Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1584/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivici Čuturić, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 zastupane po punomoćniku DL, zaposleniku tuženice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1430/2022-21 od 29. travnja 2024., dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice prihvaća se kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1430/2022-21 od 29. travnja 2024. preinačuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete za isplatu iznosa od 504,11 EUR-a i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici i daljnji iznos na ime naknade neimovinske i imovinske štete od 504,11 EUR sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1430/2022-21 od 29. travnja 2024.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 375,00 EUR-a,

- preinačuje pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 610,00 EUR-a i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 610,00 EUR sa zateznom kamatom od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 156,25 EUR-a odbija kao neosnovan.

III. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 835,89 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 25. ožujka 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.209,63 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 29. travnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude. Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu neimovinske i imovinske štete isplatom daljnjeg iznosa od 504,11 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 25. ožujka 2022. do isplate te u dijelu kojim traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu (točka III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbneih navoda i usvojiti zahtjev u cijelosti.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koju štetu je pretrpjela u prometnoj nesreći dana 22. prosinca 2021. u kojoj je sudjelovala kao vozačica osobnog vozila, a koju prometnu nesreću je skrivila osiguranica tuženice.

6. Kako između stranaka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, legitimacija stranaka i odgovornost tuženice za naknadu štete, već samo visina tužbenog zahtjeva, obzirom da je tuženica prije podnošenja tužbe po odštetnom zahtjevu dana 16. ožujka 2022. platila tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 11.280,00 kn i tvrdila da je isplatom tog iznosa tužiteljici u cijelosti naknadila štetu, prvostupanjski sud je radi utvrđivanja da li je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a) proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju te vještačenja po sudskom vještaku medicinske struke dr. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgu, temeljem kojih utvrđuje:

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje glave, istegnuće mišića vrata te istegnuće mišića prsne i slabinske kralježnice,

- da je liječenje tužiteljice završilo dana 25. ožujka 2022.,

- da iz nalaza vještaka, a kojem nalazu stranke nisu prigovarale, te ga sud u cijelosti prihvaća, proizlazi da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju opisanom u točki 5. obrazloženja prvostupanjske presude, te su joj realno smanjene životne aktivnosti 3 %, koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, dužeg stajanja, saginjanja te dužeg sjedenja,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 15 dana po dva sata dnevno, te još 8 dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje, odlazak u trgovinu i sl.),

zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Prvostupanjski sud je, rukovodeći se kriterijima sadržanim u odredbi čl. 1100. ZOO-a, te prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje te usmenu dopunu nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.200,00 EUR-a cijeneći kao kvalifikatorne okolnosti fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužiteljici, utvrdio tužiteljici pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 133,00 EUR-a (38 sati po 3,50 EUR-a po satu) temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Nakon što je od utvrđenog iznosa neimovinske i imovinske štete odbio nesporno isplaćeni iznos od 1.497,11 EUR-a, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio razliku u iznosu od 835,89 EUR-a, dok je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 504,11 EUR-a kao neosnovan.

7. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pri ocjeni pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pogrešno utvrdio činjenično stanje te posljedično tome pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a jer nije uzeo u obzir dob tužiteljice, nelagodnosti pretrpljene tijekom liječenja, težinu povreda te činjenicu da je tužiteljica trgovac, slijedom čega je neosnovano odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 504,11 EUR-a, pa kako u tom pogledu prvostupanjska presuda nije obrazložena, ujedno je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP).

8. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a odbivši njezin zahtjev za pravičnu naknadu s osnova neimovinske i imovinske štete u iznosu od 504,11 EUR-a. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, utvrdivši da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede već ranije opisane u obrazloženju ove presude, a zbog kojih povreda je trpjela fizičke bolove i strah, te joj je smanjena životna aktivnost za 3%. Stoga imajući u vidu nelagodnosti koje je tužiteljica trpjela u tijeku liječenja (CT, provođenje fizikalne terapije, liječničke kontrole) i dob tužiteljice (rođena 1976.), te polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, kao i imajući na umu da su se u međuvremenu od donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno opravdava utvrđenje pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete u iznosu od 2.837,61 EUR-a (21.380,00 kn po tečaju 1 E=7,53450 kn).

8.1. Kako je tuženica u mirnom postupku tužiteljici platila nesporni iznos od 11.280,00 kn (1.497,11 EUR) na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a prema utvrđenju ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.837,11 EUR-a, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a valjalo tužiteljici dosuditi daljnji iznos pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete od 504,11 EUR-a (6.200,00 kn).

9. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP žalbu tužiteljice prihvatiti kao osnovanu te preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke i dosuditi tužiteljici daljnji iznos od 504,11 EUR.

10. Prvostupanjski sud je odluku o trošku parničnog postupka (točka II. i III. izreke) donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP-a, dok je visinu troškova odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa).

11. Tužiteljica žalbom pobija odluku o trošku u odbijajućem dijelu (točka III. izreke) vezano za osporavanje odbijajućeg dijela glavnog zahtjeva, te navodi da joj prvostupanjski sud pogrešno nije priznao trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište radi usmene dopune nalaza i mišljenja u iznosu od 40,00 EUR-a, kao i trošak sastava podnesaka od 10. veljače 2023. i 15. ožujka 2023.

12. Budući da je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

12.1. Kako je tužiteljica zbog preinačenja prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu u parnici uspjela u cijelosti, to je o trošku tužiteljice valjalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Tužiteljici kao trošak nužan za vođenje parnice pripada pravo na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za radnje navedene u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude u iznosu od 1.500,00 EUR-a, te trošak predujmova za liječničko vještačenje u ukupnom iznosu od 240,00 EUR-a, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 79,63 EUR-a, a visina istih je pravilno određena već u prvostupanjskoj presudi.

14. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud pravilno nije priznao tužiteljici trošak sastava podnesaka od 10. veljače 2023. i 15. ožujka 2023., kojima je tužiteljica dostavila sudu dokaz o uplati predujma troškova medicinskog vještačenja, jer i po ocjeni ovog suda navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ove parnice.

15. Stoga je, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tužiteljice valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 375,00 EUR-a (tužiteljica prema predanom troškovniku je potraživala trošak u iznosu od 2.194,63 EUR-a), dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tužiteljice valjalo djelomično uvažiti kao osnovanu te preinačiti odluku o trošku (točka III. izreke presude) te obvezati tuženicu da joj naknadi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 610,00 EUR-a.

16. Tužiteljici je, prema vrijednosti pobijanog u iznosu od 504,11 EUR-a, priznato pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 31,25 EUR-a, a što ukupno iznosi 156,25 EUR-a, dok joj nije priznato pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu jer isti nije određeno zatražen (čl. 164. st. 2. ZPP-a). Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženicu da joj naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 156,25 EUR-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 156,25 EUR-a odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu, 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović