REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI
Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina
Poslovni broj: P-655/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], DU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i EU , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ukidanja prava služnosti, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 11. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, dana 26. svibnja 2025. donio, objavio i
p r e s u d i o j e
I Ukida se pravo osobne služnosti prava stanovanja u prizemlju kuće koje je dana 27.05.2014. pod poslovnim brojem Z-909/14 na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2208 upisane u A I (jedan) u korist tuženika SIROVEC DARIA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-424/14, UPP-OS-89/2014 od dana 12. svibnja 2014. donesenog od strane javne bilježnice Branke Rački.
II Tuženiku ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] se zabranjuje svako daljnje korištenje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2208.
III Tuženik SIROVEC DARIO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je priznati i trpjeti provedbu u zemljišnim knjigama te je dužan tužiteljima SIROVEC ANI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SIROVEC LARI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SIROVEC LUKI, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] izdati tabularnu ispravu temeljem koje će se izvršiti brisanje upisa prava osobne služnosti prava stanovanja, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 680,28 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja ove odluke do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška valjalo je odbiti.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi od 19. prosinca 2023. navode da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižni odjel Sveti Ivan Zelina na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2208 opisana kao oranica BIŠKUPEC površine 96 m2, kuća i gosp. zgrada [adresa] površine 143 m2, dvorište [adresa] površine 500 m2, sveukupne površine 739 m2 upisani kao vlasnici. Navode da su kao praunuci navedenu nekretninu stekli u vlasništvo na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-424/14 od dana 12. svibnja 2014. iza pradjeda pok. ĆU GU identičnog ĆU.
Ostavinska imovina iza pok. ĆU GU uručena je nasljednicima temeljem oporuke ostavitelja od 13. rujna 2010. i sporazuma nasljednika te je nasljednici VU, kćeri pok. ostavitelja, a baki tužitelja, pripao telefonski priključak broj 01/2060- 879 i priključak električne struje, vode i plina u kuću u [adresa], dok su tužiteljima pripale sve ostale nekretnine i pokretnine u cijelosti, pa tako i ovdje prijeporna nekretnina. U trenutku nasljeđivanja predmetne nekretnine tužitelji su bili maloljetni te ih je zastupala njihova majka KU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
Točkom III rješenja o nasljeđivanju osnovano je pravo doživotnog uživanja – stanovanja na cijelom prizemlju kuće u [adresa] i okućnici, u korist - VU, kćeri ostavitelja i ČU, unuka ostavitelja i oca tužitelja.
Navode da su se dana 27. svibnja 2014. upisali kao vlasnici navedene nekretnine te je upis proveden pod poslovnim brojem Z-909/14.
VU preminula je dana 09. veljače 2022. te sada pravo doživotnog uživanja
– stanovanja ima samo - HU - tuženi.
Pravo doživotnog uživanja – stanovanja na predmetnoj nekretnini, odnosno u prizemlju kuće je opterećeno na predmetnoj nekretnini već skoro 10 godina.
I prije nego je bilo upisano pravo doživotnog uživanja – stanovanja, zakonska zastupnica tužitelja je jedina i isključivo brinula o predmetnoj nekretnini. Briga o predmetnoj nekretnini uključivala je poslove redovne i izvanredne uprave, odnosno tada zakonska zastupnica tužitelja se brinula o plaćanju računa, kućanskim poslovima, okolišu oko kuće te svim potrebnim drugim poslovima.
Tuženik je stekao pravo korištenja, međutim nikada nije boravio u predmetnoj kući niti se ikada brinuo i vršio poslove potrebne za održavanje kuće.
Kao što je i razvidno iz rješenja o nasljeđivanju, nekretnina je bila odmah pripala u vlasništvo praunucima, a ne tuženiku kao unuku i to iz razloga što se tuženik nikada nije brinuo o pokojnim roditeljima niti je ikada održavao kućanstvo.
Djed tuženika itekako je bio svjestan da tuženik nije zaslužio pravo vlasništva predmetne nekretnine, stoga mu je ustupio pravo doživotnog uživanja – stanovanja iz neke određene empatije djeda prema unuku.
Nadalje, odredbom članka 217. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje u tekstu: ZVSP) propisano je da je pravo stanovanja osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo. Zakonska definicija osobne služnosti – prava stanovanja proizlazi iz njezinog naziva, a to je stanovanje u poslužnoj nekretnini. Tuženik nema prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini niti je ikada imao, već stanuje na adresu [adresa] od 14. prosinca 1973., a što jasno proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu izdanog od strane Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 220-01/23-02/19. Budući da tuženik nikada nije stanovao u predmetnoj nekretnini, jasno proizlazi kako isti nema osobnog interesa za predmetnu nekretninu kao niti da ispunjava svrhu ustanovljene osobne služnosti – stanovanja.
Takva služnost koja je ustanovljena u korist tuženika od samog početka nema nikakvu svrhu, a zakon zahtjeva da ustanovljavanje osobnih služnosti mora imati razumnu svrhu. U odnosu na izraženo pravno shvaćanje pozivaju se i na odluku Županijskog suda u Splitu posl.broj Gž-1612/2017 od dana 06. prosinca 2018. u kojoj iznosi sljedeće stajalište: „ Naime, svrha svih osobnih služnosti, pa tako i prava plodouživanja, je zadovoljavanje određenih potreba određene osobe na tuđoj stvari, što znači da gubitak razumne svrhe osobne služnosti pretpostavlja prestanak određenih potreba određene osobe na tuđoj stvari.“ Kako osobna služnost - stanovanja na predmetnoj nekretnini u korist tuženoga pravno postoji ali se faktički ne izvršava dugi niz godina te nikada nije ispunila razumnu svrhu za koju je ustanovljena predlaže usvojiti tužbeni zahtjev. U daljnjem tijeku postupka navode da žele uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je u stvarnosti jer faktički predmetna nekretnina nije opterećena služnošću, a što neopravdano ograničava njihova vlasnička prava. Navode da su protiv tuženoga, njihovog oca, pokrenuli adekvatan postupak zbog povrede njihovog uzdržavanja. Predlažu tužbeni zahtjev usvojiti.
2. Tuženik je sukladno članku 284. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) pozivom od 21. prosinca 20234. pozvan na dostavljanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 45 dana od primitka poziva i tužbe.
3. Tuženiku je poziv na davanje odgovora na tužbu otpremljen d 22. prosinca 2023. i 10. siječnja 2024. na adresu naznačenu u tužbi [adresa]. Iz povratnica zaprimljenih u Sudu dana 10. siječnja 2024. i 29. siječnja 2024. vidljivo je da dostave nisu uspjele te da su se vratile uz napomenu „obaviješten nije podigao pošiljku“. Uvidom u bazu podataka prijavljenih prebivališta i boravišta za tuženoga (JRO MUP) sud je utvrdio da je za tuženika evidentirano prebivalište na adresi u [adresa] od 14. prosinca 1973. nastavno, bez evidentirane adrese boravišta. Sud je 2. veljače 2024. nakon uplate predujma za dostavu putem sudskog dostavljač, zatražio dostavu za tuženika putem sudskog dostavljača. Iz povratnica u spisu vidljivo je da ni dostava putem sudskog dostavljača nije uspjela. Naime na povratnici od 29. veljače 2024. (list 31 spisa) sudski dostavljač naveo je da je prva dostava pokušana 12. veljače 2024., da je kuća zatvorena i da je ostavljena obavijest o tome kad će biti izvršena druga dostava. Druga dostava je pokušana 19. veljače 2024., a tom prilikom je dostavljač također kuću zatekao zatvorenu te od susjeda dobio obavijest da je tuženi odselio u Republiku Srbiju prije godinu dana te da susjed ne zna adresu tuženoga. Poziv za davanje odgovora na tužbu za tuženika je pokušan i na adresu na kojoj mu je ustanovljena služnost-prava stanovanja dana 11. lipnja 2024., a ta dostava se također vratila kao neuredna (obaviješten nije tražio).
4. U ovom predmetu sud je zatražio i terensku provjeru za tuženika na adresi prijavljenog prebivališta od Ministarstva unutarnjih poslova. Iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova od 4. studenoga 2024. (list 58) proizlazi da je navedeno javnopravno tijelo nakon obavljenih razgovora na adresi prijavljenog prebivališta za tuženoga došlo do saznanja da tuženi ne živi na prijavljenoj adresi više od 10 godina te da je odselio u [adresa] u [adresa].
5. Sud je i od Središnjeg ureda Ministarstva financija, porezne uprave zatražio podatak o tome raspolaže li navedeno tijelo evidencijom o adresi tuženika izvan Republike Hrvatske, a iz očitovanja navedenog tijela proizlazi da za tuženoga nije evidentirano boravište niti je evidentiran privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] (list 8-9), smrtni list za UU (list 10), rješenje o nasljeđivanju iza pok GU identičnog ĆU (list 14-16), uvjerenje o prebivalištu za tuženoga (list 17), dostavnice (list 22, 24) , izvod iz JRO MUP-a za tuženoga, napomenu sudskog dostavljača na dostavnici (list 31-32), dio kaznenog spisa koji se vodi između stranaka (list 42-50), dostavnica (list 52), očitovanje MUP-a nakon terenske provjere (list 58), očitovanje Ministarstva financija (list 59), te je saslušana MU, svjedok i saslušani su tuženi svi na raspravi 11. travnja 2025.
7. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Ovaj sud na temelju uvida u vlastovnicu izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Selnica, što u naravi predstavlja oranicu [adresa], kuću i gospodarsku zgradu [adresa] i dvorište [adresa] povšine 739 m2 utvrđuje da su tužitelji vlasnici navedene nekretnine. U teretovnici navedenog zk.ul uknjiženo je pravo osobne služnosti prava stanovanja u prizemlju kuće za korist VU, bake tužitelja i ČU oca tužitelja. Vlasništvo navedene nekretnine u korist tužitelja i osobna služnost prava stanovanja u označenom dijelu kuće u zemljišnim knjigama uknjižene su na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, Općinskog suda u Sesvetama donesenog od javne bilježnice, Branke Rački, kao povjerenice suda broj:
O-424/14 od 12. svibnja 2014. iza smrti pok. GU identičnog ĆU, djeda tuženoga i pradjeda tužitelja. Naime, pok. ostavitelj je oporukom svoju imovinu ostavio praunucima ovdje tužiteljima, a za unuka, ovdje tuženoga i VU, baku tužitelja, oporukom je osnovao pravo služnosti stanovanja. Dakle radi se o osobnoj služnosti prava stanovanja ustanovljenoj za korist tuženoga.
9. VU, kći ŽU, umrla je dana 9. veljače 2022. Iza pok. VU nije vođen ostavinski postupak jer u trenutku smrti nije bila vlasnica nekretnina, a što je sud na temelju navoda tužitelja na raspravi 11. travnja 2025. utvrdio i uvidom u e-spis (rješenje ovog suda poslovni broj: O-774/2022-2 od 24. siječnja 2023.).
10. Iz dokaza u spisu proizlazi da tuženik ne prebiva niti boravi na adresi na kojoj je osnovano i upisano pravo služnosti stanovanja.
11. Naime, iz uvjerenja o prebivalištu i iz uvida u JRO MUP-a proizlazi da tuženik od 27. veljače 1973. nastavno do danas ima evidentirano prebivalište u [adresa], a ne na adresi na kojoj je upisana služnost stanovanja. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka MU (list 70) i iz stranačkog iskaza tužitelja (list 70 i 71).
12. Svjedokinja MU je na raspravi 11. travnja 2025. navela da tuženi iako je nakon smrti ŽU imao pravo stanovanja u prizemlju predmetne nekretnine nikada nije živio u istoj već je tamo živjela samo njena bivša svekrva VU koja je također imala pravo služnosti stanovanja, a tuženi bi svoju majku samo ponekad posjetio te da je tuženoga zadnji put vidjela u veljači 2022. na sprovodu svekrve, a koliko joj je poznato da tuženi živi u [adresa] posljednjih petnaest godina. Dalje iskazuje da u prizemlju kuće u kojem tuženi ima pravo stanovanja nitko ne živi od kad je njena svekrva umrla.
13. Iskaz svjedokinje ovaj sud ocjenjuje uvjerljivim i životnim. Svjedokinja je iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno, a njen iskaz nije u protivnosti već u suglasju i s materijalnim dokazima u spisu zbog čega ga ovaj sud u cijelosti prihvaća.
14. Iz stranačkih iskaza sva tri tužitelja suglasno proizlazi da tuženik nikada nije živio na adresi na kojoj je u prizemlju osnovana služnost stanovanja te da je samo dok je njihova baka VU, bila živa dva do tri puta godišnje dolazio baki u posjed. Stranački iskazi su u suglasju s iskazom svjedokinje te sa materijalnim dokazima o evidentiranom prebivalištu i boravištu.
15. Drugi dokazi u spisu: izvješće MUP-a nakon terenske provjere (list 58), navod sudskog dostavljača o razlozima neuspjele dostave (list 32) podupiru stranačke iskaze tužitelja i iskaz svjedokinje jer iz njih proizlazi da tuženik već duže razdoblje živi u [adresa], dakle ne živi u dijelu nekretnine u kojoj je u njegovu korist upisano pravo služnosti stanovanja.
16. Prema članku 217. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“, broj: 91/06...152/14. dalje ZV) pravo stanovanja je osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo. Prema članku 242. stavka 1. ZV izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.
Stavkom 5. navedenog članka ZV-a propisano je da služnost koja je upisana u zemljišnoj knjizi prestaje tek njenim brisanjem.
17. Dakle, svrha osobnih služnosti a koju služnost predstavlja ovdje prijeporna služnost odnosno služnost stanovanja je zadovoljenje potrebe stanovanja određene osobe na poslužnoj stvari pa gubitkom razumne svrhe te služnosti što bi u konkretnom slučaju bila potrebe stanovanja u poslužnoj stvari za posljedicu ima prestanak osobne služnosti stanovanja u poslužnoj stvari.
18. Naime iz okolnosti što tuženik nikada nije imao prijavljeno prebivalište, a ni boravište na adresi na kojoj mu je uknjiženo pravo osobne služnosti - pravo stanovanja te što iz drugih dokaza (materijalnih i personalnih ) u spisu proizlazi da tuženik ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi te da tuženik stvarno u višegodišnjem razdoblju živi u [adresa], ovaj sud zaključuje da tuženik nema namjeru korištenja nekretnine na kojoj je uknjiženo pravo osobne služnosti za stanovanje odnosno da je odustao od bilo kakvog korištenja nekretnine za koju mu je uspostavljeno pravo služnosti stanovanja.
Dovodeći u vezu izvedene dokaze te druge dokaze u spisu s naprijed citiranim materijalnim odredbama ovaj sud smatra da su tužitelji dokazali ispunjenje zakonom propisane pretpostavke iz članka 242. stavak 1. ZV zbog čega je usvojen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a. Tuženici su trošak zatražili prema troškovniku predanom na raspravi 26. svibnja 2025. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je pokrenut radi služnosti (ukidanje služnosti) pa se u konkretnom slučaju pri odmjeravanju troška primjenjuje odredba članka 7. stavka 2. Tbr.7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23; dalje skraćeno: OT) kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna naknada u visini od 250 bodova (vrijednost boda 2 Eura) koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak. Stoga je tužiteljima za tužbu, podnesak od 4. lipnja 2024. te ročište od 11. travnja 2025. priznata jednokratna naknada u iznosu od 500,00 EUR-a koja uz zatraženi PDV iznosi 625,00 EURA. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR- a, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a (umanjenje od 50% zbog mogućnosti manjeg plaćanja putem e komunikacije), te trošak koji su tuženi platili za sudskog dostavljača od 15,46 EUR-a. Dakle ukupni opravdani trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 680,28 EUR-a o čemu je odlučeno kao pod točkom IV izreke.
20. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška nije opravdan pa ga je valjalo odbiti o čemu je odlučeno pod točkom V izreke.
U Svetom Ivanu Zelini 26. svibnja 2025.
S U D A C
Žanet Vidović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DN-a:
1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu
2. tuženiku putem oglasne ploče i na adresu prijavljenog prebivališta
