Posl. broj: Pn-58/2024-29.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Euroherc osiguranje d.d. platiti tužitelju BN, po osnovi neimovinske štete iznos od 1.500,00 EUR (tisućupetsto eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 EUR (tritisućepetsto eura) te zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos za razdoblje od 4. prosinca 2022. do 22. veljače 2023.

II. O d b i j a j u se tužbeni zahtjevi po osnovi imovinske štete:

- u iznosu od 351,75 EUR (tristopedesetjedan euro i sedamdesetpet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, te

- u iznosu od 367,20 EUR (tristošezdesetsedam eura i dvadeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 183,60 EUR (stoosamdesettri eura i šezdeset centi) od 1. siječnja 2021. pa do isplate te na iznos od 183,60 EUR (stoosamdesettri eura i šezdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

1. veljače 2021. pa do isplate.

III. N a l a ž e s e tuženiku Euroherc osiguranje d.d. tužitelju BN naknaditi parnični trošak u iznosu od 934,97 EUR (devetstotridesetčetiri eura i devedesetsedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.643,39 EUR (tisućušestočetardesettri eura i tridesetdevet centi).

IV. O d b i j a s e tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi da se 3. prosinca 2022. u 19.03 sati u mjestu Pustodol kod kbr. 60, na prijelazu lokalne ceste 22071 prijeko željezničke pruge dogodila prometna nesreća na način da je on upravljajući vlakom udario prednjim lijevim djelom u desni bočni dio automobila koji je prelazio pružni prijelaz. Vozilo je vlak gurao oko 20 metara te ga je odbacio izvan profila pruge u lijevu stranu u smjeru kretanja vlaka, dok je dolaskom hitne pomoći na mjesto događaja utvrđena smrt vozačice RN. Do prometne nesreće je došlo na način da stradala vozačica nije zaustavila vozilo kojim je upravljala na znaku stop i Andrijinom križu, mjestu gdje je obavezno zaustavljanje, uz to vozačica je upravljala vozilom bez važeće vozačke dozvole. Osobni automobil reg. oznaka: [registarska oznaka], marke i tipa CITROEN M1, vlasništvo trgovačkog društva „Agis interijeri“ d.o.o. u trenutku prometne nesreće bio je osiguran pri Euroherc osiguranju d.d. broj police: [broj police]. Po prometnoj nesreći tužitelj se javio liječniku, pregledan je u KBC Zagreb, jer je razvio akutnu reakciju na stres. U ordinaciji za krizna stanja i akutne reakcije na stres te mu je zbog psihičke traume od terapije propisan diazepam/ Normabel 5 mg kod pojačane napetosti i olpidem/Sanval 5 mg kod nesanice. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete 23. veljače 2023. u mirnom postupku, u kojem tuženik nije priznao ni osnovu odgovornosti za nastalu štetu niti visinu s obrazloženjem da je za tuženika nastala neznatna šteta. Tuženik je u mirnom pokušaju rješenja spora paušalno naveo da: “ U konkretnom slučaju radi se o neznatnoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje“ te da iz tog razloga tužitelju ne pripada pravo na neimovinsku štetu. Iz tog razloga je tužitelj po završetku liječenja angažirao stalnu sudsku vještakinju Mr. sci. GNS dr. med. koja redovito vještači za Županijski sud u Varaždinu. Ona je izvještačila da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta dva dana, strah slabog intenziteta 52 dana, dok slabi strah trpi i dalje. Zbog percipitirajuće anksioznosti i povremenih paničnih napada, vještakinja je našla da postoji smanjenje životne aktivnosti od 5%. Odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Činjenica što je sudska vještakinja utvrdila težinu povreda, potvrđuje da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti zbog koje ima pravo na pravičnu novčanu naknadu, a ne kako to smatra tuženik da bi vlakovođi u opisu posla pod normalno ponašanje trebalo biti sudjelovanje u prometnim nesrećama sa smrtnim posljedicama bez prava na razvoj bilo kakvih emocija i posljedica razvijenih emocija. Također zbog činjenice da tuženik nije pristao isplatiti nikakvu naknadu nastale štete te činjenice da je tužitelj morao angažirati stalnog sudskog vještaka radi utvrđivanja naknade štete, tužitelj potražuje naknadu troška vještačkog nalaza u iznosu od 351,75 €. Osim neimovinske štete, tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade. Kao posljedica prometne nesreće, tužitelj nije bio sposoban za rad te je privremena nesposobnost za rad trajala od 04. prosinca 2022. g. do 31. siječnja 2023. g. Za vrijeme bolovanja plaća mu je bila umanjena za 1,02 € po satu rada za prijeđeni kilometar sukladno kolektivnom ugovoru, što mjesečno prema broju bruto sati od 180 h iznosi 183,60 €, odnosno za dva mjeseca bolovanja 367,20 €. Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 2022. pa do isplate te naknadu imovinske štete u iznosu od 351,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate te u iznosu o d 367,20 eura sa zakonskom kamatom na iznos od 183,60 eura od 1. siječnja 2021. pa do isplate te na iznos od 183,60 eura od 1. veljače 2021. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zlataru, budući je registrirano sjedište tuženika u Zagrebu, pa je sukladno čl. 48. ZPP-a za suđenje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 3. prosinca 2022. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem čl. 22.st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( dalje u tekstu: ZOOP) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari, kao i da je tužitelj sudjelovao u istoj u svojstvu putnika. Tuženik osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer osnovanost istog ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova naknade neimovinske štete, jer tužitelj nije zadobio tjelesne ozljede, dok iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da su kod tužitelja zaostale tegobe koje su u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem i koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade u tužbom zatraženom iznosu. Tuženik smatra da iz dostavljene medicinske dokumentacije jasno proizlazi da nisu utvrđeni kriteriji za perzistiranje psihičkih poremećaja koji bi bili u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Naime, tuženik smatra da kod tužitelja od ranije postoji stanje narušenog zdravlja, te postoje i druge stresogene situacije koje su uzrokovale predmetne psihičke tegobe (prometna nezgoda iz 2007. godine, prometna nezgoda 2014. godine, a povodom kojih je provedeno liječenje i uzimanja terapija, te su zaostale opisane posljedice), pa je potrebno utvrditi koliko to utječe na konačno utvrđeni stupanj oštećenja zdravlja. Stoga, da bi se naprijed navedene činjenice mogle pravilno utvrditi i razgraničiti potrebno je, po mišljenju tuženika, utvrditi zdravstveni status tužitelja prije nastanka štetnog događaja (dakle, izvršiti uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koju tužitelj ima od prije nezgode, te cjelokupni zdravstveni karton kako bi se mogao pratiti i tijek liječenja ) te nakon toga cijeniti medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, a koja je iz vremena nakon nastanka prometne nesreća – štetnog događaja. Konačno, tužitelju je priznata ozljeda na radu, pa je odlučno da li je tužitelju predmetna neimovinska i imovinska šteta naknađena od strane poslodavca, jer ako je poslodavac naknadio predmetnu štetu, onda bi usvajanjem i ovog zahtjeva došlo do nedozvoljene kumulacije naknade štete i do neosnovanog obogaćenja, a što nije dopušteno niti zakonito. Iznos naknade štete ne može biti veći od štete koju je oštećenik pretrpio nastupanjem štetnog događaja/osiguranog slučaja. Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to (1) težina povrede i (2) okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak; „Da svaka povreda prava osobnosti (pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje) ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“, pa prema tome sud mora najprije utvrditi „težinu povrede“, da bi ocijenio opravdavala li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini. Potom će uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila (objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl). Da bi opisane zadaće (iz čl. 1100 st.1. ZOO/05) u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini (jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade). Tu će sud svakako morati po prijedlogu tuženika provesti dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine, odnosno po prijedlogu tužitelja dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će; utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. Tuženik osporava osnov, visinu zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade u cijelosti, kao i uzročnu veza između štetnog događaja i bolovanja. Opreza radi, tuženik osporava i činjenične navode tužbe i po pitanju vremenskog trajanja bolovanja, jer smatra da s obzirom na prirodu i karakter pretrpljenih povreda, bolovanje nije bilo opravdano, niti je u uzročnoj vezi za cijeli period za koji se potražuje izgubljena zarada. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu i visine štete je na tužitelju. Naime, tuženik osporava visinu zahtjeva jer se plaća sastoji i od određenih dodataka, a iste se ovisno o naravi istih priznaju, budući postoje dodaci na plaću koji se isplaćuju zbog težine posla koji se obavlja, za razliku od dodataka kojima je cilj pokriće posebnih troškova rada i isplaćuju se samo za period dok radnik radi, a teret dokaza je na tužitelju. Konačno, iz dostavljene platne liste za veljaču 2023. godinu nije vidljivo da se plaća 1,02 EUR-a po satu za prijeđeni kilometra, nije vidljiv na koji način se utvrđuje broj prijeđenih kilometara, te kakve veze ima mjesečni broj bruto sati sa naknadom koja se isplaćuje za prijeđeni kilometara, koja je svrha predmetne naknade itd., pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovan. Nadalje, za očekivati je da je tužitelj za vrijeme bolovanja ostvario određene potpore/naknade od strane poslodavca, a po svojoj svrsi i pravnoj naravi, naknada/potpora zbog dugotrajnog bolovanja, kao i povrat poreza predstavlja svojevrsnu naknadu izgubljene zarade i upravo stoga što se tom naknadom otklanjaju iste štetne posljedice kao i naknadom za vrijeme bolovanja, naknada zbog dugotrajnog bolovanja uzima se u obzir pri odmjeravanju novčane naknade za ovaj oblik štete. Sukladno jedinstvenom stavu Vrhovnog suda RH, primanja na osnovi zdravstvenog, mirovnog i invalidskog osiguranja uračunavaju se u odgovarajuće vrste (osnove) štete tako da se šteta koju trpi osigurana osoba sastoji od razlike između ukupne štete i onoga što oštećenik prima po jednoj ili po više navedenih osnova. Dakle, činjenica da bi tužitelj u spornom periodu ostvarivao zaradu i trpio gubitak kako se to tužbom potražuje nije općepoznata činjenica u smislu odredbe čl. 221. st. 4. ZPP-a, već je to dužna dokazati tužitelj na siguran i nedvojben način. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu, te aktivnu legitimaciju tužitelja da troškove privatnog medicinskog vještačenje potražuje kao naknadu štete, jer se ne radi o šteti u smislu odredbi ZO0-a, tim više što tuženik nije suglasan da se predmetno vještačenje koristi kao dokaz u ovoj pravnoj stvari. Sukladno čl. 250. ZPP-a sud izvodi vještačenje kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenje kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa samo vještačenje koje odredi sud predstavlja relevantno vještačenje u parničnom postupku. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kao preuranjen, jer sve dok sudskom odlukom nije razriješeno sporno pitanje da li je osiguratelj dužan naknaditi štetu, te u kojoj visini, osiguratelj ne može biti u zakašnjenju, jer prije toga nije bila utvrđena njegova obveza ispunjenja ugovora o osiguranju, niti je bila poznata visina iznosa kojega je trebao platiti. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Na pripremnom ročištu 8. listopada 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te je odmah nastavljeno s raspravljanjem o glavnoj stvari.

4. Naime, prema odredbi čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – proč. tekst, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP), za suđenje o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

5. Budući da je prema navodima u tužbi štetna radnja počinjena u Pustodolu Stubičkom, a štetna posljedica je u krajnjoj liniji nastupila u tužiteljevom prebivalištu u [adresa], što sve spada u područje Općinskog suda u Zlataru, ovaj je sud mjesno nadležna za suđenje o ovom sporu.

6. Na ročištu za glavnu raspravu 14. travnja 2025. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu u iznosu od 367,20 eura ali tuženik se takvom djelomičnom povlačenju tužbe protivi pa je sud morao odlučiti o svih zahtjevima postavljenim u tužbi.

7. U postupku su pročitani: tužiteljeve prijava neimovinske štete i imovinske štete od 23. veljače 2023., tuženikov odgovor na od 19. travnja 2023. na tužiteljev odštetni zahtjev, račun s troškovnikom mr. sc. GNS, dr. med. iz društva Poliklinika Duša d.o.o. od 20. lipnja 2024., tužiteljev prigovor od 2. svibnja 2023. na tuženikovo odgovor na odštetni zahtjev, prijava o ozljedi na radu od 5. prosinca 2022., izviješća o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad, nalaz i mišljenje mr. sc. GNS, dr. med. iz društva Poliklinika Duša d.o.o. od 20. lipnja 2024. od 18. lipnja 2024., tuženikov odgovor od 12. svibnja 2023. na tužiteljev prigovor, tužiteljeva medicinska dokumentacija, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Policijske postaje Donja Stubica od 3. prosinca 2022., obrazac medicinske dokumentacije – lista A za doktore medicine tim 1, potvrda Policijske postaje Donja Stubica od 6. prosinca 2022., zapisnik o očevidu Policijske postaje Donja Stubica od 11. siječnja 2023., platni listići za siječanj i veljaču 2023., tužiteljev osobni zdravstveni karton i dopis tužiteljevog poslodavca HŽ Putnički prijevoz d.o.o. od 22. listopada 2024.; provedeno je medicinskog vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu – neurologiju i psihijatriju, Slavku Trontlu, dr. med., specijalistu neuropsihijatru, kirurgiju Prof. prim. dr. sc. ON, dr. med., te je saslušan tužitelj.

8. Na ročištu za glavnu raspravu 14. travnja 2025. odbije je prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja budući da je sud nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim i objektivnim, a prigovore tuženika paušalnim i neosnovanim.

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni je zahtjev djelomično osnovan.

11. Nije sporno:

- da se 3. prosinca 2022., u mjestu Pustodol, na prijelazu lokalne ceste 22071 preko željezničke pruge dogodila prometna nesreća na način da je tužitelj upravljajući vlakom udario prednjim lijevim djelom u desni bočni dio automobila koji je prelazio pružni prijelaz uslijed čega je taj automobil vlak gurao oko 20 metara te ga je odbacio izvan profila pruge u lijevu stranu u smjeru kretanja vlaka, dok je dolaskom hitne pomoći na mjesto događaja utvrđena smrt vozačice RN, a do prometne nesreće je došlo na način da stradala vozačica nije zaustavila vozilo kojim je upravljala na znaku stop i Andrijinom križu, mjestu gdje je obavezno zaustavljanje, uz to vozačica je upravljala vozilom bez važeće vozačke dozvole;

- da je osobni automobil reg. oznaka: [registarska oznaka], marke i tipa CITROEN M1, vlasništvo trgovačkog društva „Agis interijeri“ d.o.o. u trenutku prometne nesreće bio je osiguran pri Euroherc osiguranju d.d. broj police: [broj police];

- da je tužitelj nakon prometne nesreće liječen na način opisan u medicinskoj dokumentaciji te je bio na bolovanju;

- da je tužitelj 23. veljače 2023. tuženiku podnio odštetni zahtjev kojim traži naknadu štete i to za izgubljenu zaradu u iznosu od 367,20 eura te za neimovinsku štetu u iznosu od 5.000,00 eura;

- da je tuženik odgovorom od 19. travnja 2023. odbio odštetni zahtjev kao pravno neosnovan, navodeći da je na osnovi dokumentacije kojom je raspolagao razvidno da se u konkretnom slučaju radi o neznatnoj povredi prva osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za koju tužitelju ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete (težina povrede i okolnosti slučaja ju ne opravdavaju u smislu čl. 1100. ZOO);

- da je tužitelj 2. svibnja 2023. tuženiku podnio prigovor protiv navedenog odgovora, a tuženik je odgovorom od 12. svibnja 2023. i taj prigovor odbio;

- da se tuženik na ročištu za glavnu raspravu 14. travnja 2025. izričito očitovao da odgovornost za štetu, odnosno za štetni događaj ne osporava.

12. Sporno je, je li tužitelj uslijed štetnog događaja zadobio povredu prava osobnosti koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade te ima li pravo na naknadu imovinske štete, prvenstveno za plaćene troškove vještačenja provedenog na njegov zahtjev prije podnošenja tužbe (u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade tužbu je povukao, a čemu se tuženik protivio).

13. Prema odredbi čl. 1095. st. 1.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., 126/20221., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. dalje: ZOO), tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14. Po navedenoj odredbi, a ni po kojoj drugoj, trošak privatnog vještačenja obavljenog prije podnošenja tužbe ne smatra se štetnom nastalom tužitelju u vezi štetnog događaja (tako i, npr., Županijski sud u Varaždinu, Gž-1790/15-2. od 11. svibnja 2017.), pa sukladno tome, tužitelj nema pravo na naknadu tih troškova od tuženika.

15. Neosnovan je i tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete za izgubljenu zaradu jer tužitelj postojanje te štete nije dokazao te je u odnosu na taj zahtjev i povukao tužbu, a na što tuženik nije pristao, pa su stoga u cijelosti odbijeni zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete.

16. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilja koju služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se, među ostalim, prava na život, tjelesno i duševno zdravlje.

18. Radi utvrđenja postojanja i visine štete pročitane su isprave u spisu, saslušan je tužitelj te je provedeno medicinsko vještačenje.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 3. prosinca 2022. upravljao vlakom iz smjera Gornje Stubice prema Zaboku. Bilo je to nakon 19 sati pa je bila noć; padala je kiša i vidljivost je bila jako loša. U mjestu Pustodolu nalazi se prijelaz ceste preko pruge koji je dosta snižen u odnosu na prugu, a i zbog okolnog raslinja je jako nepregledno. I prilikom približavanja tom prijelazu davao je zvučne znakove ali je u jednom trenutku sasvim iznenada došlo do naleta vlaka na vozilo. To vozilo se nije ni zaustavilo ispred pruge, a jer nije primijetio odbljesak stop svjetala nije mogao ni na koji način izbjeći nalet na to vozilo. Nakon naleta zaustavio je vlak čim je to bilo moguće; obavijestio je sve nadležne i sukladno pravilima čekao je u vlaku. Nakon nekog vremena došla je policija i Hitna pomoć, vrlo brzo; njega su i alkotestirali, a on se je osjećao jako loše, osjećao je lupanje srca, klecanje koljena i opću slabost te su ga pregledali liječnici Hitne pomoći i dali mu tabletu za smirenje. Nakon toga je liječen kako je to opisano u medicinskoj dokumentaciji. Bio je i na bolovanju. Nakon bolovanja išao je na izvanredni liječnički pregled pri čemu je bio i na pregledu kod psihijatra te obavio i psihijatrijsko testiranje, a što je prošao te je ponovno počeo raditi. Osim liječenja koje je navedeno u dokumentaciji koju sam dostavio u spis, u vezi ovog događaja nije dalje liječen, ali još uvijek osjeća posljedice tog događaja: nelagodu, strah i uznemirenost, naročito kad upravlja vlakom na navedenoj pruzi i približava se tom prijelazu. Prije ovog štetnog događaja je kao strojovođa isto proživio nalet na kamion 2007. godine, kada nije bilo ozlijeđenih ljudi, te nalet na osobu 2014. godine, a u kojem slučaju je bilo utvrđeno da se radilo o samoubojstvu, odnosno da je ta osoba namjerno stala pred vlak. Ti događaji su na njega loše djelovali; isto sam bio na bolovanjima, ali se je nekako oporavio i nastavio raditi kao i poslije ovog događaja. Dok je bio na bolovanju primao je naknadu koja je bila manja od iznosa koliko bi bila plaća. U vezi tog štetnog događaja od poslodavca nije primao nikakve isplate naknade štete, potpore ili bilo što slično.

20. Tužiteljev iskaz sud je ocijenio uvjerljivim i nema razloga sumnjati u njegovu istinitost.

21. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za medicinu – neurologiju i psihijatriju, Slavka Trontla, dr. med., napravljenima na temelju medicinske dokumentacije u spisu i neposrednog pregleda tužitelja, tužitelju je u štetnom događaja doživio akutnu reakciju na stres (šifra F43.0), zbog čega je liječen na način detaljno opisan u nalazu. Prema anamnestičkim podacima, tužitelj vještaku na pregledu 22. veljače 2024. navodi da je po zanimanju strojovođa te je do sada, bez beneficija, stekao 20 godina radnog staža. Težih zdravstvenih poteškoća tijekom života nije imao, ne uzima nikakvu stalnu terapiju. Redovito odlazi na sistematske preglede i preglede za procjenu sposobnosti za obavljanje poslova strojovođe i do sada nije imao nikakva ograničenja. U svom radnom vijeku je imao tri prometne nesreće kao strojovođa. Godine 2007. se radilo o sudaru sa kamionom kada je imao ozljedu vratne kralješnice. Drugi traumatičan događaj vezano za posao strojovođe je imao 16. srpnja 2014. kada se muška osoba bacila pod vlak. Vezano za isto je imao kraće psihičke smetnje i uz pomoć psihijatra je iste prebrodio. Spomenuti događaj je sebi racionalizirao na način da se radilo o samoubojstvu osobe koja je tu odluku svjesno donijela, a vlak je samo bio sredstvo putem kojeg je svoju namjeru realizirala. Događaj od 3. prosinca 2022. je za njega bio najtraumatičniji od navedena tri, jer je osobni automobil podletio pod vlak koji ga je gurao dvadesetak metara te potom odbacio izvan profila pruge. U toj je nesreći poginula ženska osoba, on osobu nije vidio mrtvu, jer srećom, po pravilima službe, bez razlike što se dogodilo, ne smije napuštati svoje radno mjesto strojovođe. Da je kojim slučajem trebao osobno vidjeti mrtvu osobu koju je vlak usmrtio osjećao bi se neusporedivo gore. Sam događaj je za njega bio jako traumatičan, bio je svjestan da se u osobnom automobilu netko nalazi, a, s druge strane, potpuno nemoćan bilo što učiniti da se tragičan događaj izbjegne. Nakon ovog događaja osjećao je lupanje srca, drhtanje koljena, nije mogao spavati, za što mu je propisan Sanval ali i to nije u početku pomoglo. Nakon provedenog tretmana od strane psihijatra psihičko stanje mu se stabiliziralo tako da je mogao nastaviti sa svojim radnim zadaćama strojovođe. Ne može se otarasiti misli koje mu se nameću prilikom vožnje vlaka kada nailazi na nezaštićene putne prelaze, da mu netko ponovno ne podleti pod vlak. Misli da je postao možda i previše oprezan zbog te bojaznosti. Posljednjih, više Od godinu dana, ima bolove u trbuhu i težinu u želucu, dijagnosticiran mu je gastritis. Ne može se oteti dojmu da je pojavnost gastritisa možda povezana sa nesrećom od 3. prosinca 2022. Pregledom vještak utvrđuje neurološki i somatski nalaz: nalaz na glavi i kranijskim živcima uredan, nema nistagmusa niti dvoslika, bez znakova žarišnog ili lateralizirajućeg neurološkog deficita te blagi pozicioni tremor ruku i psihički nalaz: pri svijesti, uredno svestrano orijentiran, verbalni se kontakt uredno uspostavlja i održava. Primjerenog je osnovnog raspoloženje i tome odgovarajuće afektivne pratnje. Kada prepričava događaj od 3. prosinca 2022. emocionalno se angažira. Nema znakova poremećaja u mišljenju kako po sadržaju tako i po formi. Gnostičko-mnestičke funkcije primjerene dobi i obrazovanju.

22. U mišljenju vještak navodi da je tužitelj u štetnom događaju od 3. prosinca 2022. doživio akutnu reakciju na stres. Dva dana nakon doživljenog traumatskog događaja javio se na pregled psihijatru. Podvrgnut je ambulantnom psihijatrijskom tretmanu u vidu psihofarmakološke terapije u kombinaciji sa psihoterapijom te dva mjeseca nije vozio vlak tj. koristio je bolovanje. Nakon što se subjektivno osjećao bolje i nakon što je to svojim stručnim mišljenjem potvrdio psihijatar, ponovno je počeo raditi. Prema sadržaju psihijatrijske medicinske dokumentacije, akutna reakcija na stres je prerasla u Poremećaj prilagodbe ( šifra F 43.2 sukladno MKB 10). Poremećaj prilagodbe je stanje subjektivnog distresa i emocionalnog poremećaja, koja remete socijalno funkcioniranje, a posljedica su psihičkih manifestacija koje su izazvane iznenadnim i nepredviđenim suočavanjem osobe sa traumatskim događajem koji premašuje sposobnost pojedinca za obranu psihosocijalnog uravnoteženog funkcioniranja. Traumatske situacije su se kod tužitelja javile u tri navrata, ali je događaj od 3.prosinca 2022. doživio kao najteži zbog svih razloga koje je u anamnezi naveo. Temeljem medicinske dokumentacije i nakon osobnog pregleda tužitelja vještak je utvrdio da su kod tužitelja zaostale posljedice predmetnog štetnog događaja koje trajno smanjuju opće životne aktivnosti za 5%, a u uzročno-posljedičnoj su vezi sa predmetnim štetnim događajem, a nakon razgraničenja od ostala dva traumatična događaja koja su reverzibilno dovela do narušenja psihičkog zdravlja tužitelja. U pogledu straha, vještak navodi da se primami strah se javio u samom trenutku nesreće i isti je trajao desetak minuta. Sekundari strah jačeg intenziteta je trpio dva dana. Sekundari strah srednjeg intenziteta je trpio u vremenskom periodu od kumulativno 20 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 40 dana. Kasni, povremeni, oscilirajući strah slabog intenziteta koji je tužitelj trpio povremeno i dalje supsumirao je pod duševne boli i posljedično smanjenje životne aktivnosti te potrebu ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu.

23. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao nikakvih prigovora.

24. Tuženik je nalazu i mišljenju podneskom od 18. veljače 2025. prigovorio tvrdeći da ocjena trajnih posljedica nema uporište u medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužitelja, a ni HZZO nije priznao poremećaj prilagodbe kao ozljedu na radu.

25. Povodom tuženikovih prigovora, vještak je saslušan na ročištu 14. travnja 2025.

26. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a na pitanje tuženika odgovara da je poremećaj prilagodbe nastavak akutne reakcije na stres koja je kao takova priznata u konkretnom slučaju kao ozljeda na radu. Napominje da akutna reakcija na stres može trajati maksimalno 2 dana i nakon toga se osoba može u cijelosti oporaviti ili se na istu može razviti poremećaj prilagodbe kako se to u konkretnom slučaju i dogodilo. Najteži poremećaj koji može proistječi iz akutne reakcije na stres je posttraumatski stresni poremećaj što se u ovom slučaju nije razvilo. U konkretnom slučaju je trajne posljedice od štetnog događaja od 3. prosinca 2022. ocijenio sa 5 % ulaganja napora u svakodnevnom radu i životu iz razloga što je taj poremećaj nastao kao direktna posljedica predmetnog štetnog događaja. Poznato mu je da HZZO ne priznaje poremećaj prilagodbe kao posljedicu nekog štetnog stresnog događaja, vjerojatno iz razloga što poremećaj prilagodbe može proistječi iz nekih drugih životnih okolnosti, a nije isključivo vezano za akutnu reakciju na stres. Smatra da je konkretnom slučaju nepravilno postupljeno kada se poremećaj prilagodbe u ovom slučaju nije prihvatio kao posljedica akutne reakcije na stres iz štetnog događaja. Točno je da poremećaj prilagodbe načelno prolaze kroz šest mjeseci, jer ako potraju i duže, tada dolazi do razvoja PTSP. Liječenje tužitelja prema medicinskoj dokumentaciji trajalo je do kraja siječnja 2023., dakle oko dva mjeseca. Trajni strah ocijenio je na način kao je to navedeno u nalazu i mišljenju obzirom na subjektivne tegobe koje mu je tužitelj iznio prilikom pregleda za potrebe vještačenja. Naime, tužitelj je naveo kako je po povratku na radno mjesto imao nelagodu u vidu nametajućih misli tijekom vožnje vlaka kada nailazi na nezaštićene putne prijelaze, da mu se nešto slično ne dogodi. Osim toga, isti je postao suviše oprezan u vožnji vlaka upravo zbog te bojaznosti. Navedenih 5 % trajnih posljedica ogleda se u upravo ranije navedenoj bojaznosti vezano za obavljanje poslova strojovođe, odnosno činjenici da tužitelj nije uspio u potpunosti uspostaviti ravnotežu svog funkcioniranja nakon ovog događaja. Moguće je da je na to utjecala činjenica što je tužitelj imao tri slična štetna događaja u svojoj karijeri. Na pitanje zbog čega ovaj zadnji štetni događaj povezuje sa postojanjem trajnih posljedica, navodi da je to djelomično objasnio i u svom nalazu i mišljenju. Naime, u prvom štetnom događaju od 2007. tužitelj se sudario sa kamionom i kod toga je zadobio tjelesnu ozljedu vratne kralježnice. Prema podacima koje mu je iznio, psihičkih posljedica povodom tog događaja nije bilo, dok je drugi traumatičnih događaj od 16. srpnja 2014. racionalizirao na način da je okolnosti tog događaja i nastanak samog događaja pripisao samoj osobi koja se bacila pod vlak što je štetni događaj sama prouzročila. Ovaj treći štetni događaj tužitelj je opisao dosta dramatično; opisao je svoje osjećanje nakon štetnog događaja na način da je bio uvjeren kako je u osobnom automobilu sigurno netko stradao, a on je bio u nemogućnosti da bilo što poduzme da događaj spriječi. Najvećim dijelom smanjenje životne aktivnosti kod tužitelje proizlazi iz iskaza tužitelja koji je isti dao prilikom vještačenja. Vezano za liječenje tužitelja nakon drugog štetnog događaja, očituje se da je tužitelj uzimao anksiolit Xanax, relativno u niskoj dozi dok je nakon predmetnog štetnog događaja uzimao drugi anselitik Diazepam i hipnotik Lunatu. Ove lijekovi su mu propisani za mjesec dana prilikom prvog pregleda od strane psihijatra. Na nalazu od 11. siječnja 2023. je tužitelju propisana terapija i to lijek Diatefam od 5 mg, dva puta jednu dnevno plus jednu tabletu po potrebi u slučaju nesanice.

27. Tuženik je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka i predložio isto obnoviti jer da vještak nije na adekvatni način odgovorio na prigovore, posebice one u odnosu na dužinu trajanja ukupnog straha koji je duži nego što je to bolovanje tužitelja, a nije logično da bi tužitelj išao raditi ukoliko nije radno sposoban, odnosno ukoliko i dalje trpi strah.

28. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka jasnim, stručnim i objektivnim, pri čemu se vještak konkretno očitovao o prigovorima tuženika, a činjenica da je tužitelj prošao izvanredni liječnički pregled i psihijatrijsko testiranje te nakon bolovanja nastavio raditi ne znači da on i dalje ne osjeća određenu razinu straha i nelagode u svom poslu, naročito kod približavanja nezaštićenim cestovnim prijelazima preko pruge. Osim toga, vještak je u svom nalazu i mišljenju jasno razgraničio i obrazložio posljedice štetnog događaja od ranijih slučajeva koje je tužitelj doživio na svom poslu pa je sukladno tome odbijen prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

29. Na temelju navedenoga, sud utvrđuje da je kod tužitelja uslijed štetnog događaja došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, težina koje povrede opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, pri čemu sud, osim samog postotka trajnog smanjenja životne aktivnosti (koji nije velik) te trajanja i jačine straha imao u vidu životnu dob tužitelja (rođen je 1982.) i njegovo zanimanje uslijed čega će, po redovitom tijeku stvari trajne posljedice, nelagodu i strah osjećati još dugo i to upravo prilikom redovnog obavljanja svojeg posla.

30. Sukladno iznesenom, sud ocjenjuje u primjerenim iznos od 800,00 eura po kriteriju smanjenja životne aktivnosti te iznos od 700,00 eura po kriteriju straha, pa stoga utvrđuje primjerenom pravičnu novčanu naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 1.500,00 eura, a neosnovanim zahtjev po toj osnovi u iznosu od 3.500,00 eura.

31. Na glavnicu je dosuđena i zakonska zatezna kamata od 23. veljače 2023., kada je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev i kada je, temeljem odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.) i čl. 1103. ZOO-a, dospjela obveza pravične novčane naknade, a odbijen je zahtjev za zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 4. prosinca 2022. do 22. veljače 2023.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a budući da su obje stranke djelomično uspjele u postupku. Prilikom ocjene omjera uspjeha sud je imao u vidu da je tuženik osporavao ne samo visinu već i osnovu zahtjeva tvrdeći da uopće nije nastala povreda pravne osobnosti koje bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, a i odgovornost je eksplicitno priznao tek na ročištu 14. travnja 2025. Sukladno tome, tužitelj je u pogledu osnove uspio sa 100 %, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 26 %, a što prosječno iznosi 63 %, uslijed čega je tuženik uspio sa 37 % pa je tužitelju troškove zastupanja valjalo priznati u omjeru od 26 %.

33. Troškovi zastupanja tužitelju su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava zahtjeva za naknadu štete po tbr. 32/1 u vezi tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastava tužbe po tbr. 7/1 u visini od 100 bodova, sastava podnesaka od 30. rujna 2024. i 27. studenoga 2024. po tbr. 8/1 u visinama od po 100 bodova; sastava podneska od 31. listopada 2024. po tbr. 8/4 u visini od 25 bodova (a ne zatraženih 100 bodova) te zastupanja na ročištima 8. listopada 2024., 26. veljače 2025. i 14. travnja 2025. u visinama od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 725 bodova, odnosno prema vrijednosti boda od 2,00 eura, 1.450,00 eura, uvećano za PDV u iznosu o 362,50 eura, a sve ovo (1.812,50 eura) razmjerno uspjehu u parnici od 26 %, odnosno u iznosu od 471,25 eura.

34. Razmjerno uspjehu, tužitelju su priznati i određeno zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 13,47 eura (51,82 eura x 26 %) i na presudu u iznosu od 26,95 eura (103,64 eura x 26 %).

35. Troškovi medicinskog vještačenja tužitelju su priznati u cijelosti (300,00 eura + 123,30 eura), kao nužni neovisno o omjeru uspjeha, pa je tuženiku naloženo da mu na ime naknade troškova ukupno plati 934,97 eura, a odbijen je preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.643,39 eura. Zahtjev tuženika za naknadu troškova je odbijen u cijelosti.

36. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zlataru 27. svibnja 2025.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina,

2. punomoćniku tuženika Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Zagreba