REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-140/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Piperu, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika-protutužitelja Javne vatrogasne postrojbe Grada Požege, Požega, Industrijska 44, OIB:83816714601, zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr-4/2023-11 od 29. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja-protutuženika OU odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr-4/2023-11 od 29. studenoga 2024., u dijelu kojim je tužitelj-protutuženik odbijen s tužbenim zahtjevom (točka I. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke).
II. Prihvaća se žalba tuženika-protutužitelja Javne vatrogasne postrojbe Grada Požege, te se preinačava presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: Pr- 4/2023-11 od 29. studenoga 2024., u dijelu kojim je tuženik-protutužitelj odbijen s protutužbenim tužbenim zahtjevom (točka II. izreke), i sudi:
Odbacuje se kao nedopušten protutužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme na dan 14. srpnja 2014. između tužitelja i tuženika, kako je odgovarajuće izmijenjen sklapanjem Aneksa od 14. srpnja 2018. sklopljen za obavljanje poslova vatrogasac, voditelj vatrogasne grupe, prestao sudskim raskidom na dan 2. listopada 2019.“
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da Odluka Poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 01. listopada 2019. broj: 334-10-19 nije dopuštena i da radni odnos tužitelja OU nije prestao sa danom 02. listopad 2019. godine.
II. Nalaže se tuženiku JAVNA VATROGASNA POSTROJBA GRADA POŽEGE iz [adresa], OIB: 83816714601 da tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na poslove Vatrogasca-voditelja vatrogasne grupe, a u roku od 8 dana,
III. Nalaže se tuženiku JAVNA VATROGASNA POSTROJBA GRADA POŽEGE iz [adresa], OIB: 83816714601 da tužitelju plati naknade plaće u mjesečnim bruto iznosima od 1.328,20 EUR počev od 02. listopada 2019. pa do vraćanja tužitelja na posao sa zakonskom zateznom kamatom propisanoj odredbom st.2. članka 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, a u roku od 8 dana.“
II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme na dan 14. srpnja 2014. između tužitelja i tuženika, kako je odgovarajuće izmijenjen sklapanjem Aneksa od 14. srpnja 2018. sklopljen za obavljanje poslova vatrogasac, voditelj vatrogasne grupe, prestao sudskim raskidom na dan 2. listopada 2019.“
III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku OU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku-protutužitelju JAVNA VATROGASNA POSTROJBA GRADA POŽEGE iz [adresa], OIB: 83816714601 naknadi troškove postupka u iznosu od 995,42 EUR (devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa), zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 29.11.2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.
IV. U odnosu na preostale troškove postupka, odbija se zahtjev tuženika- protutužitelja JAVNE VATROGASNE POSTROJBE GRADA POŽEGE, iz [adresa], OIB: 83816714601 kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj- protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) u dijelu u kojem je odbijen s tužbenim zahtjevom (točka I. izreke), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da presudu u tom dijelu ukine i predmet vratiti na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.
2.1. Tužitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude utvrdio da je tužitelj službenik lokalne samouprave i da se kao meritorno pravo u ovom predmetu ima primijeniti Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09,125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17, 98/19 i 144/20, dalje u tekstu: ZSNLPS), iako iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. listopada 2019. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj označen radnikom, a ne službenikom. Osim navedenog da je zaključio da Zakon o vatrogastvu (NN 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 174/04, 38/09, 80/10, 125/19, dalje u tekstu: ZOV), a na koji se tužitelj u tužbi poziva, nije lex specijalis, nego da se ima primijeniti ZSNLPS, pa da je tada po tom zakonu morao utvrditi da je pobijana odluka nedopuštena jer da je donesena od nenadležnog tijela tj. upravnog vijeća obzirom da je za istu odluku u tom slučaju bio nadležan službenički sud, da tuženik nije mogao donijeti Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nego rješenje o prestanku službe, te da je tuženik u tom slučaju kroz uputu o pravnom lijeku pogrešno uputio tužitelja da ima pravo podnijeti Zahtjev za zaštitu prava sukladno Zakonu o radu, umjesto da ga uputi na podnošenje žalbe u upravnom postupku, s tim da se u tom slučaju i prvostupanjski sud morao oglasiti stvarno nenadležnim jer da bi se u tom slučaju radilo o stvarnoj nadležnosti Upravnog suda RH. Tuženik zaključno smatra da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije analizirao dokaze u spisu, te da je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
3. Protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev (točka II. izreke), žalbu je pravodobno izjavio tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) zbog pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se njegova žalba u cijelosti usvoji, a presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.
3.1. U navodima žalbe tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to osobito odredbu članka 125. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje u tekstu: ZR), kada je njegov protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu odbio meritornom odlukom, obzirom na činjenicu da nisu bile ispunjene pravne pretpostavke za odlučivanje o meritumu pa da je sud bio dužan taj zahtjev odbaciti kao procesno nedopušten.
3.2. Tuženik, nadalje, žalbenim navodima ukazuje da prema odredbi članka 125. ZR- a sudski raskid ugovora o radu može biti razmatran samo pod uvjetom da je prethodno utvrđena nedopuštenost otkaza, tako da je time što je odbio osnovni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza eliminirao pravnu osnovu na temelju koje bi se protutužbeni zahtjev mogao razmatrati, odnosno da se pravna priroda protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu temelji na neodvojivosti od glavnog tužbenog zahtjeva, te da sud ne može samostalno odlučivati o sudskom raskidu, niti to može činiti bez prethodnog utvrđenja da je otkaz bio nedopušten. Tuženik dodatno obrazlaže da mu je odbijanjem protutužbenog zahtjeva onemogućeno ponovno postavljanje istog zahtjeva u slučaju da se, nakon pravnog lijeka, postupak vrati u stadij glavne rasprave, odnosno da prvostupanjski sud nije smio oduzeti tuženiku pravo da u tom slučaju ponovno postavi protutužbeni zahtjev.
4. Odgovori na žalbe tužitelja i tuženika nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
6. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Odluka poslodavca o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika od 1. listopada 2019. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao sa danom 2. listopada 2019., te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove vatrogasca, voditelja vatrogasne grupe, kao i da mu isplati naknade plaće u mjesečnim bruto iznosima od 1.328,20 eura sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 2. listopada 2019. pa do vraćanja tužitelja na posao, dok je tuženik protutužbenim zahtjevom tražio da u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva sudski raskine ugovor o radu s danom 2. listopada 2019.
8. Prema žalbenim navodima nije sporno da je između tuženika i tužitelja sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 14. srpnja 2014., i to za obavljanje poslova zapovjednika JVP Grada Požege za vrijeme trajanja mandata od 4 godine, te Aneks tog ugovora dana 14. srpnja 2018., kojim je utvrđeno da je tužitelj nakon isteka mandata raspoređen na poslove vatrogasac – voditelj vatrogasne grupe. Nadalje nije sporno da je tuženik odmah slijedeći dan nakon zaprimanja kaznene presude poslovni broj: K-110/2018-12 od 15. travnja 2019. zatražio očitovanje sindikalnog povjerenika, te da je na taj način zakonito postupio kada se prethodno savjetovao sa sindikalnim povjerenikom obzirom da JVP Grada Požege nema ustrojeno radničko vijeće, a što proizlazi i zahtjeva za očitovanje i očitovanja sindikalnog povjerenika, kao i iz iskaza svjedoka ZU i RU.
9. Iz obrazloženja Odluke poslodavca o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika od 1. listopada 2019. (dalje u tekstu: Odluka) proizlazi da je ista donesena iz razloga što je pravomoćnom kaznenom presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: K-110/2018-12 od 15. travnja 2019., koja je tuženiku dostavljena dana 19. rujna 2019., tužitelj proglašen krivim da je počinio kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenja službene ili poslovne isprave, označeno i kažnjivo po članku 279. stavku 2. Kaznenog zakona, odnosno da je prema tuženiku lažno prezentirao vlastito radno iskustvo i dokaz ispunjavanja uvjeta za radno mjesto zapovjednika JVP Grada Požege, te da zbog narušenog povjerenja i obveze na odgovorno upravljanje javnim novcem kao osobito važnim činjenicama nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj radnik i da se na njega primjenjuju odredbe ZR-a pa tako i odredba članka 116. stavka 1. ZR-a kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
11. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno zaključio da činjenica da je tužitelj OU pravomoćno proglašen krivim za krivotvorenje službene isprave, predstavlja odlučnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć prema članku 116. ZR-a, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, zbog čega je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.
11.1. Naime, činjenica da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo da je pravomoćna presuda za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprave zapreka za prijam u službenički odnos u tijela i ustanove jedinica lokalne i područne samouprave, kao i da poslovi protupožarne zaštite spadaju u samoupravni djelokrug općina i gradova pa da se smatra da su vatrogasci službenici lokalne samouprave, ne znači da nije valjan predmetni Ugovor o radu koji su sklopili tužitelj i tuženik, te da tuženik nije mogao donijeti Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
12. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njegov protutužbeni zahtjev odbio meritornom odlukom, obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pravne pretpostavke za odlučivanje o meritumu pa da je sud bio dužan taj zahtjev odbaciti kao procesno nedopušten.
12.1. Naime, odredbom članka 125. stavka 1. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, da će sud na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, dok je stavkom 2. istog članka propisano da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.
12.2. Dakle, iz navedene odredbe ZR-a nedvojbeno proizlazi da sudski raskid ugovora o radu koji je zatražio tuženik može biti razmatran samo pod uvjetom da je prethodno utvrđena nedopuštenost otkaza, odnosno da se pravna priroda protutužbenog zahtjeva tuženika za sudski raskid ugovora o radu temelji na neodvojivosti od glavnog tužbenog zahtjeva, te da prvostupanjski sud ne može meritorno odlučiti o tom sudskom raskidu bez prethodnog utvrđenja da je otkaz bio nedopušten. Kako je u postupku utvrđeno da je predmetni otkaz dopušten nije ispunjena procesna pretpostavka za odlučivanje o protutužbenom zahtjevu tuženika, zbog čega je valjalo žalbu tuženika prihvatiti i odbaciti kao nedopušten protutužbeni zahtjev tuženika kojim je zatražio sudski raskid radnog odnosa s danom 2. listopada 2019.
13. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka III. izreke) temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom, a navedenu odluku je osporavao samo zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari.
14. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
