REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-11356/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika TELMA d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika TŽ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. podst. 19. i st. 2. i čl. 229. st. 1. podst. 13. i st. 2. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13, 15/16, 14/19, 127/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora morskih ekosustava, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp-2296/2021, od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2025.,

r i j e š i o j e :

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora morskih ekosustava, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 3 Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 114. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti prirode, činjenično opisanih u izreci.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), ovaj sud je našao da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, zbog nejasnih razloga o odlučnim činjenicama, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj.

6. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenici su oslobođeni od optužbe da bi dana 7.6.2021. na kat. čest zemlje 426/1, 426/3 sve k.o.o. Zaton Doli, koje se nalaze unutar zaštićenog područja posebnog rezervata „Malostonski zaljevi Malo more“ zaštićeno Odlukom općinske skupštine Dubrovnik br. 01-4408/1-82 od 29.4.1983. odlagali otpadna vozila olupine i dijelove otpadnih vozila (opasni otpad) bez ikakve dokumentacije, tj. bez ishođenja, dopuštenja nadležnog tijela, čime da bi počinili prekršaj iz čl. 114. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti prirode.

7. Odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe u nedostatku dokaza, prvostupanjski sud obrazlaže time da u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedeni točno opisani dijelovi otpada koji su zatečeni na navedenom području, jer svaki otpad ima svoju oznaku, broj šasije i slično, te da se u spisu nalaze fotografije navedenog otpada, ali da sud nije utvrdio kome taj otpad na fotografijama pripada i da li taj otpad sadrži štetne tvari i na koji način taj otpad može doći do mora i u kojoj mjeri i količini bi mogao biti štetan da ugrozi ekosustav, zatim da je odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o zaštiti prirode propisano: „Posebni rezervati su područja kopna i/ili mora od osobitog značaja zbog jedinstvenih, rijetkih ili reprezentativnih prirodnih vrijednosti ili ugroženo stanište ili stanište ugrožene divlje vrste, a prvenstveno je namijenjen očuvanju tih vrijednosti“ i čl. 114. st. 2. istog Zakona propisano je: „U posebnom rezervatu nisu dopušteni zahvati i djelatnosti koje mogu narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom“, a da u navedenim odredbama Zakona o zaštiti prirode nisu decidirano i jasno navedeni opasni, odloženi predmeti koji bi bili štetni da ugroze ekosustav u moru.

8. Međutim, opravdano žalitelj u žalbi ukazuje da se okrivljenicima nije stavljao na teret prekršaj iz čl. 114. st. 1., nego postupanje suprotno članku 114. st. 2. Zakona o zaštiti prirode i postupanje suprotno članku 144. st. 1. istog Zakona, kažnjivo po čl. 229. st. 1. podst. 13. i st. 2. , kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi „ako provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz čl. 144. st. 1. ovoga Zakona (članak 144. st. 1.)“, a da se u obrazloženju pobijane presude kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe taj prekršaj uopće ne spominje, pa osnovano ukazuje da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Slijedom navedenog, ne ulazeći u osnovanost obrazloženja u odnosu na prekršaj iz čl. čl. 228. st. 1. podst. 19. i st. 2. Zakona o zaštiti prirode, trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će prvostupanjski sud otkloniti istaknutu povredu, utvrditi sve odlučne činjenice, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 26. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.