Poslovni broj: Povrv-368/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, protiv tuženika ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja ročišta, 26. svibnja 2025.

presudio j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-59989/2023 od 14. listopada 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 291,12 eura/2.193,44 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 20. srpnja 2023. do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 9,19 eura/69,24 kuna te se odbija tužbeni zahtjev.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 291,12 eura/2.193,44 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 20. srpnja 2023. do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 9,19 eura/69,24 kuna potražujući i troškove ovršnog postupka.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić pod posl. br. Ovrv- 59989/2023 od 14. listopada 2023. godine određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava pasivnu legitimaciju.

3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-368/2024 te je rješenjem istog suda od 22. kolovoza 2024. godine rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te predmet upućen u parnični postupak.

4. U istom rješenju ovog suda od 22. kolovoza 2024., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, uzevši pritom u obzir da je tuženik osporio osnovu i visinu te time i pasivnu legitimaciju, ne predloživši niti jedan drugi dokazni prijedlog u smislu čl. 219. ZPP-a, te da je tužitelj predložio kao dokazne prijedloge isprave, u prilog svojih tvrdnji, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Budući da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava.

7. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - izvodu iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od srpnja 2022. do ožujka 2023.

8. Tužitelj tijekom postupka u bitnome navodi kako je tuženik većinski vlasnik predmetne nekretnine te je na predmetnoj adresi korisnik vodnih usluga tužitelja te predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u osporenom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka.

9. Tuženik tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenog prigovora te navodi da se obraćao tužitelju u vezi spornih očitanja vodomjera te smatra da od 17. studenoga 2017. kod dva korisnika njihovi kontrolni vodomjeri nisu radili te je razlika potrošnje lažno prikazivana kao njegova, a očitanja je radilo društvo Ista d.o.o. Dakle osporio je iznose računa.

10. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), prepisku tuženika sa društvom Ista d.o.o. (list 25 spisa), prepisku tužitelja i tuženika (list 26-31 spisa), prijepise račune (list 43-77 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 79-93 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 94 spisa), obavijest GSKG-a (list 100 spisa), popis objekata (list 101 spisa), zapisnik o tehničkom očevidu (list 102-103 spisa), dopis GSKG-a (list 104-106 spisa), rješenje Gradskog ureda za katastar (list 107-109 spisa).

11. Na temelju ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

12. Predmet spora je zahtjev za isplatu dospjele usluge javne vodoopskrbe i odvodnje za nekretninu u [adresa], sistemski broj objekta: 08551081, za razdoblje od srpnja 2022. do ožujka 2023.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe vodom, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 30. lipnja 2023., matične evidencije - bilješke, pregled obveznika na objektu i prijepise računa, sud je utvrdio da je tužitelj kao korisnika imao zavedenog tuženika na nekretnini u [adresa], sistemski broj objekta 08551081 te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od srpnja 2022. do ožujka 2023. u iznosu od 291,12 eura te prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 9,19 eura.

15. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19, dalje:ZOVU) propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Nadalje, čl. 3. st. 1. točka 6. ZOVU-a definiran pojam korisnika vodnih usluga na način da je propisano da je korisnik vodnih usluga vlasnik priključene nekretnine, a tek ako vlasnika nekretnine nije moguće utvrditi, da se korisnikom vodnih usluga smatra posjednik te nekretnine.

16. Odredbama čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17/13. te Odluke o dopuni i izmjeni od 28. lipnja 2019., dalje:Opći uvjeti) propisano je da se odnos između isporučitelja i korisnika vodnih usluga uređuje ugovorom. Nadalje je odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta propisano da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Općih uvjeta izjednačena s tim osobama. Isto tako je i odredbom čl. 8. st. 1. Općih uvjeta propisano da se s vlasnikom nekretnine i na njegov zahtjev sklapa ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe, odnosno ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje te da se iznimno takav ugovor može sklopiti i s posjednikom nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje, uz suglasnost vlasnika nekretnine.

17. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor u smislu navedenih propisa, a navedeno posebno uzimajući u obzir da tuženik činjenično osporava da bi bio korisnik usluge tužitelja. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, ispostavljenim računima, matičnim evidencijama – bilješkama i pregledom obveznika na objektu. U svezi navedenog valja reći da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona-Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Niti iz dostavljenih prijepisa računa, matične evidencije, pregleda obveznika na objektu i Zapisnika o tehničkom očevidu, a koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

18. Također, iz izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tuženik suvlasnik na zk. tijelu II., dok na zk.č.br. 1830/4 postoje tri zgrade te se tuženikovo suvlasništvo ne može sa sigurnošću povezati s utuženim računima.

19. Sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika budući da ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. Obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), nije podnio ovom sudu dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

21. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. Prema tome, u situaciji kada tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, na tužitelju je teret dokaza istog. Naime, tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnovu i visinu potraživanja po utuženim računima.

23. Stoga je sud tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a.

24. U odnosu na potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 9,19 eura s osnova zaduženja zakonskih zateznih kamata valja navesti da dok nije prestala glavna novčana tražbina iz koje proizlaze zatezne kamate, zatezne kamate ne mogu se obračunati niti utužiti u apsolutnom iznosu uz glavni dug. Navedeno jer zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, zbog čega su, dok glavni dug ne bude isplaćen, nedjeljive od njega i zajedno predstavljaju jednu cjelinu. Tek nakon podmirenja glavnog duga, ako zatezne kamate nisu plaćene, one se osamostaljuju, obračunavaju u apsolutnom iznosu i na tako osamostaljene zatezne kamate, u slučaju utuženja, mogu se ostvariti i procesne kamate sukladno čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Obzirom da tužitelj nije dokazao po osnovi kojeg dugovanja potražuje obračunate zatezne kamate i da li je takvo dugovanje podmireno, to sud i u tom dijelu zahtjev tužitelja smatra neosnovanim te je odlučeno kao u izreci presude.

25. Tužitelj nije uspio u postupku, pa je slijedom toga odbijen njegov zahtjev za naknadu troška u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, dok tuženik nije postavio određeni zahtjev za naknadu troška.

26. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. istoga zakona.

DNA:

1. Tužitelj

2. Tuženik

3. Spis