REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5564/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 5.047,85 eur / 38.033,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 09.11.2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja PŠ stradao u prometnoj nesreći dana 23.5.1994. koju je skrivio LŠ upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, da je po obavijesti ODO u Kutini protiv istog vođen i kazneni postupak pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem K-13/95, da je rješenjem tužitelja broj IN-643981 od 29.4.1996. priznato VŠ radi povrede na radu 70% (predmetna prometna nesreća) i 30% bolesti pravo na invalidsku mirovinu, da je tužitelj već protiv tuženika vodio spor radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine u ranijim razdobljima, a postupak je okončan rješenjem Općinskog suda u Zagrebu P-6612/96 od 21.5.1997., odnosno tužitelj je povukao tužbu, budući da je tuženik podmirio tražbinu, da je nakon toga za daljnja razdoblja zaključno do 29.2.2012. tuženik podmirivao štetu tužitelju na temelju odštetnih zahtjeva u potpunosti, da je za razdoblje od 1.3.2012. do 31.12.2013. vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj P-1783/14 koji je okončan presudom od 29.5.2015. te je tuženik po istoj podmirio potraživanje, da je za razdoblje isplate mirovine zaključno do 31.5.2016. u tijeku parnica pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-2150/2018, da je za posljednje razdoblje isplate mirovine zaključno do 28.2.2019. odgovornost tuženika pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-911/2019 od 2.12.2019., da daljnjom isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu, da je tužitelj u razdoblju od 1.3.2019. do 29.2.2020. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 54.332,86 kn, što predstavlja štetu za tužitelja, da budući je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti 70% tužitelj potražuje iznos od 38.033,00 kn, da s obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen dana 21.10.2021., tužitelj potražuje kamate počevši od 9.11.2021. sukladno članku 165. ZOMO. Slijedom navedenoga, predlaže da sud donese presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost za štetu, da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti budući bi osiguranik tužitelja PŠ rođen **.**.1947. i po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja s navršenih 65 godina života po sili zakona otišao u starosnu mirovinu slijedom čega bi tužitelj bio u obvezi svome osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu, da slijedom navedenoga tužitelj izvršenim isplatama ne trpi štetu, da bi tužitelju eventualno pripadalo pravo na naknadu štete samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svome osiguraniku u istom tom razdoblju. Nadalje, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno čl. 27. st. 3. ZOOP-a za koji je Zakon VSRH u svojim odlukama zauzeo stav da se u predmetima u kojima HZMO potražuje naknadu štete u vidu isplaćenih mirovina, ZOOP ima smatrati posebnim zakonom. Također, navodi da kako tužitelj u tužbi navodi da mu je šteta nastala izvršenim isplatama u periodu od 1.1.2019. do 31.12.2020. na odnos između stranaka u gore navedenoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05), da tužitelj sukladno odredbama ZOOP-a koji se prema stavu VSRH u konkretnoj pravnoj stvari ima smatrati lex specialis ima pravo na naknadu štete samo ako postoji razlika između utvrđene invalidske mirovine i mirovine koja bi pripadala osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike, da je u konkretnom slučaju nesporno da je osiguraniku tužitelja priznata ozljeda na radu te slijedom toga, izvršenim isplatama, tužitelj ne trpi štetu. Nadalje navodi da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i iz razloga što smatra da tužitelju ne pripada pravo na isplatu punog iznosa isplaćene invalidske mirovine jer istome pripada odšteta prema onom Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je šteta nastala, a kako je u vrijeme nastanka štete, na snazi bio ZOOP sukladno istome prema zauzetom shvaćanju VSRH kao lex specialis iz čl. 27. st. 2. proizlazi da tužitelju pripada pravo na razmjerni iznos mirovine. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovom postupku sud je donio presudu pod posl. br. P-807/2022-7 dana 15. prosinca 2022. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, na istu je tuženik izjavio žalbu koju je Županijski sud u Velikoj Gorici ocijenio osnovanom te je rješenjem br. Gž-251/2023-2 dana 11. rujna 2024. ukinuo presudu ovog suda te predmet vratio ovom sudu na ponovan postupak uz uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku pravilnom primjenom materijalnog prava – odredbe članka 27. ZOOP-a utvrdi postojanje štete u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o uviđaju od 6.6.1994. (list 4-7 spisa), dopis ODO-a Kutina od 21.2.1996. (list 8 spisa), rješenje RHMIORH-a od 29.4.1996. (list 10-12 spisa), nalaz i mišljenje RHMIORH-a od 15.6.1995. (list 14- 18 spisa), prijavu o povredi na radu (list 20-23 spisa), rješenje posl. br. P-6612/96 od 21.5.1997. (list 24 spisa), nalog za doznaku (list 26 spisa), obavijesti o isplati štete (list 27-35, 40 spisa), odštetni zahtjev (list 56-57 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 58 spisa), te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4.1. Na ročištu održanom 10. travnja 2025. tuženik je odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku PŠ u periodu od 1.3.2019. do 29.2.2020.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

8. Uvidom u Rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-643981 od 29.4.1996. utvrđeno je da se osiguraniku PŠ kod kojega je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede na radu, priznaje pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.207,23 kn mjesečno, a isplata mirovine pripada osiguraniku počevši od 13.6.1995. prvog sljedećeg dana nakon dana do kojega je osiguranik ostvario plaću odnosno naknadu plaće, da pravo na invalidsku mirovinu traje dok za to postoje zakonski uvjeti. Nadalje je utvrđeno da je invalidnost prouzročena povredom na radu sa 70% i 30% s osnove bolesti.

9. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

13. Kako je prema rješenju Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-643981 od 29.4.1996. osiguraniku tužitelja VŠ, rođ. **.**.1947., zbog bolesti i povrede na radu nastao gubitak sposobnosti za rad, te mu se počevši od 13. lipnja 1995. priznaje pravo na invalidsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu članka 27. ZOOP-a. Budući da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi ovaj sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 219. ZPP-a, to je sud na temelju odredbe iz čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

14. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. tužitelju

2. tuženiku