REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-5679/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u ABC, [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, ABC, [adresa], ..., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23-01/262, URBROJ: 512-2501-23-2 od 10. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/262, URBROJ: 512-2501-23-2 od 10. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560- 01/22-01/183, URBROJ: 512M2-50-23-2 od 8. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je uz svoj zahtjev priložio presliku iskaznice Narodne zaštite i zapisnik o izjavi stranke, iz koje je razvidno kako je 27. svibnja 1991. stupio u odred Narodne zaštite Zaprešić, gdje je vršio dežurstva i ophodnje s drugim pripadnicima odreda, čuvanje i povremene blokade mostova s protuoklopnim zaprekama na Krapinskom mostu, stražarenja, pregledavao skloništa i upozoravao stanovnike na pridržavanje mjera o zamračenjima. U izjavi nadalje navodi kako je zbog nedostatka naoružanja isto dobivao prije odlaska na dežurstvo i potom ga vratio kako bi se dodijelilo sljedećoj smjeni. Pripadnik odreda Narodne zaštite Zaprešić bio je sve do 1. studenoga 1991., kada je mobiliziran u postrojbu Hrvatske vojske. Nadalje ističe kako u zapisniku postoji i izjava tadašnjeg zapovjednika Odreda narodne zaštite u Zaprešiću IP, koji tužitelja identificira kao zapovjednika desetine, međutim, da kroz vrijeme dok je zapovjednik IP bio pripadnik odreda tužitelj nije borbeno djelovao. Tužitelj obrazlaže kako upravo iz razloga postojeće izjave zapovjednika IP o tome kako po njegovim saznanjima tužitelj nije borbeno djelovao, prvostupanjsko tijelo odbija njegov zahtjev smatrajući kako nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Suprotno tome, tužitelj smatra da kao pripadnik odreda Narodne zaštite udovoljava svim formalnim pretpostavkama iz navedene odredbe, jer je bio zapovjednik desetine čiji su pripadnici koristili borbeno oružje za vrijeme dežurstava ili stražarenja u smjeni, a pod naoružanjem se podjednako trebaju smatrati protuoklopna obrambena sredstva tj. mine ili zapreke, pa čak i „Molotovljevi kokteli“ , s obzirom na općepoznatu situaciju o stupnju naoružanja kojeg su u vrijeme početka agresije na Republiku Hrvatsku imali svi vidovi hrvatskih oružanih snaga. Tužitelj tvrdi da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 3. st. 1. točke b) Zakona, odnosno da pogrešno tumači status pripadnika borbenog sektora s obzirom na činjenicu borbenog djelovanja. Naime, kako po vlastitoj izjavi, tako i po izjavi njegovog zapovjednika IP, tužitelj je kao zapovjednik svoje desetine bio pripadnik naoružanog odjela Narodne zaštite te je kroz svo vrijeme angažiranosti tj. trajanja smjene bio naoružan, a sama činjenica da je bio naoružan s bojevom municijom i raspolagao protuoklopnim zaprekama i sredstvima podrazumijeva činjenicu da je svo vrijeme bio u borbenom sektoru. Drugo je pitanje, međutim, činjenica da tenkovske kolone JNA nisu prolazile preko Krapinskog mosta i drugih prometnica u čijem je osiguranju tužitelj sudjelovao, što je jedini razlog zbog čega tužitelj nije borbeno djelovao. Tužitelj tvrdi da se činjenica postojanja ili nepostojanja borbenog djelovanja u ovom slučaju može vrednovati kao kriterij isključivo uz mogućnost da li je pripadnik naoružanog odjela Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora s mogućnošću da po potrebi i borbeno djeluje, bez obzira da li je istovremeno i borbeno djelovao. Predlaže poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je uvidom u spis predmeta razvidno da je Područni odsjek za poslove obrane Zagreb-Zapad dostavio Područnom odjelu za poslove obrane Zagreb zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Zaprešić, za razdoblje od 27. svibnja 1991. do 1. studenoga 1991. Područni odsjek za poslove obrane Zagreb-Zapad izvršio je uvid u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU" te je utvrđeno da tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadnik Artiljerijskog bataljuna SVLR 128 mm „Oganj“ od 2. studenoga 1991. do 1. prosinca 1991. i od 5. siječnja 1992. do 1. veljače 1992. Prvostupanjsko tijelo je također izvršilo uvid u popise pripadnika Narodne zaštite Zaprešić te je utvrđeno da na istima tužitelj nije evidentiran. Prvostupanjsko tijelo je tužitelju dalo mogućnost sudjelovanja u postupku te njegova izjava dana na zapisnik prileži spisu predmeta. Tužitelj je izjavio kako je u odred NZ Zaprešić pristupio 27. svibnja 1991. Vršio je dežurstva i ophodnje, čuvao je i vršio povremene blokade mostova s protuoklopnim zaprekama, pregledavao je skloništa, upozoravao stanovnike na pridržavanje mjera o zamračivanju. Prvostupanjsko tijelo je saslušalo i predloženog svjedoka, IP, čija izjava dana na zapisnik prileži spisu predmeta. Svjedok IP, u svojstvu zapovjednika NZ Zaprešić, u bitnome potvrđuje navode tužitelja te ističe kako nije borbeno djelovao.
3.1. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda NZ Zaprešić u spornom razdoblju. Nadalje, uvidom u izjavu tužitelja i saslušanog svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode. Tuženik ističe kako se, suprotno navodima opunomoćenika tužitelja, navedene aktivnosti ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Stoga, sve da je i nesporna pripadnost imenovanog odredima NZ u traženom razdoblju, tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH u smislu citiranih zakonskih odredbi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
6. Sud je raspravu 13. svibnja 2025. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS). Tužitelj na raspravi predlaže izvršiti uvid u spisu priloženu izjavu zapovjednika Narodne zaštite gospodina IP. Ističe da pojam borbenog djelovanja nije zakonski definiran te smatra da su njegove aktivnosti kao pripadnika Narodne zaštite bile izravno povezane s borbenim djelovanjem. Predlaže saslušati kao svjedoka zapovjednika IP. Sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog za saslušanjem kao svjedoka zapovjednika IP, budući da spisu tuženika prileži pisana izjava IP od 25. travnja 2018. o aktivnostima Narodne zaštite Zaprešić, kao i zapisnik od 11. veljače 2022. o njegovom saslušanju u svojstvu svjedoka u prvostupanjskom postupku.
7. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17, 98/19, 84/21, dalje Zakon) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
7.1. Člankom 3. stavkom 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
8. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja potrebno je kumulativno ispuniti uvjete iz citiranih odredbi. Prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu osnovani, jer tuženik pravilno navodi u obrazloženju osporenog rješenja da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju (dežurstva i ophodnje, čuvanje i povremene blokade mostova s protuoklopnim zaprekama, pregledavanje skloništa, upozoravanje stanovnika na pridržavanje mjera o zamračivanju), ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište). Naime, i svjedok IP, zapovjednik NZ Zaprešić, je izjavio da tužitelj nije borbeno djelovao.
9. Kako je, dakle, tužitelj u spornom razdoblju dao doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske obavljanjem zadataka organizacijske prirode, ali ne i kroz izravno borbeno djelovanje, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
10. Stoga prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik ABC, [adresa] ABC
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, [adresa] ABC
3. U spis
