REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-379/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Mataja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Mikulić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Dugandžija, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave dana 16. travnja 2025. godine zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi bračne stečevine stekla izvanknjižno vlasništvo 3153/10000 suvlasničkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], I Kozari put XII A, odvojak 10, ukupne površine 384 m2, od čega kuća, Zagreb, I Kozari put XII A, odvojak 10, površine 119 m1 i dvorište površine 265 m2, sve upisano u posjedovni list broj 3095 k. o. [katastarska općina] (mbr. 335550) te je tuženik ŠV iz [adresa], odvojak 10, OIB [osobni identifikacijski broj], dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice za 3153/10000 suvlasničkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], I Kozari put XII A, odvojak 10, ukupne površine 384 m2, od čega kuća, Zagreb, I Kozari put XII A, odvojak 10 površine 119 m1 i dvorište površine 265 m2, sve upisano u posjedovni list broj 3095 k. o. [katastarska općina] (mbr. 335550), u protivnom će navedeno zamijeniti ova presuda.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], I Kozari put XII A, odvojak 10, ukupne površine 384 m2, od čega kuća, Zagreb, I Kozari put XII A, odvojak 10, površine 119 m1 i dvorište površine 265 m2, sve upisano u posjedovni list broj 3095 k. o. [katastarska općina] (mbr. 335550) predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OV iz [adresa], I [adresa], odvojak 10, OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika ŠV iz [adresa], I [adresa], odvojak 10, OIB [osobni identifikacijski broj].

Tuženik ŠV iz [adresa], odvojak 10, OIB [osobni identifikacijski broj] je dužan tužiteljici OV iz [adresa], odvojak 10, OIB [osobni identifikacijski broj], predati u vlasnički suposjed nekretninu kat. čest. [katastarska čestica], I Kozari put XII A, odvojak 10, ukupne površine 384 m2, od čega kuća, Zagreb, I Kozari put XII A, odvojak 10, površine 119 m1 i dvorište površine 265 m2, sve upisano u posjedovni list broj 3095 k. o. [katastarska općina] (mbr. 335550) u skladu s prethodnom točkom presude."

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za utvrđenje suvlasništva na nekretnini u [adresa], preko dosuđenog dijela od 3153/10000 do zatraženog dijela od 3/8 (3750/10000).

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.571,34 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 30.173,68 EUR.

Obrazloženje

1. Dana 19. listopada 2023. godine donesena je presuda posl.br. P-7850/10-34 kojom je utvrđeno da je tužiteljica OV po osnovi bračne stečevina stekla izvanknjižno vlasništvo 3153/10000 suvlasničkog dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], odvojak 10, ukupne površine 384 m2.

2. Na tako donesenu presudu žalbu je izjavio tuženik.

3. Odlučujući po žalbi Županijski sud u Velikoj Gorici ukinuo je naprijed navedenu presudu.

4. Tužiteljica je i nadalje ostala kod svog tužbenog zahtjeva u kojem je navela da su stranke bile u braku od 2.8.1986. godine do 1.4.2010. godine te su tijekom braka zajednički sagradile kuću u [adresa]. Tužiteljica je doprinijela u stjecanju nekretnine svojim radom tako da su stranke zajednički kuću gradile, nadograđivale te uređivale. Tužiteljica je podneskom od 25.10.2021. godine uredila tužbeni zahtjev na način da se utvrđuje da nekretnina u [adresa], odvojak 10 predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine stekla izvanknjižno vlasništvo u 3/8 dijela nekretnine u [adresa] te je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice za 3/8 dijela nekretnine a u suprotnom će navedeno zamijeniti ova presuda. Tuženik ŠV je dužan tužiteljici OV predati u vlasnički suposjed nekretninu u [adresa].

5. Tužiteljica je postavila i alternativni tužbeni zahtjev na način da se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati iznos od 52.524,39 EUR za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate.

6. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu u kojem je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženi je nadalje tijekom postupka isticao da je predmetna nekretnina njegovo izvanknjižno vlasništvo. Tuženik je prije sklapanja braka kupio česticu zemlje te na istoj sagradio prizemlje što tužiteljica ne spori. Tako zemljište i prizemlje zgrade predstavljaju posebnu imovinu tuženika. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice tuženik se protivio utvrđenju da je cijela nekretnina bračna stečevina stranaka budući je prije sklapanja braka kupio zemljište i sagradio prizemlje zgrade. Također zatraženi suvlasnički omjer tužiteljice od 3/8 dijela ne odgovara nalazu vještaka odnosno vrijednost stan na katu, neuređenog potkrovlja i garsonijera u prizemlju bez zemljišta ukupno iznosi 70.895,00 EUR a što u odnosu na vrijednost zgrade i zemljišta iznosi 63,05% od čega je polovina tuženikova dakle na tužiteljicu otpada 31,53%. Nadalje tužiteljica nije dokazala da bi između stanaka postojao sporazum kojim je tuženik iskazao svoju volju da će daljnja gradnja biti imovina na kojoj će tužiteljica steći vlasnička prava. Tuženik se protivio predaji nekretnine u suposjed budući se tužiteljica nalazi u posjedu prizemlje. Što se tiče alternativnog tužbenog zahtjeva isti premašuje iznos od 35.447,50 EUR koji bi eventualno pripao tužiteljici a ujedno je istaknut i prigovor zastare budući je tužiteljica postavila obveznopravni zahtjev nakon proteka roka od 5 godina budući je zahtjev postavljen 26.4.2016. godine dok je brak stranaka pravomoćno razveden 1.4.2010. godine.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u posjedovni list 3095 k. o. [katastarska općina], nalaz i mišljenje vještaka, te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka JV, PV, EV, FV, ĆV, IV te je proveo i dopunsko saslušanje stranaka te svjedoka EV

8. Uvidom u posjedovni list 3095 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik upisan kao korisnik čest. br. 1534/101 u naravi kuća u [adresa], odvojak 10 površine 119 m2 i čest. br. 1534/101 u naravi dvorište [adresa], odvojak 10 površine 265 m2.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik gradilište za kuću kupio prije njihove veze, negdje 1980., 1981., ili 1982. godine od svojih novaca. Tada je sagradio prizemlje od tri sobe koje nisu bile za stanovanje. Došla je živjeti tuženiku 1983. godine i s njim je živjela u izvanbračnoj zajednici do 1986. godine kada su se vjenčali. Zaposlila se 1984. godine u tvornici Unitas i tamo je radila sedam godina sve dok tuženik nije otišao u Austriju 1992. godine. Kada je došla živjeti kod tuženika 1983. godine imali su samo ležaj a te sobe u prizemlju nisu imale struju niti vodu. U periodu prije braka od 1983. do 1986. godine u kući je uređena kupaona, kuhinja i stepenište za gornji kat. Prvo dijete je rođeno 1988. godine. Tuženi je 1991. godine na istoj čestici uz kuću sagradio poslovni prostor i otvorio kafić kojeg je 1992 godine prodao g. O. Tuženik je 1992. godine otišao u Austriju i vratio se tek 1998. godine. Za to vrijeme njegovog boravka u Austriji uopće nije dolazio, niti je slao novce. Radila je cijelo vrijeme njihovog zajedničkog života. Najviše je radila po kućama neprijavljeno i to poslove čišćenja, peglanja i spremanja i svaki zarađeni novac je davala u kuću. Radila je u Unitasu sedam godina te u tvornici rade Konačar od 2001. godine. Kada je tuženik bio u Austriji ne bi preživjela sa djecom od zarade čišćenja i spremanja po kućama te joj je majka koja živi u [adresa] slala 400 do 500 DEM od njemačke mirovine oca. Kuću je izgradi tuženik zajedno sa sinovima. Tuženik se 1998. godine vratio u Hrvatsku i počeo praviti drugi poslovni prostor u kojem je otvorena pržionica kave u kojoj je radila. Dizala je dosta kredita za uređenje kuće i to dok je radila u Unitasu i u Končaru tj. od tamo je nabavila sve kućanske aparate i to ugradbenu pećnicu, električnu ploču, 3 bojlera frižider. Tuženik je svojom ušteđevinom ili zaradom otvorio drugi poslovni prostor u kojem je bila pržionica kave a kada je to zatvoreno tu su držali podstanare kao i u prizemlju kuće. Sinovi su pri gradnji kuće radili sve poslove i teške fizičke tako da tuženik nije trebao platiti majstora. U ožujku 1990. godine je sagrađen kat kuće, tada je kuća pokrivena i to 27.3. Tuženik je od prodaje poslovnog prostora dobio između 22.000 i 24.000 DEM. Drugi poslovni prostor tj. pržionica kave je radila vrlo kratko, najduže godinu dana jer nije bilo prometa. Nakon toga taj prostor je uređen kao garsonijera od 36 m2 koju je tuženik kasnije iznajmljivao podstanarima. Tuženik je kat kuće uređivao s njom i djecom. Dok je radila u Unitasu plaća je bila radnička, bila je tolika da se mogao dići kratkoročni kredit za kupnju regala ili nekog kućanskog aparata. Za vrijeme trajanja braka nisu imali zajedničku kasu, niti su novac stavljali na hrpu. Ona je svoj novac trošila na hranu, za dječje potrebe a tuženik je svoj novac ulagao u gradnju. Tuženik nikada nije sudjelovao u školovanju djece, nije odlazio u školu, nije ima kupovao školski pribor i knjige.

Na ročištu dana 9.10.2020. godine tužiteljica je iskazala da je od očevida došlo do promjena u smislu da je tuženik od nekadašnje garsonijere i stambenog prostora napravio šupu i u potpunosti uništio taj stambeni prostor. Prodao je nekadašnji poslovni prostor od 40m2 gdje je ranije bila birtija za 22.000 ili 23.000 EUR da bi potom od istog čovjeka kupio ta prostor ali sada od 150 m2 za 26.000 EUR. I nadalje živi u prizemlju kuće financijski joj pomaže jedan sin kao i njezina familija. Tužiteljica je na ročištu dana 16. travnja 2025. godine iskazala da sve što su gradili u bračnoj zajednici bilo je njihovo, gradili su sebi. Ono što su radili bilo je zajednički, nije razmišljala da bi trebali to riješiti ugovorom niti je razmišljala da će doći do rastave i ovog postupka. Tuženik je radio i ulagao, ona je radila i ulagala. Tuženik nikada nije rekao da je sve ono što rade u braku njegova imovina. Nekretninu su održavali zajednički, ona je čak i krečila, farbala prozore i vrata. U vezi postojanja dogovora ili sporazuma između tužiteljice i tuženika da bi tužiteljica ulaganjem u nekretninu za vrijeme izvanbračne zajednice i bračne zajednice stekla određeni suvlasnički dio odnosno da bi to bila bračna stečevina tužiteljica je navela da su sva ulaganja bila zajednička, oboje su radili svaki na svoj način, dok je tuženik bio u Austriji radila je, brinula se o djeci. Tada su djeca imala 2 i 4 godine. Čak su i razmišljali da kupe nešto i na moru. Vezano za to da li je tuženik za vrijeme trajanja vanbračne i bračne zajednice verbalizirao da će tim ulaganjem steći dio suvlasništva na nekretninu iskazala je da je sve bilo njihovo.

10. Tuženik je u iskazu naveo da je zemljište kupio 1981. godine a u proljeće 1982. godine su u prizemlje bile postavljene instalacije struje i vode. U prizemlje su se 1982. godine uselili on i otac i jedan brat je tamo živio neko vrijeme. Tužiteljica je k njemu došla živjeti 1984. godine dok su se 1983. godine upoznali. U to vrijem je u prizemlju kuće živio njegov otac koji je znao popiti a kada je došla tužiteljica on je njoj smetao i otac je otišao u podstanare. U vrijeme trajanje izvanbračne zajednice do 1986. godine tužiteljica je stalno odlazila u podstanare i vraćala se osim zadnju godinu dana prije braka. Kada je došla u kuću bilo je vode jer su imali pumpu za vodu a vodovod su dobili tek poslije Domovinskog rata i to cijelo naselje. Prizemlje je imalo 63 m2 korisne površine. Poslovni prostor u kojem je bio kafić su skupa sagradili na njegovoj parceli a prije tog kafića tamo je bila jedna garaža. Kafić koji je bio i miniran za vrijeme rata je prodao g. O 1992. godine. Novac nije dobio odjednom već u nekoliko rata, a zadnju ratu za vrijeme dok je boravio u [adresa] pa je došao u Zagreb. SV je odmah dao 600 DEM, no samo za robu – piće u kafiću. S njim je dogovorio da ostatak novca daje tužiteljici no on je malo davao možda 100, 200 DEM . U Austriju je otišao zbog rata i nacionalnosti 1992. godine i tamo je radio uglavnom na građevini sve do 1998. godine kada se vratio u Zagreb sa ušteđevinom od nekih 35.000 do 40.000 DEM. Kat na kući su u roh bau završili on i tužiteljica u ožujku 1990 godine i to su bili samo zidovi i tako je stajalo sve dok se nije vratio iz Austrije. Nakon povratka iz Austrije uredio je potpuno kat za stanovanje zajedno sa tužiteljicom. Tada je sagradio i drugi poslovni prostor – pržionicu kave . Vrijednost strojeva za pržionicu je bila oko 10.000 DEM. Priznaje da je tužiteljica povremeno čistila po kućama, peglala. Ima 15 godina radnog staža u Dukatu kao vozač od kraja 70.-tih pa do 1992. godine kada je otišao u Austriju. Za vrijeme boravka u Austriji slao je tužiteljici novac putem uplatnica.

Na ročištu dana 16.travnja 2025. godine tuženik je naveo da za vrijeme trajanja bračne zajednice nisu nikada razgovarali čije je vlasništvo ono što su gradili u braku. U povijesti je uvijek nosioc obitelji bio muž pa se o pitanju imovine kod njih nije raspravljalo. Bio je mišljenja da će poslije njegove smrti to ostati djeci. Nisu nikada sklopili nikakav ugovor niti pismeni niti usmeni o podjeli imovine, nisu o tome niti raspravljali. Plaća režijske troškove od prestanka bračne zajednice. Unazad dvije godine je netko plaćao struju, mislio je da je to tužiteljica ali je ispalo da to radi sin. Sada i on više ne plaća struju.

11. Iz iskaza svjedoka JV proizlazi da je tuženik sam gradio donji dio kuće koja inače ima 2 kata. Kao susjed mu je osobno pomagao raditi a radili su jedno 10-tak dana. Napravili su temelje, zidove, izlili su deku, dakle sazidali su kompletno donji dio kuće. Nije pomagao kod uvođenja struje i vode. To je bilo prije 30 godina. Tada je tuženik bio sam, tužiteljica je došla tek kasnije kada su se oženili. Poslije su oni gradili gore na toj kući katove. Ne zna tko je što radio, nije imao uvid u njihove obiteljske odnose niti tko je što doprinosio. Kuća se prilično dugo gradila. Tuženik je jedno vrijeme bio u inozemstvu a tužiteljica je bila u kući sa djecom. Gradilište je kupio tuženik, on je kupi jedan dio, a oni su kupili drugi dio. Tuženik se doselio kada je sazidao sobu i kupaonu.

12. Iz iskaza svjedoka PV proizlazi da je sa tuženikom radio u Dukatu godinama prije rata. Također je i njegov susjed. Tuženik je sam izgradio donji dio kuće zajedno sa radnicima. Ponekad mu je i pomagao u gradnji. U gradnji je pomagao nekoliko dana, bez novaca, kada je stigao od svog posla. Tada još nije bilo tužiteljice a ne zna kada su se oženili. Tuženik se uselio kada je sazidao donji dio kuće ali ne zna točno kada. Tuženik je i kupio gradilište na kojem je izgrađena kuća. Nisu mu poznati obiteljski odnosi. Tuženik je dugo bio i u inozemstvu.

13. Svjedokinja EV, polusestrična tužiteljica je navela da je tužiteljica počela živjeti sa tuženikom negdje 1983. godine na način da je došla u njegovu kuću koju je sam sagradio i to prizemlji koje se sastojalo od 3 sobe i hodnika, misli da nije bilo kupaone. U to vrijeme su se međusobno posjećivali tako da ima neposredna saznanja. Sve ono što su kasnije sagradili, stekli su zajedno jer su oboje vrijedi ljudi. Tuženik je kada je počeo rat otišao u Austriju i bio je tamo neko vrijeme a kada se vratio nastavio je normalno živjeti kao i prije. Tuženik je bio u Austriji sigurno 6 godina a tužiteljica je podnijela veliki teret jer su tu bila djeca, škola, briga o njima. Tužiteljica je bila zaposlena u Šimeckom, Unitasu, Končaru, imala je svoju plaću a pomagali su joj i roditelji i braća. Tužiteljica je i nekome peglala, pospremala. Prije nego što je tuženik otišao u Austriju imali su kafić pored kuće koja je predmet spora-drugi objekt. Kafić je bio miniran i prodali su ga g. O iz [adresa]. Nakon povratka tuženika iz Austrije imali su pržionicu kave ali ne dugo. Taj su prostor prenamijenili u garsonijeru za stanovanje koju su potom iznajmljivali. Tuženik ubire novac od najamnine a i radi na jednoj baušteli. Nije joj poznata plaća tužiteljice za vrijeme stjecanja nekretnine. Zajednički su uložili novac u pržionicu kave i kafić. Na ročištu dan 16. travnja 2025. godine svjedokinja je vezano za vlasništvo onoga što su stranke stekle za vrijeme trajanja bračne zajednice navela da je sve zajedničko i ne zna više što bi o tome rekla. Nije joj poznato da bi postojao kakav pisni ugovor o podjeli vlasništva. Što se tiče usmenog dogovora nisu nikada iznosili što je čije. Preda njom se to nije govorilo. Uvijek je sve zajedničko. Saznanja o tome da je imovina stranaka zajednička ima iz toga što su ih posjećivali i oni su tako funkcionirali. Preda njom nisu konkretno pričali da je njihova imovina zajednička. Tuženik preda njom nije nikada verbalizirao da dio imovine pripada tužiteljici i da bi ona stekla suvlasništvo. Stranke nisu govorile sa terminom bračna stečevina već su govorili da je "sve naše, idemo stvarati, ulagati, zajedničko". Pričali su kad su se družili na roštilju, feštama, kada su dolazili k njima.

14. Svjedok SV je iskazao da su stranke imale gostionicu pokraj kuće , u njoj su imali poker aparat kojeg je on držao jer se prije bavio tim aparatima. Jednom prilikom su k njemu došli tužiteljičin brat Š i tuženik i rekli su da bi prodali gostionicu. Rekao im je da nema novaca pa su se dogovorili da ju kupi u ratama. To je bilo prije nego je tuženik otišao u Austriju. Tuženik je dolazio jedan ili dva puta i on mu je tom prilikom isplatio cijeli dug za gostionu. Ne sjeća se kupoprodajne cijena ali se radilo o DEM. Kuća je bila dovršen au prizemlju jer su tamo sjedili a misli da nije bila dovršena gore u katovima. Ne zna tko je njima minirao kafić i navodi tuženika su o tome neistiniti.

15. Svjedokinja ĆV je iskazala da tužiteljicu poznaje iz djetinjstva jer su obje iz istog mjesta u Bosni. Preko njezine sestre je znala da tužiteljica živi u [adresa] sa dečkom u trosobnoj kući. Došla je u Zagreb 1992. godine u naselje gdje i tužiteljica. Kada je došla u Zagreb muž od tužiteljice je nekoliko mjeseci ranije otišao u Austriju a prije toga je prodao birtiju koju su imali. Tužiteljica je tada živjela sama sa dvoje djece. U to vrijeme je tužiteljica teško živjela, nije imala posla a muž joj nije slao novac iz Austrije. Uzdržavala se čisteći po kućama i novaca koje joj je slala mama iz Bosne. Često je išla u Bosnu i donosila tužiteljici novac od majke 400 do 500 DEM. U to vrijeme stranke su imale kuću katnicu u kojoj je prizemlje bilo uređeno i sastojalo se od 3 sobe, kupaone, špajze i hodnika, dok kat nije bio uređen. Gornji kat je uređen tek negdje 2005. ili 2006. godine. Njezin muž se iz Austrije vratio tek 1998. godine. Po povratku su uredili šupu pokraj kuće i pretvorili je u pržionicu kave gdje je tužiteljica radila a njezin muž se brinuo o nabavci. Taj posao nije išao oni su to zatvorili a tužiteljica se 2001. godine zaposlila u tvornici Končar. Njezin muž je donio određena sredstva iz Austrije koje je uložio u tu pržionicu. Nakon što je zatvorena pržionica taj prostor je prenamijenjen u garsonijeru koju su oni iznajmljivali a novac je uzimao tuženik. Od 1992. godine tužiteljica je sama vodila brigu o djeci. Tuženik nije dolazio iz Austrije od 1992. do 1998. godine. Zemljište na kojoj je kuća je kupio tuženik dok je još bio dečko. On sam je napravio zidove i sestra tužiteljice joj je govorila da žive kao cura i dečko u teškim uvjetima bez struje i vode. Stranke su živjele u prizemlju kuće sve dok nisu uredili gornji kat a to je bilo negdje 2005. ili 2006. godine. Potom su se preselili na kat a prizemlje su iznajmljivali, a najamninu je uglavnom uzimao tuženik. Tužiteljica nikada nije ostvarila neku veću zaradu ili sumu novaca. U Končaru je imala plaću oko 2.500,00 kn plus prijevoz.

16. Svjedokinja IV je navela da je upoznala tužiteljicu 1991. ili 1992. godine dok su ona i muž još imali kafić. Tada je išla u 8. razred osnovne škole. Muž tužiteljice je otišao u Austriju negdje 1992. godine i u to vrijeme je tužiteljica jako teško živjela. Iz njezine priče zna da joj muž nije slao novac iz Austrije. Ona je čistila po kućama i peglala, radila je neko vrijeme u Unitasu. Pomagala joj je i njezina majka koja joj je slala novac i hranu iz Hercegovine. U vrijeme kada je upoznala tužiteljicu oni su živjeli u prizemlju, a kat kuće nije bio dovršen i ništa nije bilo namješteno. To su napravili tek kasnije kada se tuženik vratio iz Austrije. Tada su oni uredili kat kuće i prostoriju pokraj kuće u pržionicu kave koja je neko vrijeme radila i u noj je radila tužiteljica a kasnije je to zatvoreno i taj prostor su prenamijenili za iznajmljivanje. Tužiteljica se više puta zapošljavala i prestajala raditi. Jedno je vrijeme radila u Unitasu i u Končaru. Sinovi stranaka su radili s ocem na građevini i tada su bili maloljetni. Na katu kuće se radila stolarije, podovi, kupaona te kompletno namještanje stan. Nema detaljnih saznanja o opsegu tih radova je nije bila prisutna. Ne zna da li su djeca stranaka sudjelovala u radovima na uređenju kata, nije bila prisutna.

17. Tijekom postupka provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Valentinu Eteru te je zadatak vještaka bio utvrditi vrijednost zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrditi vrijednost cijele nekretnine (kuća i zemljište), odrediti zasebno vrijednosti pojedinih dijelova predmetne nekretnine i to stana u prizemlju, stana na katu, garsonijere u prizemlju te spremišta u dvorištu. Očitovati se o mogućnosti etažiranja predmetnih građevina.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da procijenjena tržišna vrijednost zemljišta iznosi 28.800,00 EUR, procijenjena tržišna vrijednost stana u prizemlju iznosi 33.642,00 EUR, garsonijere u prizemlju 18.058,00 EUR, stana na katu 46.510,00 EUR, neuređenog potkrovlja 6.327,00 EUR. Procijenjena tržišna vrijednost obiteljske kuće i zemljišta iznosi 112.430,00 EUR. Dvorišno spremište nije razmatrano u nalazu budući je izgrađeno na vrlo jednostavan način i od raznovrsnih materijale ili elemenata već ranije korištenih u drugoj građevini. Građevina je privremenog karaktera s relativno kratkim očekivanim vijekom trajanja. U spisu nedostaju podaci kada je spremiše izgrađeno pa slijedom toga nedostaju ulazni parametri za izračun njegove vrijednosti. Što se tiče etažiranja kuće iz nalaza proizlazi da bi obiteljsku kuću bilo moguće geometrijski podijeliti na posebne dijelove (samostalne uporabne cjeline) s pojedinačnim udjelima i to stana u prizemlju od 21,37%, garsonijere u prizemlju od 9,86%, stana na katu od 42,21%, potkrovlja od 26,56%.

19. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u smislu da je previsoko ocijenjena vrijednost zemljišta na kojem je kuća sagrađena a prenisko procijenjena vrijednost same kuće iako nije imala dokaza za svoje tvrdnje.

20. Vještak je na ročištu dana 22.1.2015. godine iskazao da svoje navode tužiteljica nije potkrijepila dokazima te je ostao u cijelosti kod navoda iz nalaza. Pri procijeni vrijednosti stanova u prizemlju i na katu uzeo je u obzir opremljenost oba stana, vrijeme njihove izgradnje odnosno odgovarajuću trošnost. U metodi izračuna vrijednosti stanova korištena je obračunska površina stanova jer je na bazi te obračunske površine stanova formirana i cijena građenja iz standardnih kalkulacija radova u visokoj gradnji. Razlika u vrijednosti gornjeg i donjeg stana je približno 13.000,00 EUR. Što se tiče veličina površina stanova radi se o podnim površinama koje su mjerodavne u etažiranju kuće. U nalazu je pošao od pretpostavke kako se radi o legalnoj građevini i shodno tome je obračunao doprinose.

21. Tuženik je također iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka u smislu da je vještak uzeo u obzir da se radi o nekretnini koja ima građevinsku i uporabnu dozvolu pa je tako kod svake etaže obračunat komunalni i vodni doprinos no nekretnina nema ni građevinsku niti uporabnu dozvolu, nadalje iz nalaza proizlazi da je procjena vršena kao da se radi o građevini i čestici koje su uredno uknjižene u zemljišne knjige no radi se o građevini koja nije upisana u zemljišne knjige niti u katastarski operat a što je trebalo uzeti u obzir kod procjene.

22. Na ročištu dana 7.6.2016. godine vještak je vezano za prigovore tuženika iskazao da u spisu nema podataka da za kuću nije izdana građevinska dozvola. Jedna od stranaka je na očevidu iskazala da je provedena legalizacija građevine čime se smatra da zgrada ima građevinsku i uporabnu dozvolu stoga u cijelosti ostaje pri izračunatim vrijednostima komunalnog i vodnog doprinosa kao u nalazu. Zgrada je u naravi uvedena u katastarskom operatu što je vidljivo iz porto foto snimke Državne geodetske uprave. Činjenica da zgrada nije „imovinsko-pravno riješena“ je navedena u nalazu te je u nalazu uzeta u obzir ta činjenica tj. da je potražnja za takovom vrstom nekretnine svakako manja. U postupku legalizacije se za građevine vrši izračun obračunskog volumena upravo kao osnova za plaćanje davanja koja su vezana uz legalizaciju a koja se odnose na komunalni i vodni doprinos te naknadu za zadržavanje nezakonite građevine u prostoru.

23. Na ročištu dana 24.5.2011. godine stranke su učinile nespornim da su zajednički stekle stan na katu obiteljske kuće, da su zajednički srušili postojeću drvenu garažu i na tom mjestu sagradili kafić, sagradili pržionicu te je prenamijenili u stambeni prostor. Nesporno je da je zemljište na kojem je sagrađena kuća kupljeno od posebne imovine tuženika te da je tuženik od svojih novaca prije bilo kakve zajednice sa tužiteljicom sagradio drvenu garažu koja je kasnije srušena.

24. S obzirom na vrijeme stjecanje nekretnine odnosno kupnju zemljišta 1981. godine, gradnju prizemlja 1981.- 1982. godine, gradnju poslovnog prostora kafića 1991. godine, gradnje kata kuće ožujak 1990. godine uređenje kata kuće i gradnju drugog poslovnog prostora 1998. godine ima se primijeniti Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 51/89, 59/90) dalje ZBPO.

25. Iz odredbe čl. 277 ZBPO proizlazi da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina.

26. Iz čl. 287 st. 2 ZBPO proizlazi da se pri određivanju koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoć jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji i brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

27. Rečene odredbe zakona o načinu stjecanja zajedničke imovine treba shvatiti tako da se zajedničkim stjecanjem ima smatrati sve ono što je rezultat rada i zalaganja bračnih drugova bez obzira da li su se u stjecanju pojedinih dijelova imovine istodobno angažirala oba bračna druga. To je zato što je brak istovremeno i svojevrsna ekonomska zajednica koja ostvaruje prihode za svoju egzistenciju u kojoj zbog svoje specifičnosti postoji određena podjela rada i poslova, tako da na određenim poslovima uobičajenim i potrebnim za bračnu zajednicu može biti angažiran samo jedan bračni drug a na drugim poslovima drugi bračni drug.

28. Iz čl. 156 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvaranim pravima proizlazi da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

29. Temeljem provedenih dokaza tj. iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je tuženik prije sklapanja braka kupio zemljište te je na istom sagradio prizemlje kuće stoga navedena imovina predstavlja posebnu imovinu tuženika. Što se tiče uređenosti prizemlja isto je bilo pogodno za stanovanje budući je u prizemlju jedno vrijeme osim tuženika živo i njegov otac. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su sagradile kafić zatim pržionicu kave koja je kasnije prenamijenjena u stambeni prostor tj. garsonijeru, te kat kuće. Tuženik je u periodu od 1992. do 1998. godine radio u Austriji te sredstva koja je tako zaradio i uštedio prema vlastitim navodima uložio u gradnju kuće dakle radi se o sredstvima proisteklim od rada pa su stoga ista bračna stečevina stranaka. Tužiteljica za to vrijeme također bila zaposlena, vodila je kućanstvo, brinula o djeci, zarađivala i čisteći po kućama te tako ovakovim oblikom rada sudjelovala u stjecanju zajedničke imovine. Sud smatra da su navedenu imovinu stranke gradile zajedničkim sredstvima te da je ista bračna stečevina stranaka i to na jednake dijelove.

30. Dakle radi se o situaciji da je jedan supružnik prije početka izvanbračne pa zatim bračne zajednice bio vlasnik nekretnine tj. zemljišta na kojem je sagradio prizemlje kuće da bi potom stranke kao supružnici tijekom trajanja bračne zajednice nastavile ulagati sredstva koja su njihova bračna stečevina i time povećali vrijednost nekretnine stoga drugom supružnika tj. tužiteljici pripada pravo na stvarnopravni zahtjev ako je takovim ulaganjem bitno izmijenjen identitet nekretnine, ako je ulaganje premašuje 1/6 do 1/10 dijela suvlasničkog dijela nekretnine. Tužiteljica je ulažući u imovinu tuženika sredstva koja je ostvarila svojim radom povećala njezinu vrijednost tako da je i nastala nova stvar (garsonijera, kat kuće).

31. Osim toga sama izjava tuženika da su stranke skupa gradile prostor i kojem je bio kafić zatim kat na kući su završili zajedno i zajedno uredili ukazuje da iako se stranke nisu pismeno niti usmeno dogovorile o vlasništvu imovine istu su smatrale zajedničkom a što je životno i logično budući su bile u braku i stvarale zajedno imovinu.

32. Iz nalaza vještaka, a kojeg sud cijeni vjerodostojnim i sačinjenim prema pravilima struke proizlazi da vrijednost garsonijere iznosi 18.058,00 EUR, vrijednost stana na provom katu 46.510,00 EUR, vrijednost neuređenog potkrovlja 6.327,00 EUR dok vrijednost kuće i zemljišta 112.430,00 EUR. Slijedom navedenog proizlazi da udio garsonijere u cjelokupnoj nekretnini iznosi 16,06%, udio stana na prvom katu sa potkrovljem iznosi 47%, dakle udio imovine koju su stranke stekle za vrijeme trajanje bračne zajednice u cjelokupnoj nekretnini iznosi 63,06% te s obzirom da se radi o bračnoj stečevini stranaka na jednake dijelove udio tužiteljice u istoj iznosi 31,53% odnosno 3153/10000 dijela.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod toč. II izreke presude.

34 Budući cjelokupna imovina nije bračna stečevina stranaka već je zemljište i prizemlje kuće posebna imovina tuženika odbijena je tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da je kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 384 m2 od čega kuće površine 119 m2 i dvorište površine 265 m2 predstavlja bračnu stečevinu stranaka tj. odlučeno je kao pod toč. I izreke presude.

35. Tužiteljica je i odbijena sa zahtjevom za predajom nekretnine u suposjed budući cijelo vrijeme trajanja postupka i živi u predmetnoj nekretnini.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 i 5 Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika a imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora (50.000,00 kn ročište dana 24.1.2011.g.).

37. Tužiteljici je prema troškovniku priznat trošak za sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1 od 100 bodova, za pristup na ročišta dana 24.5.2011.g., 12.10.2012.g., 10.12.2012.g., 9.9.2013.g., 24.10.2013.g., 22.1.2015.g., 26.4.2016.g., 7.6.2016.g., 31.5.2021.g., 4.4.2023.g., 4.2.2025.g., 16.4.2025.g. po Tbr. 9 toč. 1 za svako ročište po 100 bodova, za pristup na ročište dana 24.1.2011.g., 15.3.2011.g., 16.7.2021.g., 12.9.2023.g., po Tbr. 9 toč. 2 za svako ročište po 50 bodova, za pristup na ročište dana 12.4.2021.g. po Tbr. 9 toč. 5 od 25 bodova, za sastav podnesaka od 15.10.2014.g., 26.4.2016.g., 18.3.2020.g., po Tbr 8 toč. 1 za svaki podnesak po 100 bodova, za sastav podnesaka od 4.8.2011.g., 13.2.2013.g., 16.12.2013.g., po Tbr. 8 toč. 3 za svaki podnesak po 25 bodova, za pristup na očevid dana 23.12.2013.g., po Tbr. 9 toč. 7 od 100 bodova te je tako ukupno dosuđeno 1900 bodova, što iznosi 3.800,00 EUR, uz PDV od 25% po Tbr. 46 u iznosu od 950,00 EUR, što ukupno iznosi 4.750,00 EUR, a razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici od 84% ovaj trošak iznosi 3.990,00 EUR na što je dodan trošak vještačenja u iznosu od 581,34 EUR što sveukupno iznosi 4.571,34 EUR.

38. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 4.11.2010. godine, 19.3.2014. godine, 7.5.2014. godine, 15.10.2014. godine, 26.4.2016. godine, jer nisu bili nužni za vođenje postupka.

39. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška budući je izgubio spor.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025. godine

S u d a c:

Zrinka Mataja

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

dna:

pun. tužitelja

pun. tuženika