REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3514/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po CN, službenoj osobi, radi priznavanja ozljede na radu, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/24-01/291, URBROJ: 338- 01-06-05-24-04 od 26. srpnja 2024., za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23- 02/5008, URBROJ: 338-21-02-02-24-02 od 7. ožujka 2024. i za priznavanje ozljede u svezi događaja od 22. studenog 2023., označene dijagnozom S43.5, kao ozljede na radu.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/24-01/291, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 26. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/23-02/5008, URBROJ: 338-21-02-02-24-02 od 7. ožujka 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem ozljeda nastala 22. studenog 2023., označena dijagnozom S43.5 prema MKB-10 klasifikaciji, tužiteljici nije priznata kao ozljeda na radu.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara zaključcima tuženika da su degenerativne promjene uzrok njezinog ozljeđivanja na radu, poziva se na medicinsku dokumentaciju i ističe da je i s blažim degenerativnim promjenama mogla redovito i uredno obavljati poslove svojeg radnog mjesta. Na raspravi predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te joj priznati dijagnozu S43.5 kao ozljedu na radu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 3. veljače i 28. travnja 2025.
6. Sukladno članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23; dalje: ZOZO) ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je za tužiteljicu u svezi događaja od 22. studenog 2023. (pojava boli u ramenu prilikom naglog otvaranja i pokušaja zatvaranja prozora na radnom mjestu) podnesena prijava ozljede na radu, označena dijagnozom S43.5. Prvostupanjskim rješenjem navedena dijagnoza nije priznata kao ozljeda na radu, a povodom žalbe tužiteljice tuženik je pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije koje je zaključilo da je kod tužiteljice postojala predispozicija za nastanak navedene ozljede. Iz tog razloga, tuženik pozivom na članak 67. toč. 5. ZOZO-a odbija žalbu tužiteljice
8. Iz nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije od 22. srpnja 2024. proizlazi, u bitnome, da se kod tužiteljice radi o dijagnozi M75, oštećenju ramena, kao posljedici UZV nalazom (od 22. studenog 2023.) opisane kronične parcijalne rupture tetive m. supraspinatt desnog ramena i kroničnim degenerativnim promjenama, opisanim u nalazu specijalista ortopeda i UZV desnog ramena od 22. studenog 2023. Stoga je liječničko povjerenstvo mišljenja da se dg. S43.5 ne može priznati kao ozljeda na radu jer je razvidno da je postojala predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljeda te se ista ne može priznati ozljedom na radu. Navedeno mišljenje liječničkog povjerenstva je izneseno nakon uvida u dostupnu medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i opisa relevantnih dijelova iste.
9. Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da se tuženik osnovano pozvao na nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 22. srpnja 2024., i na temelju istog zaključio da se dijagnoza S43.5 ne može priznati kao ozljeda na radu u smislu članka 67. toč. 5. ZOZO-a. Navedeni nalaz, mišljenje i ocjena izrađeni su od strane medicinski kvalificiranih stručnjaka, koji su razmotrili svu dostupnu medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i potom argumentirano i dostatno obrazložili svoje zaključke, koje sud smatra potpunim i uvjerljivim. Napominje se da je liječničko povjerenstvo Direkcije bilo sastavljeno od medicinskih stručnjaka sukladno članku 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" broj 8/15., 17/15, 41/15, 104/17, 34/18 i 63/22), te se isto i naknadno, nakon podnošenja tužbe, u dva navrata očitovalo u odnosu na dostavljenu medicinsku dokumentaciju (očitovanja od 19. rujna 2024. i očitovanje od 13. ožujka 2025.), pri čemu je iznijelo dostatne, stručne i uvjerljive razloge zbog kojih se dijagnoza S43.5 u odnosu na tužiteljicu i događaj od 22. studenog 2023. ne može priznati kao ozljeda na radu. Uz navedeno, tužiteljica nije uplatila predujam za provođenje medicinskog vještačenje u ostavljenom roku, zbog čega je vlastitom pasivnošću ostao bez mogućnosti adekvatnog osporavanja zaključaka liječničkog povjerenstva Direkcije. Kod takvog stanja stvari, sud zaključuje da je tuženik na ispravan način zaključio da postoje zapreke da se dijagnoza S43.5 kod tužiteljice prizna kao ozljeda na radu.
10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev.
U Zagrebu 26. svibnja 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. EN, [adresa]
2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb
3. u spis
