Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: Pr-3/2025-4
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužiteljice JM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa Odvjetničko društvo Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o iz Garešnice, protiv tuženika Pepco Croatia d.o.o. (OIB:43416900320) iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 11, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Praljak & Svić d.o.o. iz Zagreba, radi otkaza ugovora o radu i dr., nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice te punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Utvrđuje se da Odluka tuženika PEPCO Croatia d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 43416900320 o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 16. lipnja 2023. godine, kao i Odluka kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika od dana 14. srpnja 2023. godine nisu dopuštene, tako da radni odnos tužiteljice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku PEPCO Croatia d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB:43416900320 da tužiteljicu JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao i to na njeno radno mjesto „Voditelj trgovine” sukladno zaključenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. kolovoza 2021. godine, odnosno na radno mjesto te poslove i zadatke koje je tužiteljica obavljala prije donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, kao i da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa kao da odluke o otkazu iz točke I. ove presude nije bilo, sve to u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate sve u roku 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.093,75 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica zahtijeva utvrđenje da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 16. lipnja 2023. kao i odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava radnika od 14. srpnja 2023. nisu dopuštene, tako da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da tužiteljicu vrati na posao i tona njeno radno mjesto „voditelj trgovine“ sukladno zaključenom ugovoru o radu od 19. kolovoza 2021. kao i da tužiteljici prizna sva prava iz radnog odnosa. Zahtjeve temelji na tvrdnjama da se tužiteljica nalazila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. kolovoza 2021. godine i to na radnom mjestu „Voditelj trgovine”; da je dana 20. lipnja 2023. godine tužiteljici dostavljena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 16. lipnja 2023. godine i to zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika); da je protiv Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 16. lipnja 2023. godine, tužiteljica putem punomoćnika podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika dana 4. srpnja 2023. godine; da je navedeni Zahtjev za zaštitu prava radnika odbijen od strane tuženika Odlukom od dana 14. srpnja 2023. godine kao neosnovan; da razlozi za otkaz ugovora o radu koji se navode u odluci o otkazu nisu točni; da nije točno da bi tužiteljici bila izricana tolika pisana upozorenja kako se to navodi u odluci o otkazu; da tužiteljici upozorenja nisu uručivana, niti je tužiteljicu itko upozoravao i ukazivao na propuste u njenom radu; da su, osim toga, kod poslodavca u periodu dok je tužiteljica radila kao voditelj trgovine bili provođeni inspekcijski nadzori od strane inspekcije rada te je utvrđeno kako u radu nema propusta, a da tada prilikom provođenja inspekcijskog nadzora nešto nije bilo zakonito i pravilno, zasigurno bi takvi propusti tada bili i utvrđeni, da je dana 31. travnja 2023. godine u poslovnici poslodavca u [adresa] izvršena i procjena rada voditelja trgovine, odnosno tužiteljice te također nisu utvrđeni nikakvi propusti niti su istaknute ikakve primjedbe; da tužiteljica napominje da je bila i nominirana za radnika godine, što zasigurno ne bi bila da su u njenom radu utvrđene tolike nepravilnosti kako to sada proizlazi iz odluke o otkazu; da tužiteljica skreće pažnju i na činjenicu da se upozorenja koja je poslodavac navodno uručio tužiteljici uopće ne odnose na predmetni Ugovor o radu za radno mjesto voditelja trgovine; da su upozorenja datirana, kako to proizlazi iz Odluke poslodavca od dana 14. srpnja 2023. godine sa datumima 27. srpanj 2020. godine i 30. srpanj 2020. godine, dakle za razdoblje kada tužiteljica nije niti bila voditelj trgovine, nego zamjenik voditelja trgovine; da se iz navedene činjenice također može zaključiti koliku zapravo snagu imaju navedena upozorenja ako su ona dana tužiteljici za vrijeme dok je obavljala poslove zamjenika voditelja trgovine, a nakon kojih upozorenja je tužiteljica unaprijeđena u voditelja trgovine; da je tužiteljica doista činila povrede koje su navedene u odluci o otkazu i da su zaista utvrđene nepravilnosti u njenom radu, zasigurno ne bi bila unaprijeđena s mjesta zamjenika voditelja trgovine na mjesto voditelja trgovine.
2. Tužiteljica predlaže da sud izvede dokaze uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. kolovoza 2021., Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 16. lipnja 2023., Zahtjev za zaštitu prava radnika od dana 4. srpnja 2023., presliku knjige pošte, Odluku tuženika od dana 14. srpnja 2023., Ugovore o radu sklopljene s tužiteljicom, cjelokupni karton radnika, zapisnike o inspekcijskim nadzorima u periodu dok je tužiteljica bila voditelj trgovine, te saslušanjem tužiteljice.
3. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da se tužiteljica nalazila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. kolovoza 2021. godine na radnom mjestu „Voditelj trgovine“; da je tužiteljici dana 20. lipnja 2023. godine dostavljena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od dana 16. lipnja 2023. godine čime je tuženik tužiteljici otkazao radni odnos; da je nakon uručenja Odluke o otkazu tužiteljica tuženiku dostavila Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik odbio obzirom da u istom tužiteljica nije iznijela nikakve činjenice temeljem kojih bi tuženik odlučio staviti van snage donesenu Odlukom o otkazu, da je kod tužiteljice utvrđeno niz kršenja obveza iz radnog odnosa; da je Područna voditeljica ĆM uvidom u evidencije radnog vremena (ERV) i liste prisutnosti (LP) za radnike u trgovini u kojoj je tužiteljica obavljala poslove voditelja poslovnice utvrdila niz nepravilnosti: da je tužiteljica za sebe za dan 24. ožujka 2023.godine u LP upisala da je radila do 13:30, a druga radnica je u 9:57 javila Područnoj voditeljici da je tužiteljica otišla s radnog mjesta, za dan 04.04.2023.g. u LP je tužiteljica upisala da je radila od 9:30-16:30, a u ERV 9:30-14:30, nadalje, za dan 12.05.2023.g. u LP je upisano da je tužiteljica radila od 7:30-14:30, a u ERV stoji 14:30-21:30, a za dan 21. svibnja 2023.godine u LP stoji da je radila od 7:30-14:30, a u ERV 8:30-15:00, da se također, ERV za tužiteljicu ne poklapa s planom godišnjeg odmora; da je tužiteljica za radnicu JMĆ za dan 23. travnja 2023.godine u LP navela da je radila od 8:30-15:30, a u ERV-u stoji da je radila od 08:30-15:00, za dan 23.svibnja 2023.godine u LP je stavljeno 12:00-19:30, a u ERV 12:00-19:00, da se nadalje ne poklapaju datumi godišnjeg odmora u ERV-u i planu godišnjeg odmora, a prema internim pravilima tuženika ERV i plan godišnjih odmora za tekući mjesec moraju biti usuglašeni; dam u slučaju navedene radnice nisu dobro upisani podaci za veljaču i svibanj 2023.g., da za radnicu MM za dan 26. travnja 2023.godine u LP stoji da je radila 7:30-14:30, a u ERV 7:30- 13:30, za dan 29. travnja 2023. godine u LP stoji da je radila od 14:30-21:30, a u ERV 14:30-19:30, da se za radnicu JMĆ LM ne poklapaju datumi godišnjeg odmora uneseni u ERV s datumima u planu godišnjeg odmora za veljaču; da je tužiteljica dana 25. ožujka 2023.godine unaprijed ispunila LP za cijeli mjesec, što je protivno proceduri koja nalaže da se ista ispunjava svaki dan za taj dan; da tužiteljica drugim radnicima u trgovini nije uručila primjerke ERV koje im je dužna uručiti na potpis, te Plan godišnjih odmora nije objavila na oglasnoj ploči, a što je prema internim procedurama tuženika obveza tužiteljica zaposlene na radnom mjestu Voditelja trgovine, da tužiteljica nije pravovremeno izrađivala raspored radnog vremena pa su radnici tako 20. svibnja 2023.godine (subota) dobili raspored radnog vremena za slijedeći tjedan - počevši od 22. svibnja 2023.godine, a ne dva tjedna unaprijed kako to nalažu procedure, da je tužiteljica za vrijeme radnog vremena izbivala s radnog mjesta gotovo sat i pol vremena jer je otišla „na nokte“; da je tužiteljica u više navrata ključ od sefa ostavljala u bravi sefa; da je u odnosu na sve navedene okolnosti tužiteljica pozvana Odlukom od dana 2. lipnja 2023. godine iznijeti svoju obranu sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZOR); da je u svojoj obrani tužiteljica priznala navedene povrede: „... ali stojim iza svoje pogreške od 24.03.2023. godine...“ i „...10.03.2023. nije istina da sam bila na noktima već se je to desilo neki drugi dan...“; da je iz cjelokupno iznesene obrane jasno da su greške nesporno počinjene, ali tužiteljica smatra da iste nisu relevantne; da su sve navedene povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret utvrđene uvidom u dokaze i to dokumentaciju o evidencijama radnog vremena i listama prisutnosti, izjavama svih djelatnika, dostavljenim obavijestima, a sve nakon ispitivanja i utvrđivanja činjenica od strane područne voditeljice.; da je nesporno je da su navedene povrede obveza iz radnog odnosa počinjene; da su netočni navodi tužiteljice da istoj nisu izricana pisana upozorenja niti da su joj ista uručena; da je poslodavac tužiteljici uručio upozorenja na obveze iz radnog odnosa za povrede radne obveze urednog vođenja rasporeda rada i evidencije radnog vremena i to upozorenje od dana 27. srpnja 2020. godine i upozorenje od dana 30. srpnja 2020. godine; da je u navedenim upozorenjima tužiteljica izričito upozorena da će joj u slučaju ponavljanja povreda obveza iz radnog odnosa biti otkazan ugovor o radu, a primitak navedenih upozorenja potvrdila je vlastoručnim potpisom; da je tužiteljici Područna voditeljica ĆM uručila još jedno (treće) upozorenje od dana 8. veljače 2021. godine čime je tužiteljica još jednom upozorena na mogućnost otkazivanja u slučaju nastavka povreda, a primitak kojeg je tužiteljica potpisala; da tuženik ne raspolaže primjerkom potpisanog upozorenja budući da se radilo o periodu pandemije COVID-19 u kojem je bilo otežano uredno vođenje dokumentacije; da predaju istog nesporno može potvrditi Područna voditeljica ĆM koja je isto uručila tužiteljici; da je počinjena povreda na koju se ukazalo u upozorenju od dana 8. veljače 2021. godine, odnosno da tužiteljica nije uredno vodila raspored rada, odnosno vodila ga je suprotno uputi nadređene Područne voditeljice, te je time za određene zaposlenike prekoračila fond sati za period od 1. kolovoza 2020. do 31. siječnja 2021. i uzrokovala neodobreni trošak prekovremenih sati; da je tužiteljica uz navedena uručena pisana upozorenja višekratno i usmeno upozoravana od strane Područne voditeljice ĆM; da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta voditelja trgovine od dana 11. studenog 2019. godine, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 6. srpnja 2018. godine na način izmijenjen Aneksom 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za period do 31. svibnja 2020. godine, zatim Aneksom 4. Ugovora o radu od dana 29. svibnja 2020. godine za period od 1. lipnja 2020. godine do 30. studenog 2020. godine, Aneksom 5. Ugovora o radu od dana 17. studenog 2020. godine za period od 1. prosinca 2020. do 31. svibnja 2021. godine, Aneksom 6. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 12. svibnja 2021. godine za period od 1. lipnja 2021. godine do 31. kolovoza 2021. godine, te konačno Ugovorom o radu od dana 19.08.2021. godine; da, Iako bi navedena činjenica trebala biti nesporna među strankama, jer se presumira da tužiteljica zna od kada je zaposlena na radnom mjestu, odnosno od kada obavlja poslove radnog mjesta voditelja trgovine, tuženik dodatno dostavlja i potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica od 11. studenog 2019. godine prijavljena na radnom mjestu voditelja trgovine; da tužiteljica ima svoje obveze iz radnog odnosa koje je opetovano i kontinuirano kršila, kao i interne procedure; da nije nužno da bi postupanja radnika u radnom odnosu morala rezultirati kakvim utvrđenjima nepravilnosti od strane inspekcije kako bi ista imala značaj kršenja obveza iz radnog odnosa, da tuženik ne dodjeljuje nagradu za radnika godine niti je za takvu nagradu bila nominirana tužiteljica, odnosno tuženiku su potpuno nepoznati navodi o postojanju takve nagrade; da je tužiteljica kršila svoje obveze iz radnog odnosa; da je iz ranijih upozorenja vidljivo da tužiteljica kao voditeljica poslovnice kontinuirano krši radne obveze vođenja evidencije radnog vremena i rasporeda rada sukladno procedurama unatoč upozorenjima; da je isto dovelo do štete za tuženika, nemogućnosti urednog funkcioniranja poslovnice, a time i iznimnog nezadovoljstva djelatnika poslovnice; da je tužiteljica pozvana na obranu u kojoj je priznala učinjene povrede, s time da subjektivni osjećaj tužiteljice o težini povreda ne može imati utjecaja na odluku tuženika o otkazivanju ugovora o radu; da činjenica da tužiteljica iznosi opravdanja za povrede koje je kontinuirano činila ne umanjuje značaj takvih povreda koje su dovele do potpunog gubitka povjerenja u tužiteljicu od strane tuženika te su u odnosu na sve okolnosti i dokaze nedvojbeno ispunjeni uvjeti za dopuštenost otkaza ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. točka 3. te čl. 119. ZOR-a.
4. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u Odluku o otkazu, Odgovor na zahtjev za zaštitu prava, Odluku od dana 02.06.2023., iznesenu obranu tužiteljice, Opis poslova – Voditelj poslovnice, presliku poruke od dana 24.03.2023. godine, ERV, LP i Plan godišnjih odmora za tužiteljicu, ERV, LP i Plan godišnjih odmora za JMĆ, ERV i LP za MM, ERV i Plan godišnjih odmora za LM, poruku od 25.03.2023. godine (ERV za ožujak popunjena unaprijed), poruku od 20.05.2023. godine (zakašnjela objava rasporeda), poruka od 17.05.2023. godine (ostavljen ključ u bravi), E-mail obavijest od 31.05.2023. godine o uručenju ERV i objavi Plana godišnjeg odmora, upozorenje na obveze iz radnog odnosa od dana 27. srpnja 2020. godine, uz potvrdu primitka; upozorenje na obveze iz radnog odnosa od dana 30. srpnja 2020. godine, uz potvrdu primitka; obavijest o prekovremenim satima od dana 5. veljače 2021. godine, uz platne liste za radnice, upozorenje na obveze iz radnog odnosa od dana 8. veljače 2021. godine, ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 06.07.2018. godine te Aneksi br. 1. do br. 6., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 19.08.2021. godine, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19.11.2019. godine, uz e-mail potvrdu računovodstva tuženika, pisane izjave radnica ĆMĆ, LM, BM, NM, ZM, ŽM i VM, te saslušanje navedenih radnica kao svjedoka, te saslušanje svjedoka ZM, voditeljice smjene poslovnice [adresa] i svjedoka ĆM, područne voditeljice.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u odluku tuženika od 14. srpnja 2023. (5-7, 26-28), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.8.2021. (8-10, 105-107), odluku tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 16. lipnja 2023. (15-17), odluku o pozivanju na iznošenje obrane od 2.6.2023. (29-30), obranu tužiteljice (32-33), opis posla voditelja trgovine (34-38), ispis poruka sa mobitela (39, 57-59, 114), liste prisutnosti i evidencije radnog vremena (40-56), izjave od 24.5.2023. (61-67), upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 27. srpnja 2020. (68-69), upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 30. srpnja 2020. (70-71), upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 8. veljače 2021. (73-73), obračune isplaćene plaće (75-90), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 6.7.2018. (91-93), aneks ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 11.11.2019. (94-95), aneks broj 2 ugovoru o radu na neodređeno vrijeme (96-97), aneks broj 3 ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14.4.2020. (98), aneks broj 4 ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 29.5.2020. (99-100), aneks broj 5 ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 17.12.2020. (101-102), aneks broj 6 ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 12.5.2021. (103-104), prijavu o promjeni tijekom osiguranja (108), dopis (115-121), presliku spisa predmeta Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava u [adresa], Klasa: 116-
02/23-01/961 (157-191), check liste (194-325), karton tužiteljice u Društvu Pepco Croatia d.o.o. (326-415), Pepco interne procedure (371-386, 398-415), te su saslušani svjedoci LM (136-139), ZM (139-141), EM (142-145), ĆMĆ (148-150), FM (150-151), BM (151-152), NM (152-153), ČM (418-420), VM (420), te tužiteljica u svrhu dokazivanja (421-424).
6. Nije sporno da je tuženik dana 16. lipnja 2023. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja (15-17), kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 19. kolovoza 2021. sa stupanjem na snagu 1. rujna 2021. za radno mjesto Voditelj trgovine, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.
7. Iz obrazloženja navedene odluke (15-17) vidljivo je da se kršenje obveza iz radnog odnosa koje tuženik kao poslodavac stavlja na teret tužiteljici sastoji u tome da tužiteljica svoje radne zadatke voditelja trgovine nije obavljala u skladu sa internim procedurama tuženika kao poslodavca, odnosno, iste je obavljala nesavjesno, nepravovremeno, nemarno i nekvalitetno. Dalje se navodi da je područna voditeljica u radu poslovnice u [adresa] uvidom u evidencije radnog vremena (ERV) i liste prisutnosti (LP) za radnike u trgovini utvrdila slijedeće nepravilnosti: da je tužiteljica za sebe za dan 24. ožujka 2023.godine u LP upisala da je radila do 13:30, a druga radnica je u 9:57 javila Područnoj voditeljici da je tužiteljica otišla s radnog mjesta, za dan 04.04.2023.g. u LP je tužiteljica upisala da je radila od 9:30-16:30, a u ERV 9:30-14:30, nadalje, za dan 12.05.2023.g. u LP je upisano da je tužiteljica radila od 7:30-14:30, a u ERV stoji 14:30-21:30, a za dan 21. svibnja 2023.godine u LP stoji da je radila od 7:30-14:30, a u ERV 8:30-15:00, da se također, ERV za tužiteljicu ne poklapa s planom godišnjeg odmora; da je tužiteljica za radnicu JMĆ za dan 23. travnja 2023.godine u LP navela da je radila od 8:30-15:30, a u ERV-u stoji da je radila od 08:30-15:00, za dan 23. svibnja 2023.godine u LP je stavljeno 12:00-19:30, a u ERV 12:00-19:00, da se nadalje ne poklapaju datumi godišnjeg odmora u ERV-u i planu godišnjeg odmora, a prema internim pravilima tuženika ERV i plan godišnjih odmora za tekući mjesec moraju biti usuglašeni; da u slučaju navedene radnice nisu dobro upisani podaci za veljaču i svibanj 2023.g., da za radnicu MM za dan 26. travnja 2023.godine u LP stoji da je radila 7:30-14:30, a u ERV 7:30- 13:30, za dan 29. travnja 2023. godine u LP stoji da je radila od 14:30-21:30, a u ERV 14:30-19:30, da se za radnicu JMĆ LM ne poklapaju datumi godišnjeg odmora uneseni u ERV s datumima u planu godišnjeg odmora za veljaču; da je tužiteljica dana 25. ožujka 2023.godine unaprijed ispunila LP za cijeli mjesec, što je protivno proceduri koja nalaže da se ista ispunjava svaki dan za taj dan; da tužiteljica drugim radnicima u trgovini nije uručila primjerke ERV koje im je dužna uručiti na potpis, te Plan godišnjih odmora nije objavila na oglasnoj ploči, a što je prema internim procedurama tuženika obveza tužiteljice zaposlene na radnom mjestu Voditelja trgovine, da tužiteljica nije pravovremeno izrađivala raspored radnog vremena pa su radnici tako 20. svibnja 2023.godine (subota) dobili raspored radnog vremena za slijedeći tjedan - počevši od 22. svibnja 2023.godine, a ne dva tjedna unaprijed kako to nalažu procedure, da je tužiteljica za vrijeme radnog vremena izbivala s radnog mjesta gotovo sat i pol vremena jer je otišla „na nokte“; da je tužiteljica u više navrata ključ od sefa ostavljala u bravi sefa.
8. Svjedok LM (136-139) između ostalog u svom iskazu navodi da je njoj poznato da je tužiteljica odlazila na nokte za vrijeme radnog vremena, te da zna možda za dvaput, da je tužiteljica svoju listu prisutnosti na radu 20.-og dana u mjesecu znala ispuniti unaprijed sve do kraja mjeseca te je ona to vidjela, da je ERV (evidenciju radnog vremena) tužiteljica kao voditeljica trebala isprintati svaki mjesec da se radnice potpišu svaka na svoj, a one da ERV nisu vidjele ni po par mjeseci, da se podaci iz LP (liste prisutnosti) i ERV nisu poklapali te je znalo biti i po pola sata razlike u vremenu odlaska i dolaska na posao pojedinog radnika, da je tužiteljica ključeve sefa ostavljala u bravici od sefa te da je svjedokinja to vidjela na svoje jedno dva puta, daje zbog odlaženja tužiteljice sa posla i njenog dolaženja njihov posao trpio jer se neke stvari nisu mogle odraditi na vrijeme, da je tužiteljica nekada znala doći na posao u 8 sati, otići u 10 sati pa se vratiti u 13 sati, pa tako kad su znali imati sniženja da je to trebalo pripremiti dva do tri dana prije, a događalo se da se to radi zadnji dan i to baš taj dan kad se tužiteljica „pokupi“, da je tužiteljica i svjedokinju znala tako ostaviti te da je to bilo baš na sam Badnjak kada je svjedokinja morala odraditi tužiteljičinu smjenu do kraja, a tužiteljica se vodila na ERV da je na radnom mjestu, da je tužiteljica kao voditelj trgovine morala objesiti na pano raspored rada dva do tri tjedna unaprijed, a one da su taj raspored znali dobiti jedan dan prije no što tjedan počinje.
9. Svjedok ZM (139-141) između ostalog u svom iskazu navodi da je tužiteljica LP (listu prisutnosti) znala ispuniti unaprijed te se znalo događati da ona to ne odradi kako je ispunila jer bi neki od tih dana odlazila s posla na način da bi odradila 2 do 3 sata pa bi otišla s posla i rekla da ima nekih obaveza, da je zbog toga trpio posao, da se nekoliko puta desilo da tužiteljica ima prekovremene sate, a za koje bi dobila slobodne dane da ne mora doći na posao po dva do tri dana, da su radnice stalno morale odrađivati posao umjesto tužiteljice te je između njih raslo nezadovoljstvo, da po nekoliko mjeseci nisu dobivali ERV na potpis što su trebali dobiti svakog mjeseca, da su raspored rada znali dobiti u subotu poslijepodne za slijedeći tjedan, a trebali su ga dobiti 3 do 4 tjedna unaprijed, da je tužiteljica otišla na nokte i ostavila trgovinu bez odgovorne osobe u trajanju od nekih sat i pol vremena, da je tužiteljica često bila privatno na mobitelu i u to vrijeme nije obavljala svoj posao, da je bilo situacija kada bi tužiteljica napravila raspored koji ne bi bio ni po zakonu i to tako da onaj koji radi u drugoj smjeni do pola 10 slijedećeg dana dođe u jutarnju smjenu od 8 sati, a mogao bi raditi tek od pola 10.
10. Svjedok ĆMĆ (148-150) između ostalog u svom iskazu navodi da oni do zadnjeg dana u tjednu nisu znali kako rade slijedeći tjedan, a to su trebali znati barem 2 do 3 tjedna ranije, da je tužiteljica manipulirala internim odnosima tako da bi pričala razne priče koje su bile netočne a kako bi nas zavadila te zatim manipulirala, da je tužiteljica odlazila za vrijeme radnog vremena za razne neposlovne svrhe, da se tužiteljica upisivala u svoju listu prisutnosti i po cijeli mjesec unaprijed, da su se svi žalili na odlaženje tužiteljice sa posla, te na raspored po smjenama.
11. Svjedok BM (151-152) između ostalog u svom iskazu navodi da su tužiteljici prigovarali neizvršenje radnih zadataka i to da su znali dobivati raspored sati i u nedjelju poslijepodne za naredni tjedan, da nisu nikada dobivali radne zadatke za izvršenje od strane tužiteljice kao voditelja nego su sami morali započinjati nekakav zadatak, da je tužiteljica odlazila za vrijeme pauze iz trgovine, a ta pauza da bi trajala sat i pol, a za to vrijeme da bi trgovina ostajala bez odgovorne osobe, da se tužiteljica upisivala u evidenciju radnog vremena onako kako je trebala raditi, a dolazila je raditi mimo tog rasporeda, da je rijetko kada poštivala svoj raspored radnog vremena, da je tužiteljica znala sa svojim privatnim mobitelom biti negdje po dućanu, dok su oni ostajali sami u izvršenju svojih radnih zadataka, da je u trgovini bila područna voditeljica EM koja je radila ček listu i ona je utvrdila da tužiteljica ne sudjeluje u izvršavanju zadataka, već je svaku sekciju složila jedna od nas.
12. Svjedok NM (152-153) između ostalog u svom iskazu navodi da je tužiteljica jednom prilikom otišla na nokte i ostavila svjedoka koji radi kao blagajnik i još jednu blagajnicu same u dućanu, bez odgovorne osobe, da je tužiteljica znala doći ranije na posao i otići sa posla ranije, da je tužiteljica znala otići sa posla u 8 sati iako radi do pola 10, a da ne bi došla ranije, da je njima falilo organizacije posla i razgovora sa tužiteljicom o poslu te zbog toga nije bila dobra atmosfera u trgovini, da je raspored rada bio objavljivan dva tjedna unaprijed ali su se znale raditi izmjene i da se on skida i stavlja novi raspored, da je bilo situacija da moraju čekati do srijede da dobiju raspored rada za slijedeći tjedan.
13. Svjedok ČM (418-420) između ostalog u svom iskazu navodi da je tužiteljica dolazila i odlazila sa posla kada je njoj odgovaralo, da tužiteljica nije svaki dan upisivala vrijeme dolaska na posao i odlaska s posla, da je svjedokinja vidjela da je tužiteljica otišla sa posla i da se vratila na posao nakon jedno sat i pol sa frizure, da je tužiteljica telefonirala na svoj osobni telefon i to dosta tijekom radnog vremena, a što je zabranjeno i mobiteli moraju biti u ormarićima, da je svjedokinja vidjela evidenciju radnog vremena tužiteljice da je prazna iz čega se može pretpostaviti da ju je ispunjavala na kraju mjeseca, te je tužiteljica uvijek imala višak sati a one nisu nikada imale višak sati, da je znalo doći do toga da one tek u nedjelju saznaju kako rade idući tjedan, da tužiteljica nije svoju listu prisutnosti ispunjavala redovito, da je tužiteljica znala složiti raspored u nedjelju za ponedjeljak te su oni tako morali raditi, da oni nisu bili organizirani te da je teško raditi kada nemate organizaciju posla.
14. Svjedok VM (420) između ostalog u svom iskazu navodi da ju je tužiteljica jedne subote ostavila samu u trgovini i to dala joj je ključeve od ureda i sefa te je ona otišla na nokte i nije je bilo nekih sat i pol, da je bilo malo problema sa rasporedima rada jer su se trebali znati 3 tjedna unaprijed a ponekad je tužiteljica nedjeljom javljala kada da dođu raditi u ponedjeljak, da je bilo nekih odstupanja i što se tiče evidencije rada tužiteljice, da je tužiteljica u još jednoj situaciji koja je svjedoku poznata otišla sa posla a to je bilo prije jednog Božića, za koju situaciju su joj kolegice rekle da je tužiteljica došla samo otvoriti te je nakon nekog vremena otišla kući.
15. Svjedok EM (142-145), područna voditeljica, između ostalog u svom iskazu navodi da se sjeća da je u radu poslovnice u [adresa] u vrijeme kada je tužiteljica bila voditeljica trgovine bilo nepravilnosti u rasporedu rada, nepravilnosti vezano za razmak između smjena i to je bio prijelaz iz druge smjene u prvu smjenu bez poštivanja zakonskog razmaka od 12 sati između smjena, da je prvi puta tužiteljica dobila usmeno upozorenje, a drugi puta kada je nepravilnost uočena da je tužiteljica dobila pisano upozorenje, a nakon toga je bilo još takvih grešaka za koje je tužiteljica dobivala usmena upozorenja jer su okolnosti bile drugačije, zatim neprijavljivanje prekovremenih sati koji su onda morali ići na isplatu, što je bilo na štetu poslodavca jer se inače ti sati vraćaju radniku putem slobodnih dana što se je dogodilo jedan puta i tužiteljica je odmah dobila pisanu opomenu, da je primijetila nezadovoljstvo radnika te je sa njima razgovarala te su joj iznijeli sve svoje probleme koje su i pisano napisali u izjavama, da je tužiteljicu upoznala sa njenim prekršajima procedure koje je imala i što je posljedica tih prekršaja, da su išli provjeravati evidencije i one se nisu poklapale te time neki djelatnici mogu biti oštećeni, jer ako se evidencije ne poklapaju može doći do prekovremenih sati ili do manjka sati.
16. Ovako dane iskaze svjedoka sud ocjenjuje neposredno uvjerljivijim od iskaza tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja i svjedoka TM, koji svjedok više nije u radnom odnosu kod tuženika, te zbog toga na temelju navedenih iskaza ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica kontinuirano kršila svoju obvezu iz radnog odnosa na način da nije uredno vodila evidencije radnog vremena i nije uredno vodila raspored rada, dakle nije poštivala interna pravila poslodavca, što je imalo za posljedicu poteškoće u funkcioniranju poslovnice i stvaranje nezadovoljstva djelatnika poslovnice takvim načinom rada.
17. Uvidom u upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 27. srpnja 2020. (68-69), primitak kojeg je tužiteljica potvrdila svojim potpisom, utvrđeno je da je time tužiteljica upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa koje se sastoji u tome da nije uredno vodila raspored rada, te za promjene u rasporedu rada nije prethodno tražila odobrenje nadređenog područnog voditelja.
18. Uvidom u upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 30. srpnja 2020. (70-71), primitak kojeg je tužiteljica potvrdila svojim potpisom, utvrđeno je da je time tužiteljica upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa koje se sastoji u tome da nije uredno vodila raspored rada, nije uredno vodila evidenciju radnog vremena, te za promjene u rasporedu rada nije prethodno tražila odobrenje nadređenog područnog voditelja.
19. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka navedenih o odjeljcima 8. do 15. ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica kontinuirano kršila svoju obvezu iz radnog odnosa i to na način da je nedopušteno prije vremena napuštala radno mjesto te da je nedopušteno tijekom radnog vremena izbivala s radnog mjesta, što je imalo za posljedicu poteškoće u organizaciji rada i funkcioniranju poslovnice i stvaranje nezadovoljstva djelatnika poslovnice takvim načinom rada.
20. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZOR, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da o učini.
21. Uvidom u pisana upozorenja iz točaka 17. i 18. obrazloženja utvrđeno je da tužiteljica nije bila pisano upozorena na mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog nedopuštenog prijevremenog napuštanja radnog mjesta ili izbivanja sa radnog mjesta tijekom radnog vremena, međutim, shvaćanje je ovog suda da se radi o povredi obveze iz radnog odnosa koja je takve prirode da prethodno upozoravanje radnika da bi kršenje te obveze moglo imati za posljedicu otkazivanje ugovora o radu nije nužno neophodno, tako da u konkretnoj situaciji u kojoj poslodavac nije na vrijeme imao saznanja o ovoj povredi radne obveze tužiteljice radi upućivanja tužiteljici pisanog upozorenja, ovaj sud nalazi da se radi o okolnosti zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
22. Naime, nedopušteno prijevremeno napuštanje radnog mjesta i izbivanje sa radnog mjesta tijekom radnog vremena, zajedno sa opisanim neurednim vođenjem rasporeda rada, i neurednim vođenjem evidencije radnog vremena, imalo je za posljedicu poteškoće u organizaciji rada i funkcioniranju poslovnice i stvaranje nezadovoljstva djelatnika poslovnice takvim načinom rada tako da su ponašanje tužiteljice prijavile područnoj voditeljici EM, koja je o tome obavijestila svoje nadređene. Na ovaj način, navedeno ponašanje tužiteljice postalo je činjenica koja narušava radni odnos tužiteljice i tuženika te se zbog te činjenice, prema shvaćanju ovog suda, od tuženika ne može zahtijevati da nastavi radni odnos sa tužiteljicom. Ova činjenica imala bi karakter neke druge osobito važne činjenice iz odredbe čl. 116. st. 1. ZOR, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
23. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, kada je riječ o razlozima za izvanredni otkaz ugovora o radu, a poslodavac je donio odluku o redovitom otkazu, prava radnika nisu povrijeđena pa to ne čini odluku o otkazu nezakonitom.
24. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je tuženik kao poslodavac imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.
25. Stoga je presuđeno kao u izreci.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova odvjetničkih usluga odmjerenih prema odvjetničkoj tarifi i to od jednokratne naknade (do 4 radnje) u iznosu od 500,00 eur, zatim zastupanja na ročištu dana 17.1.2024. iznos od 100,00 eur, sastav podneska od 26.1.2024. (25%) iznos od 25,00 eur, podneska od 30.1.2024. (50%) iznos od 50,00 eur, zastupanja na ročištu dana 9. travnja 2024. iznos od 100,00 eur te zastupanja na ročištu dana 3. travnja 2025. iznos od 100,00 eur, sa PDV u iznosu od 218,75 eur.
U Virovitici 26. svibnja 2025.
S u d a c
Mirjana Jelavić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. OD Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Pisarnica Virovitica
2. OD Praljak & Svić d.o.o. iz Zagreba
