REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-178/2025.-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika 1. ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. IA, [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetnik iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 15. travnja 2025., te objavljene 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se kako je tužitelj vlasnik u 1/1 dijelova nekretnina:

a) k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, vlasnički dio 1/1

b) k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta šuma, površine 3748 m2 i k. č. [katastarska čestica], oznake zemljišta šuma, površine 2615, vlasnički dio 1/1 c) k. č. [katastarska čestica] Dobrinj, zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica i k. č. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, suvlasnički dio 2/8, odnosno, 6/8 d) k. č. [katastarska čestica] Dobrinj, zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta šuma, vlasnički dio 1/1

e) k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta vinograd, vlasnički dio 1/1

f) k. č. [katastarska čestica] Dobrinj, zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, vlasnički dio 1/1

g) k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta vinograd, suvlasnički dio 2/8, odnosno 6/8

h) k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta oranica, vlasnički dio 1/1

i) k. č. [katastarska čestica] Soline, zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]/G, oznake zemljišta kuća, vlasnički dio 1/1

što su tuženici dužni priznati i trpjeti pa je tužitelj ovlašten osnovom ove pravomoćne i ovršne presude ishoditi upis prava vlasništva u 1/1 idealnog dijela nad svim navedenim nekretninama u svoje ime i svoju korist.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 68.860,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽA podnio je dana 23. studenog 2022. godine tužbu protiv tuženika ĆA i IA radi isplate, te utvrđenja prava vlasništva na nekretninama tuženika, pobliže navedenim u tužbenom zahtjevu sadržaja kao u izreci ove presude. U tužbi je naveo da su tuženici, kao svjedoci oporuke njegovog oca pok. UA, sudjelovali u njezinom krivotvorenju, slijedom čega da je doneseno rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-937/2021, od 16. srpnja 2021., prema kojem je sva imovina pok. ostavitelja pripala njegovoj supruzi, majci tužitelja CA, dok da je tužitelj, kao njegov sin, u cijelosti izostavljen iz nasljedstva, iako smatra da mu je minimalno trebao pripasti zakonski nasljedni dio od 1/3 naslijeđene imovine. Naveo je da je oporuka krivotvorena na način da je CA sačinila ispravu označenu kao oporuka, i to na način da je iskoristila bjanko papir A4 formata s prethodno otisnutim potpisom i pečatom trgovačkog društva Istarska Hiža d.o.o. i potpisom direktora tog društva, te na taj bjanko papir kompjutorski otisnula tekst navodne oporuke prema kojoj je pok. UA svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio njoj, a koju da su oporuku onda potpisali tuženici kao svjedoci. Tom oporukom da je obuhvaćena imovina višemilijunske vrijednosti, i to restoran u [adresa], stan u centru Opatije, poslovni udjeli i druge vrijedne stvari, slijedom čega da je tužitelju, uslijed nezakonitih i kriminalnih radnji tuženika, nastala šteta od najmanje jedan milijun eura, obzirom da mu je najmanje toliko trebalo pripasti s osnove njegovog zakonskog nasljednog dijela od 1/3 u odnosu na cjelokupnu ostavinsku imovinu. Također je u tužbi naveo da su tuženici vlasnici iznimno vrijedne imovine, tj. nekretnina, koje su taksativno navedene u tužbi i tužbenom zahtjevu, te je predložio da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će prije svega naložiti tuženicima isplatu iznosa od 1.000.000,00 EUR-a, i to s osnove nastale imovinske štete, a zatim i utvrditi tužitelja vlasnikom svih nekretnina u vlasništvu tuženika.

2. U odgovoru na tužbu od 25. travnja 2023., tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Naveli su kako nije sporno da je iza pok. UA, i to temeljem oporuke i nasljedničkih izjava njegovih nasljednika, doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-937/2021, kojim je cjelokupna imovina pok. UA pripala njegovoj supruzi CA, međutim, nadodali su da isti nemaju saznanja da bi protiv istih bio vođen kakav kazneni postupak ili bila donesena presuda, kojom se isti oglašavaju krivim za učin bilo kojeg kaznenog djela u svezi sa predmetnom oporukom. Naveli su kako tužitelj, koji je nedvojbeno sudjelovao u ostavinskom postupku, nije tijekom tog postupka, ukoliko je već sumnjao u valjanost oporuke njegovog pok. oca, a kako to sada tvrdi, iznio prigovor na predmetnu oporuku, već je istu priznao kao istinitu i pravno valjanu. Predmetna oporuka da je pročitana nasljednicima i proglašena tijekom ostavinskog postupka, a okolnost što je na istu stavljen pečat društva Istarska Hiža d.o.o., da ne čini takvu oporuku nezakonitom, već upravo suprotno, tuženici smatraju da bi predmetni pečat samo trebao potvrditi činjenicu da je ista sastavljena i potpisana upravo od strane oporučitelja kao vlasnika predmetne firme. Osporili su tvrdnju tužitelja da bi njegova majka CA krivotvorila oporuku, a da bi tuženici istu naknadno potpisali, dakle ne u isto vrijeme kada je na oporuku stavljen potpis oporučitelja, budući da tužitelj tu tvrdnju nije ničim dokazao. Vezano uz stvarno-pravni zahtjev, tuženici su naveli da se tužitelj u svojoj tužbi nije pozvao niti na jednu valjanu pravnu osnovu za sjecanje prava vlasništva na nekretninama tuženika, koje su propisane čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV), a u kojim nigdje ne stoji da se zbog eventualnog učina kaznenog djela na štetu oštećenika može postati vlasnikom okrivljenikove imovine. Nadodali su da tužitelj, ukoliko je riječ o stjecanju na temelju pravnog posla, nije dokazao niti titulus, a niti modus stjecanja prava vlasništva na utuženim nekretninama, a jednako tome, da nije dokazao niti da je vlasništvo stekao na temelju odluke suda ili druge javne vlasti, jer istom ne raspolaže. Također, tužitelj da nije dokazao niti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, jer se radi o nekretninama koje su oduvijek u posjedu i vlasništvu tuženika. Zbog navedenog, tuženici su predložili da ovaj sud odbije tužitelja sa predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom, te da obveže istog na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženicima.

3. Na ročištu od 11. veljače 2025., sud je razdvojio postupanje po tužbi tužitelja, i to u odnosu na stvarno-pravni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom u odnosu na nekretnine tuženika, te se daljnji tijek tog postupka nastavio voditi pod novim poslovnim brojem P-178/2025. Na tom ročištu, kao i na ročištu od 15. travnja 2025., punomoćnik tužitelja je na izričit upit suda se izjasni kako o činjeničnoj, tako i o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje prava vlasništva, naveo kako je pravna osnova za postavljeni zahtjev naknada štete, i to sve temeljem činjenica koje su navedene u historijatu tužbe.

4. Tijekom dokaznog postupka sud nije držao svrsishodnim provoditi sve predložene dokaze, jer se niti ne tiču stvarno-pravnog zahtjeva, već je izvršio uvid u isprave koje su dostavljene po stranaka, zatim u predmet ovog suda pod poslovnim brojem P-1261/2022, te u predmet Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-246/2024, nakon čega je analizom tog dokaznog materijala, a imajući u vidu činjenice na kojima tužitelj temelji svoju tužbu, a sa kojima je ovaj sud vezan, zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Naime, iz isprava koje su dostavljene u tužbu, i to oporuke pok. ŠA i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-937/2021, proizlazi da je iza pok. ostavitelja UA, koji je preminuo **.**.2021., proveden ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Robertom Beletićem iz Opatije. Utvrđeno je da su u tom ostavinskom postupku sudjelovali njegovi nasljednici CA (supruga), KA (sin), te FA (kći), te da je na temelju oporuke od 11. ožujka 2018., koja je proglašena na ročištu 25. svibnja 2021., te danih nasljedničkih izjava o prihvaćanju oporuke kao istinite i pravnovaljane, cjelokupna imovina ostavitelja pok. UA, koja je pobliže navedena u tekstu oporuke i u točki I rješenja o nasljeđivanju, pripala njegovoj supruzi CA. Iz sadržaja citirane oporuke proizlazi da se radi o imovini, i to nekretninama i trgovačkom društvu Istarska Hiža d.o.o., koje da je ostavitelj stekao u braku sa svojom suprugom. Također je utvrđeno da je citirana oporuka pisana na kompjuteru, da je potpisana po svjedocima ĆA i ZA, te da je na istoj, uz potpis UA, otisnut i pečat društva Istarska Hiža d.o.o. U posljednjoj rečenici oporuke je navedeno da su svjedoci, ovdje tuženici, izjavili da je oporuka pred njima napisana, da ju je oporučitelj pročitao i pred njima vlastoručno potpisao i otisnuo pečat svoje firme Istarska Hiža d.o.o.

6. Uvidom u predmet ovog suda, poslovni broj P-1261/2022, utvrđeno je da se radi o predmetu u kojem se raspravlja o obvezno-pravnom zahtjevu tužitelja na isplatu iznosa od 1.000,000,00 EUR-a s osnove naknade štete zbog čina krivotvorenja predmetne oporuke pok. UA od strane CA i svjedoka oporuke, ovdje tuženika, a koji je još uvijek u tijeku, s obzirom da su u istom zasad samo saslušane stranke postupka.

7. Iz predmeta Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-246/2024, proizlazi da je taj postupak iniciran tužbom tužitelja ŽA CA protiv tuženika CA i FA radi utvrđenja da je oporuka pok. UA od 11. ožujka 2018., ništava i nevaljana. Utvrđeno je da je i taj postupak zasad još uvijek u tijeku, budući je u istom određeno provođenje dokaza grafološkim vještačenjem, koje još uvijek nije provedeno.

8. Tijekom ovog postupka, tužitelj je predlagao odrediti prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja ranije navedene parnice pod poslovnim brojem P-246/2024. Citirani prijedlog ovaj sud nije držao osnovanim, budući da odluka u toj parnici, gdje se dakle raspravlja o eventualnoj ništetnosti oporuke pok. UA, ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, taj je prijedlog odbijen u raspravnom rješenju sa ročišta od 15. travnja 2025.

9. Iz historijata predmetne tužbe, kao i iz iskaza tužitelja sa ročišta u predmetu pod poslovnim brojem P-1261/2022, nije razvidno zbog čega se tužitelj smatra vlasnikom nekretnina tuženika, a na upit suda, upućen punomoćniku tužitelja, da pojasni kako činjeničnu, tako i pravnu osnovnu postavljenog zahtjeva, isti je naveo da je pravna osnova naknada štete, a da se činjenična osnova temelji na činjenicama navedenim u historijatu tužbe. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj svoju tužbu temelji na štetnom (protupravnom) činu njegove majke i ovdje tuženika, uslijed kojeg je njemu, kao zakonskom nasljedniku pok. UA, nastala šteta u visini od najmanje 1.000.000,00 EUR-a, a u pogledu stvarnog-pravnog zahtjeva, isti je u tužbi jedino naveo da su tuženici vlasnici iznimno vrijedne imovine, nakon čega je istu taksativno popisao.

10. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. U predmetnom slučaju, tužitelj se nije činjenično pozvao niti na jedan od navedenih pravnih temelja za stjecanja vlasništva, već na naknadu štete zbog štetnog čina njegove majke CA i ovdje tuženika, a što prema ocjeni ovog suda ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanja prava vlasništva na imovini tuženika. Naime, odluka suda u predmetu P-1261/2022, gdje se odlučuje o obvezno- pravnom zahtjevu tužitelja za naknadu štete, ne predstavlja valjani pravni temelj za upis njegova prava vlasništva na imovini tuženika, jer sve i kada bi njegov obvezno- pravni zahtjev bio usvojen, takvom se odlukom ne bi konstituiralo njegovo pravo vlasništva na imovini tuženika, već bi tužitelj tek u ovršnom postupku, koji bi eventualno bio pokrenut radi naplate njegove pravomoćne tražbine, mogao ostvarivati svoja prava spram imovine tuženika. Prema tome, postavljanje stvarnog-pravnog zahtjeva u odnosu na imovinu tuženika, u situaciji kada tužitelj ne samo da nije dokazao postojanje niti jednog valjanog pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na utuženim nekretninama, već se nije niti činjenično pozvao na niti jedan od tih pravnih temelja, ovaj sud ocjenjuje kao radnju koja je čak protivna pravilima javnog morala, budući je usmjerena na prijevremeno "blokiranje" imovine tuženika, a sve u cilju eventualne buduće naplate, za slučaj da tužitelj uspije sa svojim obvezno-pravnim zahtjevom.

11. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, i odlučiti kao u izreci ove presude.

12. Budući da su tuženici uspjeli u predmetnom sporu, to je valjalo obvezati tužitelja da im naknadi prouzročeni parnični trošak, sve temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/22, dalje Tarifa). Slijedom navedenog, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora koja je još na ročištu od 11. prosinca 2023. postavljena u iznosu od 1.000.000,00 EUR-a, to je valjalo tuženicima priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu u visini od 12.520,00 EUR-a, temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife, a za pristup na ročišta od 11.12.2023., 11.02.2025. i 15.04.2025. nagradu u iznosima od po 12.520,00 EUR-a, sve sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 50.080,00 EUR-a. Tom iznosu valjalo je pribrojiti trošak za zastupanje dvije osobe u visini od 10% temeljem Tbr. 40. Tarife i trošak PDV-a temeljem Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 68.860,00 EUR- a. Na taj iznos tuženicima je dosuđena i zatezna kamata, i to od presuđenja pa do isplate, sve sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog pa do zatraženog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbijen kao suviše zatražen i takav neosnovan.

U Krku, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude stranci, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.