Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-293/2017-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku u Ogulinu, radi isplate, VPS:

1.970,00 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i parničnih stranaka osobno, dana 26. svibnja 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.970,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate te trošak postupka osiguranja koji se vodio pred ovim Sudom, posl. broj R1-26/2017 sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presudom do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate na iznos glavnice od 10. ožujka 2017. godine pa do 25. svibnja 2025. te za isplatom zatezne kamate na iznos troška postupka osiguranja od 24. listopada 2017. pa do 25. svibnja 2025., kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.433,92 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog parničnog troška iznad dosuđenog, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi isplate navodeći da je tužitelj vlasnik i posjednik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini da je tužitelj uz među gore navedene nekretnine te nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posadio borove koji predstavljaju ogradu. Tuženik da je vlasnik susjedne nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. 10.3.2017. godine da je tuženik bez valjanog i zakonom dopuštenog razloga odrezao dio grana borova u vlasništvu i posjedu tužitelja i to sa strane posjeda tužitelja te da mu je time nanio štetu jer da osim što je oštetio sama stabla, da su ista izgubila i raniju funkciju ograde i svrhu da čine fizičku, vizualnu i dijelom zvučnu barijeru u odnosu na susjedne nekretnine. Takvim postupanjem da je tužitelju nastala materijalna šteta u ukupnom iznosu od 22.575,00 kn, a koji iznos da je utvrđen u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred naslovnim Sudom pod posl. brojem: R1-26/2017.

Nakon provedenog vještačenja tužitelj po punomoćnici uređuje tužbeni zahtjev na raspravnom zapisniku od 1. lipnja 2023. godine (list 63 spisa), a koji zahtjev ispravlja odnosno precizira nakon provedenog geodetskog i šumarskog vještačenja i to na glavnoj raspravi od 5. svibnja 2025. (list 128 spisa), kao u izreci, predlažući usvajanje istog u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da osporava da bi tužitelj na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posadio borove. Naime, da je upravo tuženik predmetne borove kupio i posadio te se isti nalaze na nekretnini uz među čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženika. Priznaje da je odrezao dio grana na predmetnim borovima kako bi iste održavao i to u podnožju borova, sve kako borovi ne bi radili sjenu, kiselili tlo i kako bi tuženik mogao na svojoj parceli imati poljoprivredne kulture. Ističe se da tuženik sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a temeljem instituta susjedskih prava ima pravo ukloniti i odrezati sve grane koje se nadvijaju nad njegovo zemljište, što da je i učinio. Takvim postupanjem tuženik da nije učinio bilo kakvu štetu, a osporava se i vještačenje koje je provedeno u postupku osiguranja dokaza jer da isto nije sačinjeno sukladno pravilima struke budući vještak ne navodi zakonske i podzakonske akte temeljem kojih je izvršio procjenu, a ne navodi niti cjenik po kojem je procijenio običnu smreku. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u priklopljeni izvanparnični spis pod posl. brojem: R1-2/2018 (ranije R1-26/2017) Općinskog suda u Gospiću u kojem je proveden postupak osiguranja dokaza, uvid u Izvatke iz zemljišnih knjiga, list 4 – 9 spisa, u nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Lovre Bućana koje vještačenje je provedeno u postupku osiguranja dokaza posl. broj: R1-2/2018 (ranije R1-26/2017), saslušan je vještak Lovro Bućan na raspravi od 12. lipnja 2019., list 46 spisa, saslušan je svjedok HŽ, list 47 i 48 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka šumarske struke kao i vještaka mjernika, list 70 – 73 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjernika, list 83 i 84 spisa, u Skicu lica mjesta, list 85 spisa, u fotografije lica mjesta, list 86 – 88 spisa, izvršen je uvid u Procjenu štete na poljoprivrednim i šumskim kulturama, list 95 – 107 spisa, saslušane su parnične stranke, list 124 – 127 spisa te je saslušan vještak Tomislav Vitković, dipl. ing. hortikulture, list 127 – 129 spisa te svjedoci OŽ, MŽ, BŽ i AŽ, list 71 – 73 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

6. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, odnosno ocjenom provedenih dokaza i to svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19

- u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj Sud drži da tuženik nije uspio dokazati da je nastupjela šteta nastala bez njegove krivnje, dok je, naprotiv, tužitelj dokazao uzročno- posljedičnu vezu između postupaka tuženika i nastale štete.

7. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima sa ročišta na licu mjesta od 15. siječnja 2025. godine koje ročište je održano u nazočnosti vještaka šumarske struke kao i vještaka mjernika.

8. Vještak mjernik nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja identificirao je isti navodeći da tužitelj pokazuje šest stabala smreke od kojih je sjeverna na međi, a ostalih pet stabala na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja. Navodi da se svih šest smreka nalazi na posjedu tužitelja te navodi da su na zahtjev tužitelja snimili i smreke koje su u posjedu tuženika odnosno na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Vještak šumarske struke, dipl. ing. Tomislav Vitković, na ročištu navodi da se u dvorištu tužitelja nalazi šest spornih stabala smreke, prsnih promjera raspona 25 – 34 cm, visine 10 – 12 m na kojima je izvršeno orezivanje na način da je obostrano izvršeno podizanje krošnje do visine od 2,5 m. Navodi da je na zahtjev tužitelja izvršeno snimanje i na nekretnini tuženika gdje je ustanovljeno da se također nalaze posađena stabla smreke, prsnih promjera od 8 – 26 cm, visine od 3 – 8 m te navodi da će isti biti predmet geodetske snimke stanja na licu mjesta. Vještak navodi da je navedenim zahtjevom manje narušena fiziološka, a više estetska funkcija predmetnih stabala. Također navodi da će u smislu rješenja predložiti da se u navedenom koridoru izvrši zamjenska sadnja koja bi omogućila dobivanje vizualne zaštite, a da ta zamjenska sadnja mora biti izvršena s vrstama koje podnose povećanu kiselost tla. Također navodi da u narušavanje estetske funkcije ulazi vizualna vidljivost i zbog koje treba izvršiti zamjensku sadnju. Vještak zaključuje da navedena šteta uopće nema utjecaja na zvučnu izolaciju.

10. Vještak mjernik je u svom nalazu i mišljenju naglasio da su na skici lica mjesta (list 85 spisa) prikazana stabla smreke po položaju u odnosu na katastarsku među, tj. žičanu ogradu koja definira posjed tužitelja na čkbr. [katastarska čestica] u odnosu na posjed tuženika na čkbr. [katastarska čestica] i Hrvatskih voda na čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Tako je vještak u svome nalazu iznio da se šest smreka različitih promjera nalaze u posjedu tužitelja s tim što se pet smreka nalaze na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje nekretnine je tužitelj vlasnik dok se šesta smreka nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo Hrvatskih voda, ali posjed tužitelja. Isto tako, vještak mjernik je na navedenoj skici naznačio i šest smreka koje su u posjedu tuženika te koje se sve nalaze na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tuženika. Uz skicu lica mjesta vještak mjernik je dostavio i fotografije lica mjesta, list 86 – 88 spisa.

11. Vještak Tomislav Vitković, dipl. ing, stalni sudski vještak za poljoprivredu, procjenu poljoprivrednog zemljišta, hortikulturu i krajobraznu arhitekturu, u svome nalazu i mišljenju navodi da se na nekretninama u vlasništvu tužitelja nalazi šest spornih stabala smreke, prsnog promjera od 25 – 34 cm te visine 10 – 12 m. Vještak konstatira da su smreke orezane na način da je sa svih strana debla izvršeno podizanje krošnje do 2,5 m visine. Sa druge strane ograde, na nekretnini tuženika, da je zasađeno šest stabala smreke, prsnog promjera 8 – 26 cm te visine 3 – 8 m. Vještak je mišljenja da je na predmetnim stablima u vlasništvu tužitelja zahvatom orezivanja odnosno podizanjem krošnje u naravi manje narušena fiziološka, a više estetska funkcija stabala. Nadalje navodi da vijek predmetnih stabala zbog izvedenih zahvata orezivanja neće biti drastično skraćen, ali će zbog navedenog orezivanja biti trajno narušena estetika stabala, odnosno privatnog vlasnika u smislu zaštite od pogleda koju je predmetni nasad imao prije orezivanja. Predmetno orezivanje da nema trajnog utjecaja na zvučnu izolaciju nekretnina. U svrhu "pravične naknade" navodi da je mišljenja da je ispravno iskazati vrijednost za sadnju zamjenskog nasada koja ima biti izvršena u koridoru visine do 2,5 m neposredno ispod postojećih smreka, a s vrstom nasada koji podnosi povećanu kiselost tla. U tu svrhu smatra da je ispravna sadnja formiranim sadnicama tise, visine cca 1,5 m, sa djelomičnom izmjenom zemlje i prihranom tla te jednokratnim zalijevanjem prilikom sadnje. Vještak nadalje procjenjuje da je za sadnju u koridoru oštećenja potrebno po tri sadnice oko svake smreke, sađeno u "cik – cak" smjeru radi bržeg popunjavanja prostora. Optimalna visina sadnica da je 1,5 m, uz djelomičnu zamjenu supstrata prilikom sadnje. Vještak zaključuje da je ukupna naknada za štetu na predmetnom nasadu 1.970,00 eura, a koji iznos se sastoji od vrijednosti 18 komada tisa, visine 1,5 m te uvećan za dostavu, iskop sadnih mjesta i dostavu supstrata i sadnju.

Valja istaći da prilikom procjene visine naknade za zamjensku sadnju je očito došlo do matematičke pogreške od strane imenovanog vještaka (list 107 spisa), međutim, tužitelj je u skladu sa tim uredio tužbeni zahtjev te Sud, dakako, ne može presuditi veći iznos iznad postavljenog.

12. Vještak Tomislav Vitković je saslušan usmeno na glavnoj raspravi od 5. svibnja 2025. te je u cijelosti ostao pri datom nalazu i mišljenju, a vezano za prigovore ističe da je orezivanjem stabala beznačajno smanjena zaštita od buke jer da su studije utjecala pokazale da zaštitne zone od čak 50 m širine zelenila imaju jednaku učinkovitost kao 1 akustični panel uz brzu cestu. Na okolnost opravdanosti izrade procjene zamjenskom sadnjom, vještak navodi da smatra da je to jedino ispravno jer su zamjenskom sadnjom predložene vrste koje podnose kiselost tla i brzo, gotovo trenutno, formira se zaštitna barijera. Vezano za cijenu sadnica navodi da je od navedenih vrsta za stupastu tisu našao ponudu Vrtnog centra Iva u Čakovcu u iznosu od cca 120,00 eura po komadu te Hortikulture "Host" po cijeni od 50,00 eura po komadu. Navedene cijene, a na koje se poziva tuženik da se odnose na stupaste tise koje bi, da se popuni navedena praznina, trebalo zasaditi barem tri puta više zbog različitog habitusa odnosno znatno manje širine. Prema navedenom, da procijenjeni iznos smatra realnim kao i trošak zamjenske sadnje koji trošak je paušalno procijenjen, ali temeljem iskustvenih normi jer uključuje nabavu, transport, izmjenu plodnog supstrata i sadnju navedenih nasada. Vještak zaključuje da ukoliko se u potpunosti želi imati jednaka situacija kao prije štetnog događaja, da logika nalaže da bi bilo potrebno uklanjanje i zamjenska sadnja istom vrstom, po mogućnosti što većeg habitusa. Također navodi da su troškovi dostave, zamjenske sadnje, izmjene oplodnog supstrata i njege zamjenskog nasada uzeti u obzir prilikom procjene naknade štete. Vještak se očitovao na elemente koji su uzeti prilikom procjene štete prethodno izvedenog vještačenja po vještaku Lovri Bućanu kao što su šteta u vidu onemogućene zvučne barijere, smanjena zaštita od prašine, narušavanje intimnosti privatne okućnice, smanjenja UV zračenja kao i smanjenja općekorisnih funkcija zelenila itd. te vještak ističe da niti jednu od tih stavki ne smatra realnim niti opravdanim za procjenu jer da su po njegovom sudu, iste nedokazive. Naime, da je naveo relevantna istraživanja te da u cijelosti ostaje pri procjembenom elaboratu. Zaključno navodi da, ukoliko je bilo u pitanju smetanje prolaza poljoprivrednom mehanizacijom, da tuženik ima pravo ukloniti dio grana koje prelaze na njegov dio nekretnina, naravno, uputni da to bude u dogovoru s vlasnikom, a na okolnost zasjene nekretnine u cijelosti, da bi onda nasad smreka bilo potrebno u cijelosti ukloniti što zbog zasjene što zbog zakiseljavanja tla.

13. Ovaj Sud nalazu i mišljenju vještaka Tomislava Vitkovića poklanja punu vjeru (osim matematičke pogreške) te stoga prihvaća iznos od 1.970,00 eura kao iznos potreban za naknadu imovinske štete što znači da se onda ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Lovre Bućana koji je vještačio u postupku osiguranja dokaza te koji je procijenio ukupnu štetu na iznos od tadašnjih 22.575,00 kn.

14. Iz iskaza tužitelja proizilazi da isti decidirano navodi da je upravo on posadio smreke sa unutarnje strane ograde prema svome zemljištu i to cijelom dužinom ograde, a da je te sadnice nabavio u Šumariji Gospić, Rasadnik Ornice. S druge pak strane, tuženik navodi da je sporne smreke posadio isključivo on, tuženik te da je navedene smreke nabavio od Šumarije Otočac, konkretno od KŽ iz [adresa] te da ih je sve posadio na svoju stranu odnosno iza drvene ograde.

15. Iz iskaza svjedoka NŽ proistječe da je prije 40 godina rađeno pošumljavanje od strane Šumarije, da je njemu ostalo nešto sadnica smreke te ga je tuženik zamolio da mu ih donese što je i učinio, a ne zna koliko je bilo sadnica. Potvrđuje da je vidio tuženika ZŽ da sadi smreke sa svoje strane ograde.

16. Svjedok MŽ, policajac, iskazuje da je tužitelj podnio kaznenu prijavu radi oštećenja tuđe stvari protiv ovdje tuženika.

17. Svjedok BŽ navodi da ima saznanja da je negdje prije Domovinskog rata tuženik zajedno sa svojom suprugom kopao radi sadnje smreka na dijelu koji se obišao na licu mjesta.

18. Svjedok AŽ u svom iskazu navodi da je vidio tuženika da sadi, no, ne zna da li je još netko uz njega sadio.

19. Međutim, Sud je na ovu okolnost punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta koja su predočena na skici lica mjesta i fotografijama lica mjesta sačinjena po vještaku mjerniku, a iz kojih je nedvojbeno da je pet stabala smreke posađeno uz ogradu koja dijeli posjed tužitelja od posjeda tuženika i to na strani tužiteljevog posjeda odnosno u pravcu tužiteljevog imanja. Nelogično je da bi tuženik smatrao posađena stabla smreke svojim vlasništvom, a istovremeno pristaje odnosno ne osporava očito dugogodišnje postojanje ograde koju je postavio tužitelj, a iz pravca protezanja predmetne ograde nedvojbeno je da su sporna stabla smreke posađena sa tužiteljeve strane ograde. U tom pravcu nije sporno da je i tuženik sadio stabla smreke kako to navode pojedini svjedoci, no, očito sa svoje strane ograde koje zatečeno stanje je trajalo godinama.

20. U pogledu stabla smreke za koju vještak mjernik navodi da se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] odnosno na čestici u vlasništvu Hrvatskih voda, Sud prihvaća da je ovo stablo smreke u posjedu tužitelja što zapravo i ne osporava tuženik odnosno ne svojata navedeno stablo kao svoje, a tužitelj dodatno pojašnjava da on ima sporazum sa Hrvatskim vodama te da je to "stvar njega i Hrvatskih voda" jer da Hrvatske vode koriste njegovu parcelu čkbr. [katastarska čestica].

21. Prema tome, neovisno od toga tko je i zašto nabavljao sadnice smreke, nedvojbeno je da su iste posađene na zemljištu u vlasništvu odnosno posjedu tužitelja, odnosno uz ogradu koja jasno razgraničuje posjed tužitelja i tuženika te je logično da su stabla koja su posađena na zemljištu u vlasništvu i posjedu tužitelja i njegova, jer bi to u protivnom zasigurno bilo osporavano i ranije.

22. Kao što je rečeno, Sud je punu vjeru poklonio nalazu i mišljenju odnosno procjembenom elaboratu vještaka Tomislava Vitkovića te je stoga valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

23. S druge pak strane, Sud nije mogao prihvatiti dio tužbenog zahtjeva u smislu da zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice teku od 10. ožujka 2017. godine kao datuma štetnog događaja i to iz razloga jer je u konkretnom slučaju riječ o naknadi nenovčane štete čiji iznos može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti već prilikom nastanka same štete nego tek od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena odnosno od dana presuđenja. Isto tako, nije prihvaćen niti zahtjev da zatezne kamate na dosuđeni iznos troška koji je nastao u postupku osiguranja teku od 24. listopada 2017., a iz istih razloga budući da je tek donošenjem ove presude poznat iznos troška kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

24. Budući je tužitelj uspio u parnici, osim u pogledu neznatnog dijela koji se odnosi na tijek zatraženih zateznih kamata, to mu je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak je odmjeren prema troškovniku te je tako priznat troška koji je nastao tijekom postupka osiguranja dokaza, a odnosi se na sastav Prijedloga radi osiguranja dokaza, za zastupanje na ročištu od 15.9.2017., u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju.

Nije priznat trošak sastava podneska od 21.4.2017. budući u tom podnesku punomoćnica predlagatelja osiguranja samo požuruje zakazivanje očevida te dostavlja dokaz o uplati dužne pristojbe. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 30.1.2018. budući podnesak sa tim datumom ne prileži spisu.

Vezano za parnični postupak, Sud je priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 25.7.2018., 23.10.2018., 12.6.2019., 1.6.2023., 14.4.2025. te 5.5.2025. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju.

Sud nije priznato zatraženi trošak za ročište od 25.1.2025. budući navedeno ročište toga dana nije niti održano niti je bilo zakazano.

Također je priznat sastav podneska od 23.10.2018. kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu.

Sud nije priznao trošak sastava podnesaka od 25.10.2018., 29.11.2019., 22.01.2020. i 23.04.2020. budući se u navedenim podnescima samo požuruje postupanje u predmetu ili se iznose navodi koji su već izneseni tijekom postupka, a isti su mogli ponovno biti usmeno izneseni na samom ročištu.

Proistječe da je ukupan trošak zastupanja tužitelja iznos od 2.000,00 eura, što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 500,00 eura daje iznos od 2.500,00 eura, a sve prema Tarifi o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika.

Povrh toga, Sud je priznao i trošak pristojbe na Prijedlog za osiguranje dokaza u iznosu od 13,27 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 83,22 eura, trošak uplaćenog predujma za očevid u iznosu od 568,87 eura i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura kao i trošak pristupa vještaka Tomislava Vitkovića na glavnu raspravu koja je održana 5. svibnja 2025. godine u iznosu od 202,20 eura, što daje ukupni iznos od 3.433,92 eura kao iznosa kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

25. Sa ostatkom zahtjeva za naknadom parničnog troška, tužitelj je odbijen kao neosnovanim kako je to naprijed navedeno.

26. Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, kao i parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a.

27. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 26. svibnja 2025.

S u d a c:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu

2. pun. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu