Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: 45 P-226/2020-52

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu tog suda Gordani Mirosavljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OR iz [adresa], O 61, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene ORT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Nataša Trbović, odvjetnica u odvjetničkom društvu ŠAVORIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, radi poništenja ugovora i isplate, dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužiteljica OR sa tužbom i tužbenim zahtjevima koji glase:

"I Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju od 23.03.2018 godine koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša broj ovjere OV-3694/2018, kojim je tužiteljica OR iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] darovala tuženici ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. k. č. broj [katastarska čestica] u naravi kuća tlocrtne površine 80 čm, zgrada tlocrtne površine 7 čm i dvorište u [adresa] površin e 268 m2 sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženici ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tuženici OR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi [adresa]) iznos od 95.000,00 (devedesetpettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjsek presude pa sve do isplate.

III Nalaže se tuženici ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženici OR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi [adresa]) trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana";

zatim,

"I Utvrđuje se da opozvan Ugovor o darovanju od 23.03.2018 godine koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša broj ovjere OV-3694/2018, zaključen između tužiteljice OR iz [adresa] (sada na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kojim ugovorom je tužiteljica darovala tuženici z. k. č. broj [katastarska čestica] u naravi kuća tlocrtne površine 80 čm, zgrada tlocrtne površine 7 čm i dvorište u [adresa] površine 268 m2 sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izjavom o opozivu ugovora o darovanju nekretnina od 02.01.2020 godine a koja je ovjerena kod javnog bilježnika 16.01.2020 godine s danom 05.02.2020 kada je naprijed navedeni opoziv Ugovora o darovanju nekretnina upućen tuženici. II Nalaže se tuženici ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tuženici OR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi [adresa]) iznos od 95.000,00 (devedesetpettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja teče od elana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

i "I Poništava se Ugovor o darovanju od 23.03.2018 godine koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša broj ovjere OV-3694/2018, zaključen između tužiteljice OR iz [adresa] (sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kojim ugovorom je tužiteljica darovala tuženici z. k. č. broj [katastarska čestica] u naravi kuća tlocrtne površine 80 čm, zgrada tlocrtne površine 7 čm i dvorište u [adresa] površine 268 m2 sve upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. II Nalaže se tuženici ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tuženici OR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi [adresa]) iznos od 95.000,00 (devedesetpettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.".

II Nalaže se tužiteljici OR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi [adresa]) da tuženoj ORT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 14.060,00 Eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je Ugovorom o darovanju nekretnina od 23.03.2018 godine darovala svojoj kćerki ORT nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k.0.335568 [adresa] i to k. č. broj [katastarska čestica] u naravi kuća tlocrtne površine 80 m2. a sve kako je to opisano u članku 1. naprijed navedenog ugovora. Tuženica je nakon udaje iselila iz kuće na adresi u [adresa]. te je sa suprugom i djecom živjela u stanu, a to je bilo otprilike prije 5 godine prije zaključenja Ugovora o darovanju. Nakon zaključenja ugovora o darovanju tuženici nije predana u suposjed darovana kuća, niti je tuženica živjela na adresi u [adresa] već je u kući živjela tužiteljica, iako je formalno tuženica bila prijavljena na naprijed navedenoj adresi. Iako u Ugovoru o darovanju nekretnina u čl. 4. navedeno da tuženica stupa u posjed darovane nekretnine nakon zaključenja ugovora, tuženica nije stupila u posjed kako je naprijed navedeno

Tuženica se temeljem naprijed navedenog Ugovora o darovanju nekretnina upisala u zemljišne knjige, te je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 30.09.2019 godine prodala darovanu nekretninu JR upisanu u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za iznos od 95.00(X00 > (devedesetpettisućaeura). " Tužiteljica ponovno ističe da predmetni Ugovor o darovanju nekretnine nije sačinjen u propisanoj formi (u obliku javno bilježničkog akta) i nije predan u neposredan posjed tuženici, tj. nije izvršena prava primopredaja posjeda darovane nekretnine, a što ima za posljedicu da takav ugovor ne proizvodi pravne učinke.

Kako je tuženica prodala predmetnu nekretninu to više nije moguć povrat darovane nekretnine tužiteljici, to tužiteljica ima pravo tražiti od tuženice isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 95.000,00 (devedesetpettisućaeura), a sve sukladno zakonu, jer Ugovor o darovanju nekretnine nije proizveo nikakve pravne učinke, pa je svaka stranka dužna vratiti drugoj što je primila.

U vrijeme darovanja predmetne nekretnine odnosi među strankama su bili dobri, te je postojao usmeni dogovor između stranaka da nakon što se kuća proda, da će se kupiti nova i da će jedna etaže te kuće pripasti tužiteljici, a ostala dio kuće i okućnica pripala bi tuženici.

Tužiteljica je otišla u Bosnu kod rodbine te čekala poziv tuženice kada se može vratiti da se useli u svoj dio kuće koju je muž tuženice FR stekao zamjenom i doplatom novcima tuženice. Tuženica stalno imala izgovor da još nije sve gotovo i da još mora sačekati. Kada se tužiteljica vratila iz Bosne njena kuća je bila prodana, a tuženica joj je onemogućila da se useli u njezinu kuću sukladno dogovoru parničnih stranka.

Tužiteljica ističe da preko tri mjeseca nije imala gdje spavati, pa je spavala kod prijatelja, a nije mogla niti uzeti svoje stvari koje su joj ostale u kući. Nakon tri mjeseca tuženica je odvela u jedan jednosobni stan na adresi [adresa], u kojem nije bilo stvari osim njenog kreveta. U stanu nema hladnjaka, ormara, pa tužiteljica nema gdje ostaviti niti stvari. Plinski bojler koji služi za grijanje već se dva puta kvario, a koji popravak je morala platiti tužiteljica.

Mirovina tužiteljice iznosi 2.300,00 kn, a koji iznos nije dovoljan da tužiteljica pokrije niti najnužnije izdatke, pogotovo kada se uzme o obzir činjenica da je tužiteljica bolesna. Tuženica je sukladno Obiteljskom zakonu (Narodne novine br. 103/2015) dužna uzdržavati roditelja u ovom slučaju, tužiteljicu jer nije sposobna za rad. a nema dovoljno sredstava za život, a ne može ih ostvariti iz svoje imovine, pogotovu u slučaju kada ju tu imovinu darovala tuženici. Tužiteljica mirovna nije dostatna da pokrije životne troškove te je bila prinuđena obratiti se Centru za socijalnu skrb te joj je odobrena jednokratna pomoć u iznosu od 900.00 kn. Isto tako u tijeku je postupak kod nadležnog Centra za socijalnu skrb radi priznavanja prava tužiteljici na DOPLATAK ZA POMOĆ I NJEGU, jer je zdravstveno stanje tužiteljice zaista loše.

Osim toga tuženica omalovažava i vrijeđa tužiteljicu, govoreću joj da će je smjesti u [adresa] ako bude dolazila kod njene kuće, da je luda i druge ružen riječi kao što su fuj. ne seri što ti znaš itd. Kojim ponašanjem omalovažava i vrijeđa tužiteljicu Tuženica ne uzdržava tužiteljicu koju je po zakonu dužna

. uzdržavati.

Tuženica ne dozvoljava tužiteljici, niti da vidi unuke za koje je bila emotivno vezana, te je i na taj način ponižava.

Iz svega naprijed navedenog je razvidno daje tužiteljica osiromašila i da nema dovoljno sredstva za život te je iz tog razloga otkazala Ugovor o darovanju izjavom od 02.01.2020 godine koju je ovjerila kod javnog bilježnika dana 16.01.2020 godine. Tužiteljica ponovno ističe je tuženica vrijeđa i omalovažava, kako je to naprijed navedeno.

Dana 20.01.2020 godine, tužiteljica je tuženici s povrtnicom poslala naprijed navedenu izjavu, ali se pismeno vratilo s naznakom da je tužena obaviještena, a da nije preuzela pošiljku već se pismeno vratilo iskaznom punomoćniku. Drugi put je tužiteljica 05.02.2020 godine ponovno tuženici s povrtnicom poslala naprijed navedenu izjavu, ali se pismeno vratilo s naznakom daje tužena obaviještena, a da nije preuzela pošiljku već se pismeno vratilo iskaznom punomoćniku.

Tužiteljica navodi da je u Članku 281. Zakona o obveznim odnosima određeno: "Kod besplatnog ugovora bitnom zabludom se smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.".

U konkretnom slučaju tužiteljica smatra daje nastupila zabluda u pobudi zaključenja ugovora o darovanju, jer je tužiteljica vjerovalo svojoj kćeri ovdje tuženici da će se pridržavati usmenog dogovora i tužiteljici prepustiti jednu etažu kuće. Kako se tuženica nije držala dogovora to tužiteljica smatra da je došlo do zablude u pobudi koja je bila odlučna da tužiteljica zaključi Ugovor o darovanju, te da postoji pravna osnova za poništenje Ugovora o darovanju nekretnine.

Tužena je dana 9. lipnja 2020. dala odgovor na tužbu u kojem navodi da osporava kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva iz razloga kako slijedi.

Tužena ističe da je tužiteljica stekla ½ idealnog dijela nekretnine u Hodošanskoj 12, Zagreb, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Nekretnina) nasljeđivanjem iza njezinog pok. supruga i oca tuženice ZR. S obzirom da pok. ZR nije ostavio oporuku, pozvani na nasljeđivanje kao nasljednici prvog nasljednog reda bili su njegova supruga – tužiteljica te njegova djeca – tuženica i sin CR.

U ostavinskom postupku tuženica i CR odrekli su se nasljedstva u korist svoje majke ovdje tužiteljice iz razloga što ih je majka uvjerila da bi bilo najbolje da Nekretninu prodaju, a da će lakše Nekretninu prodati ako ona glasi samo na jednog vlasnika – tužiteljicu, a da ona ionako predstavlja njihovu obiteljsku imovinu i da im i dalje pripada. Tuženica i njen brat CR su vjerovali svojoj majci ovdje tužiteljici i odrekli su se nasljedstva iza svog pok. oca. Na isti način tužiteljica je uvjerila i majku svog pok. supruga, pok. GR, vlasnicu druge polovice Nekretnine te joj je pok. GR u dobroj vjeri darovala ½ idealnog dijela Nekretnine.

Nekretnina je bila u iznimno lošem stanju i bezuspješno se prodavala godinama. U međuvremenu je iz Nekretnine iselio CR, dok je tuženica živjela s majkom sve do rujna 2015. kada ju je majka izbacila iz kuće na ulicu u trenutku kada joj je tuženica saopćila da je trudna i da čeka dijete sa svojim partnerom, sadašnjim suprugom. Nakon rođenja djeteta tuženica je tužiteljici oprostila što ju je istjerala iz kuće i obiteljski odnosi su se ponovno normalizirali.

Početkom 2018. godine tužiteljica je nazvala tuženicu i saopćila joj da je zbog neplaćanja obveza po ugovoru o kreditu Privredna banka Zagreb d.d. pokrenula ovršni postupak na Nekretnini te da će, ako ne nađu kakvo rješenje, njihova obiteljska kuća biti prodana u ovršnom postupku. Na isti način se tužiteljica obratila i CR. Upis zabilježbe ovrhe na Nekretnini Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvršio je pod posl. br. Z-3379/18.

Tuženica i njen brat CR našli su se s tužiteljicom i nakon razgovora su se dogovorili da će tužiteljica tuženici darovati Nekretninu, a da će tuženica isplatiti dug tužiteljice Privrednoj banci Zagreb d.d., CR isplatiti iznos od 225.000,00 kuna, kao i da će tužiteljica nastaviti živjeti s tuženicom, njenim suprugom i djecom u Nekretnini, a u slučaju prodaje Nekretnine da će tužiteljica preseliti zajedno s tuženicom u novi stambeni prostor odnosno da će tuženica osigurati tužiteljici drugi odgovarajući stambeni prostor. Tuženica je dana 9. veljače 2018. uplatila Privrednoj banci Zagreb d.d. iznos od 174.982,62 kuna, čime je izvršila konačnu otplatu kredita tužiteljice, a kako je to razvidno iz potvrde Privredne banke Zagreb d.d. te je potom isplatila CR iznos od 225.000,00 kuna. Da je postojao dogovor između tužiteljice i tuženice vidljivo je i iz navoda tužbe.

U trenutku dogovora s tužiteljicom i svojim bratom, tuženica je bila trudna s drugim djetetom, živjela je sa suprugom i djetetom u stanu od četrdesetak kvadrata te je sa suprugom razmatrala razne opcije rješavanja stambenog pitanja, najma odnosno kupnje većeg stana ili kuće. S obzirom da se Nekretnina bezuspješno prodavala desetak godina, tužiteljica i njezin suprug su odlučili da će izvršiti potrebna ulaganja te da će preseliti u Nekretninu.

Tuženica je preselila u Nekretninu odmah nakon što su tužiteljica i tuženica potpisale darovni ugovor. U trudnoći joj je bilo određeno mirovanje pa tuženica nije odlazila na posao, što joj je omogućilo da malo po malo preuređuje Nekretninu, kako bi se nakon rođenja djeteta mogli useliti i suprug i dijete. U uređenju Nekretnine je sudjelovao i suprug tuženice FR, a pomogao je i brat CR, kao i roditelji supruga tuženice J i UR, koji su za svo to vrijeme po potrebi „uskakali“ i čuvali dijete.

S obzirom da Nekretnina nije bila dovedena u stanje podobno za život cijele obitelji do rođenja drugog djeteta tuženice, kao i da se naknadno utvrdilo da su za njeno kompletno uređenje potrebna znatna ulaganja, tuženica je Nekretninu prodala.

6. Tuženica i suprug tuženice su pronašli kuću koja je površinom i cijenom odgovarala kako za njihove stambene potrebe, tako i za ispunjenje dogovora opisanog Ad.4 prema kojem je tuženica trebala tužiteljici osigurati odgovarajući stambeni prostor, i to kuću u kojoj i danas žive na adresi [adresa]. Nakon pronalaska kuće tuženica je povela tužiteljicu da je razgleda. Tužiteljici se kuća dopala i izabrala je sobu u prizemlju. Tuženica ju je više puta pitala je li sigurna da joj odgovara, na što je tužiteljica odgovorila potvrdno, a što po potrebi mogu potvrditi i bivši vlasnici navedene kuće koji su tome nazočili.

U trenutku kada se cijela obitelj trebala preseliti, tužiteljica je krenula negodovati i inzistirala je da se njoj dade druga soba u prizemlju koja je po svom položaju i veličini jedina soba u kući koja je bila pogodna za dnevni boravak. Tuženica je tužiteljici dala da izabere bilo koju drugu sobu u kući, a dnevni boravak bi koristila ionako zajedno sa svim ukućanima, no tužiteljica je to odbila i izjavila da ako neće dobiti sobu koja je namijenjena da bude dnevni boravak, da neće živjeti u toj kući.

S obzirom da je tužiteljica odbila živjeti u kući, otišla je kod sestre u Brčko, Bosna i Hercegovina te je tuženica za tužiteljicu tražila drugi odgovarajući stambeni prostor. Tuženica je tužiteljici iznajmila stan u [adresa] u koji je tužiteljica uselila 5. prosinca 2019., u kojem i danas živi, a koji je 10. veljače 2020. suprug tuženice kupio na kredit, budući da tuženica nije bila kreditno sposobna, jer je već bila prekomjerno zadužena uslijed činjenice da je otplatila kredit tužiteljice i isplatila bratu ugovoreni iznos novca. U privitku se dostavlja Kupoprodajni ugovor za predmetni stan iz kojeg je razvidno da će se kupoprodajna cijena prodavatelju izvršiti iz kredita Zagrebačke banke d.d.

Tuženica i njen suprug su stan u cijelosti uredili i opremili (oličila, opremila svim potrebnim uređajima i aparatima - novim frižiderom, bojlerom i sl., PVC stolarijom, kao i namještajem) te se u privitku dostavljaju slike iz pojedinih faza uređenja stana. Prije useljenja tužiteljice, tuženica je otišla dućan, napunila frižider i stan opremila sa svim potrepštinama poput sapuna, deterdženta, spužvi za pranje suđa, krpama, ručnicima, priborom za jelo i svime onime što je svakodnevno potrebno u kućanstvu, a suprug tuženice od prosinca 2019., tj. od useljenja tužiteljice u stan u [adresa] uredno plaća sve režije za navedeni stan.

Ugovor o darovanju je besplatni pravni posao, kao što to jasno proizlazi iz odredbe čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

U konkretnom slučaju, tužiteljica, tuženica i CR su sklopili sporazum prema kojem će tužiteljica „darovati“ tuženici Nekretninu, a tuženica će isplatiti dug tužiteljice prema Privrednoj banci Zagreb d.d., isplatiti CR za njegov udio u „obiteljskoj imovini“ te će osigurati stambeni prostor tužiteljici. Evidentno je da takav sporazum nije besplatni pravni posao, a time nema elemente darovnog ugovora te činjenica da isprava koju su stranke potpisali nosi naziv „darovni ugovor“ ne znači da se uistinu i radi o darovnom ugovoru. Tuženica u cijelosti ispunila obveze iz sporazuma između tužiteljice, tuženice i CR.

Iz svega gore navedenog proizlazi da je neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbe čl. 482. st. 2., slijedom čega tužbeni zahtjev nije osnovan.

Podredno, sve i da su stranke sklopile darovni ugovor, tužbeni zahtjev nije osnovan. Kao što je to već navedeno gore Ad.5 ovog odgovora na tužbu, tuženica je nakon što se tako dogovorila sa tužiteljicom i bratom CR, preselila u Nekretninu i započela je s njenim preuređivanjem. Nakon preseljenja u Nekretninu, tuženica je preuzela na sebe plaćanje svih režija za Nekretninu te se u privitku dostavljaju potvrde o plaćenim režijama. S obzirom da tuženica nije mislila da će joj više ikada trebati, dio potvrda o plaćenim režijskim troškovima je bacila. Tuženica je također legalizirala predmetnu nekretninu i platila troškove legalizacije.

Da je tuženica preselila u Nekretninu mogu potvrditi CR i FR, koji su pomagali tuženici prilikom uređenja Nekretnine, kao i susjeda ER koja je znala posjećivati tuženicu otkako je preselila u Nekretninu.

Tužiteljica je iz Nekretnine iselila krajem rujna 2019. godine, a tuženica je posjed Nekretnina predala novoj vlasnici LR **.**.2019., a kako je to razvidno iz Primopredajnog zapisnika od 2. listopada 2019.. Postavlja se pitanje kako bi tuženica mogla predati posjed novoj vlasnici, ako joj posjed nije predan.

Tužena navodi da nije točno da bi ona vrijeđala ili na bilo koji način omalovažavala tužiteljicu. Tuženica se prema svojoj majci uvijek odnosila s poštovanjem, dok bi se tužiteljica svaki puta kada joj nešto ne bi bilo po volji otresala bi se na tuženicu, vrijeđala je i prijetila izbacivanjem iz kuće, što je u konačnici i napravila kada joj je tuženica saopćila da sa sadašnjim suprugom čeka dijete. U privitku tuženica dostavlja ispis SMS poruka koje joj je uputila tužiteljica, a iz kojih je razvidno na koji način se tužiteljica obraćala tuženici.

Također tužena navodi da nije točno da ona materijalno ne brine o tužiteljici. Tužiteljica živi u stanu koji je u vlasništvu supruga tuženice i sve režije za navedeni stan plaća suprug tuženice. Osim toga, tuženica je cijelo vrijeme i prije preseljenja u Nekretninu uredno posjećivala tužiteljicu i skrbila o njoj. Često je znala doći i počistiti kuću, oprati joj rublje i slično.

Tuženica ističe da je tužiteljicu uvijek vozila gdje god je bilo potrebno, kod liječnika, kadgod bi trebala nešto negdje obaviti, a da je morala koristiti javni prijevoz, kod rodbine u Bosnu i Hercegovinu i sl. Tako je npr. prije vjenčanja CR tuženica došla po tužiteljicu u Brčko, da bi je odvela na vjenčanje u Pulu pa ju je opet dan nakon vjenčanja vozila za Zagreb i idućeg jutra u Brčko.

Nadalje, tuženica je kupovala tužiteljici kućne potrepštine, namirnice, bonove za telefon, hranu, a davala bi joj i novce kada bi tužiteljici bili potrebni. Kad god je tuženica išla na plac za svoje domaćinstvo, kupila bi hranu i za tužiteljicu. Toliko je bilo uobičajeno da tuženica vodi računa o domaćinstvu tužiteljice, da tužiteljica više i nije tražila tuženicu da joj donese kakvih namirnica, budući da je tuženica to uvijek sama činila. Tuženica je također snosila sve troškove tužiteljičinog kućnog ljubimca – mačke za koju bi kupovala pijesak, hranu te plaćala troškove veterinara, kao i druge troškove koje bi imala, a ne bi ih mogla sama podmiriti, poput računa Islamske zajednice za bajram.

Iz svega gore navedenog vidljivo je da nisu točni navodi tužiteljice da ju je smjestila u jednosobni stan u kojem nije bilo ničega osim njenog kreveta, da u stanu nema hladnjaka i ormara, kao i da joj je tuženica onemogućila da useli u njezinu kuću sukladno dogovoru stranaka. Da je tužiteljica uistinu spavala kod kakvih prijatelja pa valjda bi se neki od njih našao da tome i posvjedoči. Upravo suprotno, tuženica je svojoj majci osigurala stan u kojem živi i koji će suprug tuženice otplaćivati narednih 20 godina.

Slijedom svega navedenoga, tuženica smatra da niti jedan od postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice nije osnovan te predlaže da iste sud odbije u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženici.

Sud je u provedenom dokaznom postupku saslušao svjedoke TR, DR, UR, ĆR, HR, VR tužiteljicu i tuženu kao stranke u svrhu dokazivanja.

Svjedokinja TR je u svom iskazu navela da je susjeda od tužiteljice i živi u [adresa]. Tužiteljica je živjela na broju 12. To je [adresa]. Koliko se sjeća u početku je to bila kuća prizemnica, a poslije je dozidan kat. Svjedokinja navodi da iako su bile prve susjede nisu se posjećivale, odnosno ona nije išla kod tužiteljice na kavu, nego suo se samo pozdravljale. Navodi da ona ništa ne zna o imovinskim odnosima između tužiteljice i njene kćerke. Ne zna da li je tužiteljica pravila kakve darovne ili druge ugovore s nekim, to joj nije poznato s obzirom da nije zalazila u kuću tužiteljice. To je bio onako odnos samo pozdravljanja, a nikako posjećivanja. Također ne može ništa iskazati o tuženoj ORT jer ona je mlađa osoba pa se nije s njom ni družila. Kada je točno OR otišla iz susjedstva svjedokinja se ne sjeća, ne sjeća se koje godine. Kada su došli novi vlasnici kuće oni su rekli da su kupili kuću i to je to. Ti su ljudi rekli: "Mi smo vaši novi susjedi", a ona misli da je to bilo prije nekih 4-5 godina, nije sigurna. Ne zna od kog su ti ljudi kupili kuću u kojoj je živjela OR.

Svjedokinja DR je iskazala kako je prva susjeda tužiteljice OR i to je u početku bila kuća prizemnica u kojoj je OR živjela sa suprugom, sinom i kćeri no međutim poslije je kuća dignuta na kat. Iskazuje da se slabo pozdravljala sa OR iako su bile prve susjede jer ona bi uvijek bježala sa dvorišta, ne zna zašto, dok je normalno komunicirala sa njenim sinom i kćerkom. Ništa ne zna o nikakvim ugovorima, niti o darovanju niti drugim ugovorima jer uopće nije bila u kontaktu s OR. Prije 3 ili 4 godine došli su ljudi koji su rekli da su kupili tu kuću. Međutim nisu rekli od koga su kupili, samo su rekli da su kupili i da su novi susjedi, a nikad nijem ispitivala od koga su kupili i ostalo. Može reći da uopće skoro nije kontaktirala sa OR iako su bile prve susjede. Ima osjećaj da OR nije željela ni s kim pričati, kad ju je vidjela ona je jednostavno pobjegla dok se ona pozdravljala sa njezinim sinom i kćerkom. Oni su ju uvijek pozdravljali i pitali kako je.

Svjedokinja UR je iskazala da je svekrva od tužene JRT i pozna i tužiteljicu OR, vidjela ju je dva puta. Ne zna ništa o darovnom ugovoru detaljno, o tom stanu koji je darovan u [adresa] i pod kojim uvjetima, odnosno nije vidjela tu kuću u [adresa]. Zna da je poslije njen sin kupio OR odnosno tužiteljici stan u [adresa] i misli da se radi o jednosobnom stanu, ne zna koliko m2. Do kupnje tog stana je došlo jer je sve išlo u krivo od strane OR jer se nije držala dogovora. Ona je trebala živjeti zajedno sa njenim sinom i snahom, no međutim OR je zahtijevala cijelu donju etažu te kuće koju su kupili u [adresa] i nisu se mogli dogovoriti pa je njen sin digao kredit i kupio stan tužiteljici OR. Poznato joj je da je njen sin išao krečiti stan, uređivati, napuniti frižider, slagao je njezine krevete, ormare i sve. Ističe da je jako žalosna što je došlo do ovoga i to ju jako boli.

O darovnom ugovoru iskazuje da ne zna ništa i ne zna da li je išta njena snaha JRT plaćala, bilo kakve dugove, o tome ne može reći ništa. Ne zna o čemu je sad problem s obzirom da je njen sin kupio OR stan na kredit, ona bi to voljela znati.

Svjedok FR je iskazao da je suprug od tužene ORT a zet tužiteljice, tužiteljica mu je punica. Iskazuje da je sklopio brak sa tuženom 2016. godine. U početku su živjeli u [adresa] a Jasminina mama, tužiteljica, je živjela u [adresa], tamo je imala kuću. Oni nisu znali da tužiteljica ima dug prema PBZ međutim jednog dana je došlo rješenje o deložaciji. Kako bi spasili Jasmininu kuću svjedok iskazuje da je dao svoj ušteđevinu i platio iznos duga koji je dugovala OR a to je bilo oko 200.000,00 kn tako da je kuća spašena. On i supruga su mislili da kuća ima nešto više kvadrata od našeg stana, a kako su dobivali još jedno dijete mislili su tu živjeti zajedno sa OR. Jedno vrijeme u trudnoći JRT je tamo živjela i koliko je mogla pokušala je to čistiti i obnavljati, međutim kad su malo dublje zagrebli po površini, vidjeli su da će trebati velika ulaganja. Tada su pomislili da možda mogu prodati taj stan i kuću i možda zamijeniti za nešto što ne bi trebalo toliko ulaganja pa su na kraju našli kuću u [adresa] na dvije etaže. Pitali su tužiteljicu da li joj se sviđa kuća u [adresa] i tužiteljica je rekla da joj se sviđa te je rekla da će izabrati jednu sobu u prizemlju koja njoj odgovara da živi tamo. Dok su oni uređivali kuću u [adresa] i rješavali sve te papire, OR je otišla u Bosnu na neko vrijeme i to na vrijeme od 2,3 tjedna. Međutim, kada se vratila ona je rekla da želi cijelu etažu kuće na što on i supruga nisu mogli pristati zbog funkcionalnosti jer ih je četvero. Kad su vidjeli da počinju problemi on je digao kredit i OR kupio stan u [adresa] u [adresa] od 35 m2 i velikim balkonom od 17 m2. Oni su uredili taj stan, on ga je okrečio, donijeli su cijeli namještaj od OR, a također i frižider koji je bio njihov. Tad su došla dva brata od OR i rekli da je to svemirski brod. Supruga i on su plaćali režije za taj stan i JRT je kupovala majci sve što je trebalo. Međutim, ne zna iz kojeg razloga, OR ih je tužila, njemu nije poznat razlog. Mora napomenuti da su sa Jasmininim bratom CR sklopili sporazum o isplati i oni su sa CR u dobrim odnosima i tu nema nikakvih problema. Poslije određenog vremena tužiteljici taj stan više nije odgovarao, a kad ih je OR tužila oni su prestali plaćati režije.

Svjedok CR je saslušan kao svjedok iskazao da mora reći da je ovo za njega emotivno jer je to ipak odnos između njegove majke i sestre. Nadalje svjedok ističe da mora reći kako je njegova majka vršila teror nad njegovom sestrom, a to mu je teško reći i uvijek je moralo biti kako majka kaže i nikako drugačije. Iskazuje da majkom već 5 godina ne kontaktira jer je ona na neki način isključiva. Ističe da je puno vremena utrošio da s majkom postigne neki odnos, a njegova sestra milijun puta više. Znala je s njom razgovarati 3-4 sata, međutim, poslije bi se sve vratilo na staro, majka nije bila zadovoljna, jer ako se ne učini kako ona kaže, to nije bilo dobro. Iza smrti njihovog oca sestra i ja su se odrekli svog nasljednog dijela u korist majke i to za ovu kuću u [adresa]. To je starija kuća. Međutim, majka je jednom podigla kredit koji nije mogla vratiti. Podigla ga je za uređenje kuće, ali je otišao u druge svrhe i došla je ovrha. Kako bi izbjegli da se naša obiteljska kuća proda njegov šogor je uplatio troškove vjerovnicima, nekih 20.000,00 – 30.000,00 Eura da se izbjegne prodaja. U to vrijeme sestra je bila trudna pa je živjela u toj kući s majkom neko vrijeme, ali vidjelo se da je kuća stara i da je ta kuća rupa bez dna. Svi zajedno su odlučili da će kupiti neku drugu nekretninu koja će biti novija i da će svi skupa u njoj živjeti. No, u toj novoj kući htjela je drugu sobu za sebe, htjela je sama koristiti dnevni boravak i neke je uvjete postavljala koji nisu bili mogući, te su uvidjeli uskoro da to neće biti lijep suživot kako su mislili, pa je njegov šogor digao kredit i kupio stan majci na Rudešu od 30 i nešto m2. Stan je bio opremljen, sve je bilo unutra, šporet, frižider i sve što je trebalo, a sestra se brinula da majka ima hranu, lijekove i sve što joj treba. Do suda režije za taj stan je plaćala sestra, a kad je krenuo sud vjerojatno mama.

Iskazuje da je njegova sestra prošla drame s majkom jer kad je trebala njenu podršku kad je bila trudna, majka je govorila da zašto je trudna. Nadalje iskazuje da njihova majka pije lijekove - antidepresive i još neke.

Navodi da kad su baka i tata umrli njihova majka je preuzela sve njihove osobine i vršila nad njim i sestrom teror.

Svjedokinja ČR je iskazala da je bila susjeda tužiteljice i tužene. Živjele su u [adresa], a ona je živjela pet kuća dalje od njihove. Poznaje ih kao dobre susjede. Sjećam se da je došlo do problema sa nekakvih dugovima na toj staroj kući i koliko zna da je JRT dala novce da se spasi ta kuća od prodaje. Navodi da je ona još kao djevojčica znala gđu OR i ona je bila sasvim drugačija osoba. Prije 9 godina kad ju je došla masirati to je bila sasvim drugačija osoba, bila je nekako mračna, depresivna, na zidu su visjeli čudni crteži i natpisi. Pitala ju je da li je bolesna, a ona je rekla da nije bolesna da se samo tako osjeća, da ima psihičkih dvojbi, ali misli da je ona vještačena da bi našli barem 10 psihičkih dijagnoza. ali fizički nije bila tako loše, pošto ju je masirala. Zna da se ta kuća poslije prodala, ali nije dalje odlazila u tu njihovu novu kuću tako da ne zna detalje oko toga. Koliko ona zna dok je JRT tamo živjela ona se brinula o svemu, svaki dan je išla u dućan jer su se sretale na cesti i kuhala, pretpostavlja da je i čistila a majku nije viđala da bi izlazila iz kuće, uopće kao da nije izlazila jer bi morala proći kraj nje. Svjedokinja iskazuje da o darovnom ugovoru ne zna ništa. Zna da je bio, ali detalje ne zna.

Na ročištu dana 24. travnja 2025. sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužiteljicu. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je majka tužene, a osim tužene ima još jedno dijete - sina HR. Navodi da je živjela u kući u [adresa], a prije je ta kuća glasila na njenog supruga i svekrvu koju je ona dohranila. Poslije smrti supruga njena djeca su se odrekla svog zakonskog dijela u njenu korist pa je ona bila jedina vlasnica. Navodi da je ona sačinila Ugovor o darovanju sa svojom kćerkom i to je bila isključivo njena ideja jer je našoj kući u [adresa] prijetila ovrha s obzirom da je podigla kod PBZ kredit i to za uređenje kuće, no kako je vrijeme išlo ona više nije mogla vraćati taj kredit i kako ne bi izgubili kuću s obzirom na ovršni postupak njen zet, suprug njene kćerke FR je isplatio oko 21.000,00 Eura tako da je kuća spašena. Kuća je bila pod hipotekom tako da je ona bila sretna da su spasili kuću. Ističe da je ona inicirala taj darovni ugovor i nitko ju na to nije nagovarao. Radila je taj darovni ugovor sa kćerkom da spasi tu svoju kuću.

Navodi da njena kćerka nije živjela u toj kući poslije kad je ostala trudna i nije ulagala ništa u tu kuću i ona je razgovarala da će kupiti sebi stan ili kuću te se tako dogodilo da su oni našli tu kuću u [adresa] i njoj se na prvi pogled to svidjelo i bilo je veliko dvorište zbog djece, a ona je jako vezana uz svoje unuke i željela je biti uz njih, međutim kad su došli u tu kuću ona je htjela jednu sobicu u prizemlju i jednu sobicu na katu. Soba u prizemlju je bila jedna veća i jedna manja, a ona je htjela te sobe, a kćerka i zet su bili protiv i oni su njoj davali tu malu sobicu u prizemlju. a u koju ne stane niti njen krevet. Tad je ona otišla u Bosnu kod svoje braće u Brčko i poslije je došla njena kćerka po mene i zajedno sa njenom braćom ju dovela u [adresa] u stan. Rekli su joj da je to stan od prijateljice, a poslije je saznala da je to stan od zeta PR, koji je naknadno kupio taj stan. Kad je uselila u stanu je bio stari namještaj, sve staro, frižider pokvaren, bio je njen krevet, njihov stari stol, pokvarena napa, kuhinja sva devastirana i izrezana, u kupaonici staro ogledalo. Tužiteljica navodi da je ona poslije kupila jedan novi frižider.

Tužiteljica nadalje navodi da ju njena kćerka nije obilazila kad je bila u [adresa], nikad ništa, da joj nije kupovala namirnice i donosila hranu. Ističe da tužiteljica nije uopće htjela razgovarati s njom, a nije joj htjela niti dati njenu mačku. Ističe da stan ima 37 m2, a od tih 7 m2 je lođa.

Kada se tužiteljici predočava iskaz svjedoka HR njenog sina ista iskazuje da to nije točno kada govori da je ona kao majka vršila teror nad tuženom, te kad navodi da je sestra pokušavala milijun puta i više da s majkom postigne nekakav odnos, odnosno znala je razgovarati 3-4 sata a poslije bi se sve vratilo na staro.

Tužiteljica nadalje navodi da kad je digla kredit radila je, a poslije više nije radila i onda je došla ta ovrha i da je od tog novca što je digla kredit proširila odnosno napravila jednu zgradu, odnosno dvorišnu zgradu i terasu i plin je dovezla na kuću, vodoinstalacije na kat i potkrovlje.

Tužena ORT saslušana je u svojstvu stranke na istom ročištu te iskazala da je odrasla sa bratom, mamom, tatom i bratom u njihovoj obiteljskoj kući u [adresa] i da su svi skupa živjeli, a onda je tata umro a i baka ubrzo i imali su ostavinsku raspravu i na mamim prijedlog brat i ona su se odrekli svog nasljednog dijela koji im je pripadao iza oca.

Tužena nadalje navodi da je željela uvijek imati dobar odnos s mamom i uvijek su dugo razgovarale i bile su skupa sve dok ju majka nije istjerala kad joj rekla da je trudna, a to je bilo 2016. godine. Međutim, ubrzo je došlo rješenje o deložaciji jer je majka podigla jedan kredit a brat i ona su se tome suprotstavljali, međutim mama ga je podigla i kako ga nije mogla otplaćivati došlo je rješenje o deložaciji.

Tužena navodi da ju je uhvatio veliki strah da će brat CR i ona izgubiti obiteljsku kuću pa su se sastali CR, njen suprug i ona, a bila je i mama nazočna. Tužena iskazuje da je njen suprug KR imao ušteđevine i rekao je da će on riješiti taj kredit odnosno otplatiti u cijelosti. KR je dao svoju ušteđevinu kako ne bi izgubili svoju obiteljsku kuću KR, CR, mama i ona. Tužena ističe kako je željela da svi oni žive u toj kući - njen suprug, njihovo dijete, KR i ona i mama. Kuća je bila stara i nedovršena, bio je visoki roh – bau, bilo je puno vlage i plijesni a to je bio najveći problem. Zbog toga je mislila da je bolje da kupe neku drugu kuću pa da žive u miru. Tako je slučajno kad sam išla kroz [adresa] vidjela kuću da se prodaje u DonjemStupniku. Kuća joj se jako svidjela a dovela je i mamu da je vidi i njoj se kuća svidjela.

Međutim, na kući su trebali obaviti radove pa je mama završila u Bosni kod braće nekoliko mjeseci. Dogovorili su se da će mama dobiti svoju sobu u prizemlju jer je bolesna pa da se ne penje kroz stepenice. Međutim, kada je mama to vidjela rekla je da želi još jednu sobu u prizemlju, ali kako je to bio veliki otvoren prostor koji sačinjava kuhinju i dnevnu sobu, tužena iskazuje da joj je rekla kako joj je mogu dati tu dnevnu sobu koju će svi zajedno koristiti. To se njoj nije svidjelo.

Nadalje tužena navodi da su nakon toga dogovorili da mami moraju riješiti na drugi način stambeno pitanje odnosno neki stan pa je u početku KR ugovorio sa svojom prijateljicom za stan u Aninoj da bude u najmu, a poslije je KR taj stan kupio na kredit. Nadalje tužena iskazuje da kada je majka došla iz Bosne sa svoja dva brata, pitala svog ujaka F da li je stan dobar i da li mu se sviđa, a isti je rekao da je i da je stan u redu. Iskazuje da su taj stan u Aninoj namjestili sa novim i starim stvarima. Kupili su novu vešmašinu, frižider, bila su dva nova madraca, a neke stvari je stavila koje su bile iz [adresa]. Ističe da je ona brinula o majci, za taj stan su ona ili KR plaćali režije, majka uopće nije morala plaćati.

Nadalje ističe da je majku obilazila jednom tjedno ili dvaput majku, ovisno kako je vrijeme dozvoljavalo zbog djece. Davala je majci hranu, a i novaca da si sama kupi i da joj ništa ne fali. Iskazuje da zaista ne zna od kud ova tužba, zašto je to njena majka učinila jer se ona zaista oko nje trudila. Možda ona nije željela da ju izgubi, odnosno imala ju je uvijek cijelu za razgovor, a sad je ona postala majka dvoje djece i imala svoju obitelj. Možda joj se to nije svidjelo. Također je imala loš odnos sa CR, ne zna zašto je imala tako loš odnos.

Ističe da ne zna uopće kome se njen brat može zamjeriti jer bez obzira što se radi o njenom bratu, ona bolju osobu od CR u životu nisam upoznala.

Od kada se vodi ova tužba ona je jednostavno prestala ići kod majke i plaćati režije. Ne zna kako da opiše dan kad je dobila tu tužbu, zaista ne zna zašto ju je mama podigla, toliko je vremena njoj posvetila, provele su sate i sata u razgovoru, mjesece i godine i to joj zaista nije jasno.

Taj stan u [adresa] to je majčin stan i do tužbe joj je ona plaćala i režije, ali nakon što je podigla tužbu više ne plaća.

Tužiteljica je postavila prvi tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju od 23.3.2018. godine ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša a kojim je tužiteljica darovala tuženoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Ništetnost Ugovora uređuje čl. 322 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO).

Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim dopisima i moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Nevaljali su oni ugovori koji imaju određeni pravni nedostatak. To zato što pri njihovu sklapanju nisu ispunjene pretpostavke valjanosti koje se odnose na pravni i poslovnu sposobnost subjekta (čl. 274-278 ZOO-a), valjano očitovanje volje (čl. 247, 249 i 250 ZOO-a), moguću, dopuštenu, određenu ili odredivu činidbu odnosno pobudu za sklapanje Ugovora (čl.269-273 ZOO-a) i ponekad na određen oblik, formu ugovora (čl. 290 ZOO-a).

Ovaj sud smatra da se kod Ugovora o darovanju nekretnina nisu ispunile pretpostavke za ništetnost iz čl. 322 ZOO-a. Sud nije uočio niti jedan pravni nedostatak. Stranke ugovora imale su pravnu i poslovnu sposobnost subjekata, zatim vidljivo je valjano očitovanje volje. Također određena činidba a također oblik i forma Ugovora odgovaraju odredbama zakona.

Nadalje, tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila da se poništi Ugovor o darovanju od 23.3.2018. kolji je sklopila sa tuženom, a kojim Ugovorom je tužiteljica darovala tuženoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

Pobojnost uzrokuju slijedeće mane volje: prijetnja – čl. 279 st. 1 i 2 ZOO-a, bitna zabluda – čl. 280 i 283 ZOO-a i prijevara – čl. 284 ZOO-a.

U svom iskazu tužiteljica je na ročištu 24. travnja 2025. godine iskazala:

Ja sam sačinila Ugovor o darovanju sa mojom kćerkom i to je bila isključivo moja ideja jer je našoj kući u [adresa] prijetila ovrha s obzirom da sam podigla kod PBZ- a kredit i to za uređenje kuće, no kako je vrijeme išlo ja više nisam mogla vraćati taj kredit i kako ne bi izgubili kuću s obzirom na ovršni postupak moj zet, suprug moje kćerke FR je isplatio oko 21.000,00 Eura tako da je kuća spašena. Kuća je bila pod hipotekom tako da sam ja bila sretna da smo spasili kuću. Ja sam inicirala taj Darovni ugovor i nitko me na to nije nagovarao. A ja sam pravila Darovni ugovor sa kćerkom da spasim tu svoju kuću.

Dakle, iz iskaza same tužiteljice razvidno je da je ona inicirala sklapanje Darovnog ugovora, da nije bilo nikakvih prijetnji da ona sklopi taj Ugovor jer je upravo tim Ugovorom ona spašavala svoju kuću, nije bilo nikakve prijevare te je cijela inicijativa potekla od tužiteljice zato što joj je bilo u interesu spašavanje kuće, a također nije bilo ni bitne zablude. Tužiteljica je znala kakav Ugovor sklapa. Sama tužiteljica navodi: "Kuća je bila pod hipotekom tako da sam ja bila sretna da smo spasili kuću."

Novac za spašavanje kuće dao je suprug tužene te je kuća tužiteljice spašena.

Dakle, u konkretnom slučaju izjava volje stranaka kod sačinjavanja Darovnog ugovora je bila ozbiljna, nije bilo prijetnje, a također nije bilo niti zablude. Tužiteljica je točno znala za što daruje nekretnine svojoj kćerci, jer tužiteljica sama u svom iskazu kaže da je ona ta koja je inicirala Ugovor i da je to bila isključivo njena ideja jer je njihovoj kući u [adresa] prijetila ovrha.

Dakle, iz svega naprijed navedenog može se zaključiti da pri sklapanju Darovnog ugovora nije bilo mana volje, a sklopile su ga strane koje imaju poslovnu sposobnost.

U tužbi tužiteljica navodi da u je u konkretnom slučaju nastupila zabluda u pobudi zaključenja Ugovora o darovanju jer je vjerovala svojoj kćerci ovdje tuženoj da će se pridržavati usmenog dogovora i tužiteljici prepustiti jednu etažu kuće, te tužiteljica smatra da se tužena nije držala dogovora, te je tako došle do zablude u pobudi koja je bila odlučna da tužiteljica zaključi Ugovor o darovanju.

Ovi navodi iz tužbe u cijelosti su kontradiktorni iskazu same tužiteljice koji zapravo govori o pobudi zašto je došlo do sklapanja Darovnog ugovora navodeći da će sklapanje bilo isključivo njena ideja jer je njenoj kući u [adresa] prijetila ovrha s obzirom da nije mogla vraćati kredit PBZ-u te kako ne bi izgubila kuću s obzirom na ovršni postupak njen je zet suprug tužene KR isplatio 21.000,00 Era tako da je kuća spašena.

Tužiteljica je u svom iskazu izričito navela: "Kuća je bila pod hipotekom tako da sam ja bila sretna da smo spasili kuću.".

Dakle, iz naprijed navedenog može se zaključiti da je pobuda za sklapanje Darovnog ugovora bilo spašavanje obiteljske kuće tužiteljice.

Što se tiče navoda da je postojao usmeni dogovor da njoj kćerka prepusti jednu etažu kuće sud je naročito imao u ovud iskaz svjedoka ĐR sina tužiteljica, brata tužene koji je naveo: "Svi zajedno su odlučili da će kupiti neku drugu nekretninu koja će biti novija i da će svi skupa u njoj živjeti, no u toj novoj kući tužiteljica je htjela drugu sobu za sebe, htjela je sama koristiti dnevni boravak i neke uvjete postavljala koji nisu bili mogući, te su uvidjeli uskoro da to neće biti lijep suživot kako su mislili pa je svjedokov šogor digao kredit i kupio stan tužiteljici na Rudešu od 30 i nešto kvadrata. stan je bio opremljen, sve je bilo unutra, šporet i frižider, sve što je trebalo, a sestra – tužena se brinula da majka ima hranu i lijekove i sve što joj treba te je do suda režije za stan plaćala sestra – tužena, a kad je krenuo sud vjerojatno mama odnosno tužiteljica.

Iz naprijed navedenog iskaza HR razvidno je da je upravo tužiteljica postavljala tuženoj uvjete u kući koju su kupili, a koji uvjeti nisu bili mogući, te kad su uvidjeli da suživot neće biti lijep kupili su stan da tužiteljica živi sama u njemu i to stan od 30 i nešto m2.

Sud smatra iskaz CR odlučujućim u ovom predmetu jer je isti sin tužiteljice, a brat tužene i dobro je upoznat sa okolnostima njihovog odnosa i života te Darovnog ugovora.

Svjedok CR u svom iskazu je naveo: "Moram reći da je moja majka vršila teror nad mojom sestrom, a to mi je teško reći i uvijek je moralo biti kako moja majka kaže, nikako drugačije. Ja sa majkom već pet godina ne kontaktiram jer je ona na neki način isključiva. Puno sam vremena utrošio da s majkom postignem neki odnos, a moja sestra milijun puta više. Znala je s njom razgovarati 3-4 sata, međutim poslije bi se vratilo na staro, majka nije bila zadovoljna …".

Dakle, iz iskaza svjedok HR može se zaključiti kakav je bio odnos između tužiteljice i tužene, odnosno svjedok je sasvim određeno iskazao da je majka vršila teror nad njegovom sestrom – tuženom.

Svjedok je na poseban upit da li su on i sestra trebali iza smrti oca imati svoje udjele u kući u [adresa] iskazao da jesu, da su on i sestra trebali dobiti dio u kući, međutim majka je trebala dići kredit i trebala je biti 1/1 vlasnik pa su joj ustupili svoj nasljednički dio.

Također na upit svjedoku da li je on dobio svoj dio od prodaje kuće isti iskazuje da je dobio jedan dio ali ne u cijelosti i to zato što se morao kupiti stan za majku – tužiteljicu, a gdje sada tužiteljica živi.

Također svjedok CR je iskazao da je njegova sestra – tužena prošla drame s majkom jer kad je trebala njenu podršku kad je bila trudna, majka je govorila da zašto je trudna. Ističe da njihova majka – tužiteljica pije lijekove antidepresive i još neke. Također navodi da kad su baka i tata umrli, njihova majka – tužiteljica je preuzela sve njihove osobine i vršila nad njima teror.

O odnosu tužiteljice i tužene i ponašanju tužene spram tužiteljice iskazivali su i svjedoci UR i FR.

Svjedokinja UR navodi da je njen sin kupio tužiteljici stan u [adresa] te se radi o jednosobnom stanu, a do kupnje tog stana došlo je jer je sve išlo u krivo od strane OR – tužiteljice jer se nije držala dogovora. Trebala je živjeti zajedno sa svjedokinjinim sinom i tuženom, no tužiteljica je zahtijevala cijelu donju etažu kuće koju su kupili u [adresa] pa je svjedokinjin sin kupio kredit i kupio tužiteljici stan na kredit. Svjedokinji je poznato da je njen sin išao krečiti stan, uređivati, napuniti frižider te slagao njezine krevete, ormare i sve. Također svjedokinja UR istakla je da joj je poznato da se vodio ovršni postupak na kući u [adresa], te je došlo do toga da je kuća ovršena, a onda je svjedokinjin sin dao svu svoju ušteđevinu da spasi tu kuću.

Svjedok FR u svom iskazu navodi da je Darovni ugovor sačinjen nakon što je on podmirio od svoje ušteđevine dug banci, a nakon toga su tužiteljica i tužena sklopile Ugovor o darovanju.

Na upit svjedoku da li je prenio vlasništvo na tužiteljicu kad je kupio stan u [adresa], isti je iskazao da je taj stan pod kreditom jer ga je kupio kredit te da je na stanu kao vlasnik upisan on, te na daljnji upit svjedoku da li je to jedina prepreka da prenese vlasništvo na tužiteljicu, svjedok iskazuje da nije, da tužiteljica ne zna s novcem, da kad ima novaca troši, a kad nema digne kredit i u stanju je "proćerdati" stan.

Tužiteljica je postavila alternativni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je opozvan Ugovor o darovanju od 23. ožujka 2018. zaključen između nje i tužene, a kojim je Ugovorom tužiteljica darovala tuženoj k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa], a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

U tom smislu tužiteljica u tužbi navodi da njena mirovina iznosi 2.300,00 kn, a koji iznos nije dovoljan da pokrije niti najnužnije izdatke, te se obratila Centru za socijalnu skrb koji joj je odobrio jednokratnu pomoć u iznosu od 900,00 kn.

Nadalje, tužiteljica ističe da je sukladno Obiteljskom zakonu tužena dužna uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad i nema dovoljno sredstava za život, a ne može ih ostvariti iz svoje imovine, pogotovo u slučaju kad je tu imovinu darovala tuženoj.

Tužiteljica ističe da ju tužena omalovažava i vrijeđa, da joj govori da je luda i druge ružne stvari.

Zbog svega naprijed navedenog tužiteljica traži otkaz Ugovora o darovanju.

Sud je prilikom odlučivanja o ovako postavljenom tužbenom zahtjevu naročito imao u vidu iskaz svjedoka HR, sina tužiteljica, a brata tužene, kojem su poznati svi detalji odnosa tužiteljice i tužene kako ponašanja, tako i da li tužena pomaže tužiteljici.

Svjedok CR sasvim je određeno rekao da je majka – tužiteljica u novoj kući htjela drugu sobu za sebe, htjela je sama koristiti dnevni boravak i postavljala uvjete koji nisu bili mogući te kad su uvidjeli da to neće biti lijep suživot, njegov šogor, suprug tužene podigao je kredit i kupio stan njihovoj majci na Rudešu od 30 i nešto kvadrata.

Svjedok je nadalje naveo: Stan je bio opremljen, sve je bilo unutra, šporet, frižider i sve što je trebalo, a sestra – tužena se brinula da majka ima hranu, lijekove i sve što joj treba. Do suda režije za taj stan je plaćala tužena.

Dakle, iz iskaza svjedoka HR, sina tužiteljice, a brata tužene sa sigurnošću se može zaključiti da se tužena brinula o svojoj majci da joj je omogućila da stanuje sama u stanu od 30 i nešto kvadrata, da je isti opremila te da se brinula da majka ima hranu, lijekove i sve što joj treba, te je majci tužena plaćala hranu, lijekove i režije do podnošenje ove tužbe.

Dakle, iskaz sina tužiteljice u cijelosti je kontradiktoran navodima tužiteljice iz tužbe da tužene o njoj ne vodi brigu. Naprotiv, svjedok CR navodi da njegova sestra – tužena vodila brigu o majci, omogućila joj da živi u kupljenom stanu sama, da ima hranu, lijekove te joj je do suda plaćala režije. A što se tiče odnosno između tužiteljice i tužene svjedok CR je sasvim određeno naveo: Moram reći da je moja majka vršila teror nad mojom sestrom a to mi je teško reći i uvijek je moralo biti kako moja majka kaže i nikako drugačije.

Također je naveo da je tužena s majkom znala razgovarati po 3-4 sata, međutim poslije bi se sve vratilo na staro, majka nije bila zadovoljna, jer ako se ne učini kako ona kaže, to nije bilo dobro.

Svjedok je dalje naveo da tužiteljica pije lijekove antidepresive i još neke te da je nakon smrti bake i tate tužiteljica preuzela sve njihove osobine i vršila nad njim i sestrom – tuženom teror.

Iz svega naprijed navedenog razvidno je da se tužena nije ogriješila prema majci niti u ponašanju, a niti u materijalnom smislu, a što je najbolje razvidno iz iskaza HR, sina tužiteljice i brata tužene koji je najbolje upoznat sa cjelokupnom situacijom.

Iz iskaza HR razvidno je da se zapravo jedino tužena brine o njihovoj majci, a iz iskaza ne proizlazi da bi se drugo dijete tužiteljice, svjedok CR brinuo o istoj.

Dakle, svu brigu o tužiteljici do podnošenja ove tužbe vodila je tužena.

Svjedokinja ČR u svom iskazu od 23. rujna 2024. navela je da je bila susjeda tužiteljice i tužene te je živjela pet kuća dalje od njihove. Navodi da se sjeća da je došlo do problema sa nekakvih dugovima na toj staroj kući te zna da je JRT dala novce da se spasi ta kuća od prodaje.

Svjedokinja navodi da je još kao djevojčica znala gđu OR – tužiteljicu i ona je bila sasvim drugačija osoba, a kad ju je prije 9 godina došla masirati to je bila drugačija osoba, bila je nekako mračna, depresivna, na zidu su visjeli čudni natpisi i crteži. Nadalje svjedokinja navodi da je pitala tužiteljicu da li je bolesna no ista je rekla da nije, da ima psihičkih dvojbi, ali svjedokinja smatra da je tužiteljica vještačena da bi našli barem 10 psihičkih dijagnoza, ali fizički nije bila tako loše pošto ju je svjedokinja masirala.

Uobzirujući naprijed navedeno ovaj sud smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev kojim se opoziva Ugovor o darovanju iz razloga što je u dokaznom postupku utvrđenom da tužena prema tužiteljici nije pokazala niti nemar, niti nebrigu, već naprotiv da se brinula o njoj u svakom pogledu.

Prema mišljenju ovog suda tužena nije nedostojna prema tužiteljici, naprotiv, proizlazi da se zapravo ona jedina i brine o njoj. Prvo na način da je suprug tužene spasio nekretninu tužiteljice od stvarne ovrhe dajući svoju ušteđevinu, a nakon toga suprug tužene je kupio i stan a koji jedino uživa tužiteljica.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 95.000,00 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 703 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 1.406,00 Eura.

Sud je tuženoj priznao sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8 toč. 1 Tarife u iznosu od 1406,00 Eura, te zastupanje na 7 ročišta i to ročište 29.11.2023., 14.2.2024., 25.4.2024., 27.6.2024., 23.9.2024., 16.4.2025. i 24.4.2025. (7 x 1.406,00 Eura) što sveukupno iznosi 11.248,00 Eura. Kada se iznosu od 11.248,00 Eura doda iznos PDV u visini od 25% a koji iznosi 2.812,00 Eura dobije se ukupno dosuđen iznos od 14.060,00 ura.

U Samoboru, 27. svibnja 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljica

2. tužena po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte