Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pr-152/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu Stalna služba u Ogulinu po sucu Blaženki Glad, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J. [adresa] zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 23. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zastupnika tužene, nakon održanog ročišta za objavu presude 27. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, da tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 9.386,10 eur-a zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

-na iznos od 73,03 eur-a od 15.09.2011.

-na iznos od 214,60 eur-a od 15.10.2011.

-na iznos od 286,04 eur-a od 15.12.2011.

-na iznos od 266,05 eur-a od 15.01.2012.

-na iznos od 184,32 eur-a od 15.02.2012.

-na iznos od 208,67 eur-a od 15.03.2012.

-na iznos od 214,60 eur-a od 15.04.2012.

-na iznos od 263,85 eur-a od 15.05.2012.

-na iznos od 490,48 eur-a od 15.06.2012.

-na iznos od 153,02 eur-a od 15.07.2012.

-na iznos od 173,89 eur-a od 15.08.2012.

-na iznos od 517,46 eur-a od 15.09.2012.

-na iznos od 400,07 eur-a od 15.10.2012.

-na iznos od 199,86 eur-a od 15.11.2012.

-na iznos od 335,99 eur-a od 15.12.2012.

-na iznos od 12,34 eur-a od 15.01.2013.

-na iznos od 379,32 eur-a od 15.02.2013.

-na iznos od 409,23 eur-a od 15.03.2013.

-na iznos od 258,91 eur-a od 15.04.2013.

-na iznos od 77,01 eur-a od 15.05.2013.

-na iznos od 844,19 eur-a od 15.06.2013.

-na iznos od 169,79 eur-a od 15.07.2013.

-na iznos od 533,47 eur-a od 15.08.2013.

-na iznos od 15,87 eur-a od 15.09.2013.

-na iznos od 441,98 eur-a od 15.10.2013.

-na iznos od 498,38 eur-a od 15.11.2013.

-na iznos od 368,89 eur-a od 15.12.2013.

-na iznos od 143,92 eur-a od 15.01.2014.

-na iznos od 208,92 eur-a od 15.02.2014.

-na iznos od 197,13 eur-a od 15.03.2014.

-na iznos od 443,36 eur-a od 15.04.2014.

-na iznos od 456,51 eur-a od 15.05.2014.

-na iznos od 124,95 eur-a od 15.06.2014.

pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I izreke.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.997,25 eur- a sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja presude 27. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na poslovima djelatne vojne osobe, da je u vremenskom razdoblju od 2011., a i ranije, obavljao službene poslove i zadatke na terenu time da je rad bio organiziran na način da bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama time da mu dodatke na plaću zbog takvog rada tuženik nije isplatio.

Stoga tužitelj smatra da je zbog neplaćanja dodataka na plaću u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. oštećen time da je svoje konačno potraživanje prema tuženoj specificirao podneskom od 16. travnja 2021. (stranica 208- 209) tako da ukupno od tužena na ime razlike plaće za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. potražuje iznos od 72.076,03 kn bruto uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od njihova dospijeća, pa do isplate.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tužena ističe da je kao poslodavac tužitelja u utuženom razdoblju isplatila sve dodatke prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), da se na tužitelja u utuženom razdoblju primjenjuju podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi o oružanim snagama RH, a taj zakon kao i podzakonski akti donijeti na temelju njega predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu jer navedeni propisi se primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe uzimajući u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba.

2.2. Ujedno tužena ističe i prigovor zastare prava na potraživanje isplate (ranije čl. 372 Zakona o obveznim odnosima, sada čl. 227 Zakona o obveznim odnosima iz NN 35/05) obrazlažući da predmetno potraživanje dodataka na plaću predstavlja povremeno potraživanje koje zastarijeva za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, a samo pravo iz kojeg takova potraživanja proistječu zastarijeva za 5 godina računajući od dospijeća najstarijeg dospjelog potraživanja.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokazni postupak tijekom kojega je pročitao dokumentaciju uz tužbu na stranici 5-7, odgovor na tužbu na stranici 10-13, podneske tužitelja na stranici 27-29, 117-121, 208-209, 231-233, podneske tuženika na stranci 122-123, 213-215, dokumentaciju na stranici 14-25, 35-89, nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka na stranici 100-113, dopunu nalaza vještaka na stranici 194-203.

4.Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve u zajedništvu, sud cijeni da je tužbeni zahtjev kako je konačno postavljen po tužitelju osnovan u odnosu na glavno potraživanje dok nije osnovan u odnosu na potraživanje zateznih kamata na cjelokupne bruto iznose koje tužitelj potražuje.

5. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je odlučiti o istaknutom prigovoru zastare po tuženoj.

5.1. Sud cijeni da tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu iz radnog odnosa, pa u primjenu dolazi zastarni rok od 5 godina koji u konkretnom slučaju nije protekao jer je radi ocjene prigovora zastare potrebno primijeniti odredbe Zakona o radu (NN 93/14) koji je stupio na snagu 8. kolovoza 2014. i u čijim prijelaznim i završnim odredbama se navodi da se odredbe ovog Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od 3 godine istekao prije stupanja na snagu ovog Zakona (čl. 232 st. 2).

6. Što se tiče materijalnih dokaza koji su dostavljeni u spis, a odnose se na rad tužitelja kroz utuženo razdoblje, tužena na spis dostavlja knjigovodstvenu karticu-naknade za rad na terenu za razdoblje od 1. rujna 2011. do 9. srpnja 2015. (str-14,15), obračun plaće tužitelja (obračunske liste-karticu djelatnika) za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. (str. 15-25), dnevnu evidenciju radnog vremena tužitelja za isto razdoblje (str. 36-72), tabelu rasčlambe prekovremenih sati za razdoblje od rujna 2011. do svibnja 2014. (str. 72-88). Tužena nije u spis dostavila točan podatak o korištenju slobodnih dana s osnova prekovremenog rada na terenu, straži, vojnim vježbama, dežurstvu s osnova humanitarnih akcija odnosno slobodnih dana korištenih po drugim osnovama za utuženo razdoblje (nalozi o korištenju slobodnih dana) a kako bi se kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada moglo odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene zbog prekovremenog rada na terenu.

7. Prvotno je u postupku valjalo utvrditi ima li tužitelj, prema specijalnim propisima kojima se uređuju materijalna prava djelatnih vojnih osoba, pravo na tražene isplate.

8. Na temelju članka 10. stavka 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02. i 76/07.) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09.) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09.).

8.1. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba.

8.2. Točkom XII. Odluke je propisano :

-da se prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom;

-prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

-o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

-sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

8.3. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću:

-za prekovremeni rad 50%,

- rad noću 40%,

-rad subotom 25%,

- rad nedjeljom 35%,

- za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%,

-za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%,

- za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i

-za rad u turnusu 5%.

Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

8.4. Kasnije je donijeta Odluka o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012.

8.5. U konkretnom predmetu valja spomenuti i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08.), koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/08.), koji se primjenjuje od 10. prosinca 2008., Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09.), koji se primjenjuje od 1. listopada 2009. te Pravilnik o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/12.), koji se primjenjuje od 1. rujna 2012.

8.6. Člankom 136. novog Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 73/13., 75/15. i 50/16.) koji j stupio na snagu 26. lipnja 2013., je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

Člankom 155. navedenog Zakona je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona odnosno Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15.).

8.7. U Narodnim novinama broj 66/14. objavljena je Odluka o rasporedu radnog vremena neophodna za stupanje na snagu novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. – Narodne novine broj 33/14. od 14. ožujka 2014. Ovom se Odlukom propisuje raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba, oblici organiziranja rada i način evidentiranja radnog vremena. Odredbe ove Odluke na odgovarajući način primjenjuju se i na radno vrijeme državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

Redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati. Iznimno zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, uz odobrenje nadređenoga i ako to ne uzrokuje dodatne troškove, može zbog potreba službe odrediti drugačiji početak i završetak redovnoga radnog vremena.

Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014. koji se primjenjuju kao lex specialis.

Točka XIII. Odluke sadrži odredbe o radnom vremenu prema posebnom rasporedu: radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća:

- rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe;

-radnim vremenom prema posebnom rasporedu podrazumijeva se i radno vrijeme za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe;

- radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća i rad prigodom pružanja pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća, traganja i spašavanja, prijevoza unesrećenih ili oboljelih, kao i odavanja vojnih počasti ili provedbe protokolarnih zadaća izvan redovnoga radnog vremena.

-rad iz stavka 1. ove točke uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

Pod obveznim smještajem iz stavka 1. ove točke ne smatra se smještaj u vojnim lokacijama i građevinama radi stambenog zbrinjavanja djelatnih vojnih osoba; Točkom XIV. Odluke je propisano: za vrijeme rada prema posebnom rasporedu iz točke XIII. ove Odluke, osim za vrijeme sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, vojnih vježbi i za vrijeme pohađanja funkcionalnih tečajeva, školovanja i izobrazbe, djelatna vojna osoba može raditi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati je u stanju aktivne pripravnosti za rad.

Pod stanjem aktivne pripravnosti za rad iz stavka 1. ove točke smatra se razdoblje u kojem osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio; iznimno od stavka 1. ove točke, djelatna vojna osoba može raditi i dulje od 12 sati u slučaju nastanka izvanrednog događaja ili ako je to potrebno za dovršenje započete zadaće koja ne trpi odgodu; za vrijeme rada iz stavka 1. ove točke, odnosno za vrijeme aktivne pripravnosti iz stavka 2. ove točke, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

Odluka i Pravilnik stupili na snagu 1. lipnja 2014.

9. Temeljem zauzetog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima.

9.1. Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika 7 (NN 118/09, 118/12,) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09,).

9.2. Odlukom/09 bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu.

9.3. Materija uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od 1. rujna 2011.godine do zaključno 1. lipnja 2016.godine, regulirana je odredbama Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09. – dalje ZOSOS/02) i Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj 73/13., 75/15. i 50/16. – dalje ZOSOS/13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine.

9.4. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198.-200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. navedenog Zakona, Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96.st.1.) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170.st.4.).

10. Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. svibnja 2014.

11. NALAZ I MIŠLJENJE VJEŠTAKA OD 13. studenog 2018.

11.1. Iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja (kartica djelatnika) vidljivo je da tuženik tužitelju nije obračunavao prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, odnosno noćni ili smjenski rad. Vještak plaće tužitelja sadržane u analitici (obračunima po tuženiku) rekapitulira po vrsti i po mjesecima te prezentira u tablici na str. 3 nalaza (str. 102 spisa).

11.2. Vještak sate rada obračunava prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09, 99/12 I 55/13) te Zakonu o radu (NN 49/09 i 93/14) time da naznačuje da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na straži i na dežurstvu.

11.3. Vještak je neplaćene sate rada obračunao iz dostavljene dnevne evidencije radnog vremena tužitelja iz koje je vidljivo u koje dane je tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom i nedjeljom te koliko je sati radio prekovremeno. Vještaka je sate rada obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust i bolovanje uračunati su u vremenu od 8 sati. U prekovremeni rad je uračunato sve što je tužitelj odradio preko 8 redovitih sati ako je radi u tjednu odnosno svih sati koje je odradio, ako je radio za vikend (npr. 29. kolovoza 2011. tužitelj je radio od 8:00 do 18:00 sati što je ukupno 10 sati pa je vještak 8 sati obračunao u redovan rad, a 2 sata u prekovremeni). U noćni rad su uračunati svi sati koje je tužitelj odradio u vremenu od 22:00 do 6:00 sati. Tužena nije precizno označila po kojem su osnovu korišteni slobodni dani. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi u dvije varijante.

U prvoj varijanti vještak prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, a u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane time da napominje da je u utuženom razdoblju tužitelj, osim na terenu, radio u redovnom radnom vremenu ali dužem od 8 sati dnevno pri čemu je ostvario također prekovremeni rad te je i te sate takvog prekovremenog rada vještak uvrstio u obračun.

11.4. Prema prvoj varijanti nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 68.055,79 kuna.

11.5. Prema drugoj varijanti nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 4.190,56 kuna.

12. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka jer vještak prilikom umanjivanja prekovremenih sati za ostvarene slobodne dane nije naznačio točan dan i mjesec korištenja slobodnog dana ostvarenog s osnova rada na terenu jer se samo takav slobodni dan može kompenzirati s prekovremenim satima radima ostvarenim na terenu, pa je time neosnovano umanjio satnicu rada koju je tužitelj na terenu ostvario. Nadalje, tužitelj navodi da vještak nije pravilno vrednovao cijenu sata rada tužitelja za one mjesece utuženog razdoblja u kojima su dani blagdana bili u tjednu što je onda inače neradni dan, pa su na takav način i netočno obračunati prekovremeni sati i utuženi dodaci na plaću jer je vještak mjesečni fond sati rada vrednovao tako da je pored radnih dana u mjesečni fond sati uračunavao i dane blagdana što je pogrešni obračun, a koji je rezultirao i pogrešnim obračunom razlike plaće. Nastavno tužitelj ističe kako vještak nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj nakon odrađenih efektivnih sati rada u mjestu gdje se nalazio na terenu morao biti na raspolaganju tuženiku čitavih 24 sata dnevno, svakog dana rada na terenu, bez mogućnosti napuštanja mjesta rada na terenu.

Stoga je tužitelj predložio dopunu knjigovodstvenog vještačenja, a u skladu s prigovorima iz navedenog podneska.

13. Tužena je također prigovorila nalazu vještaka u cijelosti i to prije svega izračunu prve varijante gdje vještak nije uzimao u obzir slobodne dane koje je tužitelj ostvario tijekom utuženog razdoblja, međutim iz evidencija rada koje su dostavljene u spis vidljivo je da je tužitelj ostvario prekovremeni rad jedino radom na terenu što znači da je slobodne dane koje je nesporno koristio nije mogao koristiti po nekoj drugoj osnovi jer i tijekom postupka tužitelj ne osporava evidencije radnog vremena, u podnesku od 16. veljače 2017. navodi kako nema primjedaba na dostavljenu dokumentaciju te ne osporava da je koristio slobodne dane s osnova rada na terenu, a njihovo korištenje je dokumentirano u dokumentaciji tuženika.

14. Prema prijedlogu tužitelja, vještak radi dopunu nalaza i mišljenja na način:

- da prilikom obračuna slobodnih dana od ukupnog broja slobodnih dana oduzme dane tjednog odmora i to na način da se za svakih 7 dana rada na terenu obračuna 1 dan tjednog odmora (čl. 54. ZOR),

- da prilikom obračuna slobodnih dana, a nakon prethodnog oduzimanja dana tjednog odmora, izuzme slobodne dane ostvarene od službe dežurstva, stražarske službe, slobodne dane ostvarene temeljem dobrovoljnog davanja krvi kao i slobodne dane ostvarene po raznim osnovama iz razdoblja koje je prethodilo utuženom razdoblju, a koje je tužitelj naknadno iskoristio u utuženom razdoblju,

- da utvrdi točan redovni mjesečni fond sati rada kao i točnu vrijednost sata rada za one mjesece utuženog razdoblja u kojima je/su dan/i blagdana, koji su neradni dani, bili od ponedjeljka do petka te nakon tako dobivene točne vrijednosti ukupnog broja prekovremenih sati rada kao i točne vrijednosti sata rada izračuna razliku plaće po svim utuženim osnovama,

- da sate obvezatne prisutnosti na radu obračuna sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu obračunaju kao sati aktivnog dežurstva (prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva – čin dočasnik).

14.1. U odnosu na točku 1. prijedloga tužitelja iz podneska od 28. studenog 2018. godine (spis list 121), vještak ističe da je utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine. Broj prekovremenih sati koji se odnosi na kolovoz 2011., a koji je obuhvaćen tužbenim razdobljem je 6 prekovremenih sati kako je obračunato i u osnovnom nalazu od 12. studenog 2018. godine. Preostalih 42 prekovremena sata tužitelj je odradio u razdoblju od 1. do 6. kolovoza 2011. godine (spis list 53). U svibnju 2012. godine, (28. svibnja 2012. - list 48), tuženik u dnevnoj evidenciji radnog vremena navodi da je tužitelj radio od 8:00 do 18:00 što bi značilo da je radio 10 sati, od čega 8 sati u redovnom radnom vremenu te 2 sata prekovremeno. U stupcu prekovremeni rad, tuženik mu je evidentirao 6 prekovremenih sati. Vještak je u osnovnom nalazu i mišljenju obračunao samo 2 prekovremena sata. U dopuni, vještak obračunava svih 6 sati u prekovremeni rad, dakle onako kako je evidentirano po tuženiku.

14.2 Prilikom obračuna slobodnih dana od ukupnog broja slobodnih dana oduzeti su dani tjednog odmora i to na način da je za svakih 7 dana rada na terenu (odrađenih u nizu), obračunat 1 dan tjednog odmora.

14.3 Kako tuženik na spis za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani (naloge o korištenju slobodnih dana), vještak nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad, pa je u dopunskoj varijanti, u kojoj se od ostvarenog prekovremenog rada oduzimaju slobodni dani (koji po evidencijama postoje) vještak oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario. Pri tome vještak napominje da nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom.

14.4. Tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na dežurstvu niti na stražarskom osiguranju, stoga niti ne ostvaruje pravo na slobodne dane po ovim vidovima rada.

14.5. U odnosu na 4. točku prijedloga tužitelja iz podneska od 28. studenog 2018. godine da vještak utvrdi točan redovni mjesečni fond sati rada kao i točnu vrijednost sata rada za one mjesece utuženog razdoblja u kojima su dani blagdana, koji su neradni dani, bili od ponedjeljka do petka te nakon tako dobivene točne vrijednosti 10 ukupnog broja prekovremenih sati rada kao i točne vrijednosti sata rada izračuna razliku plaće po svim utuženim osnovama, takav prekovremeni rad po osnovi blagdana obračunat je u stupcu „razlika do mjesečnog fonda radnih sati“.

Sati obvezatne prisutnosti na radu obračunati su sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b Pravilnika, tj. svi preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu obračunati su kao sati aktivnog dežurstva, a prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva po činu dočasnik.

14.6. Vještak je prema prijedlogu tuženika iz podneska od 3. prosinca 2018. godine (spis list 122), iz dopunskog obračuna izuzeo sate prekovremenog rada koji se ne odnose na rad na terenu.

Naime, u lipnju 2012. godine (18. lipnja 2012. godine – spis list 60), tužitelj je radio od 8:00 do 20:00 sati te time ostvario pravo na 4 prekovremena sata. Za taj rad nije navedeno koju vrstu rada je tužitelj obavljao, odnosno, u stupcu „oblik rada“ je upisan redovni rad (RRV). U listopadu 2013. godine (19. i 20. listopada 2013. godine – spis list 40), tužitelj je također ostvario pravo na prekovremeni rad. U stupcima „oblik rada“ i „napomena“ nije upisano koju vrstu rada je tužitelj obavljao, ali s obzirom da je tužitelj prije i poslije tog vikenda (od 14. do 18. te 21. do 25. listopada 2013. godine) bio na terenu, vještak pretpostavlja da se i taj rad odnosi na rad na terenu te je prekovremene sate ostvarene 19. i 20. listopada 2013. godine uvrstio u obračun kao sate rada na terenu.

14.7.U odnosu na pitanje koje tuženik postavlja u podnesku od 3. prosinca 2018. godine, a koje glasi u kojem je omjeru vještak oduzeo slobodne dane od prekovremenih sati rada u varijanti 2 nalaza, vještak navodi da su od prekovremenih sati rada slobodni dani oduzeti u paritetu 1:1,5.

14.8. Vještak dopunski obračun neplaćenih sati rada daje u varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

U ovoj varijanti vještak tužitelju obračunava 268,43 sata prekovremenog rada po 150%, a koji sati mu nisu obračunati.

14.9. Osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, radi se obračun plaće u utuženom razdoblju. Nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 07. kolovoza 2011. do 01. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 72.076,03 kune.

Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 5 i 6 dopune nalaza.

15. Tuženik se u cijelosti protivi dopuni nalaza vještaka te ponavlja da je u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. bila na snazi Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (koji su već prethodno navedeni u ovom podnesku, a koji su stupili na snagu 1. listopada 2009). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na 11 uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Točkom V. Odluke propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Točkom VI. Odluke na koju se poziva tužitelj, određeno je da pripadnici Oružanih snaga koji obavljaju službu aktivnog dežurstva te provode 24 sata na radnom mjestu, mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme se računa kao aktivno dežurstvo te je člankom 17.b Pravilnika propisano kako se određuje dodatak za aktivno dežurstvo.

Sukladno navedenim odredbama, prekovremeni rad na terenu koji je predmet tužbenog zahtjeva, ne može se obračunavati kao rad za vrijeme aktivnog dežurstva. Naime, terenski rad djelatnih vojnih osoba koje u pravilu obuhvaća vojne vježbe na vojnim poligonima, nisu dežurstvo. Za vrijeme trajanja tog terenskog rada djelatne vojne osobe borave u krugu vojnog poligona. Međutim, djelatne vojne osobe se u tom svom radu – sudjelovanju u vojnoj vježbi, ne mogu poistovjetiti sa dežurstvom primjerice liječnika, suca istrage, državnog odvjetnika ili slično, jer one nakon efektivnog rada svakog pojedinog dana, nisu u nikakvoj pripravnosti niti na raspolaganju, već su smješteni u krugu vojnog poligona i imaju vrijeme za odmor. Djelatne vojne osobe mogu obavljati i stražarsku službu i službu dežurstva, ali i tada imaju pravo na odmor u trajanju 8 sati, međutim, kako je i sam tužitelj istaknuo tijekom postupka.

Tužitelj je prilikom višednevnog rada na terenu dnevno mogao ostvariti najviše 8 prekovremenih sati u radne dane i 16 sati u dane vikenda i blagdana. Tako je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-4568/2017 od 17. travnja 2019. u ocjeni pravnog pitanja dežurstva ocijenio kao ustavno pravno prihvatljivo stajalište redovnih sudova da se u razdoblje dežurstva i obavljanje stražarske službe, kao prekovremeni rad ne priznaju i razdoblja osmosatnog odmora unutar vremena od 24 sata, smatrajući da stoga podnositelju, djelatnoj vojnoj osobi, nisu povrijeđena ustavna prava. Također Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenog 2009. zauzeo pravno stajalište da nije fizički moguće niti je životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu od 7 dana uzastopno.

16. Tužitelj ističe kako je tužbeni zahtjev preciziran sukladno varijanti nalaza i mišljenja vještaka u kojoj su prekovremeni sati umanjeni za iskorištene slobodne dane. Nadalje, navodi da je u potpunosti promašena prednja tvrdnja tuženika, jer predmet ovoga postupka je isplata razlika plaće temeljem tužiteljevog ukupno ostvarenog radnog angažmana na terenu, a s obzirom na specifičnu prirodu tužiteljeva rada, kao i na nepreciznost samih internih akata tuženika, tužitelj je dostavio prijedlog zadatka vještaku. Tužitelj ne potražuje isplatu po nekoj novoj osnovi kako to navodi tuženik, niti ne potražuje obračun prekovremenih sati rada kao rad od 24 sata rada dnevno, već s obzirom se tužiteljev radni angažman na terenu sastoji od efektivnog rada i vremena obvezatne prisutnosti na radnom mjestu, to tužitelj za potonji dio rada na terenu potražuje samo isplatu u iznosu usporedivim s iznosom naknade za vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu koja je u tom razdoblju plaćana od strane tuženika drugim djelatnim vojnim osobama odgovarajućeg zanimanja odnosno stručne spreme. Osim toga, tužitelj ukazuje kako niti jednim aktom tuženika nije propisano da su djelatnici tuženika, pa tako i tužitelj, nakon odrađenog efektivnog rada na terenu u obvezi besplatno biti raspoloživi na radnom mjestu u okviru svog radnog vremena. vrijeme koje je tužitelj nakon odrađenog efektivnog rada bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, treba utvrditi usporedbom s iznosom naknade na vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu koja je u tom razdoblju plaćana od strane tuženika drugim djelatnim vojnim osobama odgovarajućeg zanimanja odnosno stručne spreme. Pitanje rada na terenu nije određeno Pravilnikom o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, dalje Pravilnik) kojim su pravilnikom regulirani dodaci na plaću –letački dodatak, mornarički dodatak, roditeljski dodatak, padobranski dodatak, pirotehnički dodatak, dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, vojnopolicijski dodatak, dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, dodatak za zdravstvenu službu, nastavnički/instruktorski dodatak, dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, a od 01. listopada 2009. godine uvedeni novi dodaci -dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe.

Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, dalje Odluka) u toč. XIII utvrđuju se prava na isplatu dodataka na plaću iz osnova prekovremenog i noćnog rada, rada subotama i nedjeljama te blagdanom kao i dodatak za smjenski način rada, koja odluka nalazi primjenu (umjesto ranije podredne primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, sadržaj kojih propisa po pitanju dodataka na plaću je identičan) kod obračuna efektivnih sati prekovremenog rada i rada po drugim osnovama ostvarenih, između ostalog i na terenu.

Radno vrijeme tužitelja na terenu sastojalo se od efektivnog rada i vremena obvezatne prisutnosti / raspoloživosti na radu čitava 24 sata svakog dana rad na terenu. Tužitelj smatra kako mu se razlika plaće ima obračunati i za sate obvezatne prisutnosti na radu i to da se ti sati obračunaju na jednak način kao što se djelatnim vojnim osobama priznaje naknada za sate ostvarenog aktivnog dežurstva sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b. Pravilnika, tj. da se preostali radni sati nakon efektivnog rada, dakle vrijeme obvezatne prisutnosti / raspoloživosti na radnom mjestu koji također spadaju u radno vrijeme tužitelja, obračunaju kao sati aktivnog dežurstva. I tužitelj prilikom obavljanja rada na terenu kao što i djelatne vojne osobe koje obavljaju aktivno dežurstvo tijekom obaveznog 24-satne ili višednevne angažiranosti na radnom mjestu zbog potreba službe, nakon efektivnog rada u obvezi su biti raspoložive poslodavcu bez mogućnosti napuštanja mjesta službe, samo što se potonjima preostalo radno vrijeme nakon obavljenog efektivnog rada (dakle, do ukupnih 24 sata rada dnevno) računa kao aktivno dežurstvo.

17. Sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu s dopunom nalaza vještaka uvažavajući obrazložene tužitelja iz podnesaka koji su dostavljeni u spis kao i sve odluke i podzakonske propise koji se kroz utuženo razdoblje odnose na predmetnu materiju, a koje je vještak uzeo u obzir prilikom izrade dopune nalaza i mišljenja s time da valja napomenuti da je uzeta u obzir specifičnost rada na terenu, nemogućnost napuštanja terena nakon obavljenog rada, činjenica da je za vrijeme boravka na terenu tužitelj, kao i ostale djelatne vojne osobe, bio na stalnom raspolaganju poslodavcu, ujedno valja napomenuti da je vještak iz obračuna naknade plaće za prekovremeni rad tužitelja na terenu, isti umanjio za iskorištene slobodne dane.

18. Slijedom svih citiranih propisa i to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću i subotom u ukupnom iznosu kao to konačno potražuje tužitelj u skladu s dopunom nalaza i mišljenja knjig. vještaka.

19. Sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

20. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom to mu je tužena, temeljem čl. 154. ZPP dužna nadoknaditi parnični trošak koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu je s Odvjetničkom tarifom, 25% PDV na trošak zastupanja te troška knjigovodstvenog vještačenja.

20.1. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur-a, sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 14. listopada 2015. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 28. studenog 2018. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 4. studenog 2020. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 16. travnja 2021. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 29. studenog 2021. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 25. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eur-a, zastupanje na ročištu od 20. listopada 2015. u iznosu od 200,00 eur-a, zastupanje na ročištu 20. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eur-a, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur-a, zastupanje na ročištu od 23. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur-a, zastupanje na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eur-a, troška vještačenja iz iznosu od 265,45 eur-a, 132,72 eur-a i 199,08 eur-a, odnosno tužitelju je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.997,25 eur-a.

20.2. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15. ožujka 2016. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 16. veljače 2017. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 20. srpnja 2017. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 28. siječnja 2019. u iznosu od 50,00 eur-a, sastav podneska od 16. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 eur-a, sastav podneska od 21. travnja 2021. u iznosu od 50,00 eur-a, sastav odgovora na žalbu od 8. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eur-a, trošak podneska od 15. veljače 2023. u iznosu od 50,00 eur-a jer navedeni podnesci nisu nužni za vođenje postupka.

21. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16, 73/17, 131/20114/22 i 6/2024) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

22. Slijedom iznesenoga presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu, 27. svibnja 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru

2. ODO Karlovac, na broj: P- DO-676/2017