Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-553/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika: 1. ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Klari Jandroković, odvjetnici u Zagrebu, 2. RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužiteljice Dalena Mikuljana, zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Pazinu, te punomoćnice Orjane Makovac Zubalj, odvjetnice u Bujama, kao zamjenice punomoćnika prvo tuženika i punomoćnice drugo i treće tuženika, dana 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Ugovor o darovanju nekretnina, zaključen između darovatelja VĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] (prvo tuženik) i obdarenika DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (drugo tuženik), dana 19. travnja 2022. godine, ovjeren u potpisu prvo tuženika darovatelja VĆ i obdarenika DĆ, kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod brojem OV-2247/2022 i Ugovor o darovanju nekretnina, zaključen između darovatelja VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (prvo tuženik) i obdarenika ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (treće tuženik), ovjeren u potpisu prvo tuženika darovatelja AĆ i obdarenika ŽĆ, kod javnog bilježnika Anke Poropat pod brojem OV- 5762/2022, gube pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine tužitelja prema prvo tuženiku VĆ u iznosu od 93.660,49 eura/ 705.684,96 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 93.633,95 eura teče od 12. prosinca 2022. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena).
II Drugo tuženik BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i treće tuženik ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su dopustiti da tužitelj Republika Hrvatska svoju tražbinu prema prvo tuženiku VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 93.660,49 eura/ 705.684,96 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 93.633,95 eura teče od 12. prosinca 2022. godine, pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO- a (i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena) namiri iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnina i to drugo tuženik iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnine označene k. č. br. ZGR [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a treće tuženik iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak ovog postupka u iznosu od 5.642,08 eura (pet tisuća šesto četrdeset dva eura i osam centa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. 26. svibnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi koju je podnio dana 10. svibnja 2024. navodi da ima prema prvotuženiku dospjelo potraživanje na ime poreza i prireza na dohodak utvrđen u postupku nadzora za prethodnu godinu, a temeljem rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj: 513-07- 18-22-1 od 14. ožujka 2022. u iznosu od 93.633,95 eura/705.485,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. prosinca 2022. do isplate, koje rješenje je postalo izvršno 12. prosinca 2022. Zatim da prema istom tuženiku ima daljnje dospjelo potraživanje na ime troškova ovršnog postupka temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-415-02/2023-001/1034 ur.broj: 513-007-18/2023-01 od 04. travnja 2023. u iznosu od 26,54 eura/196,97 kuna koje rješenje je postalo izvršno 17. travnja 2023. Navodi da prvotuženik nije podmirio navedenu poreznu obvezu (dugovanje po rješenju Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022.) radi čega da mu je uručena opomena od 07. veljače 2023., a potom 04. travnja 2023. da je izdano rješenje o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2023- 001/1034 ur.broj: 513-007-18/2023-01, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke. Dugovanje nije namireno ni prisilno s obzirom da prvotuženik nije imao sredstava na računu. Nadalje navodi da je utvrđeno da prvotuženik uopće nema imovine iz koje bi mogao naplatiti potraživanje, ali da je bio vlasnik nekretnina koje je otuđio drugotuženiku i trećetuženiku s ciljem da izbjegne plaćanje porezne obveze. Navodi da je dana 19. travnja 2022. (u tijeku poreznog nadzora) prvotuženik svome ocu drugotuženiku darovao nekretninu oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom da je dana 29. prosinca 2022. (17 dana nakon što je porezno rješenje postalo izvršno) svojoj majci, trećetuženoj, darovao nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da su ta darovanja počinjena na štetu tužitelja, a s obzirom da se radi o besplatnom raspolaganju (tzv. kvazipaulijanskoj tužbi) da se sukladno članku 67. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima presumira da je prvotuženiku bilo poznato da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku
– tužitelju, a za pobijanje tih radnji se ne zahtjeva da je trećoj osobi (drugo i trećetuženiku) to bilo poznato ili moralo biti poznato. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci.
2.Prvotuženik u svom odgovoru na tužbu prije svega naglašava da je 06. svibnja 2024. podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-31/2023-8 od 28. travnja 2023. i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2684/23-2 od 14. veljače 2024. kojima je odlučivao o tužbenom zahtjevu prvotuženika za poništenjem rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj:
513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-471-02/22-01/175 ur.broj:
513-04-22-2 od 07. studenog 2022. Smatra da se radi o prethodnom pitanju iz članka 12. Zakona o parničnom postupku, da o istom ovisi odluka suda radi čega je predložio da sud prekine postupak do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nadalje navodi da se tužitelj uredno naplaćuje ustezanjem s njegovog računa putem Financijske agencije od mjeseca studenog 2023. Navodi da se radnja može pobijati samo za onu tražbinu vjerovnika koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika, te da tražbina tužitelja nije bila dospjela u trenutku raspolaganja prvotuženika s nekretninom oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom da je prvotuženik ugovor o darovanju s drugotuženikom sklopio 19. travnja 2022., a Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak je donijelo rješenje klasa:
UP/II-471-02/22-01/175 ur.broj: 513-04-22-2 dana 07. studenog 2022. što znači da je toga datuma predmetno potraživanje dospjelo. S obzirom na navedeno smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan u cijelosti jer prvotuženik kao dužnik nije mogao znati da svojim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju obzirom da u trenutku raspolaganja tražbina tužitelja nije dospjela, dok se ujedno prvotuženik pouzdao u drugostupanjsko tijelo da će u povodu žalbe odlučiti u njegovu korist. Radi navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. Drugotuženik u svom odgovoru na tužbu osporava da bi ugovor o darovanju kojeg je sklopio s prvotuženikom sklopio kako bi prvotuženik njegov sin izbjegao plaćanje porezne obveze prema tužitelju. Navodi da je na nekretnini koja je bila predmetom darovanja u trenutku darovanja bila upisana osobna služnost doživotnog prava plodouživanja za korist drugotuženika što strankama toga ugovora više nije bilo prihvatljivo pa su sklopili predmetni ugovor. Osim toga ističe da nije bio upoznat s bilo kakvim dugovanjem prvotuženika prema tužitelju. Radi navedenog predložio je da sud u odnosu na njega odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.
4. Trećetužena u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se pridružuje navodima prvo i drugotuženika te ističe da ona nije sklapala ugovor o darovanju s prvotuženikom, svojim sinom, kako bi on izbjegao plaćanje porezne obveze. S obzirom na navedeno predložila je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu naknade prouzročenih parničnih troškova.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: porezno rješenje (6-26), ugovore o darovanju (27-31), opomenu (32-33), rješenje o ovrsi Ministarstva financija (34-36), zk izvatke (37-40), službene bilješke ODO (41-45), podatke JRO za tuženike (46-48), službenu bilješku o uvidu u jedinstveni registar računa (49-56), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje FINA-e (81), preslike dostavnica (120-122), očevidnik o redoslijedu plaćanja i stanje računa porezne uprave (123-124), te je saslušao drugotuženika (135-136).
Sud nije saslušao prvotuženika jer na dan kada je bilo zakazano ročište na kojem je trebao biti saslušan prvotuženik kao stranka u svrhu dokaza isti nije došao, a njegova punomoćnica ga ispričava navodeći da ima zdravstvenih problema u vidu povišene tjelesne temperature i respiratornih problema, ali ne dostavlja nikakvu liječničku dokumentaciju o tome. Dokumentacija se dostavlja šest dana nakon ročišta i to ne od strane izabranog liječnika opće prakse već od privatne ordinacije Krajcar Medical d.o.o. iz Pule (140) koji mu dijagnosticira sinusitis acuta, ali u kojoj ne stoji da je to razlog zbog kojeg nije mogao prisustvovati ročištu i dati iskaz.
Što se tiče trećetužene ona je odustala od prijedloga da ju se sasluša kao stranku u svrhu dokaza.
6. U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
7. U ovom postupku nije sporno da je poreznim rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj: 513-07- 18-22-1 od 14. ožujka 2022. (6-26), poreznom obvezniku ovdje prvotuženiku utvrđen porezni dug od ukupno 705.485,00 kuna ili 93.633,95 eura, koje rješenje je postalo izvršno 12. prosinca 2022. Nije ni sporno da je Ministarstvo financija Porezna uprava Područni ured Pazin klasa: UP/I-415-02/2023-001/1034 ur.broj: 513-007-18/2023-01 od 04. travnja 2023. (34-36) donijelo rješenje o ovrsi protiv ovršenika ovdje prvotuženika radi naplate iznosa od 95.232,66 eura/717.530,52 kune (glavnica 93.633,95 eura, kamata 1.598,71 eura) kojim je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke, a kojim je određen i trošak ovrhe u iznosu od 26,54 eura, a po kojem rješenju je u periodu od 27. travnja 2023. do 03. lipnja 2024. naplaćen iznos od ukupno 655,35 eura (81). Nadalje nije sporno da je prvotuženik s drugotuženikom sklopio ugovor o darovanju dana 19. travnja 2022. (29-31) kojim je darovao nekretninu oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim da je prvotuženik s trećetuženom sklopio ugovor o darovanju dana 29. prosinca 2022. (27-28) kojim je darovao nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a što je provedeno i u zemljišnoj knjizi (37-40). Nije ni sporno da nakon navedenih darovanja prvotuženik nema vlastite imovine, a što je vidljivo iz službenih bilježaka Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu (41-45 i 49-56) i podataka porezne uprave, područnog ureda Pazin (123-124).
8. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su navedena darovanja učinjena na štetu vjerovnika (tužitelja) zbog kojih on ne može naplatiti svoju tražbinu.
9. Prvotuženik je prije svega predložio prekid ovog postupka do odluke Ustavnog sud Republike Hrvatske po njegovoj ustavnoj tužbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-31/2023-8 od 28. travnja 2023. i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2684/23-2 od 14. veljače 2024. kojima je odlučivao o njegovom tužbenom zahtjevu za poništenjem rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22- 01/23 ur.broj: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-471-02/22- 01/175 ur.broj: 513-04-22-2 od 07. studenog 2022. Smatra da se radi o prethodnom pitanju iz članka 12. Zakona o parničnom postupku.
Odredba čl. 12.st.1. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) propisuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka Ustavnog suda u povodu ustavne tužbe je ustavnopravno sredstvo zaštite Ustavom zajamčenih prava i sloboda, a ne odluka kojom se odlučuje o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa i stoga odluka Ustavnog suda ne može predstavljati prethodno pitanje.
Radi navedenog neosnovan je zahtjev prvotuženika za prekidom ovog posutpka.
10. Odredba članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u nastavku ZOO) propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stavak 2. propisuje da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
Kao što je naprijed navedeno tražbina iz poreznog rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj:
513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. postala je izvršna ili ovršna 12. prosinca 2022., a prvotuženik je raspolagao u korist drugotuženika darujući mu nekretninu oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k.o. Kaštelir 19. travnja 2022.
Međutim dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe. Kako je u ovom postupku tužba podnesena 10. svibnja 2024. nesonovan je prigovor prvotuženika da je tužba neosnovana jer je predmetno darovanje prema drugotuženiku učinjeno prije dospjelosti vjerovnikove tražbine.
11. Odredba čl. 67.st.1. ZOO-a propisuje da se naplatno potraživanje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznati ili moglo biti poznato. Stavak 2. propisuje da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Stavak 3. propisuje da kod besplatnih raspolaganja i s njim izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu dužniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
12. Prvotuženik je besplatno raspolagao u korist drugotuženika, svoga oca i u korist trećetužene svoje majke, te se smatra da je znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku, ovdje tužitelju, pri čemu nije od utjecaja da li je to njegovom ocu i majci (drugotuženiku i trećetuženoj) to bilo poznato.
Znači na prvotuženiku je teret dokaza da dokaže da mu to nije bilo poznato.
13. Porezno rješenje Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-471-02/22-01/23 ur.broj: 513-07-18-22-1 od 14. ožujka 2022. je uručeno odvjetniku prvotuženika KĆ dana 18. ožujka 2022. (120-122), a iz sadržaja tog rješenja (6-26) proizlazi da je porezna uprava izvršila porezni nadzor nad prvotuženikom u kojem postupku je aktivno sudjelovao prvotuženik – bio je pozvan na razgovor 22. prosinca 2021, podnio je prigovor na zapisnik, dao je očitovanja i sl. Znači prvotuženik je bio upoznat da se protiv njega provodi porezni nadzor kao i da je doneseno porezno rješenje kojim je utvrđeno predmetno dugovanje prema tužitelju nakon čega je 19. travnja 2022., a potom 29. prosinca 2022. sklopio sporne ugovore o darovanju čime sebe lišava imovine.
Da je tome tako proizlazi i iz iskaza drugotuženika (135-136) koji je izjavio da kuća koju mu je darovao sin, prvotuženik je njegovo nasljedstvo, od njegovog djeda i bake. Tu kuću da je prvo on darovao svome sinu ZĆ, te je ugovorio pravo plodouživanja u svoju korist. Nakon toga se je razbolio, imao problema sa srcem, čuo je za probleme svoga sina vezane uz dug prema tužiteljici, te je odlučio ponovo vratiti tu kuću te je napravljen novi ugovor o darovanju kojim mu je sin darovao tu kuću. Izjavio je da je u toj kući živio sa svojom pok. suprugom do 2020. nakon čega se je preselio u apartman koji se nalazi do te kuće, ali na drugoj katastarskoj čestici. Ta kuća da se adaptira, što da je započeo njegov sin nakon što mu je kuću darovao 2021.,ali da i dalje to čini nakon što mu ju je sin kroz darovanje vratio.
Iz ovakvog iskaza drugotuženika sud zaključuje da je darovanje između prvotuženika i drugotuženika učinjeno upravo da se nanese šteta tužitelju. Naime prvo je drugotuženik kuću darovao prvotuženiku 2021., zadržao pravo plodouživanja, koju kuću je drugotuženik počeo renovirati, da bi 2022. prvotuženik njemu vratio kroz darovanje istu tu kuću, ali je nastavio s renoviranjem. Nema smisla osim da se osujeti naplata dugovanja koje prvotuženik ima prema tužitelju. Isto je i s darovanjem drugotuženika prema trečetuženoj, koje je učinjeno još kasnije 29. prosinca 2022. S druge strane prvotuženik ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno.
14. Nadalje, neosnovani su navodi tuženika da se predmetno dugovanje uredno naplaćuje ustezanjem s računa prvotuženika putem FINE s obzirom da predmetno dugovanje iznosi preko 93.000,00 eura (bez kamata),a naplaćeno je svega 655,35 kroz dvije godine što znači da su navodi tuženika neosnovani.
15. S obzirom na sve navedeno sud smatra da su sporna darovanja učinjena upravo s namjerom da se onemogući naplata tražbine tužitelja iz kojeg razloga je valjalo odlučiti kao u izreci.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 93.660,49 eura te s obzirom da tužitelja zastupa Općinsko državno odvjetništvo kojemu prema odredbi čl. 163. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe, trošak sastava podneska od 29. kolovoza 2024, te trošak zastupanja na ročištima dana 28. siječnja 2025. i 10. travnja 2025. u iznosima od po 1.410,52 eura, ukupno 5.642,08 eura.
Sud nije odlučio da tuženici te troškove plate solidarno s obzirom da nije nigdje propisana solidarnost plaćanja.
17. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo 26. svibnja 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.
U Poreču-Parenzo dana 26. svibnja 2025.
S u d a c:
