Poslovni broj: Pn-36/2022-49

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Općine Vir, Trg Sv. Jurja 1, OIB: 95169016556, zastupane po načelniku GI, a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. iz Zadra, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 27. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Dajane Bjedov, odvjetnice u Zadru i punomoćnika tuženika Borisa Grgića, odvjetnika u OD Korljan i partneri iz Zadra, te objave 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženik OPĆINA VIR, Trg Sv. Jurja 1, OIB: 95169016556 isplatiti tužitelju ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 94.834,96 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.”

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 24.022,50 EUR, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐI u tužbi podnesenoj 8. travnja 2022. navodi da je suvlasnik u udjelu od 3/5 nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 1779 m2, koji udio odgovara površini od 1067 m2. Presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1036/2017 od 2. veljače 2018. je naloženo tuženiku Općini Vir, predati u suposjed tužitelju nekretninu označenu kao čest. 4372 k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 1779 m2 i likom A-BC-D-E-F-G-H-A slobodnu od osoba i svojih stvari koje su u naravi sanitarni čvor, dijelovi dva kontejnera i dio igrališta omeđenog žičanom ogradom položeni u okviru i na čest. 4372 k. o. [katastarska općina], sa osiguranjem slobodnog pristupa na predmetnu česticu uklanjanjem postojećih ograda. Navedeni postupak pokrenut je dana 13. lipnja 2017. Tužitelj je u više navrata pozivao tuženika da mu dobrovoljno preda u suposjed dio nekretnine na kojem obavlja gospodarsku djelatnost i to sukladno presuđenju iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1036/2017 od 2. veljače 2018. na koje se pozive tuženik oglušio, a isti i danas koristi cijelu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 1779 m2. Tuženik i dalje koristi zemljište tužitelja bez pravne osnove za ukupan njegov suvlasnički udio od 3/5 čest. 4372 k. o. [katastarska općina] točnije za površinu od 1067 m2 koja odgovara veličini suvlasničkog udjela tužitelja. Prosječna cijena mjesečnog najma zemljišta ovakve vrste i kvalitete u mjestu [adresa] bi iznosila 5,00 EUR-a za 1m2 što bi za površinu od 1067 m2 iznosilo 5.335,00 EUR-a mjesečno u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Tuženik nije zbog postupanja tužitelja mogao svoju nekretninu koristiti niti na nekretninu pristupiti što je bio razlog za pokretanje parničnog postupka radi predaje u suposjed, s tim da tuženik nije uknjiženi suvlasnik ni za preostali suvlasnički udio od 2/5. U svakom slučaju radi se o nasilnom postupanju tuženika protupravnim zauzimanjem tuđe nekretnine radi obavljanje gospodarske djelatnosti svakako bez ikakve su suglasnosti uknjiženih suvlasnika. Upravo za navedeni iznos tužitelj je oštećen, a na strani tuženika je povećana imovina. Za proteklih 60 mjeseci uporabe nekretnine tužitelja od strane tuženika, unatoč donesenoj presudi radi predaje u posjed, imovinska korist koju je stekao tuženik bez osnove iznosi 320.100,00 EUR-a što u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan podnošenja tužbe iznosi do dana podnošenja tužbe ukupno 2.400.750,00 kn.

2. Tuženica Općina Vir se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenim zahtjevu. Prvenstveno osporava visinu navedenog dugovanja naznačenog u tužbi koja je proizvoljno određena od strane tužitelja te se ističe da postoji očiti nesrazmjer između traženog iznosa od strane tužitelja i iznosa koji bi za takvu vrstu korištenja nekretnine bio realan prema javno dostupnim podacima i realnim stanjem tržišnih vrijednosti nekretnina u RH. Tuženik je istaknuo prigovor zastare predmetnog potraživanja. Kako se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu u kom slučaju je propisan zastarni rok od 3 (subjektivni) odnosno 5 (objektivni) godina to je evidentno da je u ovom slučaju apsolutna zastara nastupila čak dvije godine prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Pravno relevantni trenutak od kojeg je u konkretnom počela teći zastara je trenutak kada je tužitelj saznao za štetu (i štetnika), a što je najkasnije 22. travnja 2015. kada se tužitelj prvi puta pisano obraća tuženiku. na koji slučaj se ima primijeniti odredba čl. 1120. ZOO i konkretnu situaciju sagledati kroz prizmu stjecanja bez osnove i primijeniti zastarne rokove kako je to tuženik i naveo u uvodu ovog podneska. Tuženik, a kao i u odgovoru na tužbu, prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, kako iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu tako i jer iz povjesnice tužbe kao i iz postavljenog tužbenog zahtjeva nije jasno potražuje li tužitelj utuženi iznos razmjerno svom suvlasničkom udjelu, a ovdje valja napomenuti i kako tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje nije bio vlasnik 3/5 dijela predmetne nekretnine, a što je razvidno iz uvida u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu.

3. Tužitelji su konačno uredili tužbeni zahtjev nakon provedenog građevinskog vještačenja, i to podneskom od 7. rujna 2023. (l.s. 151-152) sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1036/2017 od 2. veljače 2018. (l.s. 5-9), presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 244/2018-3 od 25. svibnja 2020. (l.s. 12-15), dopis tužitelja tuženiku od 31. srpnja 2020. (l.s. 16-18 i 76-77), procjembeni elaborat br. 12-3/2022 i 14-3/2022 (l.s. 23-67), dopis tužitelja od 22. travnja 2015. i 23. prosinca 2016. (l.s. 74-75 i 78-79), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke dana 26. svibnja 2023. (l.s. 96-98), izvršen je uvid u skicu vještaka Geo Lesi j.d.o.o. od 26. svibnja 2023. (l.s. 104-105) i fotografije sudskog očevida (l.s. 106), te je pročitan nalaz vještaka Dražena Kneževića (l.s. 112-141), rješenje o dosudi od dana 5. rujna 2023. godine, posl. broja: Ovr-393/2021 (l.s. 156-158) i zk. izvadak (l.s. 165-166).

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja ĐI za isplatom naknade za uporabu tuđe stvari, odnosno za uporabu njegove nekretnine od strane tuženika Općine Vir, i to za razdoblje od 22. travnja 2015. tužitelj potražuje iznos od 94.834,96 EUR.

7. Iz presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1036/2017 od 2. veljače 2018. (l.s. 5-9) proizlazi da je sud naložio tuženiku Općini Vir da tužitelju ĐI iz [adresa] preda u suposjed nekretninu označenu kao čest. 4372 k. o. [katastarska općina], pašnjak površine 1779 m2 slobodan od osoba i svojih stvari koje su u naravi sanitarni čvor, dijelovi dva kontejnera i dio igrališta omeđenog žičanom ogradom. Presuda je ovršna 24. lipnja 2020. obzirom da je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-244/2018-3 od 25. svibnja 2020. (l.s. 12-15).

7.1. Na temelju zapažanja suda na očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke dana 26. svibnja 2023. (l.s. 96-98) proizlazi da je došlo do cijepanja osnovane čest. zem. [katastarska čestica] na 4372/3, 4372/4 i 4372/5 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1.779 m2. Iz skice vještaka Geo Lesi j.d.o.o. od 26. svibnja 2023. (l.s. 104-105) i fotografija sudskog očevida (l.s. 106) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] površine 1067 m2 manjim dijelom dio betoniranog igrališta površine 316 m2, lik 1-2-J- 5-1, dok je preostali dio u posjedu Vir održavanje d.o.o. za komunalne djelatnosti gdje odlažu svoj materijal i inventar i u blizini točke A je i betonirani zahod. Nadalje je vidljivo da je čest. 4372/4 površine 356 m2 u naravi manjim sjevernim dijelom dio betoniranog igrališta u površini od 42 m2, lik 2-3-4-J-2, dok je preostali dio čestice posjed firme Čisti Otok d.o.o. Vir na kojem dijelu drže svoj radni inventar i vozila. Na koncu proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] površine 356 m2 u potpunosti u posjedu firme Čisti Otok d.o.o. Vir i služi za parkiranje vozila i odlaganje materijala.

7.2. Iz nalaza vještaka Dražena Kneževića (l.s. 112-141) proizlazi da je ukupna mjesečna cijena najma predmetnog zemljišta površine 1.779,00 m2 iznos od 1.558,75 EUR obzirom da visina najma na predmetnoj lokaciji po m2 iznosi 0,88 EUR, a što za vremenski period od 22. travnja 2015. do 26. svibnja 2023. (8 godina i 1 mjesec, odnosno 97 mjeseci) iznosi 151.198,35 EUR.

7.3. Uvidom u rješenje o dosudi od dana 5. rujna 2023. poslovnog broja: Ovr- 393/2021 (l.s. 156-158) vidljivo je da se čest. zem. [katastarska čestica] površine 1.779 m2, od koje su tijekom trajanja postupka nastale čest. 4372/3 površine 356 m2, 4372/4 površine 356 m2 i čest. 4372/5 površine 356 m2, te se dosuđuju kupcu-ovrhovoditeljici Općini Vir za 1/5 dijela.

7.4. Iz zk. izvatka (l.s. 165-166) proizlazi da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist vlasnika: Općine [adresa] za 1/5 dijela, ĐI za 3/5 dijela i NI za 1/5 dijela.

8. O uporabi tuđe stvari u svoju korist (čl. 1120. ZOO-a) radi se u slučaju kada netko tuđu stvar uporabi u svoju korist. U takvoj situaciji vlasnik stvari može zahtijevati, neovisno o pravu na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu on naknadi korist koju je imao od uporabe. U situaciji posjedovanja stvari od strane nevlasnika u praksi se postavilo pitanje primjenjuje li se na naknadu koristi čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14- dalje: ZV),ili čl. 1120. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21- dalje ZOO). Sudska praksa zauzela je stav da je u tim situacijama odlučno je li određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), pa se u situaciji kada je stvar (koju posjeduje nevlasnik) u nepromijenjenom obliku trebaju primijeniti odredbe čl. 165. ZV, dok se u slučaju promjene identiteta (kada nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) ima primijeniti čl. 1120. ZOO-a.

9. Pritom je važno naglasiti da je prema ZV-u samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe stvari, dok je prema ZOO-u posjednik dužan naknaditi koristi bez obzira na svoje poštenje. Navedeno razlikovanje je bitno i zbog različitih zastarnih rokova jer za naknadu koristi po ZV-u zastarni rok iznosi 3 godine i teče od dana kad je stvar predana vlasniku u posjed, dok prema ZOO-u iznosi 5 godina i teče od dana stjecanja bez osnove.

10. Prema tome, obzirom da tužitelju predmetna nekretnina još uvijek nije vraćena u suposjed, što je nesporno, da ovom tužbom ne potražuje povrat stvari i da sam tužitelj ističe da je predmetna nekretnina uporabom od strane tuženika promijenila identitet jer je ranije bila ledina, a sada je dječje igralište sa sanitarnim čvorom, to se u konkretnom slučaju u ovoj pravnoj stvari ovaj pravni odnos ima razriješiti primjenom odredbe čl. 1120. ZOO.

11. Slijedom izloženog, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan prigovor zastare potraživanja kojeg je istaknuo tuženik. Naime, kod stjecanja bez osnova iz čl. 1120. ZOO zastarni rok je 5 godina i teče od dana stjecanja bez osnove koje je bilo najkasnije 22. travnja 2015. jer je to dan kada je tužitelj pisanim putem tražio da mu tuženik vrati predmetnu nekretninu, a kako to sam tužitelj ističe u postupku. Stoga je u konkretnom slučaju zastara nastupila 23. travnja 2020., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. travnja 2022., odnosno gotovo dvije godine nakon nastupa zastare.

12. Stoga je tužbeni zahtjev neosnovan radi nastupa zastare potraživanja tužitelja i odbijen j ekao neosnovan, sve kako je to navedeno u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužiteljicama koje su bile zastupane po punomoćniku iz reda odvjetnika, sukladno VPS-u od 318.634,28 EUR i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika od 27. listopada 2012. (“Narodne novine”, broj 138/23), dosuđen trošak, i to: za sastav podnesaka od 17. ožujka 2023., 20. rujna 2023., 21. kolovoza 2024. i 21. studenog 2024. po 2396 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.1.), za pristup odgođenom ročištu od 14. veljače 2023. 50 bodova (Tbr. 9.5.), za pristup ročištima od 4. travnja 2023., 4. prosinca 2024. i 14. travnja 2025. po 2396 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.) i za pristup očevidu na licu mjesta održanom 26. svibnja 2023. 2.396 bodova (Tbr. 9.1.), ukupno 19.218 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 24.022,50 EUR, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

U Zadru, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici

- Tuženiku po punomoćnicima