REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: 54 P-6874/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o je
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 8.440,78 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja HN dana 28.2.1986. ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao putnica u tramvaju, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika KN upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Osiguranik tuženika je za ovaj štetni događaj proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ks-675/86. Rješenjem tužitelja br. IN-88713 od 10.4.1987. osiguranici tužitelja priznato je pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, a rješenjem od 15.7.1987. pravo na invalidsku mirovinu. Odgovornost tuženika utvrđena je u pravomoćnim presudama Naslova br. P-15392/88 i P-6779/91, te Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-4110/10. Tako je tužitelj za razdoblje od 1.12.2021. do 30.9.2024. isplatio s osnova invalidske mirovine iznos od 15.148,40 eur, a 50 % isplaćenog iznosa s osnove ozljede na radu iznosi 7.574,20 eur. U istom razdoblju izvršena je isplata novčane naknade za tjelesno oštećenje od 1.733,16 eur, a 50 % isplaćenog iznosa iznosi 866,58 eur. Dakle, ukupna šteta za tužitelja iznosi 8.440,78 eur. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022; - dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 8.440,78 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), a ne ZOMO.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu o povredi na radu (list 4-7 spisa), rješenje HZMO-a br. IN-38713 od 10.4.1987. (list 8-9 spisa), rješenje HZMO-a od 15.7.1987. (list 10-12 spisa), sudsku praksu (list 14-23,33-69 spisa), odštetni zahtjev od 16.10.2024. (list 24 spisa), obračun isplaćene mirovine od 16.10.2024. (list 25 spisa), obračun isplaćene naknade za tjelesno oštećenje od 16.10.2024. (list 26 spisa) i dokumentaciju tužitelja (list 28 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom invalidske mirovine povodom prometne nezgode koja se dogodila 28.2.1986. krivnjom osiguranika tuženika KN, a kojom prilikom je ozlijeđena osiguranica tužitelja HN.
6. Među strankama nije sporno da je osiguranica tužitelja HN ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika.
7. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva.
8. Iz rješenja HZMO-a br. IN-38713 od 10.4.1987. (list 8-9 spisa) proizlazi da se osiguranici HN počevši od 27.2.1987. priznaje pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje, dok je iz rješenja od 15.7.1987. (list 10-12 spisa) utvrđeno da se istoj, kod koje je nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede na radu, počevši od 23.6.1987. priznaje pravo na invalidsku mirovinu.
9. Iz obračuna isplaćene mirovine i naknade za tjelesno oštećenje od 16.10.2024. (list 25-26 spisa) proizlazi da je osiguranici tužitelja HN u razdoblju od 1.12.2021. do 30.9.2024. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 15.148,40 eur, te da 50 % isplaćenog iznosa iznosi 7.574,20 eur, te naknada za tjelesno oštećenje u ukupnom iznosu od 1.733,16 eur, a 50 % od tog iznosa iznosi 866,58 eur.
10. Međutim, sukladno važećoj sudskoj praksi, kao što su primjerice odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-235/2023-2 od 4.4.2023., br. Rev-12/2022 od 12.1.2022., i br. Rev-866/2022-2 od 30.8.2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te se stoga u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZOMO-a, odnosno odredba čl. 164. ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, te je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena odredbama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor osiguranju, a u ovom slučaju to su odredbe ZOOP-a.
12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je zaključen i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti između vozača (štetnika) i tuženika, te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su pak propisane ZOOP-om.
13. Naime, osiguravajuća društva, pa tako i tuženik, nisu štetnici, nego temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (konkretno vozača) i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen ZOOP-om, pa je tako čl. 8. st. 1. propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim Ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredba čl. 27. ZOOP-a koji uređuje "Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", budući je ZOOP iz naprijed navedenih razloga lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, te se ne primjenjuju odredbe ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.
16. Odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok st. 2. istog članka ZOOP-a određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. istog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga u ovom predmetu valjalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
17. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a trebao dokazati postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao (financijsko vještačenje), slijedom čega tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokaza dokazivanja iz odredbe čl. 221.a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
18. Sud nije priznao tuženiku trošak, jer pristojba na odgovor na tužbu niti nije plaćena.
U Zagrebu, 26. svibnja 2025.
S U D A C:
Andrea Krstanović Čada
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.
dna: tužitelju
tuženiku
