Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1796/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u prisutnosti osobno tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja FH, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem upisu je tužena uknjižena kao vlasnik nekretnine označene kao čest. kat. br. 694/1, Gračac, pašnjak površine 3175 m[2] , za cijelo.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. kat. br. 694/1, Gračac, pašnjak površine 3175 m2 položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja HH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.879,64 EUR ( tisućuosamstosedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 22. kolovoza 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. kat. broj 694/1, Gračac, pašnjak površine 3175 m[2] položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj je kao vlasnik upisana tužena Republika Hrvatska, za cijelo. U odnosu na navedenu nekretninu da je podnesen prigovor od strane podnositelja, sada tužitelja, dana 18. listopada 2019., zaprimljen pod posl. br. Z-24456/2019. Prigovor tužitelja da je odbijen rješenjem donesenim na ročištu održanom povodom prigovora radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, dana 30. srpnja 2024., pod posl. br. Z-25295/2024 (Z- 24456/2019). Tužitelj da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao dosjelošću (kako osobno, tako i putem pravnim prednika) te miran, pošten i istinit posjed predmetne nekretnine traje dulje od sto godina. Predmetnu nekretninu prednici tužitelja da su koristili za sječu raslinja i drveća s parcele, koja su im služila kao ogrjev, te ispašu ovaca. Tužitelj i danas da predmetnu nekretninu koristi za sječu raslinja sa parcele te za ispašu ovaca. Glede predmetne nekretnine nikada da nije bilo sporova, a tužitelj i njegovi prednici da su iste posjedovali kao savjesni, zakoniti i istiniti posjednici, naočigled svima, te ih nitko u tom posjedu nije smetao niti im posjed osporavao, premda nisu bili evidentirani u katastarskom operatu kao posjednici predmetnih nekretnina, stoga iste nisu niti ušle u rješenje o nasljeđivanju iza brata tužitelja, pok. OH, međutim pri ispunjenju zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću da je bitno utvrditi da li su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu, odnosno da su se predmetne nekretnine nalazila u samostalnom posjedu tužitelja i njegovih prednika kroz zakonom određeno vrijeme, a koje činjenice da su u konkretnom slučaju ispunjene. Ova nekretnina, kao i susjedne nekretnine da su uvijek bile u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba, te Republika Hrvatska, jedinica lokalne samouprave ni druga javnopravna tijela nikad nisu polagale nikakva prava na ovim nekretninama, što da mogu potvrditi i svjedoci koji imaju svoje nekretnine u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, te da su kao takvi upoznati sa stvarnim stanjem posjeda i vlasništva na nekretnini. Naime, do pokretanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] tužitelj da je već tada osobno i po prednicima bio u samostalnom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina preko sto godina, čime da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 28. kolovoza 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći prije svega da tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te da sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega da treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj da bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj da nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Imajući u vidu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću u vlasništvu Republike Hrvatske. lako se može zaključiti da do stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine temeljem dosjelosti nije došlo odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj da ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici. Tuženica se protivi i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje prava vlasništva te ističe prigovor iz čl.186.a Zakona o parničnom postupku.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 5), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta održanog povodom prigovora 30. srpnja 2024. broj: Z-25295/2024, Z-25296/2024, Z-24456/2019 i Z- 25465/2019 (list spisa 7-8), očitovanje Hrvatskih šuma, klasa: ST/24-01/2342, urbroj:

15-00-08/04-24-04 od 17. rujna 2024. (list spisa 16), potvrda o uključenost kat. čest. u šumsko-gospodarski plan Hrvatskih šuma, klasa: ST/24-01/2342, urbroj: 15-00-05/02- 24-03 od 12. rujna 2024. (list spisa 16), očitovanje Hrvatskih šuma od 16. rujna 2024. (list spisa 18), Program gospodarenja za G. J. Turanj s planom upravljanja područjem ekološke mreže u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2031. (list spisa 19- 21), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. Z-10211/2015/2001 od 14. studenog 2018. (list spisa 25-27), zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spi 28-32), uvjerenje o statusu čestice Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: 350-01/23-10/001018, urbroj: 2198-07-09/4-23-0004 od 2. lipnja 2023. (list spisa 33), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 43-44), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, u svojstvu svjedoka saslušani su: BH (list spisa 56), ĆH (list spisa 56-57), ŽH (list spisa 57-58), MH (list spisa 58) i svjedok KH (list spisa 59) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja HH (list spisa 94), izvršen je uvid u povijest zk. upisa za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 61-91).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice za pribavom povijesti posjedovanja predmetne nekretnine budući da je riječ o javnoj ispravi, stoga nije bilo zapreke da istu pribavi sama tuženica i dostavi sudu kao dokaz. Međutim, neovisno o navedenom, po stavu ovog suda činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno, tako da izvođenje tog dokaznog prijedloga, svakako nije odlučujuće za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika. Ujedno postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Tijekom postupka tuženica je isticala da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, a koja je formirana od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi predstavlja šumu odnosno šumsko zemljište i isključivo vlasništvo Republike Hrvatske. Da se radi o šumi ili šumskom zemljištu, najbolje da se vidi po tome što je zemljište bilo obuhvaćeno Programom gospodarenja šumama odnosno šumskim zemljištem.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja HH podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25295/2024, Z-25296/2024, Z-24456/2019 i Z-25465/2019 (list spisa 7-8) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

10. Iz zapisnika povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj: Z- 10211/2015/2001 (list spisa 25-27) proizlazi da predmetna nekretnina odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo. Nadalje proizlazi da je prema popisnom listu 10 HH za cijelo evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine u novoj izmjeri oznake 694/1 površine 3175 m[2] .

11. Uvidom u potvrdu o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma ( list spisa 17) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere s površinom 516814 m[2] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. - 1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama). Nadalje, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom 3175 m2 obuhvaćena je Programom gospodarenja jedinicom „ Turanj“ s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2031.

12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja pašnjak obrastao niskim raslinjem. Predmetna nekretnina je sa jugozapadne strane ograđena žičanom ogradom, sa sjeverozapadne i sjeveroistočne strane plotom, a sa jugoistočne strane suhozidom.

13. Svjedok BH je u svom iskazu (list spisa 56) naveo da se predmetna parcela nalazi u [adresa]. Ranije je to sve bila jedna velika parcela na kojoj su H imali klaonicu, međutim poznato mu je da su taj dio parcele ranije prodali, a drugi je ostao u obitelji HH. Poznato mu je da je ranije na toj parceli gdje se nalazila klaonica pokojni LH, brat HH tu imao klaonicu i da su kod njega kupovali meso. Istaknuo je da mu je sve to poznato jer je njegova majka iz [adresa], djevojački ĐH pa da je tu još kao dijete prolazio svaki tjedan tako da je viđao na toj parceli i tužiteljevog oca pokojnog TH, a zna da su se djeca pokojnog TH podijelila i da među njima nema spora vezano za ovu parcelu koja danas pripada HH. Poznato mu je da je pokojni TH osim HH imao i sinove koji su danas svi pokojni, a to su: F, OH, NH i LH. Koliko mu je poznato oduvijek je ova parcela ograđena smrikom, a kao dijete viđao je tu pokojnog TH kako čuva blago, a također su čuvali blago i njegova djeca, a i ovdje prisutni HH. Lugar nikad nije pravio probleme obitelji HH zato jer je ta parcela bila ograđena oduvijek i bila je njihova, a koliko mu je poznato lugar je pravio probleme samo tamo gdje zemlja nije ograđena. Poznato mu je da je lugar dolazio preko puta ove parcele i on je strogo zabranjivao da se sijeku drva, lugari su se zvali pokojni UH i pokojni ŠH, a poslije toga IH, sin pokojnog UH i ĐH. Nitko od navedenih nikada nije zalazio u ovu parcelu obitelji HH.

14. Svjedok ĆH je u svom iskazu (list spisa 56-57) naveo da se rodio u [adresa] tako da je još kao dijete prolazio pored ove predmetne parcele koja se nalazi u [adresa] prema mjestu [adresa]. Znao je i kasnije prolaziti tom parcelom budući da je lovac. Kao dijete na ovoj parceli je viđao oca ovdje prisutnog tužitelja pokojnog TH, a i njihovu djecu, tužitelja HH te njegove ostale sinove koji su danas svi pokojni: F, OH, LH i NH. Poznato mu je da su oni tu imali klaonicu. Još kao dijete je tu viđao pokojnog TH kako čuva blago, a zbog čega pamti da je ta parcela sa svih strana ograđena i koliko se sjeća plotom. Istaknuo je da lugar nikad nije zalazio na ovu parcelu od obitelji NH. Lugare je poznavao iz viđenja, a to su bili IH i ĐH, s tim da je ĐH i bio iz [adresa] i živio u neposrednoj blizini ove parcele. Nadalje je naveo da unutar obitelji NH nije bilo spora glede ove parcele i ona danas pripada HH. Također koliko mu je poznato nikada nitko treći nije osporavao pravo vlasništva niti posjedovanja ove parceli HH niti ranije pokojnom TH.

15. Svjedok ŽH je u svom iskazu (list spisa 57-58) naveo da cijeli svoj život od rođenja živi u [adresa] te da je još kao dijete prolazio pored ove predmetne parcele, a i kasnije budući da je bio lovac, a područje gdje se nalazi predmetna parcela je bilo pogodno područje za lov. Tako da je još kao dijete na ovoj parceli viđao pokojnog TH, oca tužitelja koji je umro sigurno prije nekih dvadesetak godina, a pamti da je doživio visoku starosnu dob, sigurno je prešao osamdesetu godinu. Sjeća se da su Birkići, točnije brat tužitelja, pokojni LH tu imao klaonicu i da je i sam u nekoliko navrata od njih kupovao meso, a pokojnog TH je kao dijete viđao na ovoj parceli kako drži blago. Nadalje je naveo da je ova parcela oduvijek ograđena sa svih strana, negdje kamenom, negdje šmrikom. Istaknuo je da nikada nije čuo da bi bilo spora vezano za ovu parcelu, niti unutar obitelji TH i zna da ona danas pripada HH. Dodao je da je HH još imao braću: OH, NH, LH i O (Dušana) Birkića, međutim oni su svi preminuli. Također nije mu poznato da bi netko treći ikada ometao ili osporavao obitelji HH pravo vlasništva ove parcele. Lugar nikad nije zalazio na ovu parcelu, a on je poznavao lugare VH i ŠH "Turanjac", a kasnije su to bili IH, sin pokojnog UH te ĐH. Na pitanje je li bilo šume na ovoj parceli navodi da je bilo niske šume, odnosno šmrike, može biti koji hrast, ali to je bilo davno i ne može se točno sjetiti.

16. Svjedok MH je u svom iskazu (list spisa 58) naveo da mu je poznata predmetna parcela jer je njegova parcela udaljena otprilike nekih 50 metara od ove koja je koliko pamti oduvijek u obitelji HH. Sjeća se da je tu ranije bila klaonica, a sjeća se da je još kao dijete na toj parceli viđao pokojnog TH, oca tužitelja kako tu parcelu čisti, i drži blago. Ne pamti kada je ta parcela ograđena, ona je ograđena od kad on zna za sebe i to dijelom suhozidom, a dijelom šmrikom. Napominje da parcela gdje se nalazila klaonica nije bila ograđena od ostatka parcele jer je to ranije bila jedna velika parcela. Pokojnog TH se dobro sjeća i kao što je ranije rekao sigurno više od 50 godina on je tu držao blago. On je pored ovdje prisutnog HH imao još četvoricu sinova i to: B, OH, NH i Ć, međutim oni su svi preminuli. Na toj parceli se nalazila šmrika, tj. mješavina šmrike i stabala zelenike i crnike. Međutim to je pokojni TH povremeno čistio jer inače ne bi tu mogao goniti blago. Lugari nikada nisu zalazili na ovu parcelu niti su branili išta pokojnom TH niti njegovoj obitelji. Poznavao je lugare, a to su bili ŠH iz [adresa], UH iz [adresa], ĐH iz [adresa] te IH iz [adresa]. Viđao ih je kako prolaze ovim područjem, ali nikada nisu zalazili na ovu parcelu. Nadalje je naveo da je pokojni TH rođen 1913., a umro 1991. godine, poslije njegove smrti njegova djeca su nastavila koristiti ovu parcelu, na način da su čistili taj teren i još neko vrijeme držali blago, ali poslije su se oni podijelili. Koliko mu je poznato ova parcela danas pripada HH. Njegova dva brata pokojni B i pokojni OH se nisu ženili i nisu imali djece, a s drugom braćom, odnosno njihovom djecom se podijelio, oni su dobili neke druge parcele. Tako da nije čuo da je bilo spora vezano za ovu parcelu niti unutar obitelji HH, niti je ikad čuo da bi netko treći osporavao pravo vlasništva niti posjedovanja ove parcele nikom iz obitelji HH.

17. Svjedok KH je u svom iskazu (list spisa 59) naveo da mu je poznato da danas predmetna parcela pripada HH, koju je stekao iza smrti svog oca pokojnog TH, kojeg se sjeća da ga je viđao kako na toj parceli čuva blago. Ta parcela je ograđena odavno i to dijelom suhozidom, a dijelom dračom. Poznato mu je da je ranije na toj parceli postojala klaonica koju je držao Antin brat pokojni B. Zna da je HH pored pokojnog B imao još braće, ali oni su svi danas preminuli, samo je HH ostao iza pokojnog TH. Kada je pokojni TH preminuo tu parcelu je nastavio koristiti HH na način da je i on ovdje držao blago. Nema svoju parcelu u blizini ove, ali cijeli život živi u [adresa], koje je malo mjesto i kao dijete je tu znao prolaziti, a kasnije i kao lovac. Poznati su mu lugari koji su dolazili na ovo područje, a to su ĐH i IH, ali oni nikada nisu zabranjivali nikome iz obitelji HH da koriste ovu parcelu. Na toj parceli da se ranije nalazila šmrika kao i dan danas. Što on zna nitko treći nikada da nije ometao niti osporavao obitelji HH pravo vlasništva ove parcele.

18. Tužitelj HH je u svom stranačkom iskazu (list spisa 94) naveo da je predmetna parcela koliko zna oduvijek u posjedu njegove obitelji. Ono do kud njegovo pamćenje seže je da je ovu predmetnu parcelu posjedovao njegov otac pokojni TH koji je rođen 1913., a umro 1991., početkom Domovinskog rata. Tako da je još kao dijete sa ocem dolazio na ovu predmetnu parcelu koju je on koristio za čuvanje blaga i održavao ju je, kao i oni djeca. On da je imao jednu sestru koja je umrla još kao dijete te četvoricu braće koja su danas svi preminuli. Mora napomenuti da su se oni braća iza smrti pokojnoga oca TH ljudski podijelili i upravo ova predmetna parcela da je pripala njemu. Među njima nikada da nije bilo spora vezano za vlasništvo ove parcele. Također pored ove predmetne parcele da se odmah nalazi parcela na kojoj se nekad nalazila klaonica i ta parcela je pripala njegovom pokojnom bratu koju je on kasnije prodao. Napominje da je ta parcela gdje se i danas nalazi klaonica zajedno sa ovom parcelom činila jednu jedinstvenu cjelinu koja je oduvijek sa svih strana bila ograđena i to dijelom dračom, dijelom žicom, a dijelom suhozidom. To je bilo i logično s obzirom da je njegov otac kao i oni tu čuvali blago. Na ovoj parceli se nalaze i dva stabala koliko mu je poznato dva stabala pitoma "brista" (brijesta) koja je zasadio njegov pokojni otac još dok su držali klaonicu. Na terenu druge šume nema osim niskoga raslinja. Lugar nikad nije zalazio na njihovu parcelu. Nikada im nitko nije osporavao pravo vlasništva ove predmetne parcele.

19. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.

20. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

20.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

20.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

21. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

22. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

23. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

24. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

25. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

26. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BH (rođen 1959.), ĆH (rođen 1967.), ŽH ( rođen 1941.) i MH ( rođen 1948.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su sva četvorica svjedoka mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako sva četvorica svjedoka iskazala da je predmetna parcela od davnina u obitelji HH, da su poznavali oca tužitelja pok. TH koji je predmetnu parcelu koristio za čuvanje blaga, da lugari nikad nisu zabranjivali tužitelju niti njegovom predniku korištenje predmetne parcele, te da ista predstavlja jedinstvenu cjelinu s nekretninom koja je pripala tužiteljevom pok. bratu B koji je na toj parceli imao klaonicu, a koje su ograđene oduvijek. Nadalje, sva trojica svjedoka su zaključno navela da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji TH nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine niti bi ih netko treći u tome ometao. Za istaknuti je da su tijekom postupka između ostalog saslušani svjedoci ŽH i MH ( koji ima i svoju parcelu u neposrednoj blizini predmetne i to kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz priloženog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je priložen na listu spisa 31) koji su u vrijeme saslušanja imali 84 i 77 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 60- 70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su ga koristile, a potom i samog tužitelja.

27. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još otac tužitelja pok. TH na način da je istu koristio za ispašu blaga, a potom njegov sin ovdje tužitelj HH, kojeg je nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja s parcelom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja jedinstvenu cjelinu koja je ranije također bila u posjedu tužiteljeva oca, a potom tužitelja pok. brata B koji je na istoj držao klaonicu, te su jasno omeđene od susjednih nekretnina ( a takvo stanje je nepromijenjeno budući da je sud utvrdio uviđajem na licu mjestu i vještačenjem da je nekretnina ograđena dijelom suhozidom, a dijelom žičanom ogradom), pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to od tužiteljevog oca pok. JH te se ista dalje prenosila unutar obitelji sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

28. U odnosu na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o šumama), kao i što je obuhvaćena Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom Turanj s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2031., po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga predmetna nekretnina po kulturi upisana kao pašnjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka. ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.). U tom pravcu ukazuje se da iz fotografija koje su sastavni dio skice sudskog očevida proizlazi da se na predmetnoj nekretnini nalazi nisko raslinje te dva stabla za koja sam tužitelj navodi da se radi o pitomom brijestu a koje je zasadio njegov otac. Dakle, po stajalištu ovog suda kroz cijelo razdoblje njezina posjedovanja od strane tužitelja i njegovih prednika, dakle od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, pa nadalje, nije bila državna imovina koja bi stupanjem na snagu ZID ZŠ-a, po samom zakonu, kao šuma i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postala vlasništvo tuženice. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

29. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. izreke ove presude.

31. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 22. listopada 2024., 30. listopada 2024., 19. ožujka 2025. i 24. travnja 2024., od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom da je tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 1.879,64 EUR. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

32.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.879,64 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (26. svibnja 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

33. Slijedom svega naprijed iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Biograd na Moru, 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel ( na broj P-DO- 194/2024).