REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-1687/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, zastupaju ga ŠO, PO, Fran Olujić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jukić&Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, dana 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:
"Nalaže se tuženiku-protutužitelju JO da plati tužitelju - protutuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.o.o. Zagreb:
-339,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4.5.2011.,
-145,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2.5.2011.,
-292,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16.3.2011.,
-223,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15.4.2011.,
-442,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4.5.2011.,
-419,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2.5.2011.,
-292,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2011.,
-257,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6.5.2011.,
-283,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4.5.2011.,
-349,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25.5.2011.,
-248,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 26.5.2011., sve do isplate i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u 15 dana".
II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb da plati tuženiku - protutužitelju JO 1.346,99 eura sa zateznom kamatom od 20.10.2014. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 1.8.2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je vrijedilo u tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika – protutužitelja JO za isplatu zakonske zatezne kamate na 1.346,99 eura za razdoblje od 17.10.2011. do 19.10.2014.
IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. Zagreb da plati tuženiku-protutužitelju JO parnični trošak od 5.171,40 eura sa zateznom kamatom od 28.5.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 16.12.2013. podnio tužbu protiv tuženika, koji je za njega obavljao poslove zastupanja u osiguranju na temelju ugovora o zastupanju u prodaji osiguranja od 13.12.2010. po kojem je za tužitelja sklapao police osiguranja s osiguranicima. U tužbi tužitelj tvrdi da je tuženik prilikom sklapanja polica automobilskog osiguranja s tužiteljevim osiguranicima preuzimao od njih novac u gotovini, no gotovinske je iznose, umjesto da ih položi na račun tužitelja, zadržavao za sebe, i to u ukupnom iznosu od 102.549,16 kn, koji iznos traži tužbom.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio sve tužiteljeve tvrdnje, osnovu i visinu zahtjeva u cijelosti. Tvrdi da je, naprotiv, u razdoblju obavljanja poslova prema ugovoru ostvario tužitelju milijunski prihod, za što nije dobio nikakvu naknadu pa proizlazi da je tužitelj dužan tuženiku.
3. Tužitelj je u podnesku od 17.12.2014. preinačio tužbu tvrdeći da je tuženik prilikom izračunavanja premija osiguranja s osiguranicima tužitelja pogrešno zaračunavao premije u jedanaest polica i na taj ga način oštetio za 24.825,19 kn (sada 3.294,87 eura) pa taj iznos potražuje od tuženika umjesto iznosa od 102.549,16 kn, i to za svaku pojedinu policu osiguranja kao u st. I. izreke presude.
4. U podnesku od 20.10.2014. tuženik je istakao protutužbeni zahtjev kojim traži naknadu u iznosu od 7,50% na ime bruto provizijske stope od naplaćene premije za svaku sklopljenu policu nakon 17.10.2011., pozivajući se na čl. 3. Ugovora. S obzirom da mu tužitelj nikada nije dostavio popis naplaćenih premija na temelju kojih bi mogao specificirati svoje potraživanje, predložio je provođenje knjigovodstvenog vještačenja, a nakon provedenog vještačenja, u skladu s rezultatima toga dokaza potražuje od tužitelja 10.148,86 kn (sada 1.346,99 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 17.10.2011. do isplate.
5. Tužitelj je osporio protutužbeni zahtjev tvrdeći da njegova neosnovanost proizlazi iz tužbe jer da tuženik navedene u tužbi nije uplatio na račun tužitelja, što je bio obvezan učiniti po čl. 5. Ugovora o zastupanju u prodaji osiguranja. Kako tužitelj krivnjom tuženika nije naplatio premije osiguranja za police koje su predmet tužbe od 16.12.2013., tuženik nema pravo na isplatu premije po čl. 3. Ugovora. Osim toga, istakao je prigovor zastare. Predložio je tužbeni zahtjev usvojiti, a protutužbeni odbiti.
6. Sud je tijekom postupka pročitao ugovor o zastupanju u prodaji o osiguranju između parničnih stranaka, izvadak iz tužiteljevih otvorenih stavaka, preslike police osiguranja s dokazima o uplatama i pripadajućim knjigovodstvenim karticama, popis polica iz protutužbenog zahtjeva i drugu dokumentaciju u spisu i proveo vještačenje po vještaku za knjigovodstvena i financijska vještačenja Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, te ocjenom dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, a protutužbeni zahtjev osnovan.
7. Tužitelj je u tužbi iznio tvrdnju da je tuženik prilikom sklapanja polica automobilskog osiguranja s tužiteljevim osiguranicima od njih preuzimao novac, ali ga zadržao za sebe, umjesto da ga položi na račun tužitelja i zatražio isplatu premija od ukupno 102.549,16 kn. Nakon što je tuženik ove tvrdnje osporio, tužitelj je u podnesku od 17.12.2014. (iako i dalje tvrdeći da tuženik iznose premija od 102.549,16 kn nije uplatio na račun tužitelja) tužbu preinačio tvrdeći da je tuženik pogrešno računao premije osiguranja i time tužitelju uzrokovao štetu po jedanaest sklopljenih polica osiguranja u ukupnom iznosu od 24.825,19 kn (3.294,89 eura).
8. Radi utvrđivanja osporene osnove i visine zahtjeva tužitelj je u spis dostavio opsežnu dokumentaciju i predložio provođenje vještačenja te saslušanje svjedoka GO, ali je na ročištu 5.11.2019. odustao od prijedloga da se izvedu ti dokazi, tvrdeći da je iz dostavljenih polica vidljivo kako je tuženik pogrešno obračunao njihove iznose i predložio zahtjev usvojiti.
9. Sud je pregledao opsežnu dokumentaciju koju je tužitelj dostavio, no nije mogao utvrditi osnovanost tužiteljevih osporenih tvrdnji. Prije svega valja reći da je tužiteljeva dužnost po čl. 7. ZPP-a bila navesti konkretne činjenice i tvrdnje koje bi se imale povezati s dostavljenim dokazima. Tužitelj jest za svaku od jedanaest sklopljenih polica naveo iznos koji od tuženika traži, no sud iz dokumentacije koja se ne odnosi samo na te police nije mogao utvrditi na koji je način, iz koje isprave, od kojeg iznosa tužitelj došao do visine svakog pojedinog zahtjeva, niti je to bio njegov zadatak. Zbog toga je po čl. 221.a ZPP-a zahtjev tužitelja odbio.
10. Pregledom ugovora o zastupanju u prodaji osiguranja sklopljenog između stranaka 13.12.2010. utvrđeno je da se zastupnik obvezao svim zainteresiranim komitentima u ime i za račun osiguravatelja obavljati poslove osiguranja i s tim u vezi izdavati police osiguranja, zelene karte i dr. Za uredno obavljen posao po čl. 3. Ugovora zastupnik stječe pravo na naknadu u obliku bruto provizije po skupinama i vrstama osiguranja navedenim u tablici koja je dio ugovora. Obveza zastupnika je naplaćenu premiju u roku od 48 sati uplaćivati na račun osiguratelja, a obveza osiguratelja je u roku od 8 dana od dana uredno ispostavljenog računa isplatiti ugovorenu proviziju.
11. Iz rezultata financijskog vještačenja koje je provedeno po prijedlogu tuženika- protutužitelja prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu, sud je utvrdio da je u spornom periodu - od 17.10.2011. nadalje - potraživanje tuženika-protutužitelja po predmetnim policama obveznog osiguranja vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama koje su dospijevale nakon 17.10.2011. iznosilo 155.872,64 kn (sada 20.687,85 eura). Pregledom kompjuterske evidencije tuženika-protutužitelja vještak je utvrdio datume plaćanja svake pojedine premije i okolnost da je ukupno isplaćenih sredstava u predmetnim policama bilo 135.318,17 kn (sada 17.959,81 eura).
12. S obzirom da tuženik-protutužitelj kao zastupnik u osiguranju po čl. 3. Ugovora stječe pravo na naknadu za uredno obavljen posao u obliku bruto provizije po skupinama i vrstama osiguranja, proizlazi da bi naknada po bruto provizijskoj stopi od naplaćene premije od 7,50% prema tablici ugovora (čl. 3. Ugovora, toč. 10.1. tablice – obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete trećim osobama) iznosio 10.148,86 kn (sada 1.346,89 eura).
13. Na nalaz i mišljenje vještaka, koji je sačinjen na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu i kompjuterske evidencije tužitelja, niti jedna od stranaka nije iznijela nikakvih primjedbi, a i sud ga je prihvatio kao objektivan, jasan i temeljito obrazložen dokaz.
14. Kako iz rezultata toga dokaza proizlazi da je tuženik-protutužitelj kao zastupnik obavljao poslove osiguranja za tužitelja sklapajući police osiguranja, da je u tužiteljevoj kompjuterskoj evidenciji ukupan iznos uplaćenih sredstava po tim policama, koje su dopijevale nakon 17.10.2011., bio 135.318,17 kn, sud je utvrdio da je neosnovana početna tvrdnja tužitelja da tuženik iznose koje je primao nije uplaćivao na račun tužitelja. S obzirom da tužitelj-protutuženik nesporno nije postupio po čl. 3. Ugovora i tuženiku-protutužitelju isplatio ugovorenu proviziju koja konkretno iznosi 10.148,86 kn/1.346,89 eura za utuženo razdoblje, taj mu je iznos dosuđen ovom presudom.
15. Zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na taj iznos od 17.10.2017. do isplate djelomično je osnovan. Naime, dospijeće premija osiguranja (njih ukupno 159) analiziranih u nalazu i mišljenju vještaka kretalo se od 20.10.2019. do 21.11.2011. Tužiteljeva je obveza po čl. 6. Ugovora obračunati i isplatiti zastupniku ugovorenu proviziju u 8 dana od dana uredno ispostavljenog računa jednom mjesečno. S obzirom da tuženik nije tvrdio niti dokazivao da je tužitelju postavio takav zahtjev i ispostavio račun prije utuženja, tražbina zakonska zatezna kamata dosuđena mu je od dana podnošenja protutužbe, 20.10.2014. do isplate.
16. Prigovor zastare neosnovan je jer je dospijeće najstarije premije osiguranja 20.10.2011., a tuženik- protutužitelj je zahtjev podnio 20.10.2014., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 228 ZOO.
17. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1., čl. 155 i čl. 156. ZPP-a. Tuženiku-protutužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu dosuđen je trošak zastupanja po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 22.10.20214. po 500,00 eura (tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 15.10.2014. iznos od 500,00 eura (tbr. 9/1), za sastav podnesaka od 3.6.2015., 5.2.2019., 6.6.2022. i 8.5.2024. po 200,00 eura (tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 17.6.2015., 5.11.2019., 4.10.2021., 13.9.2024. i 23.4.2025. 200,00 eura (tbr. 9/1), za ročište 15.5.2018. iznos od 50,00 eura (tbr. 9/5), za sastav prijedloga za ponavljanje postupka iznos od 300,00 eura, ukupno 3.650,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 912,50 eura, trošak vještačenja od 464,53 eura i sudske pristojbe na protutužbu i odgovor na tužbu od 91,28 eura i 53,09 eura na presudu po protutužbi iznosi 5.171,40 eura.
18. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
