K-208/2022-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Sunčice Jaman, u kaznenom postupku protiv okrivljene ČČ, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 2. i 3. u svezi st.1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice oštećenice kao tužiteljice od 20. ožujka 2017., izmijenjene 8. studenoga 2019., nakon javno održane rasprave 5. prosinca 2024., 14. veljače 2025., 26. ožujka 2025., 21. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025., a zaključene 23. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika branitelja okrivljene, Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu, i opunomoćenika oštećenice kao tužiteljice RČ, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP/08)

OKRIVLJENA: ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1935., s prebivalištem na adresi [adresa], umirovljenica, sa mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 EUR mjesečno, neosuđivana

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 22.03.2013.god. u Korčuli, predala Općinskom sudu u Korčuli otvorenu vlastoručnu oporuku pok. JČ, datiranu kao Trpanj 12.09.2004.god., u kojoj oporuci pok. CČ imovinu u Trpnju ostavlja njoj i sestrama, a ne suprugu i djeci, iako da bi kao sestra znala da je pok. Marija Montana 1999.god. imala moždani udar i da se liječila od teške demencije i da je po nalazima i mišljenju liječnika tijekom 2004.g. bila dezorijentirana u vremenu i prostoru, te kao neškolovana osoba nije mogla sama sastaviti oporuku s pravnim formulacijama u korist prijavljene, koja da bi s ciljem pribavljanja materijalne koristi za sebe i sestru obmanula sada pok. CČ da stavi svoj potpis na oporuku od 12.09.2004.god.

II. pa da bi time počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave djelo označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 2. i 3. u svezi st.1. Kaznenog zakona.

III. Temeljem članka 149. stavak 3. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, nalaže se oštećenoj kao tužiteljici IČ naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 720,00 eura (sedamstodvadeseteura), od čega iznos od 420,00 eura predstavlja trošak sudsko-psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 300,00 eura sudski paušal, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

IV. Temeljem članka 149. stavak 3. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, nalaže se oštećenoj kao tužiteljici IČ naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja okrivljene, a o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Oštećenica kao tužiteljica je podigla pred Općinskim sudom u Dubrovniku optužnicu od 20. ožujka 2017., izmijenjenu 8. studenoga 2019., protiv okrivljene ČČ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, djelo označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 2. i 3. u svezi st.1. KZ/11.

1.1. Rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj IV Kr-81/2021 od 15. rujna 2021., prihvaćen je prijedlog okrivljene ČČ za prenošenje mjesne nadležnosti u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku broj K-82/2021, te je za postupanje u predmetu određen Općinski sud u Splitu.

2. Pozvana da se u smislu čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljena je na raspravi održanoj 12. veljače 2024., izjavila da se ne smatra krivom za terećeno kazneno djelo.

2.1. Rasprava održana 5. prosinca 2024. je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, dok su rasprave od 5. prosinca 2024., 14. veljače 2025., 26. ožujka 2025., 21. svibnja 2025. i 23. svibnja 2025., održane bez prisutnosti uredno pozvane okrivljene koja je već ranije iznijela obranu u nazočnosti svog branitelja te je bila upozorena da se rasprava može održati bez njezine prisutnosti, a sud njezinu nazočnost na navedenim raspravama nije smatrao nužnom tim više što je njezin branitelj bio suglasan da se iste održe u izočnosti njegove branjenice, sve sukladno članku 404. stavku 5. ZKP/08.

3. Sukladno čl. 417. a. st. 5. ZKP/08 okrivljena je iznijela svoju obranu na početku dokaznog postupka jer je tako zahtijevala.

4. U dokaznom postupku ispitan je u svojstvu svjedoka PČ, te je po stalnim sudskim vještacima dr. Željku Ključeviću i dr. Ireni Pintarić, provedeno vještačenje u odnosu na medicinsku dokumentaciju sada pokojne LČ.

4.2. U dokazne svrhe, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08, pregledan je i pročitan: liječnička dokumentacija za ČČ, rješenje o utvrđenju postojanja tjelesnog oštećenja od 16.6.2011. za okrivljenu (list 51-55 spisa), preslik spisa ODO Dubrovnik broj: K-DO-562/15 od 3.5.2023. (list 72-150 spisa), rješenje ODO Dubrovnik o odbačaju kaznene prijave od 16.1.2017. protiv ČČ zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 (list 154-156 spisa), punomoć od 23.10.2006. (list 196 spisa), medicinska dokumentacija za CČ (list 206-215, 218-219 spisa), potvrda HZMO od 23.9.2015. (list 216 spisa), potvrda (217 spisa), nalaz oftamologa za CČ (list 218 spisa), smrtovnica (list 220-221), rješenje o uručenju ostavštine u predmetu O-118/54 list (223-224 spisa), oporuka (list 227-228 spisa), punomoć (239 spisa), potvrda od 29.9.2015., s dostavljenim fotografijama (list 298-308 spisa).

4.3. Nadalje, na temelju članka 431. stavak 1. t. 7. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenice kao tužiteljice IČ s rasprave održane 28. ožujka 2024. (list 198 – 200), zapisnik o ispitivanju svjedoka UČ s rasprave održane 28. ožujka 2024. (list 201-204) te zapisnik o ispitivanju svjedokinje FČ s rasprave održane 16. svibnja 2024. (list 234-235 spisa).

5. Na raspravi je, uz prisutnost stranaka, pročitana pisana obrana okrivljene, nakon čega je okrivljena odgovarala samo na pitanja svoga branitelja (listovi 190-194 spisa).

5.1. U svojoj obrani okrivljena ČČ je u bitnome negirala počinjenje utuženog kaznenog djela, navodeći da je djetinjstvo provela sa svojim pok. sestrama Č i LČ na obiteljskom imanju koje je ujedno i navedeno u oporuci pok. sestre LČ.

5.2. U bitnome je izjavila da se obiteljsko imanje, koje se navodi u oporuci sestre LČ, uvijek spominjalo kao zajedničko, što je i bila izričita želja njihove pok. majke. S obzirom na tešku narav Marijinog pok. muža MČ, koji se često odnosio prema njoj tutorski, njezina sestra LČ je željela napisati predmetnu oporuku, što je i učinila 2004. godine pred njom i sada pok. sestrom Č. Nadalje, sastavljanje predmetne oporuke bila je volja i želja isključivo njezine pok. sestre LČ, a koja je željela ispoštovati želju i volju njihove pok. majke. Obzirom da joj se LČ obratila za pomoć prilikom sastavljanja oporuke, njih dvije su zajedno otišle kod javnog bilježnika koji im je dao pismeni naputak kako se sastavlja oporuka, u bitnome ponavljajući da je LČ vlastoručno napisala predmetnu oporuku u prisutnosti nje i njihove treće sestre, sada pok. R. Ona nikada nije svojoj sestri LČ na nikakav način sugerirala što će pisati u svojoj oporuci. Istaknula je da je LČ u vrijeme pisanja predmetne oporuke bila u cijelosti zdrava jer je u to vrijeme najnormalnije vodila brigu o domaćinstvu, na način da je kuhala, čistila, vodila brigu o šestero unučadi, a preko ljeta je iznajmljivala do 27 kreveta turistima.

5.3. LČ je predmetnu oporuku napisala vlastoručno svojom voljom, a koju je dala njoj i J na čuvanje uz uvjet da nikome ne kažu za nju i da istu predaju njenim kćerima ako joj se nešto dogodi. Poslije Marijine smrti pozvala je njene kćeri IČ i SČ, predala im preslik majčine oporuku, sa zamolbom da se ista preda na ostavinskoj raspravi, a nju i Č da se obavijesti kada će ista biti održana kako bi mogle prisustvovati i donijeti originalnu oporuku. Par mjeseci potom održala se ostavinska rasprava kod javnog bilježnika na kojoj IČ i SČ nisu niti spomenule postojanje majčine oporuke, naslijedile su cijelo obiteljsko imanje njezinih pok. roditelja, čime su počinile kazneno djelo i nisu ispoštovale volju svoje majke. Ubrzo potom preminula je i njezina sestra C, teško razočarana ponašanjem i pohlepnošću njihovih nećakinja, koje je pok. LČ dobro procijenila davši im oporuku na čuvanje da one ne znaju. Original oporuku su potom predale na sud u Korčuli i pokrenule sudski postupak.

5.4. Nastavno, izjavila je kako je pok. LČ mučilo teško materijalno stanje njihove sestre R, pa je željela da se proda njihova obiteljska kuća u [adresa] i njoj pomogne i za to joj je dala punomoć 2006. godine kada se LČ počela lošije osjećati a znala je da će ona brzo u mirovinu i da će ići put Splita, pa ju je LČ zamolila da se ona raspita kod ovlaštenih agencija pod kojim uvjetima bi se mogla prodati njihova nekretnina u Vrućici. Tada je LČ osobno doveo njen muž pok. MČ kod bilježnika u Orebiću, koja prodaja se nije realizirala, jer je kuća bila gotovo urušena, pa nije bilo zainteresiranih, a sestra C nije htjela da se proda nizašto nego da ostane obiteljsko nasljeđe.

5.5. Inače, ona je kao medicinska sestra, bila u gotovo svakodnevnoj komunikaciji (putem telefona) sa LČ koja je 1999. doživjela moždani udar i brinula za njeno zdravlje, savjetovala ju je i naručivala na preglede kad god bi došla u Split. Istaknula je da je 2006. godine primijetila da je LČ počela gubiti pamćenje, to se počelo odvijati postepeno, a i sama da joj je 2006. godine kazala da je počela zaboravljati. LČ je umrla 2012. godine kao dementna osoba, ističući da je to bolest koja se postepeno razvija i nastupa. Ima puno teških dijagnoza, 100% je invalid preko 50 godina, u dubokoj je starosti, ali posve svjesno stoji iza svih postupaka i izjava. Inače, spremna je svu naslijeđenu imovinu donirati i pokloniti onima kojima je potrebito, a na rodnu kuću staviti spomen ploču svojim roditeljima, umrloj braći i sestrama.

6. Sud je na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 1. ZKP/08 odbio kao nedopuštene prijedloge oštećenice kao tužiteljice za čitanjem nalaza i mišljenja sačinjenog po prim. KČ od 2. svibnja 2025., sudsko vještačenje iz parničnog predmeta P-751/15, privatno vještačenje sačinjeno po prof. dr. sc. DČ od 6.5.2021. (list 167-175 spisa) te izjave svjedoka GČ i ŠČ ovjerene 11. ožujka 2025. po javnom bilježniku Stipi Mustapiću (listovi 322-327 spisa). Ujedno, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog opunomoćenika oštećene kao tužiteljice za novim vještačenjem na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. LČ "tempore acti".

6.1. Naime, s obzirom da naprijed navedena vještačenja te izjave imenovanih svjedoka nisu sačinjeni temeljem naloga ODO-a ili suda i primjenom odredbi ZKP-a, to se navedeni prijedlozi ukazuju nedopuštenim i na istima se ne može temeljiti sudska odluka. Nadalje, u odnosu na prijedlog opunomoćenika oštećene kao tužiteljice za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku iz Zagreba, a na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. LČ "tempore acti", za istaći da je ovakvo vještačenje, između ostalog, i na okolnost sposobnosti za rasuđivanje imenovane pokojnice u inkriminirano vrijeme, već provedeno po nalogu ovog suda od dva sudska vještaka i to dr. Željka Ključevića i Irene Pintarić, a koji su na sva relevantna pitanja stručno i argumentirano dali svoj nalaz i mišljenje sukladno pravilima znanosti i vještine, stoga su ovi dokazni prijedlozi odbijeni na temelju naprijed citiranih zakonskih odredbi.

7. Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka niti daljnjih dokaznih prijedloga, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu od 21. svibnja 2025. (list 340 spisa).

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane okrivljene, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljena ČČ počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 2. i 3. u svezi st. 1. KZ/11, koje joj se stavlja na teret, pa je temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se ista oslobađa optužbe.

9. Naime, kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava ili tko takvu ispravu nabavi radi uporabe ili je uporabi kao pravu ili na drugi način učini dostupnom drugome radi uporabe, dok st. 2. istog članka propisuje kažnjavanje onoga tko obmane drugoga o sadržaju kakve isprave i ovaj stavi svoj potpis na tu ispravu, držeći da se potpisuje pod kakvu drugu ispravu ili pod kakav drugi sadržaj. Kvalificirani oblik istog članka čini onaj tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini glede javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, platne kartice ili drugog bezgotovinskog instrumenta plaćanja ili javne ili službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona.

10. Tijekom ovog postupka bilo je neprijeporno da je CČ **.**.2004. vlastoručno potpisala predmetnu oporuku, datiranu kao [adresa] 12.09.2004.god., u kojoj oporuci imenovana raspolaže svojom imovinom u [adresa] koju je naslijedila nakon smrti roditelja i koju dijeli na tri jednaka dijela sa svojim sestrama ČČ i Č. Nadalje, među strankama nije bilo prijeporno ni to da je Marija Montana 1999. godine doživjela moždani udar i da se liječila od demencije, niti je bilo sporno da je okrivljena predmetnu oporuku predala 22. ožujka 2013. na Općinski sud u Korčuli. Navedena utvrđenja proizlaze prije svega iz obrane okrivljene, a isto tako i iz iskaza ispitanih svjedoka i to oštećenice kao tužiteljice IČ i UČ.

11. U postupku je bilo sporno i trebalo je raspraviti da li je predmetnu oporuku CČ mogla napisati svojom slobodnom voljom. Nastavno, trebalo je utvrditi psihičko zdravstveno stanje sada pokojne LČ te njezinu sposobnost rasuđivanja u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke, odnosno da li je imenovana bila pri svijesti i sposobna da sastavi predmetnu oporuku dana 12. rujna 2004., kao i da li je bila svjesna posljedica istog. Ujedno, sporno je i da li je okrivljena svojim postupanjem, s ciljem pribavljanja materijalne koristi za sebe, obmanula sada pok. CČ da stavi svoj potpis na predmetnu oporuku od 12. rujna 2004. god., i time ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 2. i 3. u svezi st.1. KZ/11.

11.1. Nadalje, u postupku je bilo prijeporno da li je nastupila zastara kaznenog progona, a obzirom da je predmetna oporuka napisana 12. rujna 2004. godine. S tim u svezi, ističe se kako iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi da se okrivljenoj zapravo stavlja na teret da je spornu oporuku i uporabila kada ju je 22. ožujka 2013. predala na Općinski sud u Korčuli. Nastavno, iako je u pravnom opisu utuženog kaznenog djela oštećenik kao tužitelj propustio navesti da bi utuženo kazneno djelo bilo počinjeno glede oporuke pa da bi se radilo o kvalificiranom obliku kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. KZ/11, međutim, to proizlazi iz sadržaja činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije optužnog akta, stoga se u konkretnom slučaju ne bi radilo o zastari kaznenog progona jer nije nastupio rok od 15 godina koji počinje teći od 22. ožujka 2013. kada je oporuka i predana na Općinski sud u Korčuli (čl. 81. st. 1. KZ/11), stoga su navodi obrane u tom smislu neosnovani.

12. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećena kao tužiteljica IČ (listovi 198-200 spisa), izjavila je da je zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljene. U bitnome je navela da su zdravstveni problemi njezine majke počeli još 1999. godine i to problemi u vidu vrtoglavice, problemi sa očima, venama, dok je cijeli život bila tlakaš. Majka joj je imala dvije sestre, Č, koja je živjela u [adresa] i ČČ, koja je radila kao medicinska sestra u Vojnoj bolnici u Splitu. ČČ je zbog svoje struke njezinoj majci i cijeloj obitelji zapravo bila „spona“ sa medicinom, pa su je uvijek pitali za savjet kada god bi se pojavio neki medicinski problem. Krajem 6. mjeseca 1999. godine majka joj je počela osjećati veće zdravstvene probleme, a ČČ ju je odvela na snimanje glave u Split. Ona je nedugo nakon toga tri godine u ljetnom periodu provela na porodiljnom dopustu u mjestu [adresa] u obiteljskoj kući sa svojim roditeljima. Dalje je izjavila da je 2000. godine njezina majka bila nepredvidljiva, počela se gubiti, uočili su da s njom nešto nije u redu, dok je od 2002./2003. god. počela „i lutati kada bi odšetala s jastukom ili dekom ispod ruke“. U bitnome je istaknula da u periodu od 1999./2004. njena majka više nije posjećivala svoje sestre, Č i ČČ, već su se u ovom periodu ona, njena sestra i otac fokusirali da se međusobno pomažu ljeti kada su svi skupa. Nakon ljeta 2004. godine majci je bilo jako loše, odveli su je na snimanje glave i tada su opet zamolili ČČ da majku odvede na zakazano snimanje u kliniku Kalajžić. ČČ je to nevoljko napravila, a ona je otišla po mamin nalaz, te je razgovarala sa dr. I koji ju je obavijestio da joj se majka nalazi u poodmakloj fazi demencije kada ju je upozorio na simptome ove bolesti.

12.1. U bitnome je istaknula da je 2004. godine obavijestila ČČ o ovom razgovoru kojeg je obavila sa dr. I, a od tada ČČ je postala za njezinu obitelj površna „poznanica“, izašla je iz njihovih života. Predmetna oporuka je krivotvorina. Majka joj je bila jedna plemenita osoba, nikada ni na koji način nije uopće dovodila u pitanje ili spominjala da bi eventualno predmetnu nekretninu dala svojim sestrama i time razbaštinila svoje kćeri i unučad. Oni su se međusobno voljeli i podržavali jedni druge, te im je najbitnija bila sreća njene majke, kao što je i njoj bila njihova sreća. Ovo posebno imajući u vidu da da je ona dugi niz godina imala ogroman stambeni kredit, te je i njezina sestra osim problema u svezi bolesnoga muža ujedno imala i neriješeno stambeno pitanje, te nemogućnost dizanja kredita, stoga je sigurna da njezina majka nikada ne bi na ovakav način razbaštinila svoje kćeri i svoje unuke. Inače, majka joj je imala 6 završenih razreda osnovne škole te je bila pismena. Sadržaj punomoći od 2006. joj nije poznat.

13. Za ponoviti je da se okrivljena u osnovi brani da nikada nije napisala oporuku njezine pok. sestre LČ od 12. rujna 2004. godine, niti da je ona svoju sestru LČ nagovarala ili navodila da to učini, pojašnjavajući da je LČ istu vlastoručno svojom voljom napisala po naputku (špranci) koju im je dao tadašnji notar u [adresa], u prisustvu njezine sada pok. sestre R i nje, ističući da je oporuku LČ ostavila njoj i J na čuvanje do njene smrti kada su je uručili njenim kćerima IČ i SČ, te potom predale na sud u Korčuli. U navedenoj oporuci navedena je imovina koju su im ostavili njihovi roditelji pok. P i ŽČ, a ne nikakva imovina koju je LČ stekla u životu i braku sa svojim pok. mužem MČ. LČ ju je zamolila da predmetnu oporuku ne pokazuje niti njezinom suprugu MČ kao ni njezinim kćerima jer je smatrala da su pohlepni pa je tako zaključila da je najbolje da za istu nitko ne zna osim nje i njihove treće sestre, a ona je postupila po njezinoj volji i želji te je istu nakon Marijine smrti predala na sud.

14. Na okolnost utvrđivanja da li je pokojna CČ u vrijeme sastavljanja sporne oporuke bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da li je bila pri svijesti i sposobna da sastavi i potpiše predmetnu oporuku dana 12. rujna 2004., kao i da li je bila svjesna posljedica istog, tijekom postupka su provedena dva vještačenja.

15. Ispitan na raspravi stalni sudski vještak Željko Ključević (listovi 315-317 spisa) je u potpunosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja koje je za potrebe ovog sudskog postupka izradio 7. siječnja 2025. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka (listovi 259-269 spisa) proizlazi kako je pok. CČ bolovala od arterijske hipertenzije (povišen arterijski tlak), St. Post ICV (stanje nakon moždanog infarkta), Dementio vascularis i.o. (vaskularna demencija u promatranju). Istaknuo je da su nalazi u spisu fokusirani na trenutna medicinska stanja tijekom pregleda ili dijagnostičke pretrage i ne sadrže podatke koji bi bili pokazatelj općenite životne situacije, dakle da li dolazi sama na pregled ili u pratnji, ako ima pratnju o kome se radi, s kim osoba živi, kako funkcionira u svom okruženju, da li obavlja kućanske poslove, skrbi li se samostalno o prehrani, higijeni i sl., a koje informacije su izuzetno bitne da bi mogli sa sigurnošću donijeti procjenu o sposobnosti za rasuđivanje "tempore acti", pa i općenito.

15.1. Pojasnio je da se o vaskularnoj demenciji radi kada kod bolesnika postoje smetnje pamćenja, smetnje koncentracije i smetnje u svakodnevnom životu koje limitiraju određene do tada uobičajene aktivnosti, a primarno su uzrokovane bolešću krvnih žila. Demencije po intenzitetu mogu biti lakše, srednje i teške. Simptomi vaskularne demencije razlikuju se od osobe do osobe, zbog činjenice da postoje različiti stadiji vaskularne demencije. U početnim stadijima nema očitih znakova ili simptoma i osoba funkcionira kao da nema bolesti. U demenciji srednjeg intenziteta osoba postaje zaboravnija nego ikad prije. U ovoj fazi ljudi zaboravljaju što su razgovarali i što trebaju učiniti. Teško im je pronaći pravu riječ i teško raditi. U demenciji teškog intenziteta znakovi i simptomi postanu očiti. Ljudi u ovoj fazi imaju tendenciju izbjegavanja obitelji i prijatelja, teško im je oblikovati rečenice i nastaviti razgovore, gube sjećanje na nedavne događaje i vrlo je teško ispuniti jednostavne zadatke, a osoba treba pomoć s dnevnim zadacima.

15.2. Nadalje, u svom pisanom nalazu i mišljenju vještak ukazuje na mogućnost postojanja razdoblja neočekivane (paradoksalne) lucidnosti, razdoblja prisebnosti kod psihoorganskih bolesnika, odnosno pozitivnog događaja unutar nekoga negativnog trajnog stanja, koje opisuje kao epizodu neočekivane, spontane, smislene i relevantne komunikacije ili povezanosti u bolesnika za kojeg se pretpostavlja da je trajno izgubio sposobnost koherentne verbalne ili bihevioralne interakcije zbog progresivnog i patofiziološkog procesa dementacije. Osobe s izrazitim psihoorganskim promjenama mogu biti sugestibilne, dakle podložne utjecaju okoline. U bitnome se navodi da su u odnosu na pok. CČ nađeni elementi u medicinskoj dokumentaciji koji bi u odnosu prema naprijed navedenim sposobnostima doveli u pitanje njeno postupanje odnosno vladanje vlastitim postupcima, no, ti elementi nisu u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji dostatno opisani u smislu težine kliničke slike i psihičke funkcionalnosti. Zaključno, vještak navodi da je prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji sada pok. CČ u vrijeme sastavljanja i potpisivanja oporuke od dana 12. rujna 2004. godine bolovala od psihoorganskog sindroma dijagnosticiranog i diskontinuirano liječenog od strane neurologa kao demencija presenilnih značajki. Međutim, vještak smatra da do sada raspoloživi podaci ne daju dovoljno osnova da se može nedvojbeno zaključiti kakva je bila sposobnost rasuđivanja u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke, odnosno da li je CČ bila pri svijesti i sposobna da sastavi predmetnu oporuku dana 12. rujna 2004. godine kao i da li je bila svjesna posljedica istoga.

15.3. Ispitan na raspravi, stalni sudski vještak dr. Ključević, u bitnome je pojasnio da su lucidni trenutci mogući kod svih vrsta demencija, te da je to pitanje individualne prirode, od osobe do osobe i da je tu u svakom slučaju presudna faza kliničke slike bolesti u kojoj se dotična osoba nalazi, pojašnjavajući ako su to tzv. treća ili teža faza kliničke bolesti, ti lucidni intervali su značajno kraći, dok kod blagih kognitivnih poremećaja tj. kliničke slike u početnom stadiju i u stadijima teže razine oni mogu trajati i više sati, pa u nekim slučajevima blaže kliničke slike i više dana. Nadalje, vještak je na raspravi u bitnome ponovio kako u specijalističkim nalazima koji su priloženi spisu, nije navedeno kakva je bila funkcionalnost pok. LČ i u kojoj od ranije spomenute tri faze bolesti se imenovana nalazila, ističući da se on u svom pisanom nalazu i mišljenju izjasnio da se radi o kliničkoj slici srednje razine težine i da takav nekakav opis odgovara zabilježenoj simptomatici.

16. Na raspravi je provedeno i usmeno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Ireni Pintarić (listovi 332-333 spisa) koja je u bitnome izjavila da je pok. LČ rođenoj 1930. godine prema medicinskoj dokumentaciji u spisu na CT-u mozga dijagnosticirano nekoliko moždanih udara u području desne frontotemporalne regije (29.6.1999.). Isti dan neurolog je dijagnosticirao cerebrovaskularnu insuficijenciju, a u kliničkom statusu nije bilo znakova neurološkog ispada. Slijedeći nalaz datira iz studenog 2004. kada je u poliklinici Kalajžić gospođa CČ obrađivana zbog glavobolja, vrtoglavica, smetnji pamćenja, a u statusu je utvrđena dezorijentiranost u vremenu, te je dijagnosticirana vaskularna demencija. U ožujku 2005. učinjena je kontrola, stanje je bez promjena i preporučen je MR mozga, na MR mozgu verificirana je vaskularna insuficijencija (propadanje mozgovine zbog promjena na malim krvnim žilama), atrofijske promjene kore mozga posebno u području hipokampusa. Imenovana je kontrolirana i 2008. i 2009. uz lijekove za demenciju, u kliničkom statusu je utvrđena vremenska i prostorna dezorijentiranost. Na temelju dokumentacije očito je da se radilo o vaskularnoj demenciji koja je utvrđena u studenom 2004. kod neurologa kada je NČ bila dezorijentirana u prostoru i vremenu. Navedenim promjenama je sigurno prethodilo i nekoliko moždanih udara koji su se dogodili 1999. u području čeonog režnja. To područje je važno zbog apstraktnog razmišljanja, rasuđivanja, motivacije, socijalnih kontakta, dakle zbog svega onoga što nas čini intelektualnim bićem koji se snalazi u prostoru i vremenu. Demencija nije samo poremećaj sjećanja već utječe i na sposobnost mišljenja intelektualnog funkcioniranja, a time i rasuđivanja. Promjene ponašanja odnosno kognitivni poremećaji sigurno su se razvijali kroz neko vrijeme i traju u blagoj progresiji najvjerojatnije od 1999. kada su dokazani infarkti u području frontalnog režnja. Imenovana vještakinja je izjavila kako smatra da su postojale određene smetnje kada je pisana oporuka u mjesecu rujnu 2004., međutim, nije se mogla decidirano očitovati da li je pokojna CČ bila sposobno prosuditi, odnosno je li bila neoštećene sposobnosti apstraktnog mišljenja, u bitnome pojašnjavajući da se sposobnost imenovane "tempore acti" može utvrđivati i na temelju svjedočenja ljudi koji su bili u neposrednoj blizini pokojne LČ u kontinuitetu, te svaki dan pratili njezino funkcioniranje i kliničko stanje. S druge strane i rukopis se mijenja kod svih vrsta demencije. Izjavila je da je teško reći što se događalo između 1999. i studenog 2004. jer o tome ne postoji niti jedan medicinski nalaz, a u studenom 2004. verificirana je dezorijentacija u vremenu i prostoru što je obilježje već vrlo razvijene demencije, u bitnome pojašnjavajući da su od 1999. počele neke smetnje koje su započele u čeonom području mozga, ali tijekom 5 godina nije zatražen liječnički pregled, već je nakon 5 godina u 11. mjesecu verificirana demencija.

17. Stalni sudski vještaci dr. Željko Ključević i Irena Pintarić suglasno navode da je sada pokojna CČ bolovala od vaskularne demencije te se imenovani vještaci zbog nedostatne medicinske dokumentacije nisu mogli decidirano očitovati u kakvom je psihičkom stanju bila CČ kada je pisana sporna oporuka, odnosno, iz njihovih nalaza i mišljenja ne proizlazi da je sada pokojna CČ u vrijeme sastavljanja predmetne oporuke bila nesposobna da shvati posljedice sastavljanja takve oporuke, kako se to tvrdi optužnim aktom. Sud prihvaća nalaze i mišljenja imenovanih vještaka kao stručne i uvjerljive, za njih su vještaci dala logična i valjana obrazloženja, pa ih je stoga sud u potpunosti prihvatio.

18. Nadalje, u postupku su u svojstvu svjedoka ispitani FČ, PČ i UČ.

19. Svjedokinja FČ (listovi 234-235 spisa), inače daljnja rodica pok. LČ i okrivljene ČČ, izjavila je da je CČ uvijek bila normalna, razgovorljiva, pristupačna. Ona i CČ su još u periodu od 2002. do 2004. godine često jedna drugu posjećivale i to kada bi ona došla u [adresa], ili LČ kod nje u [adresa], ističući da u to vrijeme nije primijetila da bi pok. CČ imala ikakvih zdravstvenih problema. Od 2005. kada je LČ smještena u Dom, nije je više viđala. Istaknula je da je naknadno čula od drugih da je LČ imala problema s pamćenjem, da se počela gubiti, ali ona to osobno nikada nije primijetila jer se CČ do 2005. godine sasvim normalno ponašala. Poznato joj je da su odnosi između LČ, ČČ i R oduvijek bili odlični, ističući da je nazočila događaju kada je PČ upitao CČ može li preko njezine zemlje napraviti put do svog maslinika, a CČ mu je tada kazala kako ona nije gospodarica te zemlje, pa da ona tu zemlju ne može dati jer ona ima još dvije sestre, misleći pri tome na ČČ i Č.

20. PČ, inače poznanik oštećenice kao tužiteljice i sina okrivljene, UČ, je u svom svjedočkom iskazu (listovi 252-253 spisa) izjavio da njegova maćeha u [adresa] ima maslinik, odnosno zemljišnu parcelu koja graniči sa česticama zemlje u vlasništvu sada pokojne LČ. Jedne prigode se obratio LČ s upitom hoće li mu prodati ili dati u zakup svoju česticu zemlje koja u naravi predstavlja maslinik, a ovo je bilo 2001./2002. godine, pojašnjavajući da se obratio LČ jer je u katastru vidio da se maslinik vodi na njezino ime, a kada mu je LČ na ovaj njegov upit kazala kako ne može ništa sama u svezi ovoga odlučiti a da se prethodno ne konzultira sa svojim sestrama. Nakon ovoga LČ mu je javila kako ona i njezine sestre ipak nisu zainteresirane za njegov prijedlog. On se više LČ nakon ovoga nije obraćao osim kada bi je vidio i pozdravio u prolazu. Inače, redovito je LČ viđao u trgovini Studenac, te nije primijetio da bi LČ imala ikakvih zdravstvenih problema, niti mu je o njezinom zdravstvenom stanju išta bilo poznato po kazivanju drugih.

21. Ispitanim svjedocima FČ i ZČ sud je poklonio vjeru jer su njihovi iskazi vjerodostojni, životni i logični, te su isti uvjerljivo iskazivali o okolnostima zdravstvenog stanja pokojne LČ koje su im poznate, pa tako imenovani svjedoci u bitnome suglasno navode da u inkriminirano vrijeme nisu primijetili da bi CČ imala ikakvih zdravstvenih problema, a imenovani svjedoci po stavu ovoga suda nemaju razloga lažno iskazivati jer ih sud smatra nepristranim svjedocima, ovo tim više jer isti nemaju interes za ishod ovog kaznenog postupka.

22. Svjedok UČ (listovi 201-203 spisa), sin okrivljene, nije očevidac događaja te je imenovani svjedok iskazivao o zdravstvenom stanju svoje pokojne tete LČ (listovi 252-254 spisa). Izjavio je da je svoju pok. tetu LČ viđao u [adresa] i nije primjećivao njezine zdravstvene probleme sve do 2008./2009. godine, kada je bilo vidljivo da ima problema sa zaboravljivošću. Pojasnio je da je njegova pok. teta predmetnu nekretninu naslijedila od njegovog pok. djeda i bake, dok su se ranije njegova majka i teta C bile odrekle svog zakonskog dijela zbog stjecanja stanarskog prava, u bitnome ističući da je usmenom predajom svima njima bilo poznato, dakle, i njemu, njegovoj majci, tetama J i LČ, kao i rodici IČ da se predmetna nekretnina dijeli na tri dijela između tri sestre i to nikada nije bilo sporno među njima. Sud prihvaća ovakav iskaz svjedoka UČ jer je isti uvjerljivo i životno iskazivao o okolnostima inkriminiranog događaja koje su mu poznate, dok imenovani svjedok, iako je kao sin okrivljene zainteresiran za ishod kaznenog postupka, nema razloga lažno iskazivati, štoviše, na raspravi je izjavio da nije zainteresiran za predmetnu nekretninu te da će se iste javno odreći.

23. Nasuprot tome, sud ne prihvaća iskaz oštećenice kao tužiteljice IČ koja je decidirano iskazivala o zdravstvenom stanju svoje majke. Naime, zaista je neživotno i nelogično da se imenovana oštećenica kao tužiteljica na raspravi sjetila da je njezin otac u 9. mjesecu 2004. nazvao ČČ i zamolio ju da pripazi na njezinu majku dok se on ne vrati iz dućana sa namirnicama, upućujući da bi baš to mogao biti i trenutak kojeg je okrivljena iskoristila u svezi predmetne oporuke, a obzirom da njenu majku od 2002./2003. nikako nisu ostavljali bez nadzora nje, njenog oca ili sestre. Naime, imenovana oštećenica kao tužiteljica je pristrani svjedok i zainteresirana je za ishod ovog postupka te je očito svoj iskaz uskladila u smislu svjedočenja o okolnostima zdravstvenog stanja svoje majke.

24. Nadalje, pregledom punomoći od 23. listopada 2006. (list 196 spisa) razvidno je da istom pokojna CČ opunomoćuje okrivljenu da je zastupa po svim pravnim pitanjima vezanim za prodaju svih nekretnina u K. O. [katastarska općina], sklapa kupoprodajne ugovore o njihovoj prodaji, te da na strani prodavatelja ovjeri svoj potpis, ugovara kupoprodajnu cijenu, prima kupoprodajnu cijenu, a sve sa istim učinkom kao da je ona sama poduzela sve navedene radnje, koju punomoć je sada pokojna CČ potpisala u Uredu Državne uprave u Dubrovačkoj neretvanskoj županiji, Matičnom uredu Orebić.

25. Stoga, razmatrajući ovakve sadržaje izvedenih dokaza, sud utvrđuje da je pok. CČ bolovala od neurološke verificiranosti dijagnoze vaskularne demencije koja joj je dijagnosticirana u studenom 2004., dakle dva mjeseca nakon što je napisana sporna oporuka. Međutim, prihvaćajući nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka koji se nisu decidirano očitovali u odnosu na psihičko stanje pok. JČ u vrijeme pisanja sporne oporuke, u takvoj situaciji kada ni nepristrani svjedoci ne iskazuju u smislu da bi im bilo poznato da je pok. CČ imala ozbiljnih zdravstvenih problema u vrijeme kada je napisana predmetna oporuka, niti ima izravnih dokaza koji bi upućivali da je okrivljena iskoristila zdravstveno stanje svoje sestre LČ i obmanula je da potpiše sporni sadržaj oporuke, a cijeneći pri tome i činjenicu da u spisu postoji i potpisana punomoć kojom CČ dvije godine nakon sporne oporuke opunomoćuje okrivljenu da je zastupa po svim pravnim pitanjima vezanim za prodaju svih nekretnina u K. O. [katastarska općina], to u konkretnom slučaju nema zatvorenog kruga indicija koji bi pružio pouzdan zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljena počinila predmetno kazneno djelo.

26. Stoga, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, razvidno je da u konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljena počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave djelo označeno i kažnjivo po čl. 278. st. 2. i 3. u svezi st.1. KZ/11 na način kako joj se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, zbog čega ju je na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 valjalo osloboditi optužbe.

27. Što se tiče troškova kaznenog postupka, temeljem članka 149. stavak 3. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, naloženo je oštećenoj kao tužiteljici IČ naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 720,00 eura (sedamstodvadeseteura), od čega iznos od 420,00 eura predstavlja trošak sudsko- psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 300,00 eura sudski paušal, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

27.1. Konačno, temeljem članka 149. stavak 3. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08, oštećenoj kao tužiteljici IČ naloženo je naknaditi troškove nagrade i nužnih izdataka branitelja okrivljene, a o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

U Splitu, 26. svibnja 2025.

SUDAC:

Ivana Peronja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljenoj,

- branitelju okrivljene,

- oštećenici kao tužiteljici,

- opunomoćeniku oštećenice kao tužiteljice,

- u spis.