Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1812/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja TIL Tekstil d.o.o., Zagreb, Uskočka ulica 3, OIB: 89874638367, kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin i Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Svijet tekstila d.o.o., Zagreb, Raška ulica 22c, OIB: 92191966021, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špehar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar, Špehar i Rukavina, u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-57/2024-19 od 13. ožujka 2025., dana 26. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Svijet tekstila d.o.o., Zagreb, Raška ulica 22c kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-57/2024-19 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu pokretnina – tekstila u metraži i pogonskih elektromotora (sve navedeno u izreci), pohranjenih u skladištu u Zagrebu, Vitezovića 1a, na način da je promjenom brave na ulazu u skladište onemogućio tužitelju da pristupi, koristi i iznese robu pohranjenu u skladištu te je naloženo tuženiku uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da omogući tužitelju iznošenje oduzetih stvari ih skladišta i da mu se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda u buduće (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 678,08 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2025. do isplate (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.553,09 eura (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik, sadržajno ističući žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da mu prizna parnični trošak ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak, a traži i trošak nastao mu podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijano rješenje te zahtjeva trošak nastao mu podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog parničnog postupka zahtjev je tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog činjenice da je tuženik, promjenom brave na skladištu, onemogućio tužitelja u posjedu njegovih pokretnina koje se nalaze u tom skladištu (pristup istima, iznošenje i korištenje istih) i u vezi s tim zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženik omogući tužitelju pristup i iznošenje u izreci navedenih pokretnina i da mu se zabrani takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je tužitelj bio u posjedu skladišta u Zagrebu, Vitezovićeva 1a, na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora broj 01-217 od 16. kolovoza 2017. koji je imao zaključen s Auto-Miro d.o.o. i da je posjed te nekretnine prestao istekom ugovora o zakupu (iskaz zakonskog zastupnika) 31. kolovoza 2020.,

- da je od 1. rujan 2023. u posjedu tog skladišta tuženika, na temelju Ugovora o zakupu, zaključenog na određeno vrijeme od tri godine s istim zakupodavcem,

- da je tužitelj i nakon isteka zakupa držao robu navedenu u izreci u tom skladištu i da je imao pristup pokretninama u skladištu, unatoč isteku Ugovora o zakupu od 16. kolovoza 2017., sve do trenutka dok tuženik nije promijenio bravu na skladištu,

- za što je zakonska zastupnica tuženika u ovom postupku iskazala (ročište 24. siječnja 2025.) da je to ona učinila 2. ili 3. listopada 2023., a da je prije toga, u periodu od 1. do 25. rujna 2023. direktor tuženika imao slobodan pristup skladištu i iznosio je stvari,

- a iskazala je da i dalje čuva pokretnine tužitelja iz tužbe u skladištu (ističući da se radi o svoj robi iz tužbe) jer da te pokretnine treba podijeliti između stranaka ovog postupka.

7. S obzirom da je zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu jasno potvrdila da je 2. ili 3. listopada promijenila bravu na ulazu u predmetni skladišni prostor i da od tada tuženik nema pristup do pokretnina koje su predmet smetanja, odnosno ne može ih iznijeti, to ovaj sud pravilnim ocjenjuje da je tužba podnesena sudu 19. listopada 2023., podnesena u zakonskom roku iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP).

8. Nadalje, s obzirom da zakonska zastupnica ne osporava da je na taj način onemogućeno tužitelju da dođe do svoje robe, kojoj je prije toga imao pristup, bez obzira na promjenu osobe zakupnika/ posjednika i koju je do tada slobodno iznosio iz skladišta, kao što potvrđuje i da svu robu i dalje čuva jer smatra da ju stranke trebaju podijeliti na način da svakoj pripadne polovina te robe, to ovaj sud, kao i sud prvog stupnja pravilnim ocjenjuje da je promjenom brave počinjen čin smetanja kako je opisan u tužbi, slijedom čega je pravilno zatražena posjedovna zaštita (čl. 22. ZVDSP-a).

9. Postupanje tuženika na način kako je prethodno opisano predstavlja samovlasni čin smetanja. Pri tome činjenica da je isti napravljen i usmjeren na postizanje dogovora između stranaka oko podjele predmetnih pokretnina (koje su prije osnivanja tuženika pripadale tužitelju, a zakonska zastupnica tuženika smatra da sada u ½ pripadaju i tuženika, jer je došlo do podjele poslovanja dogovorom unutar obitelju), ne oduzima opisanom činu smetanja svojstvo protupravnosti i samovlasti. Te činjenice, na koje ukazuje zakonska zastupnica tuženika, ne daju tuženiku pravo da odnose s tužiteljem rješava na ovakav način.

9.1. Isto tako, ni činjenica da je tuženik novi zakupnik i da je tužitelj znao da mu je istekao zakup ne daju pravo tuženiku da postupi na način kako je postupio u konkretnom slučaju. Pravo tuženika kao zakupoprimca ne ovlašćuje ga da onemogući ranijeg posjednika u pristupu i iznošenju njegovih pokretnina te pravo zakupa ne daje pravo tuženiku kao novom zakupoprimcu da poslovne odnose s tužiteljem rješava na ovaj način. Za rješavanje međusobnih odnosa postoje drugi zakonom propisani putovi.

10. Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja odlučio kao u izreci pobijanog rješenja zbog čega je isto i potvrđeno na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

11. Pri tome, jer se zaštita u konkretnom slučaju može postići time da tuženik omogući tužitelju ulaz u skladište radi preuzimanja i iznošenja robe, dakle i bez predaje ključeva nove brave tuženik (ključevi tužitelju nisu faktično niti potrebni jer tužitelj ne tvrdi da ima posjed skladišta, već samo robe navedene u izreci, te mu je pristup potreban kako bi istu iznio, što mu može biti osigurano i na način da tuženik otključa novu bravu i pusti tužitelja u prostor), neosnovano se navodima žalbe ukazuje da je uspostava ranijeg posjedovnog stanja mogla biti izvršena samo na način da tuženik tužitelju preda ključeve.

12. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. ZPP- a, dok se odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbe temelji na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, a o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu na č. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. toga Zakona.

U Zagrebu 26. svibnja 2025.

Sudac:

Jadranka Matić