REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-2487/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ZL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ocu i zakonskom zastupniku KL, na istoj adresi, a oba zastupana po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavićić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, 10000 Zagreb, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Barišić Šutić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, 10000 Zagreb, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju mlt. DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti iznos od 2.771,55 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 20. srpnja 2021. godine pa do isplate, i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 3.112,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

r i j e š i o j e:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva tužitelja iz podneska od 31.10.2024. na iznos od 2.771,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.07.2021. do isplate iz razloga svrsishodnosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11.05.2021. god. u [adresa], u [adresa], tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi kao pješak. Za nezgodu je odgovoran IL, [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] udario tužitelja dok je prelazio cestu na pješačkom prijelazu u blizini škole. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Klinici za dječje bolesti Zagreb. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, 21.000,00 kn. Tužitelj se u mirnom postupku dana 19.07.2021. god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku temeljem čega mu je isti isplatio nesporan iznos od 9.700,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20.07.2021. god, pa slijedom navedenog, a nakon nesporno izvršene isplate štete, prema konačnom zahtjevu iz podneska 31.10.2024. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, u ukupnom iznosu od 2.771,55 EUR sa zateznom kamatom od 20.07.2021. do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ne spori nastanak štetnog događaja i odgovornost. Tuženik ne spori da je tužitelj u štetnom događaju zadobio povredu prava osobnosti, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je ista previsoko odmjerena imajući u vidu težinu povrede i okolnosti slučaja. Tuženik je dana 15.09.2021.god. ispatio tužitelju na račun punomoćnika iznos od 9.700,00 kn na ime cjelokupne štete. Tuženik spori visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da kasnije dijagnosticirana skolioza vratne kralježnice nije u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom. Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak; „Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“. Zašto! Zato što sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“, da bi ocijenio opravdavala li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Tu će sud svakako morati po prijedlogu tuženika provesti dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, odnosno po prijedlogu tužitelja dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“). Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Ako liječnik-vještak utvrdi da kod oštećenika nije došlo do oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja, zbog toga jer se radi o dijagnozama koje su postavljene na temelju anamnestičkih podataka, mora svoje mišljenje obrazložiti. Ako se radi o neznatnim-beznačajnim ozljedama, mora svoje mišljenje obrazložiti sa aspekta medicinski relevantne težine povrede prava na tjelesni i/li duševni integritet. Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD. h) Dati mišljenje o postojanju, prirodi i značaju naruženosti kao estetske štete, navodeći je li ona privremena (mogućnost kurativnog zalječenja/operacija ili palijativnog/šminka) ili definitivna. Procijeniti ju po uobičajenoj ljestvici od 1 do 7, neovisno o eventualnoj funkcionalnoj ozljedi koja je već uzeta u obzir na ime funkcionalnog deficita (PTFD). Tuženik osporava tijek zatraženih zateznih kamata smatrajući da iste ne mogu teći od dana podnošenja zahtjeva. Naime, uz odštetni zahtjev tužitelj nije dostavio svu medicinsku dokumentaciju kojom je raspolagao slijedom čega tuženik nije niti mogao postupiti po dostavljenom odštetnom zahtjevu. Po primitku tužbe i dostave medicinske dokumentacije, tuženik je pristupio isplati nespornog iznosa naknade štete, sve sukladno čl. 12. ZOOP-a. Isto tako je za ukazati da liječenje tužitelj nije okončano te da naknada neimovinske štete nije niti dospjela stoga zatezna kamata ne može teći od dana kako to tužitelj tvrdi. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Izvatka iz matice rpođenih za tužitelja (list 5 spisa), presliku Potvrde MUP-a, PU Zagrebačka, PP Zaprešić od 10.06.2021. (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 8-21 spisa).

4. Nadalje sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Abelu Balaško (ortopedu) (list 42-46 spisa), usmenim očitovanjem istog vjkeštaka na ročištu od 23.04.2023. (list 58 spisa), dr. Branki Vidrih (psihijatru) (list 92- 93 spisa), te usmenim saslušanjem istog vještaka na ročištu 18.03.2025. (list 104 spisa).

5. Među parničnim strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, kao i odgovornost, te činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 1.287,41 EUR na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, kao i činjenica da su tužitelju za vrijeme liječenja u kući pomoć i njegu pružali ukućani, te cijena sata od 4,00 EUR.

6. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

7. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te uzročno-posljedične veze ovaj sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Abelu Balaško i dr. Branki Vidrih.

8. Dr. FL u svom vještvu navodi da je tijekom štetnog događaja tužitelj zadobio navedene ozljede. Provedene je liječenje od strane kirurga, neurokirurga te fizijatra. Liječenje je provedeno u skladu s medicinskim smjernicama. Tužitelj se pridržavao liječničkih uputa. Rezultati zadobivenih ozljeda su strh u akutnom događaju tužitelj je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Trpio je sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja tako da isti kumulativno ocjenjuje i to : jaki intenzitet u trajanju od 1 dana, srednji intenzitet u trajanju od 4 dana, slabi intenzitet u trajanju od 25 dana. Nakon nenadanog događaja, a u koji se ubrajaju i traume dolazi do reakcije organizma u vidu akutne reakcije na stres, a po literaturi traje do mjesec dana, te zatim prelazi u kroničnu reakciju na stres. S obzirom da je oštećeni razvio kroničnu reakciju na stres što je evidentirano u medicinskoj dokumentaciji i potvrđeno je prilikom kliničkog pregleda, a i trenutno je u postupku liječenja daljnji strah koje dijete svakodnevno proživljava, a a koje ga ograničava u svakodnevnom životu ubraja se u smanjenje životne aktivnosti. Bol, zadobivene ozljede rezultirale su bolovima jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 7 dana i slabog 38 dana. Bol je u skladu s provedenim liječenjem po kirurgu, neurokirurgu i fizijatru. Tijekom prvih 8 dana od ozljede oštećeni je nosio ovratnik te je za to vrijeme trpio bolove jakog i srednjeg intenziteta. Na kontroli fizijatra 16.6.21. još je prisutna bolna komponenta te je upućen na FT te je odradio 10 istih. Nakon toga više ne traži liječničku pomoć radi bolova u kralježnici. Skolioza koja je utvrđena trg obradom ne utječe na bolove u vratnoj kralježnici koja je posljedica štetnog događaja. Tuđa pomoć za vrijeme mirovanja, a za obavljanje svakodnevnih primjerenih radnji, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 2 sata dnevno 8 dana. Za vrijeme trajanja bolova jakog i srednjeg intenziteta. Smanjenje životne aktivnosti 6%, a uslijed fobijskih manifestacija straha i ponašanja vezanog za izbjegavanje stresnih situacija. Napominjem da bi za godinu dana trebalo učiniti kontrolni pregled oštećenog te eventualno reevaluirati ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Naruženja nema.

9. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 03.08.2022. tuženik je naveo da u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka. Prvenstveno iz razloga jer je imenovani vještak po specijalnosti opće kirurgije, subspecijalist traumatologije, a ocjenu trajnih posljedica zaostalih kod mldb tužitelja daje s osnova straha. Jedini mjerodavan vještak za ocjenjivanje trajnih posljedica s osnova straha bio bi psihijatar ali nikako kirurg ili traumatolog. Vještak se bio dužan očitovali da li je došlo do smanjenja životne i radne aktivnosti kod tužitelja sa kirurško traumatološkog stajališta a nikako sa psihijatrijskog stajališta. Slijedom navedenog predlaže na iduće ročište pozvati imenovanog vještaka kako bi se usmeno očitovao na prigovore tuženika.

10. U svom usmenom očitovanju na ročištu od FL navodi kako u cijelosti ostaje kod svog vještačkog nalaza. Kod određivanja smanjene fizičke aktivnosti vodio se po literaturi "načela sudsko-medicinskih vještačenja Z, Zečević", str. 268. točka 213. c. "fobijske manifestacije straha vezane za izbjegavanje radnji koje dovode do straha, a na osnovu koje je procijenio smanjene životne aktivnosti od 6%, a po literaturi je mogući raspon od 3-8 %. Ovdje je riječ o privremenom smanjenju aktivnosti za razdoblje od 2 godine, a kasnije bi trebalo isto revidirati. Za ovu procjenu je educiran kao i psiholog. Nema procjene dobne granice za utvrđenje smanjenja životne aktivnosti.

11. Tuženik je na istom ročištu predložio medicinsko vještačenje po vještaku dječjem psihologu na okolnost smanjenja životne aktivnosti.

12. Ovaj sud je proveo dodatno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. Branki Vidrih koja u svom vještvu navodi kako nalaz psihologa **.**.2021.g. prof. BL, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, Rezultati psihologijske obrade ukazuju kako se radi o dječaku prosječnog neverbalnog intelektualnog funkcioniranja. Na planu ličnosti evidentira se prisustvo anksioznosti te posttraumatskog stresa (kao produkt nedavnog traumatskog događaja za dječaka). Uzimajući u obzir navedeno molim obaviti pregled psihijatra u našoj ustanovi (ukoliko stanje ostane nepromijenjeno ili dođe do pogoršanja istog) te uključiti dječaka u psihoterapijski tretman. Majka i dječak savjetovani o načinima postupanja i nošenja s aktualnim teškoćama. ĐL dolazi na pregled 27.9.2024.g. u pratnji majke koja daje heteropodatke. ĐL je rođen **.**.2012.g., učenik je 6. razreda osnovne škole, odličan je po školskom uspjehu. Živi s roditeljima i starijim bratom koji ima 15 godina. Rođen je na vrijeme iz uredne trudnoće, rani rast i razvoj bili su uredni. Do sada bez većih zdravstvenih tegoba, dobro uklopljen u vršnjačku skupinu. Do prometne nezgode bavio se nogometom, ali zbog povrede kralježnice je prestao sa sportom. Svoju obitelj opisuje skladnom, navodi da mu je život bezbrižan i lijep. Sjeća se nezgode radi koje je došao na ovaj razgovor. Ne zna točan datum, ali mama kaže da se radi o **.**.2021.g. ĐL se vraćao iz škole i prelazio je označeni pješači prijelaz, a na njega je naletio osobni automobil – vozač se nije zaustavio iako ga je srušio. Bio je u hitnoj službi, pregledavali su ga, no nije nasreću bio teže ozlijeđen. Nije mogao odlaziti u školu ali je razred uspješno završio. Nakon nezgode spavao je s mamom, nekoliko puta se pomokrio tijekom noći u krevet. Imao je nemirne snove, budio se ustrašen. Pomagala mu je školska psihologinja, osim jednog odlaska u Kukuljevićevu nisu se javljali psihologu niti psihijatru, imao je podršku u obitelji i u školi. Kaže da se od nezgode boji prelaska ceste, nikada ne ide sam preko zebre, ima jednu prijateljicu s kojom ide do škole, a ako nema nje, čeka da se sakupi nekoliko ljudi i onda krene u grupi preko prijelaza. Boji se prometa, boji se vožnje u automobilu. Vraćaju mu se sjećanja na to što mu se dogodilo. Prema kazivanju majke, intenzivne tegobe trajale su oko 3-4 tjedna, ne sjeća se detalja jer je bilo davno, ali sjeća se da je oko mjesec dana plakao tijekom noći. U psihičkom nalazu aktualno pri pregledu verbalizira strahove, intruzivna sjećanja, košmarne snove, izbjegavajuće ponašanje. U mišljenju navodi kako Mlt. ĐL stradao je kao pješak dana 11.5.2021. Nakon pregleda psihologa koji je evidentirao smetnje iz kruga Posttraumatskog stresnog poremećaja, nastavio se pratiti po školskom psihologu (nema dokumentacije). Tužitelj je pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju. Zbog i sada prisutne simptomatologije PTSP-a, on ulaže pojačane napore u svakodnevnom životu u omjeru od 5%.

13. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 31.10.2024. tuženik je naveo kako predlaže za iduće ročište pozvati imenovanog vještaka kako bi usmeno obrazložio svoj nalaza i mišljenje te se očitovao da li 5% trajnih posljedica utvrđenih sa psihijatrijske strane kod mldb tužitelja se smatra trajno ili privremeno, a sve uzimajući u obzir njegovu dob, kao i da li je njegovo psihijatrijsko stanje podložno promjenama obzirom na rast i razvoj.

14. U svom usmenom očitovanje dr. Branka Vidrih navodi kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja u odnosu na ocjenu straha i trajnih posljedica malodobnog ZL koji je stradao dana 11. svibnja 2021. kao pješak. Smatra kako je domena ocjene straha i duševnih tegoba koje proizlaze iz kakvog štetnog događaja na procjeni vještaka psihijatrijske struke dok je vještak kirurške struke usko specijaliziran za procjenu trajnih posljedica koje su nastupile po tjelesno zdravlje. Smatra kako bi bilo smisleno u doba kada sada maloljetnik tužitelj bude punoljetan revidirati njegovo psihičko tanje. Procjena od 5% na trajne posljedice smatra da će postojati privremeno do 18 god. Što će se kasnije događati jest u domeni spekulativnog i tužitelja treba pregledavati.

15. Iako je tužitelj u pravu kada navodi kako je na pripremnom ročištu održanom dana 08.03.2022.god. u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po jednom vještaku, dok tuženik u odnosu na navedeno nije istaknuo prigovor, štoviše isti nije niti predlagao osobu vještaka određene specijalnosti, da je na spomenutom ročištu određena osoba vještaka, točnije dr. FL, kao i zadatak vještačenja, a u odnosu na koji tuženik ponovno nije istaknuo prigovor niti iznosio daljnje prijedloge u vidu provođenja vještačenja po dvije osobe. Okolnost da je vještak kirurg proveo predmetno vještačenje te cijenio i utvrdio kvalifikatorne okolnosti povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a ne psihijatar ne utječu na pravilnost danog mišljenja, posebice uzmemo li u obzir da je vrijednost predmeta ovog spora 1.499,77 €/11.300,00 kn te bi provođenje vještačenja po više osoba vještaka bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka, a i posljedično protivno ujednačenoj sudskoj praksi, sud je prihvatio nalaz i mišljenje dr. FL u pogledu ocijene pretrpljenih fizičkih boli, i tuđe pomoći i njege, dok je vještvo dr. Vidrih prihvatio u pogledu procijene trajnih posljedica koje su nastale kod tužitelja kao posljedica predmetne nezgode i pretrpljenog straha, a što je zasigurno zona uže specijalnosti iz područja psihijatrije, budući da su ista vještva sačinjeno stručno, detaljno obrazložena u okviru navedenih domena svakog specijalista, u skladu s pravilima struke, te izrađena na temelju medicinske dokumentacije koja je postojala u spisu do trenutka vještačenja, kao i pregleda tužitelja, te zdravstvenog kartona istog, a vještaci su naveli argumente za procjenu navedenih vidova štete u svom vještvu, te je tužitelj i izvršio konačnu specifikaciju zahtjeva prema oba vještva obzirom na navedene kvalifikatorne okolnosti kako je prethodno navedeno.

16. Nadalje u pogledu prijedloga tuženika na vještački nalaz u kojima ističe kako se vještak mora očitovati koju težinu povrede je tužitelj zadobio jer je isto bitno radi ocjene pripada li tužitelju pravo na novčanu naknadu i koliko, a sve prema Medicinskoj skali sa stupnjevima težine povrede prava osobnosti (povrede prava na tjelesno i /ili duševno zdravlje), stav je ovoga suda da je obveza vještaka izraditi nalaz i mišljenje u skladu s pravilima medicinske struke i zadatkom suda time da sud nije ovlašten određivati metodologiju i pristup vještačenju jer sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem iz područja medicine. Sud prilikom ocijene pripada li tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu i koliko ista iznosi vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a na osnovi čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Kako su predmetni vještaci u svom nalazu i mišljenju dali ocjenu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha koje su jedan od potrebnih elemenata za ocjenu suda i jedine su iz područja medicinske struke, to je stav ovoga suda da je takva prigovor tuženika da je vještak morao dati odgovor na pitanje koju težinu povrede je tužitelj zadobio ocijenjen neosnovanim.

17. Isto tako potrebno je navesti kako sud nije ovlašten određivati metodologiju i pristup vještačenju i to iz razloga jer sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem iz područja medicine te je na temelju odredbe čl. 250. ZPP-a proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku kirurgu i psihojatru, koji je koristio potrebno stručno znanje i iskustvo, te je nalaz i mišljenje izradio u skladu s pravilima medicinske struke.

18. Također je potrebno navesti da nije zadatak vještaka u parnicama radi naknade (neimovinske) štete odgovoriti na pitanje je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti (u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje), obzirom da ocjenu o tome daje sud, koji se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, rukovodi jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 35/05 i 41/08-dalje: ZOO). Dakle, iako je pravni temelj za dosudu pravične novčane naknade povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta (čl. 1046. ZOO), fizičke boli, duševne boli i strah su kriteriji (mjerila) koji zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO utječu na ocjenu suda je li tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga tužitelj, kao oštećenik, ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

19. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

20. Slijedom svega navedenog uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, kao i sve prethodno opisane okolnosti te imajući u vidu da je tužitelj u štetnome događaju zadobio istegnuće muskulature ligamentarne vratne kralješnice, uboj glave te uboj desne potkoljenice i desnog lakta, nosio Schanzov ovratniku, te liječen po neurokirugu, fizijatru i provodio fizikalnu terapiju, zbog čega je zasigurno trpio bol određenog intenziteta procijenjen po vještaku, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 950,00 EUR.

21. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.100,00 EUR .

22. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 5%, u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 EUR,.

23. Iz predmetnog vještva utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 16,00 sati, a budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, sa stranke su učinile nespornim da je to 4,00 EUR to bi tužitelju po ovoj osnovi pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 64,00 EUR.

24. Obzirom na naprijed navedeno tužitelju je priznata pravična novčana naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.114,00 EUR, no isti je bilo potrebno umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 1.287,00 EUR, to bi u konačnici tužitelju pripadao iznos od 2.827,00 EUR, no kako isti konačnim zahtjevom potražuje manji iznos od svega 2.771,55 EUR, to mu je isti dosuđen u cijelosti, a sve sa zakonskom zateznom kamatom na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO-a počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 20.07.2021. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

25. Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužiteljica, može od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu.

26. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, te vještačkog nalaza proizlazi da je liječenje tužitelja bilo okončano prije podnošenja odštetnog zahtjeva, te isto tako da je do tada tužitelju već bila pružena tuđa pomoć i njega, u kojem trenutku je tuženik mogao odrediti obujam i visinu svoje obveze pa je isti od navedenog dana u zakašnjenju sa isplatom neimovinske štete tužitelju pa je istom od navedenog datuma i dosuđena zakonska zatezna kamata do isplate, te je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

27. U odnosu na preinaku povišenjem zahtjeva tužitelja, nesporno je kako je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. godine, posl.br. Su-IV-47/2020-5,emk zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos od 2.771,55 EUR te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

28. Tužitelju je nadalje dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 EUR, za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 09.12.2021., 23.05.2022., 05.01.2023., 11.07.2024., 21.10.2024. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 08.03.2022., 11.10.2022., 24.04.2023., 18.03.2025. 200,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 08.02.2023. 50,00 EUR ukupno 2.250,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 562,50 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR i presudu u iznosu od 74,17 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP), time da je tužitelju nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 07.10.2021., 10.03.2022., 13.09.2023., 09.11.2023., 13.12.2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak jer u istima tužitelj ne iznosi nikakve nove činjenice, niti predlaže dokaze dok mu je za pristup na ročište 08.02.2023. umjesto zatraženih 200,00 EUR dosuđen iznos od 50,00 EUR, odnosno 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, pa je tužitelju trošak pristupa na isto dosuđen sukladno Tbr. 9. toč. 5 Tarife. Tužitelju nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude jer na isto tužitelj nije pristupio.

29. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak nužnog medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR.

30. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

31. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 1. i čl. 155. ZPP-a dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.112,29 EUR time da mu je trošak vještačenja kao nužan trošak dosuđen u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom II i III.

32. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 27. svibnja 2025.do isplate.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka koja je bila na ročištu za uručenje ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva nije uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud. Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva je uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 74,17 EUR

2. Tuženiku po pun.