REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1192/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika, i punomoćnice tuženika PF, Su-198/23, 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 isplatiti tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.193,43 EUR bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 4.193,43 EUR, kako slijedi:

- iznos od 104,56 EUR počevši od 11.08.2019. g. pa do isplate,

- iznos od 113,46 EUR počevši od 11.09.2019. g. pa do isplate,

- iznos od 94,81 EUR počevši od 11.10.2019. g. pa do isplate,

- iznos od 110,37 EUR počevši od 11.11.2019. g. pa do isplate,

- iznos od 103,22 EUR počevši od 11.12.2019. g. pa do isplate,

- iznos od 105,88 EUR počevši od 11.01.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 116,01 EUR počevši od 11.02.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 97,89 EUR počevši od 11.03.2020. g. pa do isplate

- iznos od 111,90 EUR počevši od 11.04.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 88,67 EUR počevši od 11.05.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 107,67 EUR počevši od 11.06.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 105,79 EUR počevši od 11.07.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 107,70 EUR počevši od 11.08.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 111,97 EUR počevši od 11.09.2020. g pa do isplate,

- iznos od 104,74 EUR počevši od 11.10.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 105,39 EUR počevši od 11.11.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 114,86 EUR počevši od 11.12.2020. g. pa do isplate,

- iznos od 125,14 EUR počevši od 11.01.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 114,40 EUR počevši od 11.02.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 106,49 EUR počevši od 11.03.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 113,27 EUR počevši od 11.04.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 130,00 EUR počevši od 11.05.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 124,00 EUR počevši od 11.06.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 120,26 EUR počevši od 11.07.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 115,79 EUR počevši od 11.08.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 130,65 EUR počevši od 11.09.2021. g pa do isplate,

- iznos od 121,01 EUR počevši od 11.10.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 121,97 EUR počevši od 11.11.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 130,18 EUR počevši od 11.12.2021. g. pa do isplate,

- iznos od 131,46 EUR počevši od 11.01.2022. g. pa do isplate,

- iznos od 130,17 EUR počevši od 11.02.2022. g. pa do isplate,

- iznos od 105,53 EUR počevši od 11.03.2022. g. pa do isplate,

- iznos od 108,91 EUR počevši od 11.04.2022. g. pa do isplate

- iznos od 114,11 EUR počevši od 11.05.2022. g. pa do isplate,

- iznos od 118,03 EUR počevši od 11.06.2022. g. pa do isplate,

- iznos od 113,48 EUR počevši od 11.07.2022. g. pa do isplate,

- iznos od 113,70 EUR počevši od 11.08.2022. g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je od 25.10.2018. pa nadalje zaposlen kod tuženika – trgovačkog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o., na radnom mjestu vozač tramvaja, i to temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme te temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. U gore navedenim ugovorima o radu određeno je kako će se radniku, između ostalog, plaća obračunavati i isplaćivati i temeljem Kolektivnog ugovora. Ujedno, u predmetnim ugovorima o radu na određeno i neodređeno vrijeme određeno je kako će se plaća tužitelju obračunavati i isplaćivati prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Kolektivnim ugovorom određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

2. Tužitelj je s tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu „vozač tramvaja I“ te je od dana zasnivanja radnog odnosa pa nadalje razmješten na mjesto rada vozač tramvaja TP Trešnjevka, te prometuje redovnim linijama tuženika.

3. Tužitelj je podnio predmetnu tužbu jer je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao diskriminiran u pogledu visine plaće, budući da mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,2. Vozačima tramvaja društva Zagrebački električni tramvaj, dakle radnicima tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, plaća se nezakonito obračunava primjenom različitih koeficijenata. Naime, nekim radnicima kod tuženika koji u naravi obavljaju iste poslove mjesečna plaća se obračunava primjenom koeficijenta 2,2 čime u konačnici ostvare bitno nižu plaću od drugih radnika, koji za isti takav obavljeni rad dobiju višu plaću zahvaljujući primjeni koeficijenta 2,4 prilikom obračuna plaće. Riječ je o radnicima koji obavljaju isti rad, a to je razvidno iz činjenice da je radno mjesto vozača tramvaja kod tuženika organizirano kao rad u smjenama, što podrazumijeva da prilikom dovršetka smjene jednog radnika, dakle završetka vožnje tramvaja, dolazi do izmjene radnika te drugi radnik preuzima isti taj tramvaj i nastavlja ga voziti sve do završetka svoje smjene. Dakle, oba radnika u konkretnom slučaju voze isti tramvaj i obavljaju iste radne zadatke tijekom smjene. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja, prilikom primopredaje tramvaja, potpisuju dokument Kolni list. Iz Kolnog lista se vidi, između ostalog, koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim su tramvajem upravljali, te u kojem vremenu. Iz Kolnih listova je razvidno da je tužitelj na istim poslovima i istom mjestu rada mijenjao svoje kolege, vozače tramvaja, ili da su njegovi kolege njega mijenjali na istom poslu i istom mjestu rada. Radnicima koje je on mijenjao, ili koji su njega mijenjali na istom radnom mjestu, se obračunava plaća po koeficijentu složenosti poslova 2,4, a tužitelju po koeficijentu 2,2.

4. Iz platnih lista tužitelja je razvidno da se za radno mjesto tužitelja ima primjenjivati koeficijent 2,4. Unatoč tome što je i sam tuženik na platnoj listi naznačio da koeficijent za radno mjesto vozač tramvaja TP Trešnjevka iznosi 2,4 tužitelju se očito neosnovano i diskriminirajuće u odnosu na ostale radnike koji rade, vrši korekcija koeficijenta u -0,2, te mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,2.

5. Tužitelj navodi kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u čl. 90. i 91. Zakona o radu i ne odnose se samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta. U smislu odredbe čl. 91. ZR dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; jer je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta po kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti; jer je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi.

6. Slijedom naprijed navedenog, nakon što je tuženik u spis dostavio svoj izračun razlike bruto plaće za sporno razdoblje, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu za razdoblje od srpnja 2019. do srpnja 2022. isplati bruto iznos od 4.193,43 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

7. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva tužitelja.

8. Tužitelj je prošao program prekvalifikacije za vozača tramvaja te je bio obvezan pohađati nastavu, izvršavati ostale predviđene obveze utvrđene programom prekvalifikacije te položiti završni ispit. Nakon položenog završnog ispita za zanimanje vozač tramvaja upućen je na uvođenje u rad uz nadzor vozača-mentora u trajanju od 30 dana. Uvođenje u rad je sastavni dio prekvalifikacije. Nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad, tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o radu za obavljanje poslova vozača tramvaja. Tek nakon provedene prekvalifikacije za zanimanje vozač/vozačica tramvaja s tužiteljem je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“- 2,20, uz probni rad od dva mjeseca.

9. Iz navedenog se može jasno zaključiti da je temeljem prvog ugovora o radu tužitelj obavljao posao vozača tramvaja kao vozač početnik, odnosno isti je prvi puta obavljao posao za koji je bio osposobljen temeljem navedenog programa prekvalifikacije i iz tog razloga je potpuno netočan navod tužitelja da je obavljao isti posao kao primjerice ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dakle, iz navedenih razloga tužitelju je ponuđen ugovor s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije, nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja, tužitelju je ponuđen ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika.

10. Suprotno navodima tužitelja, vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, kao što je u određenom razdoblju primao tužitelj, i vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,40, ne obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, a posebice uzimajući u obzir kriterije kao što su vještine radnika i njihova odgovornost.

11. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova - grupa složenosti poslova v. (vkv,sss) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET –a iz 2015. godine, utvrđena su slijedeća radna mjesta: vozač tramvaja I – koeficijent složenosti poslova 2,20; vozač tramvaja II – koeficijent složenosti poslova 2,30; vozač tramvaja III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Sukladno Prilogu 3 - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sa tužiteljem je zaključen ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 i u tom slučaju radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu ugovorene i određene plaće. Ujedno se ističe da su 22.08.2019. godine donesene izmjene i dopune Pravilnika iz 2015. godine kojima je u određenom dijelu izmijenjena organizacijska struktura te usklađeni nazivi sukladno statusnoj promjeni tuženika.

12. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Također, čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. godine i Kolektivnog ugovora iz 2023. godine koji je trenutno na snazi, predviđen je raspon koeficijenta za KV, VK i SSS od 2,01-3,00, što znači da je radnik i po novom općem aktu poslodavca unutar predviđene grupe raspona koeficijenta. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu.

13. Obzirom na sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik navodi da sudska praksa ističe kako je poslodavac dužan isplatiti plaću sukladno zaključenom ugovoru o radu s radnikom. Iz navedenog proizlazi da je tuženik izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim traži da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena.

14. Potpuno su netočni navodi tužitelja u kojima se navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,40 te da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke te za isti rad i posao primaju plaću koeficijenta složenosti poslova 2,40. Tužitelju, kao i ostalim novozaposlenim vozačima tramvaja kod tuženika, prvim ponuđenim ugovorom o radu na određeno vrijeme (koef. složenosti 2,20) određena je plaća kojom je u potpunosti vrednovan njihov rad. Tijekom selekcijskog postupka i prilikom potpisivanja ugovora o radu tužitelj je bio upoznat sa visinom plaće koju će primati (koeficijent složenosti poslova 2,20). Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu, tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „vozač tramvaja I“ za koje je zaključio ugovor o radu.

15. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.

16. Odredbom čl.7.st.1. važećeg Zakona o radu propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danima u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Prema odredbi čl. 15. st. 1. t .8. Zakona o radu ugovor o radu mora sadržavati podatak o bruto plaći, a što u konkretnom slučaju je, dakle, poslodavac je dužan radniku dati posao i radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu tako ugovorene i određene plaće. Dakle, tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme.

17. Slijedom navedenog, tužitelj neosnovano potražuje isplatu razlike plaće te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

18. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme (str. 8-9 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 10-19 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZGB holdinga, Podružnica ZET od 24.7.2015. (str. 27-43 spisa),opis poslova radnog mjesta vozač tramvaja I (str. 56-57 spisa), tuženikov obračun razlike plaće (str. 64-65 spisa), te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka ZF (str. 69 spisa), OF (str. 70 spisa) i tužitelja (str. 70 spisa).

19. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

21. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je imao sklopljene ugovore o radu na određeno i neodređeno vrijeme, a ugovor o radu na određeno vrijeme, s kojim je zasnovao radni odnos kod tuženika, zaključio je 25.10.2018. U ugovorima o radu u utuženom razdoblju tužitelju je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno, a isto proizlazi i iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, odnosno Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova u koje je sud izvršio uvid da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u Prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''vozač tramvaja I'' s koeficijentom 2,20, zatim ''vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača tramvaja. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelja za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

22. U postupku je sporno jesu li poslovi radnog mjesta ''vozač tramvaja I'', na kojem je tužitelj zaposlen kod tuženika u spornom razdoblju i poslovi vozača tramvaja kojima je plaća isplaćivana primjenom koeficijenta 2,40 u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj slijedom toga pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

23. 18. Iz platnih lista o isplati plaće tužitelja vidljivo je da je tuženik tužitelju za cijelo utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je u ugovoru o radu od 25.10.2018. navedeno: radnik će u organizacijskoj jedinici Tramvajski promet Trešnjevka obavljati poslove radnog mjesta vozač tramvaja I, šifra radnog mjesta ZS 191, te koeficijent složenosti poslova 2,20.

24. Svjedok ZF iskazao je da radi u ZET-u kao vozač tramvaja od 1991. pa nadalje. U razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2022. plaća mu je bila obračunavana prema koeficijentu 2,40. Tužitelja poznaje, on je u navedenom razdoblju obavljao poslove vozača tramvaja, iste poslove kao i svjedok te nije bilo nikakve razlike u obavljanju poslova između njega i svjedoka. Ponekad su se tužitelj i svjedok mijenjali na linijama, tužitelj je pretežno preuzimao linije od svjedoka, a inače voze sve linije.

25. Svjedok OF iskazao je da radi kao vozač tramvaja, to je radio i u utuženom razdoblju, njegov koeficijent za obračun plaće iznosio je 2,40 u utuženom razdoblju. Tužitelja poznaje, on je isto vozač tramvaja i u utuženom razdoblju je radio iste poslove kao i svjedok, nije bilo nikakve razlike, tu i tamo su se tužitelj i svjedok mijenjali na tramvajskim linijama.

26. Tužitelj je iskazao da je u utuženom razdoblju radio kao vozač tramvaja, kao i svjedoci OF i ZF, ali koeficijent za obračun plaće mu je bio 2,20. Koeficijent mu je bio niži od naprijed navedenih vozača tramvaja iako je radio potpuno iste poslove kao i oni i u više navrata se s njima i mijenjao na tramvajskim linijama, preuzimao linije od njih i obratno.

27. Sud je iskaze svjedoka i tužitelja prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci OF i ZF, radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača tramvaja, u utuženom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, dok iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je njegov koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste poslove kao i naprijed navedena dva svjedoka. Iz iskaza svjedoka OF i ZF, kojima je radno mjesto naziva vozač tramvaja, dok je tužiteljevo u spornom razdoblju bilo vozač tramvaja I, nedvojbeno proizlazi da su svjedoci i tužitelj radili potpuno iste poslove, odnosno poslove vozača tramvaja, pri čemu se tužitelj sa svjedocima mijenjao u tramvaju, odnosno preuzimao u svojoj smjeni tramvaj od njih i nastavio voziti na istoj liniji, ili obrnuto.

28. Nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju ugovorom o radu na određeno vrijeme od 25.10.2018. ugovoreno obavljanje poslova vozač tramvaja I, te je ugovoreno da će u roku od 30 dana obavljati vožnju uz prisustvo mentora uz 60 dana probnog rada, ali opis poslova tužitelja iz razdoblja dok je imao mentora i bio na probnom radu bio je potpuno jednak opisu poslova bilo kojeg drugog vozača tramvaja, te iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nedvojbeno slijedi da su i tužitelj i svjedoci, kojima je plaća bila obračunavana po višem koeficijentu od tužiteljevog, obavljali jednake poslove, dakle sve od sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme od 25.10.2018.

29. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022).

30. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, pa su ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača tramvaja I utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača tramvaja, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

31. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano predlaže isplatiti mu razliku između plaće koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,20 i plaće obračunate prema koeficijentu 2,40, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću drugim radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj.

32. Napominje se da se i u isplatnim listama tužitelja za utuženo razdoblje navodi koeficijent 2,40, ali i koeficijent korekcije -0,20.

33. Tužitelj je u podnesku 7.5.2025. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike bruto plaće za sporno razdoblje, od srpnja 2019. do srpnja 2022., kojeg je dostavio tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 4.193,43 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tuženik se na ročištu 7.5.2025. očitovao da ne osporava visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni tijek kamate, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

34. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od jedanaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

35. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. iz tog Zakona, a tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (OT), prema zadnjoj istaknutoj vrijednosti premeta spora i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska od 28.2.2025. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (Tbr. 8/1), pristup na ročište 3.3.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 7.5.2025. kojim je specificirao tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika 25 bodova OT (tbr.8/4) i pristup na ročište 7.5.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), što ukupno iznosi 425 bodova OT, što obračunato s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 850,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.062,50 eur.

37. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku