REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-481/2025

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr.sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja DIORIT d.o.o., Slavonski Brod, Ulica Stanka Vraza 5, OIB: 187057862581, protiv tuženika DIV grupa d.o.o., Bobovica 10/a, Samobor, OIB: 33890755814, radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 31.472,09 EUR i isplate, 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2027/2024 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak pokrenut je tužbom u kojoj su objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje osnovanosti tražbine u iznosu od 31.472,09 EUR / 237.126,49 kn i isplatu navedenog iznosa u skladu s potvrđenim planom restrukturianja u predstečajnom postupku koji je nad tuženikom kao dužnikom vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-1329/2022.

2. U tužbi se u bitnome navodi kako je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik kao izvođač sklopio s tuženikom kao naručiteljem Ugovor o izvođenju radova na izradi, transportu i montaži predgotovljenih nosača na nadvožnjaku KR3 od 3. ožujka 2021. kojim je tuženik kao naručitelj ustupio, a tužitelj kao izvođač preuzeo izvođenje građevinskih radova izrade, transporta i montaže predgotovljenih nosača na nadvožnjaku K3 na projektu pobliže opisanom u članku 1. toga Ugovora. Nadalje se navodi da tuženik nije pravovremeno i u skladu s Ugovorom podmirio potraživanja po I i II privremenoj situaciji s pripadajućim fakturama, sve izdano na temelju ovjerene građevinske knjige zbog čega je tužitelj u više navrata izvijestio tuženika da neće biti u mogućnosti nastaviti s radovima sukladno Ugovoru, što je učinio i pisanim putem, da je tuženik kao odgovor na upite vezano za plaćanje dostavio tužitelju opomenu i iskazao nezadovoljstvo dinamikom izvođenja radova, ali nije dao nikakav odgovor vezano za upite o plaćanju dugovanja za izvršene i priznate radove, da je tužitelj tuženiku 6. kolovoza 2021. uputio odgovor na tu opomenu, uz opomenu zbog neplaćanja dugovanja, s tim da je u međuvremenu ispostavljena i III privremena situacija s pripadajućom fakturom, gdje se očitovao vezano za kašnjenje radova te podrobno ukazao tuženiku na njegove greške i neispunjavanje obveza prema odredbi članka 9. Ugovora, što je uvelike utjecalo na kašnjenje radova, da je tuženik u tom smislu bio upozoren i ranije, u više navrata, usmenim putem, da je istim dopisom tužitelj obavijestio tuženika da će s 10. kolovozom 2021. obustaviti sve radove dok se ne izvrši plaćanje dospjelih potraživanja, te su radovi s tim danom i obustavljeni, da tuženik nije platio dospjela potraživanja niti dao bilo kakav prijedlog razrješenja nastale situacije zbog čega je tužitelj dopisom od 16. kolovoza 2021. predložio sporazumni raskid Ugovora, da ni nakon toga nije uslijedila nikakva povratna informacija od strane tuženika zbog čega je tužitelj tuženiku 30. kolovoza 2021. uputio Jednostranu izjavu o raskidu navedenog Ugovora sukladno odredbama članka 360., 361. stavka 3. i članka 365. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, te zatražio povrat danih bjanko zadužnica, da je istoga dana, 30. kolovoza 2021., tuženik tužitelju ponovno uputio opomenu iskazujući nezadovoljstvo rokovima izvedbe uz navode da zbog toga ima pravo raskinuti Ugovor i uvesti novog izvođača radova te da će ovršeniku iz tih razloga naplatiti ugovornu kaznu po članku 8. Ugovora kao i sve druge troškove zbog nastale situacije, da je tužitelj tuženika dopisom od 7. rujna 2021. izvijestio da, s obzirom na dostavljenu Jednostranu izjavu o raskidu Ugovora, taj Ugovor smatra raskinutim, no u cilju mirnog razrješenja međusobnih odnosa predlaže određeni oblik kompenzacije uz uvjet da tuženik vrati bjanko zadužnice, da je tuženik tužitelju uputio dopis 9. rujna 2021. iz kojeg se može zaključiti da predmetni Ugovor ne smatra raskinutim te ne priznaje nikakvu svoju odgovornost za kašnjenje radova, te po prvi put iskazuje da tužiteljeva potraživanja po osnovu sada već tri ispostavljene i na naplatu dospijele privremene situacije, ne smatra dospjelim potraživanjem. Nadalje da se tužitelj dopisom od 15. studenoga 2021. očitovao na način da predmetni Ugovor smatra raskinutim te da od tuženika potražuje isplatu dugovanja u iznosu od 313.464, 04 kn (ukupno izvedeni radovi u iznosu od 1.117.066,65 kn, umanjeni za iznos primljenog predujma od 580.972,41 kn te iznos montaže od 222.630,20 kn koju nije izvršio tužitelj), da je tim dopisom obavijestio tuženika da je voljan izvršiti radove iz stavke c) Ugovornog troškovnika prema novoj ponudi koju je dostavio u prilogu jer Ugovor smatra raskinutim, da na tu novu ponudu nije dobio odgovor pa je tužitelj tuženiku 11. siječnja 2022. dostavio okončanu situaciju s pripadajućom fakturom prema količinama iz građevinske knjige, da su predmetna faktura i okončana situacija (uz obračun zakonskih zateznih kamata) priloženi su prijavi tražbine u predstečajnom postupku kao dokaz postojanja tražbine. Osim toga navodi da je 24. siječnja 2022. zaprimio tuženikov odgovor na svoju ponudu od 15. studenoga 2021. u kojem tuženik iskazuje da tužiteljeva potraživanja nisu dospjela na naplatu pozivajući se na članak 10. Ugovora, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid Ugovora, da taj Ugovor smatra važećim i na snazi, na što se tužitelj očitovao dopisom od 24. siječnja 2022. navodeći kako tuženik neispunjavanje svojih obveza opravdava pogrešnim i tendencioznim tumačenjem članka 10. Ugovora te da su zakonske pretpostavke za raskid ugovora bile u cijelosti ispunjene i da je jednostranom izjavom ovršenika Ugovor raskinut. S obzirom na činjenicu da tužitelj smatra da je predmetni Ugovor raskinut njegovom Jednostranom izjavom o raskidu Ugovora od 30. kolovoza 2021. budući su se za to stekli zakonski uvjeti, sve sukladno odredbama članka 360., 361. stavka 3. i članka 365. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, dok tuženik smatra da tome nije tako te drži predmetni Ugovor važećim i na snazi, tužitelj ima pravo i interes na utvrđivanje činjenice raskida Ugovora sudskim putem. Nadalje, tužitelj je tuženiku temeljem odredbi članka 11., 12., 13. i 14. predmetnog Ugovora dao bjanko zadužnice za primljeni predujam, za uredno izvršenje radova te za kvalitetu radova, na ukupni iznos od 1.400.000,00 kn. Tužitelj je Jednostranom izjavom o raskidu Ugovora tražio i povrat bjanko zadužnica, no tuženik ih nije vratio. Zbog svega navedenog, tužitelj je pokrenuo postupak radi utvrđenja Ugovora raskinutim te povrata bjanko zadužnica koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P-1075/2023.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako tuženik nije naručio izvođenje radova kao samostalnu cjelinu, već kao dio izrazito velikog i složenog projekta u kojem sudjeluje velik broj izvođača i koji radovi potpadaju u nadležnost nadzornog inženjera Glavnog Naručitelja s čime je tužitelj nesporno bio upoznat jer je jasno navedeno u Ugovoru (članak 10. stavak 3 Ugovora) zbog čega je tuženik u obvezi plaćanja samo za one radove koje je „Naručitelju“ (u Ugovoru to je tuženik) ovjerio „Glavni naručitelj“ (u Ugovoru to je HŽ Infrastruktura d.o.o., članak 1. Ugovora), a ne kako to pogrešno u tužbi tvrdi tužitelj. Nadalje je naveo da je tužitelj temeljem Ugovora izradio 13 od ugovorenih 35 nosača s time da nije napregnuo i montirao niti jedan nosač, da, s obzriom na to da je predmet ugovora izrada, transport i montaža nosača, dakle sve tri radnje zajedno, a tužitelj nije isporučio 22 nosača od ugovorih 35 i nije montirao ni jedan od 35 ugovorenih nosača, da Glavni Naručitelj nije ovjerio ništa od izvedenog i neće dok se nosači ne postave. Budući da nije dobio ovjeru Glavnog Naručitelja i time nije mogao naplatiti radove, a sukladno ranije spomenutom članku 10. stavku 3 Ugovora, tuženik nije u obvezi plaćanja prema tužitelju. Stoga, uzimajući u obzir odredbu članka 10. stavka 3. Ugovora, obveza tuženika nije dospjela jer da bi obveza dospjela da je tužitelj izveo radove kako je ugovorio i prihvaćanjem radova od strane Glavnog Naručitelja čime bi se ispunili uvjeti i za naplatu tih radova tuženiku od strane Glavnog Naručitelja. Slijedom navedenog, svi dopisi u kojima tužitelj upozorava tuženika na neplaćanje i dug, nisu imali pravnog temelja. Tuženik je u brojnim usmenim sastancima i dopisima pokušao tužitelju ukazati da nema dospjelog duga prema tužitelju te ga pozivao da radove ubrza i završi kako bi ih mogao naplatiti od KČ, a time i platiti tužitelju. Nadalje navodi da je tuženik izašao u susret tužitelju i odstupio od uobičajene prakse kod podugovaranja te tužitelju isplatio avans od 580.972,41 kn da bi lakše pokrenuo gradilište, da nakon što je primijetio skromnu realizaciju, tuženik je dodatno ustupio tužitelju 8 svojih radnika kako bi se ubrzali radovi, ali bez uspjeha. Stoga tuženik tvrdi da tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obavezu temeljem koje bi stekao pravo na naplatu makar radova koji su predmet tužbe.

4. U ovom postupku predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 31.472,09 EUR i za njezinu isplatu u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja u predstečajnom postupku koji je nad tuženikom kao dužnikom vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem St- 1329/2022.

Iz činjenica navedenih u tužbi i isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi kako je navedena tražbina prijavljena na temelju Ugovora o izvođenju radova na izradi, transportu i montaži predgotovljenih nosača na nadvožnjaku KR3 od 3. ožujka 2021. (dalje: Ugovor) koji je nesporno sklopljen između tužiteljevog pravnog prednika DIORIT GRADNJA d.o.o. kao izvođača i tuženika kao naručitelja. Iz činjenične osnove tužbe, kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u bitnome proizlazi kako tužitelj smatra da je Ugovor raskinut njegovom jednostranom izjavom o raskidu Ugovora od 30. kolovoza 2021., dok tuženik smatra da tomu nije tako. Nadalje proizlazi da je tužitelj pokrenuo postupak radi utvrđenja Ugovora raskinutim te povrata bjanko zadužnica koji se kod ovoga suda vodio pod poslovnim brojem P-1075/2023, dok se sada vodi pod novim poslovnim brojem P-2027/2024.

5. Na pripremnom ročištu održanom 20. svibnja 2025. punomoćnici stranaka su suglasno predložili prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-2027/2024 (ranije P-1075/2023), te su s tim u svezi naveli kako je predmet spora u tom postupku tužbeni zahtjev za utvrđenje raskida Ugovora te za povrat bianco zadužnice zbog čega smatraju da upravo pitanje je li Ugovor raskinut predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku.

6. Sud je obavio uvid u predmet ovoga suda poslovni broj P-2027/2024 (ranije: P-1075/2023) te je u bitnome utvrdio da se taj postupak vodi između istih stranaka u istim stranačkim ulogama, dakle, između tužitelja iz ovoga postupka kao tužitelja i tuženika iz ovog postupka kao tuženika, te da su predmet spora u tom postupku objektivno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje da je Ugovor raskinut Jednostranom izjavom tužitelja od 30. kolovoza 2021. i za povrat bianco zadužnica.

7. Budući da pravnu osnovu tužiteljeve tražbine predstavlja upravo Ugovor, za koji je sporno je li raskinut jednostranom izjavom tužitelja od 30. kolovoza 2021., to pitanje postojanja odnosno raskida Ugovora predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. stavka 1. ZPP-a o čijem prethodnom rješenju ovisi odluka suda o tužbenom zahtjevu u ovom postupku. Naime, odredbom članka 368. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalj: ZOO) propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (članak 368. stavak 2. ZOO). Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (članak 368. stavak 3. ZOO). Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (članak 368. stavak 4. ZOO). Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (članak 368. stavak 5. ZOO).

8. S obzirom na to da se o pitanju postojanja, odnosno raskida Ugovora jednostranom izjavom tužitelja od 30. kolovoza 2021., koje je i u ovom predmetu sporno, već vodi postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2027/2024 (ranije P-1075/2023), sud je odlučio da sam ne rješava o tom prethodnom pitanju. Stoga je , na temelju odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. u vezi s odredbom članka 12. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

9. Odluka o nastavku postupka iz točke II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 215. stavka 4. ZPP-a.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Sudac:

mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave rješenja koja se predaje ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.

1.