REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-330/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja IB, vl. Autolimarski [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 1 b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 1 b, OIB: 10840749604 isplatiti tužitelju JB, vl. Autolimarski i autolakirerski obrt, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 335,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 457,41 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu marke RENAULT KADJAR (HL), reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika LB iz [adresa], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja kao odgovorni osiguratelj prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

– dalje: ZOO).

1.1. Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 26. srpnja 2024., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je 6. kolovoza 2024. isplatio nesporni dio tužitelju, dok mu je naknadno uplatio iznos od 1.344,84 EUR 9. kolovoza 2024. i iznos od 477,10 EUR 22. studenog 2024., čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu vlasnika popravio oštećeno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi da on ima službenu cijenu sata po kojoj radi te je, nakon popravka oštećenog vozila, za svoju uslugu izdao račun broj 136/VP1/1 u iznosu od 3.209,99 EUR (u koji je uključen PDV) i tuženik je po tom računu izvršio plaćanje samo iznosa od 2.874,60 EUR, dok razliku od 335,39 EUR nije platio, a upravo je to cijena rada koja je predmet ovog spora. Tužitelj ističe da je cijena sata njegovog rada 42,00 EUR uvećano za PDV, a oštećenik ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

1.2. Navodi da je oštećenik kao ustupitelj s tužiteljem kao primateljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 3. listopada 2024. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u iznosu od 812,49 EUR, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 335,39 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovi, tako i po visini. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj u tužbi nije naveo broj police, kao niti registracijsku oznaku vozila za koje smatra da je odgovorno za predmetnu nezgodu. Navodi da je tuženik na vozilu marke RENAULT KADJAR reg. oznake [registarska oznaka] utvrdio osnovanom štetu u iznosu od 2.874,60 EUR te je isplatom navedenog iznosa u cijelosti nadoknadio štetu na predmetnom vozilu u štetnom događaju od 5. lipnja 2024. čime je tražbina oštećenika prema tuženiku u cijelosti prestala pa je isti nije mogao ugovorom o ustupanju na pravno valjan način ustupiti tužitelju. Smatra da je oštećenik trebao primjenom pažnje dobrog domaćina (čl. 10. ZOO) odabrati najpovoljnijeg ponuđača – auto servisne radionice u mjestu prebivališta oštećenika uz uvjet da je zadovoljen kriterij kvalitete popravka, što je izostalo. U odnosu na cijenu radnog sata popravka (za ukupno 29,4 sati), tuženik je priznao iznos od 33,50 EUR uvećano za PDV jer se istom satnicom postiže svrha povrata oštećenog vozila u prijašnje stanje. Ujedno je prigovorio tijeku zatraženih kamata od 7. lipnja 2024. budući da je dospijeće računa tužitelja 17. lipnja 2024.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP).

4. Odbijen je, kao nesvrsishodan, dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja, oštećenika u svojstvu svjedoka i za provođenje prometno-tehničkog vještačenja, kao i prijedlog tuženika za saslušanje oštećenika budući da je ocijenjeno da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 335,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. lipnja 2024. do isplate.

7. Između stranaka su sporni pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 3. listopada 2024. (list 20.- 21. spisa) proizlazi da je MB iz [adresa] ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 136/VP1/1 i na temelju izvida štete broj 2410361710 – osnovni + 1. naknadni (oznaka štete tuženika) u iznosu od 812,49 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 11. studenog 2024. (list 22.-23. spisa). Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik 22. studenog 2024. isplatio, pored ranije plaćenih iznosa 6. i 9. kolovoza 2024., iznos od 477,10 EUR tako da je od ustupljene tražbine (812,49 EUR) preostao nepodmiren iznos od 335,39 EUR, dakle iznos čiju isplatu tužitelj potražuje u ovom sporu.

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. S obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik 6. lipnja 2024. tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 5. lipnja 2024., povodom koje prijave je tuženik 26. srpnja 2024. pregledao vozilo i napravio izvid i procjenu štete (list 11. spisa) te oštećeniku dostavio Obrazloženu ponudu u kojoj je priznao odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode (list 12.-13. spisa) i izvršio plaćanje nespornog iznosa naknade štete u iznosu od 1.052,66 EUR te nakon toga daljnji iznos od 1.344,84 EUR i potom iznos od 477,10 EUR (list 14.-17. spisa), pri čemu se jasno očitovao u e-mailu od 2. kolovoza 2024. (list 17. spisa) da je ukupan iznos računa umanjio za cijenu radnog sata koja je previše zaračunata, stav je ovog suda da je nedvojben nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za naknadu štete nastale oštećeniku u ovom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika, dok je osporavanje pasivne legitimacije, koji prigovor tuženik ističe u odgovoru na tužbu, usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 5. lipnja 2024. pregledao oštećeno vozilo 26. srpnja 2024. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 17,9 h, lakirer – 11,5 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

13. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 2. kolovoza 2024., s dospijećem plaćanja 17. kolovoza 2024. (list 10. spisa) odnosi se na zamjenske dijelove, potrošni materijal te rad na vozilu autolimarski 17,9 h i autolakirerski 11,5 h po cijeni od 42,00 EUR po satu uvećano za PDV. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 2. kolovoza 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 1. prosinca 2023. (list 19. spisa).

14. Dakle, iz sadržaja dokumentacije u spisu, osobito tuženikovog e-maila od 2. kolovoza 2024. na listu 17. spisa proizlazi da tuženik osporava cijenu radnog sata tužitelja.

15. Odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 58.-63. spisa).

16. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja.

17. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 335,39 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u skladu s odredbama čl. 1045. i čl. 1046. ZOO.

18. Odštetni je zahtjev podnesen 6. lipnja 2024. što je izrijekom navedeno u Obrazloženoj ponudi od 28. lipnja 2024. (list 12. -13. spisa) pa stoga zatezne kamate na iznos naknade štete teku od podnošenja zahtjeva (čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.). S obzirom da tužitelj kamate potražuje od prvog idućeg dana od dana podnošenja zahtjeva, sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP). Pritom je stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 26. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištu 21. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 457,41 EUR.

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).