Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-55/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO (ranije SO), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Belošu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Rabu poslovni broj P Ob-2/2023-7 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Rabu poslovni broj P Ob-2/2023-7 od 26. travnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća br.[čestica broj], nadstrešnica, bazen i dvorište u površini od 1371 m2, k. o. [katastarska općina] usipane u z. k. ul. [broj ZK uloška] kod zemljišnoknjižnog odjela Rab, Općinskog sud u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, čini bračnu stečevinu stranaka, te da je tužiteljica stekla suvlasništvo u 1/2 idealnog dijela opisanih nekretnina, te je tuženik dužan trpjeti zemljišno knjižnu provedbu ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.119,42 EUR, u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 528,58 EUR.''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. Nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, što sve dovodi do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a slijedom toga do pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je točno utvrdio da su na predmetnoj nekretnini stranke upisane kao suvlasnici, no pogrešno razlučuje meritum spora i pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva tužiteljice. Tužiteljica je svoju ½ dijela nekretnine stekla ugovorom o darovanju 2010. upravo od tuženika, a isključivo i jedino kako bi se razriješila njihova bračna stečevina. Tuženik isto tužiteljici nije ni sporio. Tuženik je naveo da se radi o nekretnini koja je izgrađena na zemljištu koje je njegova vlastita imovina, a obzirom je kuća, nakon izgradnje, upisana na njegovo ime u cijelosti, svjestan da se radi o bračnoj stečevini, ugovorom za vrijeme braka, prenio ½ dijela na tužiteljicu. Darovanje je izvršeno za vrijeme trajanja braka, te je jasno da stranke nisu pokretale postupak utvrđenja bračne stečevine za vrijeme trajanja braka, a time su u cijelosti razriješili pitanje bračne stečevine na nekretnini. U konkretnom slučaju ne radi se o dvije različite pravne osnove, već o stvari koja je već ranije razriješena među strankama. Nakon prekida bračne zajednice i narušenih međusobnih odnosa stranaka, tužiteljica je evidentno odlučila pokušati zlorabiti procesna ovlaštenja te smišljenim planom i na prijevaran način upisati se kao vlasnik u 1/1 dijela cijele nekretnine, navodeći da je ½ dijela stečena ugovorom o darovanju, a druga temeljem bračne stečevine. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je postupak pokrenut iz obijesnog parničenja te nerazriješenih obiteljskih odnosa. S druge strane jasno daje do znanja da je njen udio u bračnoj stečevini jednak tuženikovom i da se smatra vlasnicom jedino i isključivo jedne polovine predmetne nekretnine, a ne nekretnine u cijelosti iako je evidentno s namjerom postavila takav tužbeni zahtjev. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a da pri tome nije dao adekvatno obrazloženje na temelju kojih materijalnih dokaza je utvrdio da je tužiteljica stekla dodatnu ½ dijela nekretnine. Sud selektivnim tumačenjem nanosi direktnu štetu tuženiku, bez adekvatnog obrazloženja i materijalnih dokaza. Izreka presude, u dijelu suvlasničkih omjera, u proturječju je s obrazloženjem kojim se navodno prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno da bi ona bila vlasnik nekretnine u cijelosti. Tužiteljica se utvrđuje suvlasnicom u ½ dijela nekretnine. Ukoliko se uzme u obzir da je na ½ dijela već bila upisana, a da je na ostatak od ½ dijela upisan tuženik, tada iz izreke proizlazi da je tužiteljica utvrđena kao suvlasnik ½ dijela od ½ suvlasničkog dijela tuženika. S obzirom na pogrešno i promašeno utvrđeno činjenično stanje, pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Predlaže se preinačiti predmetnu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova uz trošak sastava žalbe, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik.

5. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da tužiteljica tužbom traži da se utvrditi da nekretnina k. č. [katastarska čestica] kuća br. 459, nadstrešnica, bazen i dvorište u površini od 1371 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čini bračnu stečevinu stranaka, te da je tužiteljica stekla suvlasništvo u 1/2 idealnog dijela, te da je tuženik dužan trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu

- da tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti

- da ne osporava da je predmetna nekretnina bračna stečevina stranaka svakog jedne polovine dijela

- da su mu djed i baka darovali nekretninu odnosno zemljište prije braka sa tužiteljicom slijedom čega je bio upisan kao vlasnik u cijelosti

- da su nakon zaključenja braka zajedno na tom zemljištu izgradili objekt te da je temeljem ugovora o darovanju tužiteljici darovao jednu polovinu dijela, kako bi se razriješila bračna stečevina

- da su netočne tvrdnje tužiteljice da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti i to s osnova bračne stečevine jedne polovine dijela, a s osnova darovanja druge polovine dijela

- da je iz zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da su stranke upisane kao suvlasnici predmetne k.č..br. [katastarska čestica] kuća br.459, nadstrešnica, bazen i dvorište u površini od 1371 m2, svaki u 1/2 dijela

- da su stranke bivši bračni drugovi

- da nije sporno da je tužiteljica pravo suvlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine stekla od tuženika temeljem ugovora o darovanju

- da taj ugovor tuženik pobija u parnici koja se kod istog suda vodi pod posl.br. P Ob- 96/2019.

6. Prvostupanjski sud obrazlaže svoju presudu navodeći da je utvrdio nesporno da su stranke upisane kao suvlasnici predmetne k.č..br. 3706 kuća br.459, nadstrešnica, bazen i dvorište u površini od 1371 m2, svaki u 1/2 dijela. Stranke su bivši bračni drugovi. Nakon što je nesporno utvrdio da su stranke za vrijeme trajanja braka zajedničkim radom i sredstvima izgradile kuću na predmetnoj nekretnini, na zemljištu kojeg su tuženiku darovali njegovi djed i baka, a posebno zbog činjenice da tuženik priznaje tužiteljičino suvlasništvo u 1/2 dijela predmetne nekretnine s osnova bračne stečevine, prvostupanjski sud utvrđuje da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima. Člankom 36. st.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. U stavku 2. istog članka propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen bez obzira na činjenicu da je tužiteljica već upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, s obzirom da je isto pravo suvlasništva upisala temeljem darovnog ugovora, a ne s osnova bračne stečevine. Prvostupanjski sud dalje navodi da će pitanje valjanosti darovnog ugovora, temeljem kojeg je tužiteljica upisala pravo suvlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine, te s tim u vezi upisanog prava suvlasništva u korist tužiteljice stranke tog ugovora razriješiti u parnici posl.br. P Ob-96/2019.

7. Temeljem čl. 338. st. 3. i 4. ZPP-a izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333). U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

8. Pobijanom presudom se utvrđuje da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća br.459, nadstrešnica, bazen i dvorište u površini od 1371 m2, k. o. [katastarska općina] usipane u z. k. ul. [broj ZK uloška] kod zemljišnoknjižnog odjela Rab, Općinskog sud u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, čini bračnu stečevinu stranaka, te da je tužiteljica stekla suvlasništvo u 1/2 idealnog dijela opisanih nekretnina, pa je tuženik dužan trpjeti zemljišno knjižnu provedbu presude.

9. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je izreka presude, u dijelu suvlasničkih omjera, u proturječju s obrazloženjem kojim se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno da bi ona bila vlasnik nekretnine u cijelosti. Nesporno je da je na ½ dijela tužiteljica već upisana, a da je na ostatak od ½ dijela upisan tuženik. Tumačenjem izreke proizlazi da je tužiteljica utvrđena kao suvlasnik još ½ dijela suvlasničkog dijela tuženika.

10. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno dati jasne razloge o ukazanim bitnim činjenicama.

12. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina