Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-396/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HJ zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 13. listopada 2022., broj 15 K-309/2017-27, u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba okrivljenika HJ kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni HJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – bludnom radnjom – označeno u članku 155. stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenice i nagradu i nužne izdatke njezine opunomoćenice, što će biti određeno posebnim rješenjem.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio okrivljeni HJ zbog svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom da se žalba usvoji, ukine prvostupanjska presuda te vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje ali pred drugog suca, a ukoliko se žalba odbije ako neosnovana da mu se izrekne blaža osuda.

3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu predlaže žalbu okrivljenika odbiti i potvrditi pobijanu presudu Općinskog suda u Karlovcu.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25.), dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba okrivljenika HJ nije osnovana.

6. Iako se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede Kaznenog zakona ne obrazlaže te žalbene osnove pa ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., vijeće ne nalazi da bi prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., niti je povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenika.

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući iznosi vlastite zaključke o izvedenim dokazima ne prihvaćajući zaključke i ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda. Pa tako žalitelj iznosi vlastitu analizu iskaza žrtve UJ navodeći da se radi o nevjerodostojnom svjedoku obzirom da je žrtva u lošim odnosima i s okrivljenikom i s ostalima u zgradi. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju ostvareno obilježje kaznenog djela naznačenog u optužnici, već da se eventualno radi o prekršaju.

8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud dao je potpunu i pravilnu ocjenu izvedenih dokaza za što je po točkom 9. obrazloženja pobijane presude dao dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće. Dokaze je doveo u međusobnu vezu i s obranom okrivljenika te pravilno ocijenio vjerodostojnim iskaz i svjedokinje, dok je pravilno ocijenio obranu okrivljenika kao usmjerenu na otklanjanje kaznene odgovornosti. S tim u svezi treba najprije konstatirati da je nesporno da se predmetno kazneno djelo dogodilo bez nazočnosti trećih osoba kao svjedoka očevidaca, pa je sasvim razumljivo da je u utvrđivanju odlučnih činjenica prvostupanjski sud izveo dokaz svjedočenjem oštećene UJ, a potom cijenio vjerodostojnost tako izvedenog dokaza. Pritom je relevantna okolnost da je prvostupanjski sud iskaz oštećene valorizirao ne samo kao samostalni izvor spoznaja o odlučnim činjenicama, već je isti doveo u vezu s drugim na raspravi izvedenim i potom ocjenjenim dokazima (točka 9. prvostupanjske presude). Ovakav pristup prvostupanjskog suda glede izvedenih dokaza osobito je bitan glede svjedočenja BJ. I po ocjeni ovog žalbenog suda iskaz ove svjedokinje je nepretenciozan, okolnosan i životan. Naime, svjedokinja BJ je iskazivala kako je iz podruma "izletila" oštećenica i vikala "Upomoć" i pri tom govorila: "Neka on hvata svoju ženu i kumu", nakon čega je ušla u stan. Svjedokinja također potvrđuje da je oštećena bila uzbuđena, ali da ju ona nije ništa pitala, niti oštećena nju, te na pitanje obrane ističe da je silazeći s četvrtog kata prema prvom jer zgrada nema lift, nije čula nikakvu viku. U kontekstu takvog iskazivanja žrtve i svjedočenja BJ, koja potvrđuje okolnosti iz kojih se razumno može izvesti zaključak glede istinitosti iskaza žrtve, neutemeljeni su pokušaji diskreditacije potonjeg svjedočenja na način da žalitelj ustraje na pronalaženju razlika u svim iskazima koje je dala žrtva. S tim u svezi s pravom prvostupanjski sud zaključuje da je ista u odnosu na odlučne činjenice predmetne inkriminacije iskazivala dosljedno, pa i po ocjeni ovog žalbenog suda odstupanja na koja ukazuje žalba optuženika niti se tiču odlučnih činjenica, niti mogu dovesti u pitanje vjerodostojnost svjedočenja oštećene u njegovoj ukupnosti.

9. Neosnovano žalitelj nastoji obezvrijediti dokaze optužbe isticanjem paušalne tvrdnje da je oštećena u dugogodišnjem sukobu kako sa okrivljenim tako i svim ostalima, obzirom da je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio vjerodostojnost iskaza žrtve, jer je njegove bitne dijelove provjeravao i stavljao u kontekst drugih na raspravi izvedenih dokaza, slijedeći zakonsku obvezu pojedinačne valorizacije izvedenih dokaza u kontekstu njihove međusobne povezanosti (članak 450. stavak 2. ZKP/08.). Konačno valja reći da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio obranu okrivljenika kao usmjerenu na otklanjanje kaznene odgovornosti pod točkom 10. obrazloženja pobijane presude.

10. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetne zgode okrivljeni uporabio silu na način da je žrtvu gurnuo na zid te kojom prilikom ju je rukom sprijeda uhvatio za međunožje i tako držao oko pola minute, pri tom joj izrekao riječi "da će ju jebati kad-tad", a za koje vrijeme se oštećena otimala i zvala pomoć, pa da su u činjenju optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela činjenično, zakonski i pravno opisanog izrekom prvostupanjske presude. Pri tom valja reći da utvrđene radnje okrivljenika u vidu hvatanja i držanja žrtve za međunožje uz navedenu izjavu, prema usvojenim društvenim gledanjima predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost te povređivanje stida i morala u namjeri da se pobudi ili zadovolji vlastita ili tuđa pohota, opisano prethodno citiranom zakonskom normom, pa nisu osnovane žalbene tvrdnje okrivljenika da se radi o prekršaju a ne kaznenom djelu.

11. Daljnji žalbeni navodi u pogledu odluke o kazni također su neosnovani. Žalitelj drži da je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom provjeravanja dvije godine previsoko odmjerena za prethodno neosuđivanu osobu te da bi i blaža kazna ispunila zakonom određenu svrhu kažnjavanja.

11.1. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne sukladno članku 47. KZ/11. pravilno utvrdio da je okrivljeni postupao s izravnom namjerom, da je bio ubrojiv te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. K tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, odnosno pravilno je utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotnu okolnost cijenio je okrivljenikove obiteljske prilike, činjenicu da je okrivljeni neosuđivan, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela bez daljnjih ekscesa. Kao otegotno pravilno je prvostupanjski sud cijenio da je okrivljenik bio policijski službenik od koga se očekuje poštivanje pozitivnih pravnih normi više od ostalih građana, a ne kršenje istih. Uz tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, polazeći od stupnja krivnje koji je maksimalan i društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela te imajući u vidu svrhu kažnjavanja u smislu specijalne prevencije i generalne prevencije, to je prvostupanjski sud pravilno, a obzirom na propisanu kaznu zatvora, okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te uvjetnu osudu s rokom provjeravanja dvije godine jer će se svrha kažnjavanja postići uvjetnom osudom. Dakle, i po mišljenju ovog vijeća takva kazna je u cijelosti primjerena, a ne prestroga kako ističe žalitelj jer se ista utvrđuje u odnosu na okrivljenika, a ne generalno, a i takva kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja koja obuhvaća četiri cilja, retribuciju, generalnu prevenciju u pozitivnom i negativnom obliku odnosno stvorit će povjerenje u djelovanje represivnog aparata, a imat će i odvraćajući učinak da nitko ne čini kaznena djela. Ujedno ostvarit će i specijalnu prevenciju u odnosu na okrivljenika da ubuduće ne čini više kaznena djela te na resocijalizaciju okrivljenika.

12. Kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. na temelju članka 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci

U Karlovcu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić