bi se i takvom vrstom i mjerom kazne s uspjehom ostvarila svrha kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije, a očito je također da je i loše zdravstveno stanje okrivljenika bio važan razlog kojim se prvostupanjski sud vodio prilikom izbora ove kaznenopravne sankcije.
11.1. Nakon što je razmotrio s jedne strane utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a s druge strane i navode žalbe državnog odvjetnika, i ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je bilo prostora za izricanje uvjetne osude kao adekvatne kaznenopravne sankcije u konkretnom slučaju, premda je točno da je, prvenstveno zbog ranije osuđivanosti okrivljenika, dijelom i zbog istih kaznenih djela koja su predmet ovog kaznenog postupka, u obzir svakako dolazila i osuda na zatvorsku kaznu, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi. Ipak, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, zavređuju da se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom, pruži prilika okrivljeniku da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem okrivljenika iz društva pa mu je ova kaznenopravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s općeprihvaćenim uzusima ponašanja, a na okrivljeniku je odluka hoće li ponuđenu prigodu iskoristiti. Pri tome je za naglasiti kako treba imati u vidu da je okrivljenik u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela bio neosuđivan jer su sve presude, koje državni odvjetnik osnovano ističe u svojoj žalbi, postale pravomoćne tek nakon počinjenja ovih kaznenih djela, a uz to ova djela su počinjena pred više od 7 godina pa osuda na kaznu zatvora nakon tolikog proteka vremena doista gubi svoj smisao, pogotovo u situaciji kada je okrivljenik u međuvremenu sredio svoj život, zaposlio se, oženio, zarađuje i vlastitim radom otplaćuje kredit, a uz to okrivljenik je osoba s težim zdravstvenim problemima. U takvoj situaciji kazna zatvora koje u trajanju od 1 godine, što je najviša mjera kazne koju je moguće izreći kod uvjetne osude i najdulje moguće vrijeme provjeravanja od 5 godina od pravomoćnosti presude, će okrivljeniku biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude, u skladu s odredbom članka 58. KZ/11 pa okrivljenik mora biti svjestan da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža te da bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane se sigurno neće moći tolerirati. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.
12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 27. svibnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
