Poslovni broj: Us I - 910/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi obnove postupka, nakon javne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Mirka Budića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/23-01/357, Urbroj: 513-04-24-3 od 22. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-23/2019-02/30115, Urbroj: 513-07-17-01/23-19 od 31. svibnja 2023., te da se odredi obnova postupka dovršenog poreznim rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-23/2019- 02/30115, Urbroj: 513-07-17-01/19-01 od 10. srpnja 2019.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18/23-01/357, Urbroj: 513- 04-24-3 od 22. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa:

UP/I-410-23/2019-02/30115, Urbroj: 513-07-17-01/23-19 od 31. svibnja 2023., kojim je odbačen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka kao nepravodoban.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom iznosi tijek upravnog postupka te prigovara kako tuženik iz presude Upravnog suda u Splitu selektivno citira samo ono što njemu odgovora. Prigovara kako tuženik u pobijanom rješenju nije dao nikakve razloge na okolnosti zbog kojih ne prihvaća tvrdnje i dokaze iz prijedloga za obnovu postupka i žalbe, a što je po zakonu trebao i morao. Tvrdi kako nije sporno da dostavnica predstavlja javnu ispravu, ali isto tako da nije niti bi trebalo biti sporno da je dopušteno dokazivati da ono što se u javnoj ispravi navodi nije istinito. Ponavlja kako je tužiteljica saznanje da postoji porezno rješenje od 10. srpnja 2019. stekla 24. listopada 2019., nakon što je primila telefonski poziv od strane referenta poreznog tijela koji je zadužen za tužiteljicu. Nakon izvršenog uvida u spis utvrdila je kako nikada nije primila poziv od 14. prosinca 2018., zapisnik od 3. travnja 2019. i rješenje od 10. srpnja 2019., te je po izvršenom uvidu dana 28. listopada 2019. podnijela prijedlog za obnovu postupka, jer joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Ističe kako potpisi na dostavnicama poziva od 14. prosinca 2018., zapisnika od 3. travnja 2019. i rješenja od 10. srpnja 2019. nisu njeni potpisi što je lako utvrditi, a tužiteljici nije poznato tko je i zašto iste dostavnice potpisao. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka te da se odredi obnova postupka dovršenog poreznim rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-23/2019-02/30115, Urbroj: 513-07-17-01/19-01 od 10. srpnja 2019.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je pregledao spis ovog suda poslovni broj: Us I-3184/21, obzirom kako se predmetni spor vodi radi ocjene zakonitosti odluke tuženika donesene u ponovljenom postupku, u izvršenju spomenute presude. Tim u vezi, valja navesti kako je Sud spomenuti spis pregledao vanraspravno, a ne na raspravi, međutim, smatra kako time nije povrijeđeno pravo stranaka na eventualno očitovanje budući su sudjelovale u prethodnom sudskom postupku i upoznate su sa dokumentacijom koja prileži spisu.

5. U sporu je održana rasprava 29. travnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužiteljica 28. listopada 2019. podnijela prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2019., kojim joj je utvrđena obveza poreza na dohodak za 2019. U prijedlogu za obnovu u bitnom je navela da ga podnosi iz razloga što joj nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku i što joj poziv od 14. prosinca 2018., zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak za 2017., na temelju kojeg je doneseno rješenje 10. srpnja 2019., nisu dostavljeni i time joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku i mogućnost dostavljanja dokumentacije na okolnost pravilnog utvrđenja porezne obveze. Navela je kako je tek dana 24. listopada 2019. saznala za postojanje razloga za zahtijevanje obnove postupka.

8. Osporene odluke donesene su u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: UsI-3184/21-7 od 23. ožujka 2022., u kojem postupku je bilo prvenstveno sporno je li tuženik pravilno tretirao prijedlog tužiteljice za obnovom poreznog postupka žalbom ili je o njemu trebalo odlučiti primjenom normi kojima je uređena obnova postupka kao o izvanrednom pravnom lijeku. Sud je utvrdio kako je porezna obveznica ŠJ vlastoručno potpisala potvrdu uručenja rješenja od 10. srpnja 2019. dana 15. srpnja 2019., kojoj dostavnici je kao javnoj ispravi sud poklonio vjeru kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu. Sud je obzirom na utvrđenje da je dostava obavljena osobno poreznoj obveznici, da je dostava obavljena u mjestu njezina prebivališta prema članku 59. stavku 2. točki 1. OPZ-a i da je dostavnica vlastoručno potpisana od stranke (primatelja) i dostavljača, a otisnut je i pečat davatelja poštanske usluge, ocijenio da je porezna obveznica uredno primila rješenje od 10. srpnja 2019. u skladu s pravilima članka 59. OPZ-a kojima je uređena osobna dostava poreznog akta. Slijedom utvrđenog, uzimajući u obzir i sadržaj podneska porezne obveznice od 28. listopada 2019., Sud je ocijenio kako je isti podnesak trebalo tretirati kao izvanredni pravni lijek, odnosno prijedlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a, a ne žalbom kako je to učinio tuženik.

9. U ponovljenom postupku, u izvršenju spomenute presude ovog Suda, uvažavajući utvrđenja Suda kako je tužiteljica vlastoručno potpisala potvrdu uručenja rješenja od 10. srpnja 2019. dana 15. srpnja 2019., te kako se podnesak porezne obveznice od 28. listopada 2019. treba tretirati kao prijedlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a, a ne žalbom, tuženo tijelo je pozivajući se na odredbu članka 123. stavka 1. i 3. u vezi članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, utvrdilo kako je prijedlog za obnovom postupka podnijet protekom subjektivnog roka od 30 dana od dana kada je stranka stekla mogućnost upotrebe novih dokaza, slijedom čega je pravilnim ocijenilo prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka kao nepravodobna.

10. Prema odredbi članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje u tekstu ZUP-a) obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: 1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, 2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, 3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta, 4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina, 5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku, 6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 6. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom. Stavom 3. istog članka propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

11. Odredbom članka 126. stavka 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

12. Prema stajalištu ovog Suda, tuženo tijelo je u cijelosti postupilo u skladu sa utvrđenjima i pravnim stajalištima iz presude UsI-3184/21-7 od 23. ožujka 2022., što je bilo i dužno u skladu sa odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10. -110/21.), slijedom čega je pravilno porezno tijelo postupilo kada je odbacilo predmetni zahtjev za obnovom postupka temeljem članka 126. stavku 1. ZUP-a kao nepravodoban, obzirom na nedvojbeno utvrđenje Suda u presudi UsI-3184/21-7 od 23. ožujka 2022. i tuženika u izvršenju presude, kako je tužiteljica vlastoručno potpisala dostavnicu o uručenju rješenja od 10. srpnja 2019. dana 15. srpnja 2019., od kada teče rok u smislu odredbe članka 123. stavka 3. ZUP-a, te obzirom na zauzeto stajalište kako se podnesak porezne obveznice od 28. listopada 2019., treba tretirati kao izvanredni pravni lijek, odnosno prijedlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a, a ne kao žalbu.

13. Stoga, prigovor tužitelja kako je tuženo tijelo u izvršenju nije postupilo prema uputi Suda ocjenjuje se neosnovanim.

14. U odnosu na prigovor tužitelja kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno ovaj Sud također ocjenjuje neosnovanim, obzirom kako je ovaj Sud u presudi poslovni broj: UsI-3184/21-7 od 23. ožujka 2022. na nedvojben način utvrdio kako je tužiteljica vlastoručno potpisala dostavnicu o uručenju rješenja od 10. srpnja 2019. dana 15. srpnja 2019., slijedom čega se podnesak porezne obveznice od 28. listopada 2019. treba tretirati kao izvanredni pravni lijek, odnosno prijedlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 5. ZUP-a, na koji način je tuženo tijelo i postupalo. Dakle, tuženo tijelo je u skladu sa odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10. -110/21.) u potpunosti postupilo u skladu sa utvrđenjima i uputom Suda.

15. Nastavno, dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje grafološkog vještačenja vlastoručnog potpisa tužiteljice na dostavnicama poziva od 14. prosinca 2018., zapisnika od 3. travnja 2019. i rješenja od 10. srpnja 2019., ovaj Sud je odbio kao nepotreban, ali i neosnovan, imajući u vidu kako se predmetni upravni spor vodi u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: UsI-3184/21-7 od 23. ožujka 2022., u kojem postupku je Sud, nakon provedene rasprave, razmatrao spomenuti dokazni prijedlog, te ga je odbio i utvrdio kako je tužiteljica vlastoručno potpisala dostavnicu o uručenju rješenja od 10. srpnja 2019. dana 15. srpnja 2019. . Prema ocjeni ovog Suda, u postupku izvršenja Sud ne može ocjenjivati pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja od strane suda, već isključivo je li tuženo tijelo postupilo po odluci suda u skladu sa odredbom članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10.-110/21.).

16. Slijedom svega navedenog, prigovori tužiteljice iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari niti je tužiteljica svojim prigovorima dovela u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

18. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 27. svibnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis

4. Kalendar 30 dana