Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 P Ob-127/2018-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u pravnoj stvari tužiteljice SKV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Dijani Zoričić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika SK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja bračne stečevine i uknjižbe, nakon provedene i dovršene glavne rasprave bez javnosti dana 11. travnja 2025.g., na ročištu objave dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„ 1.Utvrđuje se da je tužiteljica tužiteljice SKV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane kao kuća i dvor na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ZK odjel Šibenik, a tuženik SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ½ nekretnine upisane u k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ZK odjel Šibenik, a koja u naravi predstavlja kuću i dvor.

2. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Šibeniku izvršit će upis prava vlasništva temelj ove presude.

3. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zeteznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do dana isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.500,00 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navela da su da su stranke u izvanbračnoj zajednici živjele od 1988.g. a da se zajednica nastavila brakom koji je zaključen 24. kolovoza 1996.g.,dok da je bračna zajednica prestala u rujnu 2014.g. te da je brak razveden presudom Općinskog suda u Šibeniku br. P Ob-90/2018. Oni da su prije sklapanja braka, a za trajanja izvanbračne zajednice 1989.g. započeli gradnju predmetne nekretnine : kuća i dvor na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koja da je završena 1996.g. netom prije sklapanja braka stranka jer da je u kući priređena njihova svadba. Kuća da je izgrađena isključivo sredstvima koje su tužiteljica i tuženik stekli zajedničkim radom vođenjem zajedničkog restorana u Bayernu od 1988.g. do 1992.g., te kasnije butika u [adresa] i [adresa], s tim da je upisani vlasnik samo tuženik jer da je on bio vlasnik zemljišta na kojem je kuća izgrađena. Od proljeća 1988.g. tužiteljica i tuženik da su živjeli zajedno u Bavarskoj gdje da je tužiteljica 01. svibnja 1988.g. zakupila restoran "Häring" u Kaufbeurenu, te su svoju ušteđevinu u proljeće 1988.g. investirala u zajedničku izgradnju predmetne kuće u [adresa] koja da je trajala do Domovinskog rata, kada je gradnja stala. Kćer S da im je rođena **.**.1990., pa da su do 1992.g. zajedno stanovali u [adresa], onda se preselili u gornji stan tužiteljičine obiteljske kuće u [adresa] , a potom da su stanovali u [adresa] do 15. siječnja 1997.g., vodili butik u Karlsruheu, da bi se u siječnju 1997.g. stalno nastanili u stanu njezine obitelji jer je kćer krenula u školu a o njoj da se brinula njezina majka. Nakon završetka Domovinskog rata 1995.g. dotad zajednički zarađeni novac da su investirali u daljnju izgradnju kuće u kojoj je 1996.g. bio uređen privatni stan u prizemlju i pet apartmana prvog kata do ljeta 1997.g.. Objekt da sadrži deset apartmana i to dva dvosobna, šest četverosobnih, jedan peterosobni i jedan šesterosobni apartman. Sin H da je rođen u travnju 2001.g. , te od 2004.g. tužiteljica i tuženik da su preselili poslovno i životno središte u Hrvatsku i od tada da su živjeli samo od prihoda od iznajmljivanja apartmana koji da su se iznajmljivali od lipnja do listopada svake godine. Tužiteljica da se brinula o rezervacijama gostiju i reklami , te tijekom sezone iznajmljivanja da je fizički radila u apartmanima . U rujnu 2014.g. da je prekinuta bračna zajednica, kada se tužiteljica odselila od tuženika i živi zajedno sa sinom u obiteljskoj kući u [adresa]

1.1. Tužbenim zahtjevom se traži utvrditi da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane kao kuća i dvor na k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ZK odjel Šibenik, pa da je tuženik dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ½ nekretnine upisane u k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ZK odjel Šibenik, a koja u naravi predstavlja kuću i dvor, pa da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku izvršit upis prava vlasništva temelj ove presude.

1.2. Podneskom od 26. travnja 2024.g. tužiteljica je protivila da sud kao dokaz prihvatio rješenja Općinskog suda u Šibeniku br. R1-59/96 od 10. srpnja 1996.g. koje je tuženik priložio uz podnesak od 24. siječnja 2023.g. jer da je tuženik po čl.299. ZPP- a bio dužan taj dokaz dostaviti do zaključenja prethodnog postupka , a da nove dokaze može predlagati samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

1.3. Zato da se trebaju primijeniti odredbe čl. 249. i čl. 258. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 75/14, dalje ObZ) po kojima su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini kao i da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke po čl.3. ObZ- a stvara imovinskopravne učinke kao kod bračnih drugova jer da je bitno trajanje bračne zajednice a ne braka što da su različiti pojmovi.

1.4. Nadalje, ovim podneskom tužiteljica je iznijela i drugu pravnu osnovu na kojoj temelji svoj zahtjev a to je da su stranke spornu imovinu stekle po osnovi zajedničke gradnje po kojem su sredstva i rad dviju ili više osoba osnova stvarno pravnog zahtjeva jer da je među strankama postojao prešutni sporazum koji se pretpostavljao, pa da su oni zajednički izgradili nekretninu dok su bili u zajednici života jer da je njihova namjera bila da to bude njihovo suvlasništvo temeljeno na zajedničkom stjecanju nekretnine, odnosno da se radi o usmeno dogovorenoj zajedničkoj gradnji i kako je realiziran da ima za posljedicu stjecanje vlasništva.

2. Tuženik je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev. Tvrdio je da nisu točni navodi glede zajedničkog građenja predmetne nekretnine jer da je zemljište nesporno njegova vlastita imovina, a i da je objekt postojao u završnoj fazi grubih građevinskih radova prije nego su stranke započele vezu. On da je prije braka s tuženicom u izgradnju objekta uložio svoja znatna novčana sredstva jer da je dugi niz godina, od 1972.g., živio i radio u SR Njemačkoj i vodio nekoliko trgovina pa je ulagao svoju zaradu, kao i pozajmice od svoje majke , te druga vlastita novčana sredstva u gradnju kuće. Predmetno zemljište da je kupio 1985.g. za 54.000 DM te da je samostalno ishodio potrebne dozvole, platio potrebna javna davanja, porez, komunalnu naknadu, glavni projekt, te izgradnja objekta u izvedbi roh-bau ( gruba gradnja) , u sadašnjoj visini objekta sa krovištem i krovnim pokrovom da je financirana isključivo njegovim novce, te da je sve to napravljeno za vrijeme dok je on bio u braku s prvom suprugom HK s kojom ima dvoje djece (T i M) a od koje se razveo 02. ožujka 1995.g.. On da je isključivo svojim radom i sredstvima finalizirao podrum, prizemlje i prvi kat objekta, dok da za drugi i treći kat objekta priznaje da je tužiteljica u njima sudjelovala ali tek nakon što su etaže izgrađene u stupnju tzv. "sive gradnje", odnosno visokog roh-bau, pa da je tužiteljica sudjelovalo samo u radovima uređenja drugog i trećeg kata objekta. To da joj ne daje pravo da bi na objektu stekla suvlasništvo za ½ dijela , već da može obvezno pravnim zahtjevom tražiti isplatu za uloženo u predmetnu nekretninu tijekom bračne zajednice.

3. Izvedeni su dokazi pregledom vjenčanog lista stranka izdanog u matičnom uredu Šibenik 24. Kolovoza 1996.g., tužbe za razvod braka br. P Ob-90/2018, zk. izvatka za z. u. [broj ZK uloška]. K. o. [katastarska općina] za čest.br. 817 ZGR, sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 23. Siječnja 2009.g. sa solemnizacijom br. OV-758/2009 od 23. siječnja 2009.g. i potvrdom ovršnosti (str. 6- 19. spisa), fotografija, posebnog rješenja o građenju od 25. ožujka 1987.g., s grafičkim prilogom ( str. 31-33. spisa), elaborata procjene vrijednosti nekretnine od 18. studenoga 2019.g. izrađenog po sudskom vještaku Kamelu Shihabi ( str. 41-60.spisa), doznake uplata i kaucije zakupodavcu od 26. travnja 1988.g., obavijesti o terećenju mjesečnog zakupa od 01. svibnja 1988.g. firmi Rosenbrauerei , računa TK br.871168 od 04. svibnja 1988.g., dostavnice/ računa br.77465 od 05. svibnja 1988.g., računa od 05.svibnja 1989.g., računa Fischgroßhandel und Räucherei od 09. listopada 1990.g., računa Gastro Partner Service od 26. srpnja 1990.g., dostavnice od 03. prosinca 1991.g., obavijesti o dospijeću porezne obveze od 26. Svibnja 1989.g., od 26. Veljače 1991.g. i od 26. kolovoza 1991.g., računa za uslugu poreznog savjetovanja od 23. lipnja 1989.g. i 06. studenoga 1990.g., godišnjeg obračuna plina od 24. listopada 1990.g., obavijesti o obveznom osiguranju od 15. ožujka 1990.g., fotografija- obiteljskih iz razdoblja 1987.g. do 1992.g. i faze gradnje 1989.g., ugovora o darovanju od 24. kolovoza 2018.g., ZK izvatka zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZK izvatka zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], povijesnog izvatka za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbe P-846/19 , uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu i tuženika, e-mail pun. tužitelja od 18. kolovoza 2020.g., povijesnog izvatka za ZK. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( str. 76- 132. spisa), rješenja Općinskog suda u Šibeniku br. R1-59/96 od 10. srpnja 1996.g., uviđajem na mjestu predmeta spora dana 03. ožujka 2023.g. uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu Kamela Shihabi, pregledom nalaza i mišljenja vještaka Kamela Shihabi od 20. ožujka 2023.g., dopune nalaza i mišljenja od 28. studenoga 2024.g., saslušanjem vještaka Kamela Shihabi, saslušanjem svjedoka SKVŠ, MK, LK, ŠK, DK, PK, ZK, , saslušanjem tužiteljice SKV ( str.147.spisa) i saslušanjem tuženika SK.

4. Sud je odbio kao suvišan dokazni prijedlog tužiteljice da se od porezne uprave zatraže podaci o prijavi djelatnosti turističkog iznajmljivanja tuženika kao i iznos uplaćenog poreza na ime tuženika u razdoblju od sklapanja braka pa do danas , kao i što je odbio ostale dokazne prijedloge stranaka kao suvišne.

5. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 7. i čl.8. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 1123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a ) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Kako se ovdje radi o predmetu s međunarodnim elementom, budući je tužiteljica njemačka državljanka a tuženik hrvatski državljanin, uvodno je trebalo utvrditi nadležnost ovog suda i mjerodavno pravo.

7. Po odredbi čl.78. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( "Narodne novine" br. 101/2017, 67/2023, dalje ZMPP) koji Zakon je stupio na snagu 29. siječnja 2019.g. , on se primjenjuje na pravne odnose nastale od njegova stupanja na snagu i na postupke pokrenute od dana njegova stupanja na snagu , slijedom čega se na ovaj pravni odnosi s međunarodnim elementom kao mjerodavan treba primijeniti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ( "Narodne novine" 53/1991, 88/2001, dalje ZRSPDZ).

8. Čl.56. u vezi 59. i čl.60. ZRSPDZ je propisana isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske ako se predmetna nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske , s tim da odredbe o nadležnosti u sporovima bračne stečevine ne diraju u ovu isključivu nadležnost, pa je nedvojbeno da je za postupanje nadležan ovaj sud obzirom da je nekretnina položena na području nadležnosti ovog suda.

9. Što se tiče mjerodavnog prava, odredbom čl. 36. ZRSPDZ-a je propisano da za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani, a ako su bračni drugovi državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju prebivalište, a ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište, s tim da ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema st. 1. do 3. ovog članaka, mjerodavno je pravo Republike Hrvatske.

10. Čl.39. ZRSPDZ-a je određeno da za imovinske odnose osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani, a ako osobe iz stavaka 1. ovog članaka nemaju isto državljanstvo, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju zajedničko prebivalište. Za ugovorne imovinske odnose između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za njihove imovinske odnose.

11. Obzirom da stranke nemaju isto državljanstvo niti imaju prijavljeno prebivalište u istoj državi, sud je cijenio da je konkretno mjerodavno pravo Republike Hrvatske koje je bilo na snazi u vrijeme spornih pravni odnosa.

12. Iz očitovanja tužiteljice da su se 2004.g. preselili u Hrvatsku i da su ovdje živjeli veći dio godine do prekida bračne zajednice 2014.g. kada se ona s djetetom odselila u Njemačku 2014. , što tuženik nije negirao, te kako se tužiteljica tijekom postupka isključivo pozivala na hrvatsko pravo i nije tražila pribavljanje njemačkog prava, stav je da su stranke suglasne da se kao mjerodavno pravo primijeni hrvatsko pravo.

13. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su važili u vrijeme njezina stjecanja za trajanja bračne zajednice.

14. Obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine mjerodavne su odredbe Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 116/03,17/04,136/04,107/07 i 61/11, dalje OZ/03) pa tako i odredba članka 381.st.2. OZ/03 kojom je propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava u pogledu zajedničke imovine stečene po prijašnjim propisima, koja odredba je sadržana i u čl. 362.st.2. ranijeg Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“ broj 162/98,116/03 dalje: ObZ/98) koji je bio u primjeni od 01. srpnja 1999.godine do stupanja na snagu ObZ/03 ( 21. srpnja 2003.g.).

15. Danom primjene ObZ/98 prestalo je važenje ranije Zakona o braku i porodičnim odnosima ( „Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 15/89 i 59/90, 25/94, 162/9825/94, 162/98, dalje ZBPO). Značenje ovih odredbi je da se imovina stečena za vrijeme bračne zajednice bračnih drugova do 01. srpnja 1999.godine prosuđuje po odredbama ZBPO-a , a nakon navedenog dana po odredbama ObZ/03.

16. Za nekretnine stečene do 01. srpnja 1999.g. mjerodavne su odredbe članka 277., čl. 278. i čl. 287. ZBPO-a kojima je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potiče iz te imovine, je njihova zajednička imovina, te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO-a).

17. Imovina koju je jedan bračni drug imao u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i ona imovina koju jedan od bračnih drugova tijekom braka stekao po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi različitoj od osnove iz čl.277. ovog Zakona.

18. Bitna obilježja zajedničke imovine stranaka je da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom, te da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

19. Po odredbi čl.248. i čl.249.st.1. ObZ/03 bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

20. Članak 253.st.2. ObZ/03 je određeno da je vlastita imovina samo ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

21. Prema navedenim Zakonima bračni drugovi svoje odnose glede bračne stečevine mogu urediti drugačije od zakonske presumpcije. Tako prema čl. 279. st. 1. ZBPO-a bračni drugovi su mogli ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih, a prema čl. 284. st. 1. ZBPO-a bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.

22. Prema ObZ/98 i ObZ/03 bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini (čl. 259. st. 1. ObZ/98 i čl. 255. st. 1. ObZ/03).

23. Glede izvanbračne zajednice ovdje je bila mjerodavna odredba čl. 7. ZBPO- a koja propisuje da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim ovim Zakonom, te odredba čl. 293. ZBPO-a koji propisuje da će se imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom.

24. Vanbračna zajednica može postojati samo kao zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca.

25. Kako je tužiteljica svoj zahtjev temeljila na tvrdnji da je predmetne nekretnine suvlasništvo stranka na jednake dijelove po osnovi stjecanja iste za trajanja njihove izvanbračne zajednice od 1988.g. do zaključenja braka 24. kolovoza 1996.g., a koja se nastavila bračnom zajednicom koja je prestala 2014.g., a čije postojanje je tuženik osporavao, kao sporno prethodno pitanje je trebalo utvrditi postojanje i trajanje izvanbračne zajednice stranaka.

26. Iako se tužiteljica tome protivila pozivajući se na odredbu čl.299.st.2. ZPP- a, sud je prihvatio i kao dokaz izveo pregled rješenja Općinskog suda u Šibeniku br. R1-59/96 od 10. srpnja 1996.g., a koje je tuženik dostavio sudu tijekom raspravljanja, uz podnesak od 24. siječnja 2023.g..

27. Ocjenjeno je da je opravdano izvesti ovaj dokaz koji je javna isprava, i koji je odlučan za zakonito i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja među strankama, te nije zakonski opravdano ga " ignorirati" kako to traži tužiteljica.

28. Iako se tužiteljica u tužbi poziva na postojanje izvanbračne i bračne zajednicu kao zakonskog osnova za postavljanje njezina stvarnopravnog zahtjeva prema tuženiku , ona od podnošenja tužene kao i prilikom stranačkog saslušanja na raspravi dana 28. siječnja 2021.g. prešućuje činjenicu da je tuženik u tom spornom razdoblju u braku s drugom osobom, pa je sud cijeni da je tužiteljica ovim postupila protivno odredbi čl.3.st.3. ZPP-a, te je primijenio odredbu čl.7.st.2. u vezi čl.299.st.2. ZPP-a.

29. Sud je ovako postupio jer je tuženik saslušan tek na raspravi dana 26. travnja 2024.g. , a nakon što se ovaj dokaz dostavio podneskom 24. siječnja 2023.g., te je u stranačkom iskazu navodio da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da je on bio u braku s drugom osobom do ožujka 1995.g., a koju tvrdnju tužiteljica nije osporila.

30. Da je tužiteljica znala za postojanje braka tuženika tijekom trajanja njihove emocionalne veze i zajedničkog rada i života u spornom razdoblju, svjedoči činjenica da su se stranke vjenčale tek dana 24. kolovoza 1996.g. , odmah nakon što je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku br. R1-59796 od 10. srpnja 1996.g. priznata presuda Okružnog suda u Ubrchaelu br. 3F 286/93 od 02. ožujka 1995.g.

31. Zato sud za sporno razdoblje od 1988.g. do srpnja 1996.g. , bez obzira na provedeni dokazni postupak , nije utvrdio postojanje izvanbračne zajednice jer za to nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke sukladno čl.7 i čl.293. ZBPO-a koji je u to vrijeme bio na snazi. Osoba koja je u braku ne može istovremeno biti u vanbračnoj zajednici jer je to protivno zakonskima odredbama.

32. Time je utvrđeno da nije dokazano postojanje vanbračne zajednice stranka u razdoblju kako to tužiteljica tvrdi i da tužiteljica u tom razdoblju nije mogla steći suvlasništvo iste po toj osnovi, pa je bilo osnovano odlučivati samo o onom što su stranke stekle tijekom trajanja bračne zajednice od 24. kolovoza 1996.g. do 2014.g. odnosno o bračnoj stečevini stranaka.

33. Glede tvrdnje tužiteljice iznesene u podnesku od 26. travnja 2024.g. da su stranke spornu imovinu stekle po drugoj pravnoj osnovi i to osnovi zajedničke gradnje kojom su sredstva i rad dviju ili više osoba osnova stvarno pravnog zahtjeva jer da je među strankama postojao prešutni sporazum koji se pretpostavljao, utvrđenje je suda da je ovim tužiteljica promijenila pravnu osnovu svog potraživanja, jer više ne tvrdi da je osnova stjecanja izvanbračna stečevina, a radi čega je potrebno pozvati se na odredbu čl. 5.st.4. ZPP-a ( koja se primjenjuje po čl.107.st.2. ZPP-a) koja propisuje da sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.

34. Po čl. 219.st.1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, jer sud, po čl.221.a. ZPP-a, na temelju izvedenih dokaza ( čl.8. ) ako ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu , o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

35. Stoga , kako je tužiteljica u tužbi i tijekom pripremnog postupka temeljila svoj stvarnopravnom zahtjevu za utvrđenje da je suvlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine na osnovi izvanbračne i bračne stečevine u skladu s naprijed iznesenim popisima, to je promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva tijekom raspravljanja , nakon što su izvedeni dokazi i saslušane stranke na kraju dokaznog postupka, nedozvoljena i protivna procesnim načelima postupka u ravnopravnosti stranaka pred sudom ( tim više što je tuženik isto u cijelosti osporio a tužiteljica za ovu osnovu nje pružila valjane dokaze ). Kao suviše, ni iz jednog dokaza nije proizašlo da bi stranke imale " prešutni sporazum kojim se pretpostavljao pa da su oni zajednički izgradili nekretninu".

36. Zato sud nije posebno obrazlagao i ocjenjivao dokaze glede izgradnje objekta za razdoblje 1988.g. do 24. kolovoza 1996.g. jer nije dokazno postojanje izvanbračne zajednice stranka pa time ni stjecanje po toj zakonskoj osnovi, radi čega se nije upuštao u ocjenu doprinosa svake od stranka u stjecanju nekretnine u tom razdoblju a po čl. 277., čl. 278. i čl. 287. u vezi čl.7. i čl.293. ZBPO-a .

37. Tužiteljice HKV je prilikom stranačkog saslušanja rekla da im je cilj bio do vjenčanja urediti privatni stan u prizemlju da bi tamo mogli primiti goste, da su vjenčali 1996. god. i tada da je njezina rodbina bila smještena na katu u pet apartmana koji su bili uređeni. Dalje da su kuću uređivali postepeno i to tako da se krenulo od vrha kuće pa do lipnja 1997. godine da je uređeno svi deset apartmana koji su se te godine počeli iznajmljivati. Od tada da sve što bi se zaradilo iznajmljivanjem u turističke svrhe da su dalje ulagalo u kuću, a uz to da su ulagali i dio zarade ostvarene u butiku u Njemačkoj, te da su osobno puno fizički radili na uređenju kuće i okućnice. Godine 2009. da su podigli kredit od 150.000,00 eura i iznos uložili u daljnje uređenje kuće tako da je postavljena fasada i uređena okućnica, postavljena PVC stolarija na cijelu kuću, kao i vrata na garažama. Bračna zajednica da je prestala u rujnu 2014 godine. Tvrdila je da novac od prodaje stana roditelja tuženika u Šibeniku , koji je prodan 2000. godine nije uložen u ovu nekretninu jer da je kuća tada bila u cijelosti uređena.

38. Tuženik SK je u stranačkom iskazu rekao da tužiteljici priznaje suvlasništvo samo na onom dijelu koji je izgrađen za vrijeme dok smo bili u braku i to da bi bilo uređenje drugog i treće kata kuće. Rekao je da je građevinski teren njegova vlastita imovina jer ga je kupio 1986. ili 1987. godine vlastitim novcem, a da je kuća većinski izgradio dok je bio u braku s drugom osobom. On i tužiteljica da nisu živjeli zajedno ni u razdoblju kad ime je ređena kćer jer da je on još uvijek bio u braku s HK, od koje se razveo 1995. godine. Do njihova vjenčanja da je sporna kuća bila izgrađena i do kraja uređen privatni stan u prizemlju i I. kat koji se sastoji od 5 apartmana, u smislu da su bili namješteni, te da su izgrađeni okolni pomoćni objekti, kao pečenjara, bazen i pomoćni objekt kod bazena. Nakon što se vjenčao s tužiteljicom 1996. godine da je uređen II. kat koji ima 5 apartmana, tako što je dovršeno žbukanje zidova, negdje postavljena keramika te kupljen namještaj, dovršene sve kupaonice jer su do tada bile napravljene dvije. Godine 2008. ili 2009. da je digao kredit od 150.000,00 € koji da je potrošen da bi se do kraja uredila vanjska fasada tako što je stavljena potpuna fasada i zamijenjeni su svi vanjski prozori i vrata PVC stolarijom a dio novca je potrošen za popločavanje dvorišta betonskim kockama. Ovaj kredit da je prestao otplaćivati nakon nekih 10 godina kada je već bila otplaćena glavnica.

38.1. Rekao je da su se apartmana počeli iznajmljivati negdje 1996. godine oglašavanjem na tržištu u Njemačkoj što da je radila tužiteljica koja je pomagala oko iznajmljivanja apartmana ako je bila prisutna jer da su imali osobu koje se bavila održavanjem apartmana. Nakon prestanka bračne zajednice, on da je održavanje i obnavljanje kuće financirao novcem koji se ostvari iznajmljivanjem apartmana preko ljeta, pa da su u svim apartmanima obnovljeni zidovi tako što su uklonjeni tapeti, zidove izgletani i obojani, da je isto napravljeno sa zidovima stepeništa kao i sa stanom u prizemlju, da je promijenjen bojler i kotao u kotlovnici, postavljena keramika u bazenu te je promijenjen kompletno cijeli namještaj u apartmanima, ima radova oko promjene vodovodnih cijevi i spajanja odvodnje na glavnu kanalizaciju što da je po njegovoj procjeni koštalo je 60.000,00 ili 70.000,00 eura što je financirao od zarade ostvarene iznajmljivanjem apartmana.

39. U postupku je nesporno da su stranke brak sklopile 24. kolovoza 1996.g. i da su vjenčanje održali u prizemlju objekta a da su gosti tužiteljice bili smješteni na katu objekta koji je uređen. Obje stranke su u izjavama bile suglasne i da je svih deset apartmana bilo uređeno za iznajmljivanje do lipnja 1997.g. te da se nakon toga samo kreditom iz 2009.g. uređivala fasada i izgrađeni pomoćni objekti.

40. Temeljem njihovih iskaza, te iz ostalih izvedenih dokaza, proizašlo je da je predmetni objekt dakle, do 1996.g. bio u cijelosti podignut i izgrađen u sadašnjem gabaritima i dimenzijama te da su prizemlje i I. kat s pet apartmana također bili uređeni za korištenje, sa svim priključcima i centralnim grijanjem , te nedovršenom fasadom.

41. Nekretnina se katastarski identificira kao čest.br. 817 ZGR k. o. [katastarska općina], površine 1348 m2, na kojoj nekretnini u zemljišnim knjigama , u Z. U. [broj ZK uloška], je upisan tuženik UK za cijelo ( vidljivo iz zk. izvatka za Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina]).

42. Radi se o stambeno poslovnom objektu i dva pomoćna objekta s građevinskim zemljištem na adresi [adresa].a., [adresa].

43. Stambeno poslovni objekt se sastoji od podruma , prizemlja i tri kata. U podrumu se nalaze pomoćne prostorije i u isti se ulazi unutarnjim stubištem te vanjskim iz dvorišta. U prizemlju je stambeni prostor ( jedna stambena jedinca) s terasom s koje se izlazi na dvorište, te garaža i stubište za katove. Na 1.i.2. katu je stambeni prostor – po pet apartmana koji se koriste za iznajmljivanje. Objekt je u cijelosti dovršen, uređen i opremljen te se koristi. Lijevo od objekta je vanjski prostor s kojeg se direktno pristupa podrumu. U prizemlju se nalaze garaže namijenjen za potrebe gostiju u apartmanima, a na katu neuređen poslovni prostor. Na parceli su izgrađena dva pomoćna objekta i to prostor pečenjare i prostor za druženje, te bazen i još jedan nedovršeni pomoćni objekt.

44. Stranke su bile suglasne da se za potrebe ovog postupka koristi snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade „Arhitekti Ratkajec d.o.o. Vrbovec“ br. JJ/2015 iz kolovoza 2015. koja je izrađena neposredno nakon prekida bračne zajednice kao prikaz građevinskog stanja nekretnine u trenutku prestanka bračne zajednice, te je utvrđeno od strane vještaka , nakon što je pregledao cjelokupni stambeni objekt i pomoćne objekte i okućnicu, da prilikom uviđaja zatečeno stanje u cijelosti odgovara onome prikazanome u navedenom snimku.

45. Nije sporno da je od prestanka bračne zajednice tuženik ostao u posjedu nekretnine i da tužiteljica u objekt ne dolazi , te tuženik od tada održava objekt pa nije bilo sporno da je izvršio uređenje vanjskog bazena tako što je postavio keramiku te je promijenio kotao u kotlovnici i bojler za centralno grijanje.

46. Po nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo, rekapitulacijom vrijednosti nekretnine, proizašlo je da vrijednost zemljišta (površine 1.348 m2) iznosi 317.481 €, da je vrijednost objekta 1.436.810,40 €, vrijednost doprinosa 65.173,00 €, vrijednost priključaka 19.067,00 €, vrijednost vanjskog uređenja 60.497,28 €, vrijednost bazena 14.580,00 € i vrijednost pomoćnih objekata 9.236,48 €, pa da je ukupna vrijednost nekretnine 1.922.845,16 €, što je cijena po m2 od 1.484,82 €.

47. Tužiteljica nije imala prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i nije tražila dopunu vještačenja.

48. Slijedom iznesenoga, sud je utvrđivao samo bračnu stečevinu stranaka na predmetnoj nekretnine, kolika je stečevina i koliki je doprinos stranaka, jer je već izneseno da za razdoblje prije sklapanja braka tužiteljica nije dokazala postojanje njihove izvanbračne zajednice jer nije bilo zakonom uvjetovanog dužeg vremenskog trajanja budući je prvi brak tuženika razveden u ožujku 1995.g. u Njemačkoj, presuda je od strane ovog suda priznata u srpnju 1996.g. a stranke su se vjenčale u kolovozu 1996.g..

49. Glede bračne stečevine utvrđeno je da je izvjesno da je u razdoblju bračne zajednice stranaka na II. i III. kata kuće , sa 5 apartmana, dovršeno žbukanje zidova, negdje postavljena keramika te kupljen namještaj, dovršene tri kupaonice ( dvije prethodno napravljene) , te da je 2009. god. dignut kredit od 150.000,00 € koji uložen da bi se do kraja uredila vanjska fasada tako što je stavljena potpuna fasada , zamijenjeni svi vanjski prozori i vrata PVC stolarijom, izvršeno popločavanje dvorišta betonskim kockama.

50. Kako tužiteljica razdoblje vršenja ovih radova nije osporila a kako nije pružila dokaz kolika bi bila vrijednost ovih radova dovršenja II. i III. kata, ( jer u tom pravcu nije tražila ni dopuna građevinskog vještačenja) sud je to mogao procijeniti samo na temelju navoda i priznanja tuženika koji je na osnovi privatno provedenog vještačenja, izjasnio se da je vrijednost radova koji se odnose na II i III kat, fasadu i okoliš iznos od 80.500,00 € , što da znači da je svaki od bračnih drugova uložio 40.250,00 €.

51. Kako su ove radnje izvršene za vrijeme važenja ZBPO-a, po naprijed navedenim odredbama, utvrđeno je da tuženik tužiteljici ne osporava podjednak doprinos u stjecanju ovog dijela zajedničke imovine. Inače, kod utvrđenja doprinosa sud cijeni ne samo zaradu svakog bračnog druga ( nedvojbeno je da su oboje radili i zarađivali kako u restoranu tako i u butiku), nego i pomoć jednog bračnog druga drugom, rad u domaćinstvu i porodici, brigu za odgoj i podizanju djece, kao i svaki drugi oblik rada koji je doveo do povećanja zajedničke imovine , radi čega je utvrđenje suda da je doprinos stranka u bračnoj zajednici bio podjednak.

52. Kako je utvrdio i da je nedvojbeno da je vrijednost iznos kredita od 150.000,00 € uložen u cijelosti u ovaj objekt za trajanja bračne zajednice stranka u vrijeme važenja odredbe čl. 249. st. 1. i 2. ObZ/03 gdje se presumira da je udio bračnih drugova u bračnoj stečevini podjednak, to je zaključak da je u bračnoj zajednicu od stranke stranaka u predmetnu nekretninu zajedno uloženo ukupno 230.500,00 €, pa da je udio tužiteljice iznos od 115.250,00 €.

53. Stavljanjem u omjer od strane vještaka procijenjene vrijednosti nekretnine od 1.922.845,16 €, sa udjelom tužiteljice od 115.250,00 €, a po osnovi bračne stečevine, utvrđeno je da je to 6 % udjela u ukupnoj vrijednosti nekretnine, što se može izraziti kao suvlasnički dio od 6/100 dijela nekretnine.

54. Kako je sudska praksa zauzela stav da je granica između stvarnopravnog i obveznopravnog zahtjeva između 1/6 do 1/10 suvlasničkog dijela sporne nekretnine, ovdje je nedvojbeno utvrđeno da zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bio ona po osnovi (van)bračne stečevina stekla suvlasništvo za 1/2 dijela nije osnovan, već tužiteljicu , po utvrđenom, pripadalo pravo na obveznopravni zahtjev u odnosu na predmetnu nekretninu ( isplate) koji zahtjev u postupku nije postavljen.

55. Zato je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

56. Ponavlja se da ostale izvedene dokaze, posebne iskaze saslušanih svjedoka, sud nije pojedinačno iznosi i cijenio jer su se pisani dokazi i iskazi svjedoka uglavnom odnosili na odnos stranka prije sklapanja braka u pravcu utvrđenja spornog postojanja njihove vanbračne zajednice i o njihovom radu i ulaganjima u tom razdoblju, što sve nije bilo relevantno za utvrđenje bračne stečevine gdje su stranke bile suglasne o izvedenim radovima i ulaganjima. U odnosu na stjecanje tijekom bračne zajednice svjedoci su iskazivali sukladno iskazima stranaka.

57. U odnosnu na u tužbi iznesen prijedlog da se od porezne uprave zatraže podaci o prijavi djelatnosti turističkog iznajmljivanja kao i iznos uplaćenog poreza na ime tuženika u razdoblju od sklapanja braka pa do danas, za navesti je da je sud ovaj prijedlog odbio jer tužiteljica u tužbi nije postavila tužbeni zahtjev za isplatu iznosa ostvarenog po osnovi iznajmljivanja apartmana koji bi tražila po osnovi suvlasništva predmetne nekretnine, a niti je postavila zahtjev sukladno odredbi čl. 186.b. ZPP-a.

58. Sud nije utvrdio da su ostvarene pretpostavke iz čl.186.a. st..3. ZPP-a da se radilo o zahtjeva koji tužiteljica nije mogla određeno postaviti prije nego što se dođe do podataka koje joj tuženik ne želi dati premda njima raspolaže a koje joj je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. To tim više , što slijedom iznesenog utvrđena nije utvrđeno suvlasništvo tužiteljice na predmetnim apartmanima.

59. Slijedom iznesenog utvrđeno je kao u točki I. izreke.

60. Odluku o troškovima postupka donio je po čl.153.st.1., čl.155. i čl.164. ZPP- a jer je tuženik u cijelosti uspio u osporavanju tužbenog zahtjeva.

61. Tuženiku je priznat traženi troška zastupanja po kvalificiranom punomoćniku- odvjetniku po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

62. Obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 132.722,80 € (1.000.000,00 kn ), priznat mu je traženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu dana 30. svibnja 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, na pripremnom ročištu dana 16. srpnja 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, na pripremnom ročištu dana 25. kolovoza 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 23. rujna 2020.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 28. siječnja 2021.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 09. travnja 2021.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 17. lipnja 2021.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na uviđaju dana 03. ožujka 2023.g. po Tbr. 9. toč.7. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 13. ožujka 2024.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 26.travnja 2024.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 19. lipnja 2024.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za zastupanje na raspravi dana 11. travnja 2025.g. po Tbr. 9 toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za sastav podneska od 28. travnja 2023.g. po Tbr.8.toč.3. Tarife u visini 250 bodova, za sastav podneska od 14. ožujka 2023.g. po Tbr.8.toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za sastav podneska od 27. veljače 2023.g. po Tbr.8.toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova , za sastav podneska od 30. siječnja 2023.g. po Tbr.8.toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za sastav podneska od 24. siječnja 2023.g. po Tbr.8.toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova, za sastav žalbe od 19. travnja 2019.g. po Tbr.8.toč.1. Tarife u visini 1.000 bodova. Obzirom na da je vrijednost boda 2 € po Tbr.50., utvrđeno je da je ovaj trošak tuženika u iznosu od 34.500,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 27. svibnja 2025.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi , putem ovog suda, za nadležni županijski sud.

DN-a: kao na zapisniku o objavi.