REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-980/2024-14

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari mlt. tužiteljice ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci i zz GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tatjani Barišić Tomše, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Baniću, odvjetniku iz Karlovca, radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 14. travnja 2025., u prisutnosti majke i zz tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženika te punomoćnika tuženika, uz isključenje javnosti, dana 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-1148/13-28 od 18. lipnja 2014. kojom je tuženik UR bio u obvezi plaćati uzdržavanje za mlt. ER u iznosu od 1.200,00 kuna mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 400 eura, počevši od 27. kolovoza 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:

- na iznos od 120 eura od 11. rujna 2024. do isplate (09/2024);

- na iznos od 120 eura od 11. listopada 2024. do isplate (10/2024);

- na iznos od 120 eura od 11. studenog 2024. do isplate (11/2024);

- na iznos od 120 eura od 11. prosinca 2024. do isplate (12/2024);

- na iznos od 120 eura od 11. siječnja 2025. do isplate (1/2025);

- na iznos od 120 eura od 11. veljače 2025. do isplate (2/2025);

- na iznos od 120 eura od 11. ožujka 2025. do isplate (3/2025);

- na iznos od 120 eura od 11. travnja 2025. do isplate (4/2025),

a nadalje plaćati iznos od 400,00 eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve to na tekući račun majke i zz GR, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 500 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Mlt. tužiteljica zastupana po majci i zz podnijela je 27. kolovoza 2024. tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja u kojoj navodi kako je presudom ovog suda posl.br. P2-1148/13 od 18. lipnja 2014. izmijenjena presuda broj P2-1725/09 od 20. travnja 2010. na način da je određeno tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. ER iznos od 1.200,00 kn do 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Mlt. ER je u trenutku donošenja presude bila petogodišnje dijete te je doprinos, s obzirom na njenu dob i potrebe, određen na 1.200,00 kn. Mlt. ER je u trenutku podnošenja ove tužbe petnaestogodišnja djevojčica čije potrebe su porasle te je s obzirom na navedenu okolnost tužba i podnesena. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže izmijeniti ovaj dio presude na način da tuženik doprinosi za njezino uzdržavanje iznos od 400,00 EUR mjesečno do 10-og u mjesecu za tekući mjesec te da joj naknadi parnični trošak.

2. Tuženik se u podnesku od 30. kolovoza 2024. (str. 11-12) očitovao na tužbu navodeći kako je presudom ovog suda poslovni broj P2-1148/13 od 18. lipnja 2014. izmijenjena presuda br. P2-1725/09 od 20. travnja 2010. na način da je naloženo tuženiku da na ime zakonskog uzdržavanja mlt. tužiteljice doprinosi mjesečni iznos od 1.200,00 HRK (sada 159,27 EUR). Tuženik uredno i pravodobno ispunjava svoju obvezu na način da na ime uzdržavanja mlt. tužiteljice mjesečno doprinosi i više od toga, odnosno uplaćuje na tekući račun majke GR iznos od 185,00 EUR. Tuženik je tako postupao dobrovoljno, svjestan svojih roditeljskih obveza, unatoč tome što mu se kao roditelju uskraćuje pravo na redovno kontaktiranje s djetetom koje nije vidio još od listopada 2023. Točno je da je mlt. tužiteljica u vrijeme donošenja presude br. P2-1148/13 od 18. lipnja 2014. bila petogodišnja djevojčica i priznaje se da su njene potrebe u međuvremenu porasle što je očekivano i u skladu s njenom dobi, školskim obvezama i dr., kao što je nesporno i to da je Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 11. ožujka 2024. određen minimalan iznos za mjesečno uzdržavanje djeteta ove dobi u 2024. (NN 49/2024) u iznosu od 252,56 EUR. Međutim, poriče se da bi došlo do promjena takvog obujma koji bi opravdavao plaćanje zakonskog uzdržavanja u traženom iznosu od 400,00 EUR. Radi se, naime, o višestrukom povećanju gotovo dvostruko iznad određenog minimuma, a mogućnosti tuženika, obzirom na njegova redovna primanja, nisu porasla u tolikoj mjeri da bi se opravdalo takvo povišenje, tim više što tuženik živi u kućanstvu sa svojom majkom koja je zbog niskih mirovinskih primanja ovisna o potpori tuženika koji podmiruje sve troškove stanovanja, troškove režija i druge troškove. Unatoč svemu, tuženik je kao odgovoran roditelj, svjestan potreba mlt. tužiteljice, spreman za njezino zakonsko uzdržavanje doprinositi mjesečni iznos od 280,00 EUR pa će tako već za kolovoz 2024. pored već plaćenog iznosa od 185,00 EUR uplatiti razliku od 95,00 EUR, a od rujna početi s uplatama iznosa od 280,00 EUR. Tuženik više od toga ne može doprinositi za uzdržavanje jer njegove mogućnosti nisu takve da bi to mogao činiti bez da dovede u pitanje svoj socijalni status kao i obveze koje ispunjava prema svojoj majci. Tuženik se stoga protivi tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem prelazi iznos od 280,00 EUR te predlaže mlt. tužiteljicu s tim dijelom tužbenog zahtjeva odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužiteljice te tuženika.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev tužiteljice za povišenjem uzdržavanja osnovan.

5. U postupku je nesporno utvrđeno da je presudom ovog suda poslovni broj P2- 1148/13-28 od 18. lipnja 2014. (str. 4-8) izmijenjena presuda ovog suda broj P2-1725/09 od 20. travnja 2010. u dijelu uzdržavanja pod točkom V. izreke na način da je određeno tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. ER iznos od 1.200,00 kn od 1. lipnja 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je mlt. tužiteljica u to vrijeme pohađala vrtić, išla je na tečaj engleskog jezika koji se posebno plaćao te je imala dermatitis zbog kojeg je trebala posebne kreme i gelove za njegu kože. Nadalje, iz navedene presude također proizlazi da je tuženik tijekom tog postupka studirao i nije bio zaposlen već je pomagao roditeljima koji su i plaćali alimentaciju za kćer, a do kraja postupka je završio studij te se zaposlio u tvrtki Helleborus d.o.o. kao ekonomist s mjesečnom plaćom od 2.580,00 kuna, živio je u roditeljskoj kući, nije ništa doprinosio za kućanstvo, nije bio vlasnik nekretnina niti automobila.

6. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. U ovom postupku potrebno je utvrditi jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih tužiteljica traži povišenje uzdržavanja te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

8. U konkretnom slučaju okolnosti su se promijenile i na strani tužiteljice i na strani tuženika. Naime, na strani tužiteljice okolnosti su se promijenile samom činjenicom njezinog odrastanja obzirom da je mlt. ER u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bila u dobi od 5 godina te je pohađala vrtić, dok danas mlt. ER ima 15 godina i učenica je prvog razreda srednje škole. Stoga tužiteljica ima neke troškove koje zasigurno nije imala u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, primjerice troškove školovanja, trošak mobitela, trošak džeparca, a zasigurno ima i veće troškove za hranu, higijenu, odjeću i obuću. Nadalje, tužiteljica sada, uz dermatitis koji je imala i ranije, ima i psorijazu. Također je općepoznato kako su porasli troškovi života. Okolnosti su se promijenile i na strani samog tuženika obzirom da je isti promijenio posao, odnosno postao je direktor tvrtke čiji je osnovač njegov otac, ima bolja primanja negoli je imao u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, postao je vlasnik dva zemljišta te je sada i vlasnik automobila.

9. Čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

10. Dakle, tuženik je kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom dužan plaćati za njezino uzdržavanje u novčanom iznosu.

11. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

12. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je na temelju iskaza svjedokinje GR, majke mlt. tužiteljice, utvrdio njezine potrebe. Tako iz iskaza majke tužiteljice proizlazi kako je ona u ime svog djeteta podnijela tužbu radi povišenja uzdržavanja zbog povišenja svih cijena pa su i troškovi uzdržavanja puno veći. Također od donošenja ranije odluke o uzdržavanju ER je odrasla, ona je sada u dobi od 15 godina i polazi 1. razred srednje škole. ER i ona žive zajedno u podstanarskom stanu za koji najam iznosi 600 eura mjesečno plus 200 eura režije, na hranu i higijenu na njih obje troši 500 eura mjesečno, a možda i više, za obje plaća pretplatu za mobitel [broj telefona] eura mjesečno, za džeparac joj dnevno daje oko 10 eura mjesečno. Odjeću i obuću ER ne kupuje svaki mjesec, ali kada obnavlja garderobu to nikada ne bude ispod 1.000 eura, a garderobu obnavlja sezonski ili svakih nekoliko mjeseci. Izvanškolskih aktivnosti trenutno nema. ER od ranije ima dermatitis te na kosi ima psorijazu te su joj potrebni posebni šamponi i gelovi za tuširanje te losioni i kreme za tuširanja, tako da na ljekarnu mjesečno troši oko 100 eura. Ništa od navedenog ne ide na teret zdravstva. Prije dva i pol mjeseca je ER postavljena dijagnoza policističnih jajnika zbog čega je na hormonskoj terapiji koja isto ne ide na teret zdravstva, a to košta 20 eura svakih 28 dana. Tuženik uredno plaća uzdržavanje u iznosima kako je naveo u svojim podnescima. ER ima i troškova odlazaka na rođendane ili u kino ili ode kod prijateljice ili ona kod nje pa naručuju pizzu ili McDonallds i to ništa nije besplatno. Ona ne radi u struci, radi kao maniker te je upravo u procesu otvaranja vlastite firme. Mjesečno uspije zaraditi između 3

– 5.000 eura. Kćer i ona su u veljači 2025. preselile u podstanarski stan, prije toga su 6 mjeseci živjeli kod njezine mame, a prethodno su također živjele u podstanarskom stanu. ER je imala dermatitis od rođenja, dok se psorijaza pojavila prije dvije godine. Ne postoji pravo da se na teret HZZO-a dobiju kreme i ostali proizvodi za njegu kože za dermatitis, na teret zdravstva se mogu dobiti samo kortikosteroidi koji dugotrajno čine štetu tako da sve kupuje. Osim iznosa uzdržavanja, otac ne plaća ništa drugo. Otac ne viđa dijete, a zašto - to se mora njega pitati.

13. Sud je na temelju iskaza majke mlt. tužiteljice kojeg je ocijenio kao vjerodostojan s obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo i životno, utvrdio kako tužiteljica ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njezine dobi koje se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela, izlazaka, džeparca, pri čemu tužiteljica ima i povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno troškove povezane s njezinim zdravstvenim stanjem s obzirom da ima dermatitis i psorijazu zbog čega njezina koža treba posebnu njegu. Stoga je sud troškove tužiteljice utvrdio u iznosu od oko 400 eura mjesečno.

14. Sukladno čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je na temelju iskaza tuženika te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio mogućnosti tuženika za plaćanjem uzdržavanja.

15. Iz iskaza tuženika proizlazi kako živi u obiteljskoj kući koja je u vlasništvu njegovog oca zajedno s majkom, dok je otac odselio jer su se njih dvoje rastali. Majka je u mirovini koja je minimalna i on plaća režije za kuću u kojoj žive te snosi i zajedničke troškove života. Životni troškovi su malo iznad 1.000 eura. Iznos režija je 400 eura mjesečno, a hrana za njega i majku između 600 i 700 eura mjesečno. On je zaposlen u obiteljskoj firmi u tatinom vlasništvu, bave se ugostiteljstvom te je u rujnu 2024. postavljen za direktora, ali ujedno konobari, ide na dostave, i zapravo radi sve što je potrebno. Imaju restoran JO-Lame u [adresa]. U firmi su zaposleni samo sestra i on dok je tata osnivač firme, a sada je mirovini. Mjesečno zarađuje oko 1.400 eura. Od nekretnina ima samo dva zemljišta koja je naslijedio od pok. djeda. Također je vlasnik vozila Citroen C5, god. proizvodnje 2011. Druge imovine nema. Na pitanje na što se odnosi dohodak od imovine i imovinskih prava koji se navodi u potvrdama o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, naveo je da nije siguran, imao je dionice HT-a koje je prodao, ne sjeća se točno, također je imao neku štednju koju je podigao, misli 2017., zna da se na to obračunavao nekakav porez. Također je 2017. otvorio svoj OPG i morao je sam uplaćivati doprinose, međutim OPG je imao samo tu godinu. Kad mu je predočena potvrda Porezne uprave za razdoblje od siječnja do srpnja 2024. naveo je da doista ne zna na što se odnosi taj dohodak od imovine i imovinskih prava. Za kćer plaća uzdržavanje, ima trajni nalog i uvijek prvog u mjesecu plati, od kolovoza 2024. plaća 280 eura mjesečno, ranije je plaćao 184 eura mjesečno, čini mu se od presude 2014., a prvotno je presuda bila na 1.100,00 kn pa je onda povišena na 1.400,00 kn. On je svjestan da su se povisili svi troškovi i da je kćer sada u dobi od skoro 16 godina, ali ovo što on sada plaća je maksimum koji može plaćati s obzirom na svoja primanja. Izvan tog iznosa nema drugih troškova za dijete. On na žalost ne viđa kćer, blokiran je na svim mrežama i mobitelu, pa ju ne može niti nazvati, a zadnji puta ju je vidio u listopadu 2023. Ove dvije nekretnine koje je naslijedio su u naravi poljoprivredno zemljište i šuma. Od navedenog ne ostvaruje prihod, odnosno barem misli da ne jer je mama dok je zemlja još bila na njoj dogovarala da bi tu zemlju iznajmila, ali on ne zna je li ta zemlja još uvijek iznajmljena. Otac upravlja restoranom odnosno poslovanjem firme i do sada je upravljao 100%. Otac i dalje kao vlasnik donosi sve odluke. Restoran posluje u prostoru koji je vlasništvo firme. Otac je u statusu prokurista u toj firmi. Firma ima kreditna zaduženja te od 2011. nije imala dobit. Godišnji promet ne zna napamet, možda je oko 100.000 eura. Isključivo je otac u vlasničkoj strukturi tvrtke. On nema u vlasništvu nikakvu drugu firmu. U tvrtki Anastazia Labs je jedno vrijeme pomagao ljudima kao vanjski suradnik, nije imao potpisan nikakav ugovor već je to radio na temelju usmenog dogovora, a nije naplaćivao svoje usluge. U toj firmi je jedno vrijeme bio u statusu voditelja poslovnog razvoja i marketinga, a radio je besplatno jer se nadao zaposlenju, ali do toga nažalost nije došlo. Imaju restoran, ali ujedno nude usluge organizacije vjenčanja i kada krene sezona vjenčanja nakon Uskrsa pa do kraja studenog rade svaki vikend. Kapacitet je između 300 - 400 sjedećih mjesta. Cijena svadbe ovisi o broju gostiju, ali u prosjeku jedna svadba bude oko 10.000 eura. Firma ima kredit u Raiffeisen banci na iznos od 380.000 eura, a u predstečajnoj nagodbi 2015. je reprogramiran kredit koji se otada plaća u ratama, ali nije upućen koliko je još rata ostalo, a također ne zna koliko iznosi mjesečna rata. Kad su mu predočeni navodi koji su objavljeni na Internetu da restoran ima dvije sale, jednu veliku za 500 ljudi i jednu malu za 300 ljudi, naveo je da su ti podaci točni, a on je dao neki prosjek sjedećih mjesta jer nikada nemaju dvije svadbe istovremeno. Firma ne isplaćuje bonuse.

16. Uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (str. 25-47) je utvrđeno kako je tuženik u 2014. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 31.660,80 kn odnosno 2.638,40 kn mjesečno prosječno (350,18 eura); u 2015. i 2016. nije ostvario nikakav dohodak, u 2017. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 34.480,02 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 1.558,00 kn, odnosno mjesečno prosječno 3.003,17 kn (398,59 eura); u 2018. ostvario je dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 11.500,00 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 373,50 kn, dakle ukupno 11.873,50 kn, odnosno mjesečno prosječno 989,46 kn (131,42 eura); u 2019. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 49.882,82 kn, dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 1.868,75 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 291,31 kn, dakle ukupno 52.042,89 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 7.000,00 kuna, odnosno mjesečno prosječno 4.920,23 kn (653,03 eura); u 2020. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 48.599,62 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 7.000,00 kuna, odnosno mjesečno prosječno 4.633,30 kn (614,94 eura); u 2021. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 48.160,00 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 1.478,00 kn te neoporezivi primitak u iznosu od 7.000,00 kuna, odnosno mjesečno prosječno 4.719,83 kn (626,43 eura); u 2022. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 23.838,10 kn uz neoporezivi primitak u iznosu od 17.873,80 kn, odnosno mjesečno prosječno 3.475,99 kn (461,34 eura); u 2023. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 10.891,22 eura uz neoporezivi primitak u iznosu od 2.105,17 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.083,03 eura; od siječnja 2024. do srpnja 2024. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 9.463,72 eura, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 160,90 eura, uz neoporezivi primitak u iznosu od 545,00 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.452,80 eura.

17. Uvidom u obračune plaće za tuženika od poslodavca JO-LAME d.o.o. (str. 55- 60) proizlazi kako je tuženiku za srpanj 2024. isplaćena neto plaća u iznosu od 1.340,80 eura; za kolovoz 2024. mu je isplaćena neto plaća u iznosu od 1.340,90 eura; za rujan 2024. mu je isplaćena neto plaća u iznosu od 1.342,72 eura; za listopad 2024. mu je isplaćena neto plaća u iznosu od 1.443,84 eura; za studeni 2024. mu je isplaćena neto plaća u iznosu od 1.342,72 eura; za prosinac 2024. mu je isplaćena neto plaća u iznosu od 1.350,72 eura.

18. Uvidom u sudski registar (str. 65-66) utvrđeno je kako je kao osnivač tvrtke JO-LAME d.o.o. upisan SR, kao jedini osnivač i prokurist, dok je tuženik upisan kao direktor društva s danom 20. svibnja 2024.

19. Sud je uzeo u obzir odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju tuženik je mlada, radno sposobna osoba, zaposlen je kao direktor u tvrtki čiji je osnivač njegov otac, tvrtka se bavi ugostiteljstvom te ima restoran s dvije sale, jednom velikom za 500 ljudi i jednom malom za 300 ljudi te organiziraju svadbe, ima riješeno stambeno pitanje s obzirom da živi u stanu koji je u vlasništvu njegovog oca i za kojeg ne plaća najamninu, vlasnik je dva poljoprivredna zemljišta (šuma i oranica – izvadak iz zemljišne knjige na str. 31-63), vlasnik je osobnog automobila marke Citroen, godina proizvodnje 2011. (podaci MUP-a, str. 64) te je dužan doprinositi za uzdržavanje svoje kćeri dosuđeni iznos. S obzirom na djelatnost kojom se tvrtka u kojoj je tuženik zaposlen bavi te s obzirom da je tuženik direktor te tvrtke jasno je da je upravo on ovlaštena osoba koja odlučuje o visini svoje plaće te o isplati eventualne dobiti pa je na tuženiku odluka koliku će si plaću isplatiti. Također je iz potvrda Porezne uprave razvidno da u pojedinim godinama tuženik ostvaruje i dohodak od imovine i imovinskih prava, a od čega je navedeni dohodak nije objasnio u svom iskazu. S obzirom na sve navedeno sud smatra kako tuženik može plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja bez štete za svoju egzistenciju, tim više što uopće ne ostvaruje osobne odnose s kćeri te nema troškova koje bi zasigurno imao da s kćeri provodi vrijeme. Također mlt. tužiteljica je njegovo jedino dijete.

20. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja osnovan i to od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja. U dosuđene iznose uzdržavanja, sud je uračunao iznose od 280 eura mjesečno koje tuženik plaća za uzdržavanje kćeri, a s obzirom da su obje stranke učinile nespornim da tuženik od kolovoza 2024. za uzdržavanje tužiteljice plaća naprijed navedeni iznos (tužiteljica je navedeno potvrdila prilikom svog iskaza).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23) te je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što uzimajući vrijednost boda od 2 eura iznosi 400 eura. Na to je obračunat PDV od 25%, tako da ukupan trošak zastupanja tužiteljice iznosi 500 eura. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno činjenici da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku pa je u ovakvim okolnostima tuženik dužan istoj nadoknaditi nastale troškove postupka.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika