Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Povrv-168/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Trogira, Trg Ivana Pavla II/1, Trogir OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u OD Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženih pod 1 ZP OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 ČP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u Trogiru Željene Biuk donesen pod poslovnim brojem Ovrv-89/11 dana 28. studenog 2011., u cijelosti i zahtjev tužitelja se odbija.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana tuženima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 7.057,49 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je Javnom bilježniku u [adresa] Željeni Biuk predao prijedlog za ovrhu protiv ovršenika (sada tuženih) navodeći u istome da nije namiren u iznosu od 222.735,40 kn za zakupninu poslovnog prostora. Stoga je ovrhovoditelj predložio donošenje rješenja o ovrsi kako bi ga se namirilo u ukupnom iznosu (za glavnicu, trošak pokrenutog postupka ovrhe i za, na te iznose, pripadajuće zakonske zatezne kamate).

2. Dana 28. studenog 2011. Javni bilježnik u [adresa] Željena Biuk donio je, pod poslovnim brojem Ovrv-89/11, predloženo i zatraženo rješenje o ovrsi.

3. Na rješenje Javnog bilježnika u Trogiru Željene Biuk, doneseno pod poslovnim brojem Ovrv-89/11 dana 27. prosinca 2011. ovršenici su uložili prigovor u kojem su naveli kako prijedlog za ovrhu ne sadrži sve podatke koje mora sadržavati sukladno odredbi čl.35 st.1 i 2 Ovršnog zakona. Kako je očito da prijedlog za ovrhu ne sadrži zahtjev za ovrhu u kojem je naznačena vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha traži predloženo je odbaciti prijedlog za ovrhu rješenjem.

4. Općinski sud u Splitu pod brojem Povrv-135/12 dana 31. srpnja 2013. potom donosi rješenje kojim se ranije doneseno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage uz ukidanje provedenih radnji a odlučeno, je po pravomoćnosti donesenog rješenja, spis ustupiti Parničnom odjelu ovog suda.

5. U nastavljenom parničnom postupku tužitelj je ustrajao u zahtjevu dok su tuženici uz istaknuto naveli još i to da su još 2009. službenicima Grada predali ključeve prostora, nisu u prostoru i stoga nisu niti dužni platiti utužene iznose.

6. Postupajući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 13. ožujka 2017. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Povrv-1878/15 kojom je ukinuo platni nalog i zahtjev tužitelja odbio u cijelosti te je tuženima dosudio parnični trošak. Odlučujući o pravodobnoj i potpunoj žalbi tužitelja Županijski sud u Sisku je dana 21. studenog 2019. donio rješenje Gž-479/2017-3 kojim je ista uvažena a prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Općinski sud u Splitu je potom dana 07. ožujka 2024. donio rješenje poslovne oznake i broja Povrv-1779/2019-24 kojim je tužba odbačena odnosno platni nalog ukinut u cijelosti. ĆO žalbi tužitelja na navedenu odluku odlučivao je Županijski sud u Sisku odlukom pod poslovnom oznakom i brojem Gž-715/2024-2 koji je opisano rješenje ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak a koji je dana 17. rujna 2024. donio rješenje o prekidu postupka poslovne oznake i broja Povrv-545/2024-2. I na tu je odluku žalbu uložio tužitelj da bi Županijski sud u Sisku donio 10. veljače 2025. rješenje Gž-1127/2024-2 kojim je ukinuo navedenu odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

7. U dokazne svrhe sud je pregledao kartice kupca od 17. studenog 2011. kao naknadu za uređenje voda i komunalnu naknadu, od 24. listopada 2011. za zakupninu, za nivo korisnika, otvorenu stavku kupca od 21. studenog 2011. i 18. studenog 2011., Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 23. rujna 2008. između Grada Trogira kao zakupodavca s jedne strane te UP i ZP kao zakupnika, s druge strane, solemniziranog pod brojem OV-6218/08, opomene 1 i 2 od 16. veljače 2010., dopis Grada Trogira upućenog tuženicima 15. veljače 2010. sa preslikom prijamne knjige i primka povratnice, karticu kupca od 15. veljače 2010., presliku prijedloga za ovrhu od 30. ožujka 2010. pod brojem Ovr-139/10, podnesak od 02. lipnja 2010., prijedlog radi osiguranja dokaza od 28. kolovoza 2010., zapisnik Grada Trogira od 28. lipnja 2010., zaključak Općinskog suda u Trogiru pod brojem Ovr-139/10 od 04. siječnja 2011., dopis Grada Trogira o obustavi ovrhe od 28. siječnja 2011. te zapisnik iz predmeta Ovr-139/10 od 26. siječnja 2011. Općinskog suda u Trogiru. U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedoka MP, NP i TP te tuženika ČP i ZP. Također je pregledano i rješenje Trgovačkog suda u Splitu 11. St-189/2013 od 04. travnja 2016. kao i očitovanje istog suda od 18. ožujka 2022.

8. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Stranke su popisale parnični trošak.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate iznos od 222.735,40 kn na ime neplaćene zakupnine sa kamatama, komunalnu naknadu u iznosu od 5.360,00 kn sa kamatama, naknadu za uređenje voda u iznosu od 1.407,00 kn zajedno sa kamatama, spomeničku rentu u iznosu od 4.200,00 kn zajedno s kamatom, kaznu po rješenju komunalnih redara u iznosu od 5.000,00 kn zajedno s kamatom te kaznu po rješenju prometnog redara u iznosu od 300,00 kn sa pripadajućom kamatom i sve to zajedno sa troškovima ovršnog postupka.

11. U predmetnoj pravnoj stvari valja prije svega naglasiti da su tuženi još u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakli kako nije postojala zakonska osnova za donošenje rješenja o ovrsi odnosno da nije postojala zakonska osnova za izdavanje platnog naloga a koji je sastavni dio zahtjeva za ovrhu. Jasno je vidljivo u prijedlogu za ovrhu kako u njoj nije naznačena vjerodostojna isprava kao što to propisuje odredba čl.35 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 139/10,125/11,150/11 i 154/11, nadalje u tekstu: OZ). Kako dakle, u prijedlogu za ovrhu nije naznačena vjerodostojna isprava postoji zapreka iz odredbe čl.452 st.1 ZPP-a obzirom bi raspravljanje o takvom zahtjevu tužitelja bilo suprotno kogentnom propisu iz odredbe čl.35 st.3 OZ-a. Sud primjećuje da u ovakvom slučaju uopće ne postoji nadležnost javnog bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi već je u takvom slučaju javni bilježnik bio dužan oglasiti se nenadležnim i prijedlog potom dostaviti sudu radi donošenja odluke.

12. No, kako se navedeno nije dogodilo to je na okolnosti navoda tužitelja iz prijedloga za ovrhu sada tužbu sud ispitao postoji li vjerodostojna isprava odnosno postoji li vjerodostojna tražbina tužitelja spram tuženih to tim više što su tuženi ustvrdili da nikakvih tražbina iz 2010. pa nadalje tužitelj protiv njih ne može niti imati jer predmetni prostor nije u posjedu tuženih još od konca 2009.

13. U konkretnom slučaju tražbine koje tužitelj potražuje od tuženih odnose se za razdoblje od mjeseca travnja 2010. do mjeseca siječnja 2011.

14. U postupku je saslušan svjedok SP koji je naveo kako je obrt " [obrt]" u biti obiteljski obrt kojeg su vlasnici njegov sin (tuženik pod 2) i tuženik pod 1 ZP (prvi rođak). Naglasio je da su mu stvari tj. problemi oko ovog prostora poprilično dobro poznate/i obzirom je za obrt obavljao mnoge tehničke poslove, pa tako između ostalog da mu je jako dobro poznato da su u tom prostoru izvjesno vrijeme usluge koristili sportaši Grada Trogira, koji su dolazili iz raznih sportova, kao i predstavnici Grada u slučajevima kada su organizirali domjenke povodom raznih prigoda, npr. Dana Grada, Božića te kada su im u posjete dolazile razne delegacije. Konzumirali su hranu i piće i u jednom trenutku su tuženici pokušali dogovorno s njima riješiti pitanje nastalih dugovanja s obje strane predlažući da se potraživanja međusobno prebiju odnosno kompenziraju. No tadašnji gradonačelnik, ŽP koji dolazi iz redova SDP, protivne političke stranke u odnosu na njega koji je bio gradski vijećnik te dolazio iz stranke HDZ, nije pristajao na prebijanje dugovanja navodeći da je riječ o dogovorima koji su nastali od ranije prije nego li je on postao gradonačelnik i da se to njega ne tiče. Da stvari budu još gore poslao je djelatnike vlastitog komunalnog pogona odnosno djelatnike poduzeća Holding i komunalne redare da pokupe inventar "bašte" koji je obrt Z imao u posjedu i vlasništvu, a riječ je bila o sjedalicama i stolovima. Sve to desilo se pred kraj ljeta 2009. i u naravi onog trenutka kada su im taj inventar odnijeli (otuđili, jer su kasnije dijelove inventara prodali privatnim firmama) njima su ustvari zavezali ruke i oni više nisu mogli poslovati. Kraljem 2009. u prostor su došli TP iz Pravne službe Grada Trogira, a u njezinoj pratnji bio je NP, odvjetnik u [adresa], koji su popisali inventar zatečen u prostoru i on im je potom predao ključeve prostora i od tada obrt više nije bio u prostoru. Posebno upitan na okolnost sastavljanja zapisnika od 26. siječnja 2011. prema kojem su tek tada predani ključevi predmetnog prostora, svjedok je pojasnio da je vjerojatno riječ o zapisniku sačinjenom od strane suda kada su djelatnici Grada Trogir ponovno u prostor ušli kako bi opisali građevinske poboljšice koje je on sačinio i načinio i koje mu je trebalo platiti, a obzirom su u međuvremenu proveli natječaj i taj prostor izdali odnosno imali namjere, što su konačno i napravili, dati u zakup tj. najam gradskoj ljekarni. Svjedok ŽP je također naveo da ovo nisu jedina dva puta kada se između njih – parničnih stranka vodili postupci a glede ovog prostora jer koliko se sada može sjetiti tijekom 2010. su zajedno sa pročelnikom EP otišli do tih prostora obzirom da su ranije skinuli neke vanjske građevinske poboljšice koje su djelomično odnijeli, a druge su koje su ostale na pročelju zgrade, prijetilo im je urušavanje i možebitno ozljeđivanje prolaznika pa su tijekom te 2010. došli zajedno sa narečenim to ukloniti. Svjedok je dalje dometnuo da nije siguran kada se točno ovaj događaj zbio, obzirom je slučajno bio u [adresa] prošetao ulicom, te je bilo loše vrijeme pa je iznad tog prostora ostatak tog materijala klapao zbog čega je i nazvao EP da dođu i uklone prijeteći predmet obzirom se bojao da će zbog štete odgovarati Grad no, više ga je brinulo da ne bi odgovarao obrt. Uglavnom su djelatnici Grada Trogira predmetno uklonili. Upitan na okolnost tko je bio u prostoru nakon što je on predao ključeve 2009., svjedok je naveo da po njegovim spoznajama nije bio nitko do uvođenja gradske ljekarne u posjed.

14.1. Sve navedeno svjedok ŽP ponovio je i za vrijeme ponovnog, dopunskog saslušanja dana 19. travnja 2021. sa tim da je kazao da je 2009. potpisao zapisnik o primopredaji ključeva a 2010. dokument Popis inventara

15. Svjedok NP u svom iskazu je naveo kako povremeno znao biti angažiran od Grada Trogira kao opunomoćenik mada misli da te 2009. nije bio punomoćnik. Stoga da ne može ništa ni kazati o toj tvrdnji da bi 2009. sa TP preuzeo ključeve tog spornog prostora jer nije bio punomoćnik, pa se pretpostavlja da se nije niti mogao pojaviti kao preuzimatelj ključeva, no predmet i sam taj spor oko tog poslovnog prostora da mu je poznat iz malo kasnijeg perioda i to 2011., kada je kao punomoćnik Grada Trogira sudjelovao u sudskom postupku osiguranja dokaza i to da su bila dva postupka osiguranja dokaza. Jednog da je pokrenuo Grad Trogir, a drugog da su pokrenuli ZP i ŽP, a u kojima su se tražila isplata za nekakva ulaganja i poboljšice u prostoru. Te 2011. kada su u prostor ušli on da nije izgledao kao prostor koji radi, bio je napušten, bilo je tu nekih stolova ili sjedalica ali se ne sjeća niti koliko niti što. Kada je stigao na mjesto događaja, prostor da je bio otvoren i da se sjeća da je u prostoru vidio ŠP. Također se ovaj svjedok prisjetio da su prostor i problemi oko prostora krenuli još 2009. jer je Grad imao problem sa firmom AN DI. Posebno upitan gdje se točno nalazio predmetni prostor i je li te 2009. primijetio, pa i kasnije, obavlja li se djelatnost u tom prostoru, svjedok je naveo da zna da se prostor nalazi na samoj rivi ali kako nije bio posjetitelj tog lokala niti dok je radio nije obraćao pozornost što se u prostoru točno događa kroz naznačeni period.

16. U svom iskazu svjedokinja TP je navela, a nakon što je upoznata o predmetu spora i da nije nikada, pa tako ni 2009., pa ni 2010. ili bilo kada kasnije, preuzela ključeve predmetnog prostora. Ono čega se sjeća u svezi s prostorom je da je on bio u zakupu i da je u proljeće 2010. po nalogu pročelnika bio pokrenut postupak za iseljenje zakupodavaca, jer su zakupoprimci imali poveliki dug prema Gradu kojeg nisu plaćali te je Grad s njima čak vršio neke pregovore oko toga da se taj dug plati ali koliko je njoj poznato do nagodbe da nije došlo već se krenulo u ovaj postupak iseljenja, a onda su krenuli postupci osiguranja dokaza u kojima je sudjelovao tadašnji punomoćnik NP i koliko se on sjeća, da su njemu zakupoprimci predali ključeve predmetnog prostora. Inače djelokrug poslova koje ona obavlja u Gradu je poprilično velik jer radi u službi zaduženoj za sudske, uprave postupke, postupke sređivanja zemljišnih knjiga, a isto tako zaduženi su i za sklapanje ugovora o zakupu nakon što Gradsko vijeće odobri sklapanje takvih ugovora sa izabranim zakupoprimcima. Svjedokinja je ponovno navela da u postupku ispražnjenja prostora nije sudjelovala fizički već je to obavljao njihov tadašnji punomoćnik NP pa ni po toj logici stvari da nije bila zadužena za preuzimanje ključeva predmetnog prostora.

17. Tuženik LP u svom iskazu je naveo da su u prostoru Grada Trogira obavljali djelatnog do kraja ljeta 2009. Postojali su problemi između trenutačne vlasti u Gradu Trogiru međutim, on da se u poslu više brinuo za poslove nabave i organizacije rada dok su ovi financijski poslovi te poslovi oko Ugovora bili prepušteni njegovu ocu Č. Što se tiče zaposlenika, njih da je tu radilo više no, svakako da je u ljetnoj sezoni zaposlenih bilo više nego li u post ili pred sezoni. Naravno da su ove ljude morali dijelom otpustiti a njih nekolicina da je nastavila obavljati poslove na drugoj lokaciji i ne više u gradskim prostorima. U svezi sa primopredajom prostora i ključa tu da je također glavninu posla odradio SP.

17.1. Tuženik ZP je pak u svom iskazu naveo da je istina da je SP radio cijelu logistiku oko poslovanja obrta [obrt] i da u prostor nije dolazio raditi od onog dana kada ga je SP obavijestio da su komunalci tužitelja "pokupili" baštu. Potvrdio je da je svoj ključ od prostora predao AP onog dana kada je prestao sa radom s tim da nije bio 100% siguran je li to bilo 2009. ili 2010. ali uglavnom bilo je to vezano za odnošenje opreme bašte kako je i kazao. Potvrdio je da se kod Trgovačkog suda u Splitu vodio stečajni postupak nad imovinom ČP i njega osobno kao vlasnika zajedničkog obrta za ugostiteljstvo i trgovinu [obrt] a koji je obustavljen zbog nedostatka stečajne mase za pokriće troškova stečajnog postupka. Postupak da se vodio pod poslovnom oznakom i brojem 11. St-189/2013.

18. Konačno pregledane su: kartica kupca koju je tužitelj izdao 17. studenog 2011. a koja nosi naziv "za nivo NUV naknada za uređenje voda 239543", od istog datuma koja nosi naziv "za nivo NKN komunalna naknada 5770-653210*25/11", potom kartica kupaca od 24. listopada 2011. a koja nosi naziv "za nivo ZAK zakupnina 7722- 642250*14/11", kartica kupaca od 24. listopada 2011. koja nosi naziv "za nivo korisnika (spomenička renta)" te otvorene stavke kupaca od 18. i 21. studenog 2011. pod nazivom "za nivo KPR novčane kazne pr.red 6700-68151*20/11 odnosno 6700- 681910*21/11.

19. Pregledan je Ugovor o zakupu poslovnog prostora što su ga tužitelj i tuženici sklopili 23. rujna 2008. a koji ugovor je bio sklopljen na 4 godine počevši od 11. listopada 2008. do 10. listopada 2012. Iz navedenog Ugovora razvidan je ugovorno obvezni odnos koji su stranke međusobno imale koji je međutim, odnos raskinut jednostrano izraženom voljom tužitelja 15. veljače 2010. jer spisu prileži tužiteljeva obavijest tuženima da im se otkazuje zakup poslovnog prostora i da je ugovoreni otkazni rok 15 dana od dana priopćenja pismene obavijesti o otkazu Ugovora pozivom na odredbu čl.10 Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 23. rujna 2008.

20. Tijekom postupka tužitelj je čak štoviše dostavio sudu dokaz da bi 31. ožujka 2010. Općinskom sudu u Trogiru podnio prijedlog za ovrhu zbog ispražnjenja i predaje poslovnog prostora te zapisnik što ga je Upravni odjel za gospodarenje prostorom i komunalno gospodarstvo Grada Trogira 28. lipnja 2010. sastavio na terenu odnosno u predmetnom prostoru kada su predmet postupanja bili prisilno uklanjanje štekata sa javno prometne površine.

21. Zaključkom Općinskog suda u Trogiru donesenog pod poslovnim brojem Ovr-139/10 bila je određena provedba rješenja o ovrsi zbog ispražnjenja poslovnog prostora koji je predmetom ovog postupka po stavkama "dugovanja" za dan 28. siječnja 2011. da bi dopisom tužitelja upućenog javnom bilježniku Željeni Biuk u [adresa] isti tužitelj obavijestio o potrebi obustave ovrhe koja je bila određena za 28. siječnja 2011. jer je u međuvremenu ovršenik predao ključeve sudu a sud ih je dao ovrhovoditelju i obustavio ovršni postupak.

21.1. U zapisniku Općinskog suda u Trogiru u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-139/10 od 26. siječnja 2011. zabilježeno je da su sudu pristupili NP kao punomoćnik [adresa] i ZP, a radi sačinjavanja zapisnik o preuzimanju ključeva nekretnine na kojoj je rješenjem o ovrsi od 30. rujna 2010. određena ovrha. Nadalje je u tom zapisniku utvrđeno kako je sud u ovosudnom spisu broja R1-6/11 dana 26. siječnja 2011. izvršio osiguranje dokaza po prijedlogu AP i UP te ZP a protiv Grada Trogira i sve to na poslovnom prostoru u čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] a gdje je upravo ZP predao ključeve predmetnog poslovnog prostora NP dok ih je isti odvjetnik preuzeo te nakon toga izvršio radnje otključavanja i zaključavanja brava na vratima ovog prostora te utvrdio da se radi o ključevima koji otvaraju i zaključavaju brave vrata ovog prostora.

22. Analizirajući ovako provedeni dokazni postupak uz već ranije izrečeni stav odnosno motrište suda o tome kako isprave na kojima se temelji traženje tužitelja nisu naznačene u prijedlogu za ovrhu kao vjerodostojne isprave, sud zaključuje da nema mjesta prihvaćanju zahtjeva tužitelja i iz razloga što dakle, u vrijeme koje je naznačeno u kartici kupca da se traži kao zakupnina zakupodavnog odnosa odnosno obvezno pravnog odnosa između tužitelja i tuženika nije niti bilo. Naime, sam tužitelj ustvrdio je i dostavio dokaz da je 15. veljače 2010. tuženima uputio jednostrani otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Još jednom se naglašava da je u konkretnom slučaju kartica kupca a koju je tužitelj priložio svom prijedlogu za ovrhu navodeći da se radi o vjerodostojnoj ispravi, naslovljena kao zakupnina koja se dakle, plaća samo kad postoji zakupodavni odnos.

23. Preostala dugovanja odnosno potraživanja tužitelja za koje je on u prijedlogu za ovrhu dostavio kartice kupaca odnosno otvorene stavke kupaca također prema motrištu ovog suda nisu osnovana jer se i ona odnose na potraživanja odnosno dužna plaćanja koja su tuženici preuzeli plaćati slovom Ugovora o zakupu poslovnog prostora koji je, kao što je već ranije navedeno, jednostrano raskinut od strane tužitelja. Sve navedeno ukazuje da su tuženici i te kako bili u pravu kada su ustvrdili da potraživanje tužitelja nikako nije moglo biti predmetom odlučivanja javnog bilježnika jer u prijedlogu za ovrhu nije naznačena vjerodostojna isprava obzirom da je u međuvremenu tužitelj jednostrano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora pa kartice kupaca i otvorene stavke kupaca (koje bi po ispunjenju zakonskih uvjeta iz OZ-a mogle imati snagu vjerodostojne isprave koja može biti predmetom odnosno podlogom za pokretanje ovršnog postupka) više kao takove nisu mogle biti niti izdane, a poglavito nisu mogle biti izdane 2011. Tužitelj je eventualno mogao tražiti stjecanje bez osnova ili naknadu štete pod ispunjenjem određenih drugih zakonskih pretpostavki no, to nije tako, tužitelj je zatražio isplatu pozivajući se na "vjerodostojne" isprave kojima su tuženici, s pravom i sa uspjehom, vjerodostojnost osporili.

24. Iako nije od krucijalnog značaja sud se mora osvrnuti i na dokaze koji su proizišli iz saslušanja svjedoka i to poglavito tuženih, MP te NP i TP. Dovodeći njihove iskaze u svezu i uspoređujući sadržaj istih međusobno i u korelaciji sa ispravama, za zaključiti je da se iskazu TP nije moglo pokloniti vjera to tim više što je ona zaposlenik tužitelja na vrlo odgovornom mjestu pa je logično da je zainteresirana za uspjeh tužitelja u ovoj parnici. Doduše ova svjedokinja u svome se iskazu ogradila od detalja rekavši kako o samom slučaju nije imala većih neposrednih saznanja no čula je da su zakupoprimci prema Gradu Trogiru imali veliki dug zbog čega se s njima pregovaralo. Svjedokinja je kazala i to da očito do nagodbe nije došlo kada se krenulo u postupak iseljenja, ali je označila NP, odvjetnika u [adresa] kao osobu kojoj se predao ključ predmetnog prostora. Slična tvrdnja ovoj TP nalazi se i u zapisniku Općinskog suda u Trogiru od 26. siječnja 2011. no istu je opovrgnuo NP koji je u konkretnom slučaju doista objektivni i nepristrani svjedok i koji je vrlo jasno i logično iskazao kako je povremeno bio punomoćnik Grada Trogira, prisjetio se događanja oko poslovnog prostora iz 2011. kao i činjenice da kada je uredovano 2011. u poslovnom prostoru, je isti bio napušten, u njemu se vidno nije obavljala djelatnost i prostor je već bio otvoren kada je on na uredovanje stigao. Dakle, svjedok NP u cijelosti je opovrgnuo utvrđenje suda da bi on ključem prostor otvorio i zatvorio te na taj način potvrdio da taj ključ koji mu je predan odgovara ključevima tog prostora. Sve to od manjeg je značaja kod činjenice da je svjedok SP ustvrdio da je ključeve predmetnog prostora krajem 2009. predao djelatnici [adresa] TP a sud mu je u ovom dijelu u potpunosti poklonio vjeru jer je njegov iskaz u tom dijelu bio i jasan i logičan. Drugim riječima rečeno, ovaj je svjedok potvrdio ono o čemu priča i TP u ovom iskazu a to je da je međusobno bilo određenih dugovanja i potraživanja zbog kojih su među stankama vođeni pregovori oko postizanja nagodbe, do koje nagodbe u konačnici nije došlo. Logično je i životno da pregovori oko postizanja nagodbi traju određeno vrijeme ali sigurno ne više od par mjeseci pa je posve logična tvrdnja svjedoka MP da je koncem 2009. kada je vidio da od pregovora nema ništa predao ključeve Gradu Trogiru po njegovim službenim osobama jer je svega koji mjesec kasnije, točnije već u veljači 2010. Grad Trogir tuženima poslao jednostranu izjavu o raskidu odnosno otkazu Ugovora o zakupu poslovnog prostora.

25. Osim toga iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 4. travnja 2016., koje je doneseno pod poslovnom oznakom i brojem St-189/2013 proizišlo je da je obustavljen i zaključen stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinaca UP i OP, vlasnika zajedničkog obrta za ugostiteljstvo i trgovinu "KORNIŽA", zbog nedostatnosti stečajne mase za pokriće troškova stečajnog postupka. Stečajnim upraviteljem je određen Ivo Bučan. Na ponovljenu zamolbu upućenu Trgovačkom sudu u Splitu dobiveno je očitovanje da Grad Trogir nije podnio prijavu tražbine u ovom stečajnom postupku koji je vođen nad imovinom dužnika pojedinaca, upravo navedenih. Tužitelj je kao stečajni vjerovnik mogao svoju tražbinu ostvarivati samo u stečajnom postupku podnošenjem prijave, što je isti očito propustio, kako je to i potvrdio Trgovački sud u Splitu koji je postupak stečaja nad imovinom dužnika pojedinaca ČP i ZP i proveo, slijedom čega je u ovom slučaju došlo do pravne situacije da na ispitnom ročištu nije došlo, niti je moglo doći, do osporavanja tražbine i do upućivanja na parnicu.

26. Dakle, ovaj sud je motrišta da zahtjev tužitelja nije osnovan jer u predmetnom promatranom razdoblju od mjeseca travnja 2010. do mjeseca siječnja 2011. tuženici nisu bili u posjedu predmetnog prostora kojeg su 2009. predali tužitelju nakon što je tužitelj već bio poslao svoju komunalnu službu da ukloni dio inventara iz bašte prostora. U tom dijelu sud je poklonio vjeru u kazivanje svjedoku AP ali i svjedoku NP koji je potvrdio da je prostor u trenutku preuzimanja bio već napušten. Tužitelj sud nije uvjerio da to ne bi bilo tako. Osim toga evidentno je iz očitovanja Trgovačkog suda u Splitu da tužitelj nije prijavio svoja osporena potraživanja kada je na tuženima kao vlasnicima obrta [obrt] otvoren stečajni postupak kao što su to napravili RH, Ministarstvo financija, Credo banka d.d., Vindija d.d., HT d.d., PIK Vrbovec d.d. te FINA.

27. Slijedom svega naprijed iznijetog zahtjev tužitelja ocijenjen je neosnovanim slijedom čega je valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi što ga je dana 28. studenog 2011. donio Javni bilježnik u [adresa] Željena Biuk pod poslovnim brojem Ovrv-89/11.

28. Odluka o parničnom trošku što će ga također tužitelj, kao stranka koja je postupak izgubila, naknaditi tuženicima, kao stranci koja je u postupku uspjela, temelji se na odredbi čl.154 ZPP-a dok je visina istog određena uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 31.721,07 €, a za: sastav prigovora na rješenje o ovrsi te pristup i zastupanje na ročištima za glavnu raspravu na kojoj se raspravljalo o glavnoj stvari od 06. lipnja, 19. rujna, 26. listopada 2016., 13. siječnja i 13. veljače 2017. te 23. siječnja 2020., 19. travnja 2021 i 22. svibnja 2025. – svaka radnja po 250 bodova, pristup i zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 18. siječnja 2021. – 125 bodova te za pristup ročištima odgođenima bez raspravljanja na dan 10. ožujka 2016. i 02. ožujka 2020. – svaka radnja po 62,5 bodova. Ukupan zbir od 2500 bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda. Dobiveni iznos od 5.000,00 € uvećan je za 10 % zbog zastupanja više stranaka (po Tbr.40 toč.1 Tarife) ili iznos od 500,00 € te iznos od 1.375,00 € na ime 25% PDV-a kao i za iznos od 182,49 € na ime pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos, tuženicima prouzročenog troška, u visini od 7.057,49 €.

28.1. Na iznos parničnog troška tuženiku su priznate i zakonske zatezne kamate, koje mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripadaju od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

29. S obzirom na izneseno odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 26. svibnja 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženih

- u spis