Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1226/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Čavić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 D, protiv tuženice LGDN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, Trg Drage Iblera 9, radi činidbe- uspostave ranijeg stanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5904/2022-16 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice LGDN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5904/2022-16 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice LGDN za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici uspostaviti ranije stanje na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zk.č.br. [broj], Kuća br. 52 i dvorište u [adresa] površine 109,2 čhv ili 393 čm, s upisanim posebnim dijelovima nekretnine od E-1 do E 4, odnosno ukloniti ulaznu tekstilnu nadstrešnicu s čvrstom odnosno fiksnom podkonstrukcijom na južnom pročelju zgrade i ukloniti konstrukciju za zaključavanje bicikala na istočnom pročelju zgrade, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.579,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg stanja na nekretnini u suvlasništvu stranaka.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica, jer presuda suda prvoga stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda se može ispitati.

6. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

7. Sud na temelju predloženih dokaza, odlučuje koje će od tih predloženih dokaza provesti radi utvrđivanja činjeničnog stanja, a to je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, te u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. Činjenica je da prvostupanjski sud nije proveo očevid i građevinsko vještačenje radi utvrđenja da se radi o nadstrešnici s fiksnom podkonstrukcijom i konstrukciji za zaključavanje bicikala, no time činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno jer su obje stranke jasno i precizno opisale koje su konkretne intervencije izvedene na fasadi zgrade, a što potvrđuju i fotografije priložene u spis.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je na zk.č.br. [broj], Kuća br. 52 i dvorište u [adresa], površine 109,2 čhv ili 393 čm, uspostavljeno etažno vlasništvo s određenim omjerima i to: 1. suvlasnički dio-30,85/100 (E 1) u korist LGDN, ovdje tuženice; 2. suvlasnički dio 9,71/100 (E-2) u korist OG, ŠG i EG, svakog u 1/3 dijel; 3. suvlasnički dio-31,19 (E-3) u korist LGD i 4. suvlasnički dio-28,25/100 (E-4) u korist LG, ovdje tužitelja, što znači da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine Kuća br. 52 i dvorište u [adresa],

- da je tuženica prilikom kupnje stana u prizemlju predmetne višestambene zgrade u [adresa], u koji se uselila početkom 2021. godine, od suvlasnika zatražila suglasnost za izvođenje radova rekonstrukcije na predmetnoj zgradi, u koju svrhu je izradila prvotno idejno rješenje uz prijedlog Suglasnosti za rekonstrukciju postojećeg natkrivenog ulaza te uređenje ulaznog trijema i prilazne rampe za osobe s invaliditetom od 14. prosinca 2020., kojim idejnim rješenjem su bili predviđeni radovi, djelomično natkrivanje novoplaniranog ulaznog trijema s rampom dogradnjom nadstrešnice iznad ulaznih vrata stana tuženice u prizemlju, a ispod prozora stana tužitelja na prvom katu,

- da se tužitelj protivio istom odnosno nije dao potrebitu suglasnost,

- da je tuženica nakon prigovora tužitelja izmijenila idejno rješenje i ponudila Suglasnost za uređenje prilazne rampe za osobe s invaliditetom od 12. siječnja 2021., na način da je tim novim idejnim rješenjem predviđeno uklanjanje zimskog vrta u cijelosti te je iz idejnog rješenja uklonjena sporna nadstrešnica te se je s potonjim tužitelj usuglasio,

- da je unatoč potpisanoj Suglasnosti od 12. siječnja 2021. tuženica izvođenjem radova na terenu u više navrata odstupila od izmijenjenog idejnog rješenja s kojim se tužitelj usuglasio, nepoštujući dogovor s tužiteljem, pa je tako, unatoč izričitom protivljenju tužitelja, dogradila nadstrešnicu na južnom pročelju zgrade iznad svojih ulaznih vrata, a ispod prozora tužitelja,

- da se radi o ulaznoj tekstilnoj nadstrešnici s čvrstom odnosno fiksnom podkonstrukcijom,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je postavila platneno jedro (tenda), a ispod navedene platnene tende postavila je plastičnu konstrukciju na koju je položen pleksiglas iznad novootvorenih ulaznih vrata s južne strane zgrade i to iz razloga što je kapalo iz vanjske jedinice klima uređaja postavljenog za potrebe tužiteljevog stana,

- da je tuženica bez suglasnosti suvlasnika u istočnom pročelju zgrade, pored ulaznih vrata kroz koja tužitelj prolazi do svog stana na I. katu, izvela otvor dimenzija 18,5 cm x 25 cm, kroz koji mačka tuženice izlazi i ulazi u njezin stan, a koji otvor nije ni predviđen u idejnom rješenju,

- da je tuženica bez suglasnosti suvlasnika, u vanjski zid zgrade, također u istočnom pročelju zgrade, ugradila konstrukciju-alku za zaključavanje bicikala, dok isto također nije predviđeno idejnim rješenjem,

- da tuženica ne poštuje postignute dogovore sa suvlasnicima i poduzima radnje na predmetnoj nekretnini bez suglasnosti suvlasnika, s obzirom da se sporna nadstrešnica i konstrukcija alka za zaključavanje bicikala postavlja na pročelje zgrade, dakle zajedničkim dijelovima zgrade kojim upravljaju svi suvlasnici.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 39., 41. i 46. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) te odredbe čl. 1128. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) nalaže tuženici uspostaviti ranije stanje na predmetnoj nekretnini na način da ukloni ono što je postavila na fasadi zgrade bez suglasnosti suvlasnika.

10. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženice.

11. U odnosu na žalbeni navod tuženice da u stvarnosti ne postoji tekstilna nadstrešnica s čvrstom podkonstrukcijom niti postoji bilo kakva konstrukcija za zaključavanje bicikala te da je to bilo potrebno utvrditi provođenjem očevida i građevinskim vještačenjem, valja navesti da zbog toga činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno utvrđeno.

12. Naime, iz sadržaja spisa kao i samih žalbenih navoda, proizlazi da među strankama nije sporno koje su konkretne fizičke intervencije izvedene na fasadi zgrade. Tuženica u cijelosti priznaje da je na južnom pročelju zgrade postavila: zaobljeni pleksiglas iznad novoprobijenih ulaznih vrata, platneno jedro (tendu) iznad ulaza, te alku (kuku) na istočnom pročelju zgrade.

13. Spor između stranaka postoji isključivo o tome predstavljaju li one „ulaznu tekstilnu nadstrešnicu s čvrstom podkonstrukcijom“ i „konstrukciju za zaključavanje bicikala“, te jesu li kao takve zakonite i dopuštene bez suglasnosti ostalih suvlasnika.

14. U tom smislu, prvostupanjski sud je iz dostupne dokumentacije (fotografije u spisu, iskazi stranaka) i priznanja samih stranaka utvrdio sve relevantne činjenice. Pri tome, kako se radi o elementima koji su jednostavne konstrukcije i vizualno prikazani u dokazima u spisu, a čije postojanje nije osporeno, nije bilo nužno provoditi očevid niti vještačenje. Također, nije odlučna terminologija koju koristi tuženica (da se radi o „platnenom jedru“ ili „kuki“, a ne „nadstrešnici“ ili „konstrukciji“), već je odlučno je li riječ o fizičkom zahvatu na zajedničkom dijelu nekretnine, kao i njegova funkcija i pravna dopuštenost.

15. Nadalje, žalbeni navodi tuženice u kojima se tvrdi da za izvedene radove nije bila potrebna suglasnost ostalih suvlasnika, jer se navodno odnose na dio fasade „koji koristi samo njezin stan“, niti su poslovi izvanredne uprave, nisu osnovani.

16. Naime, kako pravilno ističe prvostupanjski sud, svi izvedeni zahvati – postavljanje zaobljenog pleksiglasa iznad ulaza, platnenog jedra (tende) te kuke (alke) za zaključavanje bicikala – izvedeni su na vanjskoj fasadi zgrade, koja predstavlja zajednički dio nekretnine, sukladno članku 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine broj 64 /97).

17. Zahvati na zajedničkim dijelovima zgrade koji mijenjaju njihovu funkciju, izgled ili strukturu, a osobito kada uključuju trajnu ugradnju novih elemenata (npr. nosača, kuka, natkrivanja), predstavljaju poslove izvanredne uprave u smislu članka 41. stavka 1. ZVDSP, za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika, osim u slučajevima iz čl. 82. ZVDSP.

18. Niti jedan od predmetnih zahvata tuženice ne može se smatrati poslom redovne uprave, jer ne predstavlja održavanje postojećeg stanja, već samovoljno dodavanje novih instalacija na zajedničku površinu. Čak i ako bi se prihvatilo stajalište tuženice da se dio pročelja primarno koristi kao pristup njezinom stanu, to ne mijenja njegov pravni status kao zajedničkog dijela zgrade, niti opravdava izvođenje radova bez prethodnog dogovora i suglasnosti ostalih suvlasnika.

19. Osnovano tuženica navodi da je prvostupanjski sud u kontekstu utvrđene činjenice da je suprug tuženice 100-postotni invalid koji za kretanje koristi invalidska kolica, i da su svi zahvati na zgradi izvršeni isključivo u svrhu osiguravanja nesmetanog pristupa, kretanja i rada suprugu tuženice, propustio ocijeniti ključne okolnosti i primijeniti odredbu čl. 82. st. 1. ZVDSP, no to nije od odlučnog pravnog značaja za razrješenje spora.

20. Navedenom odredbom je propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava sljedećih pravila:

- promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu; osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari,

- ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti,

- radi promjena na svome dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja; ali taj će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi,

- vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugomu čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu.

21. Prema tome, ova odredba dopušta vlasniku posebnog dijela da izvodi zahvate na zajedničkim dijelovima zgrade bez suglasnosti ostalih suvlasnika samo ako: se radi o uobičajenoj promjeni ili promjena služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela (npr. pristup za osobe s invaliditetom), i ne povrjeđuje interese ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu. Iznimke koje dopuštaju zahvate bez suglasnosti su ograničene, a teret dokazivanja da su ispunjeni uvjeti leži na onome tko je izveo zahvat.

22. Tuženica je ishodila suglasnost koja se odnosi isključivo na izradu invalidske rampe i probijanje vrata radi pristupa osobi s invaliditetom, što je već učinjeno, dakle, suglasnost je specifična i ograničena, a ne opća za sve kasnije zahvate. Niti nadstrešnica niti kuka za bicikle nisu funkcionalno povezani s olakšavanjem kretanja osobi s invaliditetom. Sama tuženica ne navodi da suprug koristi bicikl ili da bi bez platnenog jedra bio spriječen u ulasku u stan. Tuženica je tijekom postupka izjavila da je postavila platneno jedro (tendu) radi zaštite invalidskih kolica svog supruga, koji je 100-postotni invalid, te da se time osigurava njihova zaštita od atmosferilija. Međutim, ta tvrdnja nije potkrijepljena nijednim dokazom, niti ju je tuženica pokušala dodatno objasniti ili dokazati, unatoč pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 219. ZPP. U konkretnom slučaju, ni iz fotografija, ni iz iskaza, te utvrđenih činjenica ne proizlazi da se invalidska kolica uopće ostavljaju ili parkiraju ispod nadstrešnice, niti bi to imalo funkcionalnog smisla u kontekstu kretanja u stanu.

23. Stoga ovi zahvati ne predstavljaju „uobičajenu promjenu” niti „promjenu koja služi važnom interesu” osobe s invaliditetom u smislu čl. 82. st. 1. ZVDSP. Dodatno, iz iskaza same tuženice proizlazi da su zaobljeni pleksiglas i platneno jedro postavljeni radi zaštite ulaza od atmosferskih utjecaja, odnosno kapanja iz vanjske jedinice klima uređaja koja se koristi za potrebe tužiteljevog stana, te zbog opće zaštite prostora od kiše. Time je jasno da svrha navedenih elemenata nije bila olakšavanje kretanja osobi s invaliditetom, niti su postavljeni radi ispunjenja uvjeta iz čl. 82. st. 1. ZVDSP.

24. Kako je riječ o zahvatima koji imaju isključivo praktičnu ili estetsku funkciju za tuženicu, a ne zadovoljavaju uvjete za izvođenje bez suglasnosti svih suvlasnika, ti radovi su bili neovlašteni i protupravni, te zahtjev za njihovo uklanjanje osnovano štiti pravo ostalih suvlasnika na upravljanje zajedničkim dijelovima zgrade. Činjenica da su drugi suvlasnici (osim tužitelja) eventualno tolerirali stanje (nisu zagledavali) ne mijenja pravnu narav zahvata, jer niti jedan suvlasnik ne može samostalno ozakoniti ili dopustiti protupravnu uporabu zajedničkog dijela zgrade bez forme i suglasnosti propisane zakonom.

25. Tuženica u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

26. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. u svezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina