Pn-1330/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika: Brodograđevna industrija Split d.d., OIB: 18556905592, Split, Put Supavla 21, koje zastupa punomoćnica Smiljenka Buljan, odvjetnica iz Splita, Gundulićeva 26 A, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika: Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Mirele Martinis, punomoćnice tuženika Smiljenke Buljan, odvjetnice iz Splita i zakonskog zastupnika umješača ŠA, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju štetu u iznosu od 8.456,54 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2021. do isplate po stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te iznos od 9.999,06 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te da u istom roku podmiri parnični trošak, sve u korist Državnog proračuna RH br. [broj bankovnog računa] model 26, poziv na br.5908-27-19-03349493937.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove ovoga postupka u iznosu od 1.875,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, dakle od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %- tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 625,00 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi umješaču trošak postupka u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 1. lipnja 2021., se navodi kako je rješenjem tužitelja broj 66621 od 27. kolovoza 2008. osiguraniku tužitelja a bivšem zaposleniku tuženika GA, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad čiji je urok ozljeda na radu. Do povrede na radu došlo je jer tuženik nije primijenio sve zakonom propisane mjere zaštite na radu što je razvidno iz prijave o povredi na radu koju je sačinio tuženik. Kao urok ozljede navodi se izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Temeljem Suske nagodbe sklopljene pred Trgovačkim sudom u Splitu, poslovni broj P-587/2014. od 21. siječnja 2015. i presude donesene od strane istog suda poslovni broj P-95/2017 od 26. listopada 2018. tužitelj je po istom činjeničnom i pravnom osnovnu naknadio štetu od tuženika do zaključno 31. svibnja 2018. Usuglašeno je da temeljem predmetnog štetnog događaja postoji suodgovornost osiguranika tužitelja u visini od 40%. Tužitelj ovom tužbom potražuje daljnju štetu za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 28. veljače 2021. u iznosu od 63.715,77 kuna. Tužitelj je dopisom od 22. ožujka 2021. pozvao tuženika da podmiri štetu međutim tuženik nije udovoljio zahtjevu. Osnov odgovornosti za štetu proizlazi iz članka 161 Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 102/1998.) a visina štete iz članka 161. stavak 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013.)

Slijedom iznesenog, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 6. srpnja 2021., tuženik navodio kako nije sporno da je rješenjem tužitelja br. 66621 od 27. kolovoza 2009. osiguraniku tužitelja a bivšem zaposleniku tuženika ĐA, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad iz uzroka ozljede na radu. Nije sporno da je tužitelj od tuženika naknadio štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu zaključno sa 31. svibnja 2018. i to temeljem sudske nagodbe od 21. svibnja 2015. u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj P-587/2015. i presude od 26. listopada 2018. u postupku pred istim sudom poslovni broj P-95/2017. Nije sporno da su stranke usuglasile suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja – ozljede na radu u visini od 40%. Slijedom navedenog tuženik ne spori osnov tužbenog zahtjeva dočim osporava visinu tužbenog zahtjeva ističući kako tužitelj nije dokazao da je svom osiguraniku ĐA isplaćivao invalidsku mirovinu u iznosima koje je naveo u ispravi koju je izradio za potrebe ovog postupka i koja prikazuje, cit.: „obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje“. Tuženik posebno osporava tvrdnju tužitelja da navedena isprava ima značenje javne isprave u smislu odredbe članka 159. Zakona o općem upravnom postupku. U ovom postupku teret dokaza je na tužitelju tako da je tužitelj dužan priložiti dokaze na okolnost visine štete koju potražuje od tuženika. Tuženik predlaže da sud službenim putem od tužitelja pribavi mirovinski spis za ĐA. Tuženik pridržava prava pravo naknadnog očitovanja o tužbenom zahtjevu u nastavku postupka nakon što tužitelj ponudi relevantne dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

3. Podneskom od 17. siječnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci.

4. Raspravnim rješenjem od 10. travnja 2025. sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 17. siječnja 2024.

5. Raspravnim rješenjem od 10. travnja 2025. sud je prihvatio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu Klasa: UP/-141-02/09-01, Ur. broj: 341-18-05/3-09-28953 od 27. kolovoza 2009., prijave ozljede na radu, zapisnika od 21. siječnja 2015. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-587/2014., zapisnika sa pripremnog ročišta od 26. listopada 2018.u predmetu Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem P- 95/17, obračuna isplata, dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. ožujka 2021.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 1085. stavak 1. i 4. te člankom 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008. 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 12672021.; dalje: ZOO) određuju se uvjeti za dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

9. Čitanjem rješenja HZMO-a, Područne službe u Splitu Klasa: U UP/-141-02/09- 01, Ur. broj: 341-18-05/3-09-28953 od 27. kolovoza 2009. utvrđeno je da se istim osiguraniku ĐA zbog ozljede na radu zbog koje je nastala profesionalna nesposobnost za rad, počevši od 28. svibnja 2009. priznaje pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.808,07 kuna mjesečno.

10. Čitanjem obračuna isplata od 18. ožujka 2021. utvrđeno je da je korisniku ĐA za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 28. veljače 2021. izvršena isplata na ime invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 106.192,95 kuna i to:

- za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. lipnja 2018. u iznosu od 3.042,71 kuna

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 18.747,84 kuna

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. u iznosu od 18.962,16 kuna

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 19.425,18 kuna

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. u iznosu od 19.562,34 kuna

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 19.839,54 kuna

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 28. veljače 2021. u iznosu od 6.613,18 kuna

11. Čitanjem dopisa HZMO-a Klasa: 140-01/19-29/1492, Ur. broj: 341-99/18-07/1- 21 od 22. ožujka 2021. utvrđeno je da istim HZMO, Područna služba u Splitu potražuje od Brodograđevne industrije Split daljnju štetu za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 28.veljače 2021. u iznosu od 63.715,77 kuna.

12. Čitanjem sudske nagodbe u predmetu pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-587/2014. od 21. siječnja 2015. utvrđeno je da je ista sklopljena između ovdje tužitelj i tuženika te da su stranke suglasne da postoji suodgovornost osiguranika tuženika u visini od 40% te se tuženik obvezuje platiti tužitelju iznos od 44.859,46 kuna u tri jednaka obroka, a zadnji dospijeva do 1. lipnja 2015.

13. Čitanjem Presude na temelju priznanja u predmetu pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-95/2017.od 26. listopada 2018. utvrđeno je tuženik priznao tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 79.583,97 kuna.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ĐA koji je zadobio ozljede dok je bio radnik tuženika koje su prouzročile gubitak radne sposobnosti jer tuženik nije primijenio sve propisane mjere zaštite na radu.

15. Među strankama nije sporno:

- da je rješenjem tužitelja broj 66621 od 27. kolovoza 2009. osiguraniku tužitelja, a bivšem zaposleniku tuženika ĐA, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad iz uzroka ozljede na radu

- da je tužitelj od tuženika naknadio štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu zaključno sa 31. svibnja 2018. i to na temelju sudske nagodbe od 21. svibnja 2015. u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-587/2015. i presude od 26. listopada 2018. u postupku pred istim sudom pod poslovnim brojem P- 95/2017.

- da su se stranke usuglasile da je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanka štetnog događaja-ozljede na radu u visini od 40%

16. Sporno je jesu li isprave na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, a koje se odnose na visinu istog, javne isprve iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

18. Naime, dokumentacija koju je dostavio tužitelj predstavlja vjerodostojne isprave, a ne javne isprave u smislu članka 230. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a). Tuženik osporava da ispis iz AOP-a predstavlja javnu ispravu što znači da osporava istinitost utvrđenih činjenica u njoj, dakle obračun tužitelja. U ovom slučaju radi se o ispravi koju je javnopravno tijelo izdalo samo sebi i to za potrebe postupka radi naplate od tuženika. Banka, u konkretnom slučaju Erste & Steirmarkische bank d.d., je mogla isključivo na temelju ispisa iz AOP- a koje joj je dostavio tužitelj, izvršiti isplate i to baš iznosa koje se navode u AOP-u, a čiju vjerodostojnost osporava tuženik. Dakle banka je mogla nastupiti isključivo kao nalogodavac tužitelja. Iz navedenog razloga sud je kao nesvrsishodnim odbio prijedlog tužitelja da se zatraže ispisi iz banke.

19. U situaciji kada je tuženik osporio vjerodostojnost ispravama koje je tužitelj dostavio, tužitelj je trebao dokazati osnovanost svog potraživanja u smislu članka 219 ZPP-a., što nije, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

20. Raspravni rješenjem od 10. travnja 2025. sud je prihvatio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika.

20.1. Podneskom od 21. srpnja 2021. Republika Hrvatska je prijavila miješanje u ovoj pravnoj stvari navodeći da se Ugovorom o prijenosu i prodaji dionica Brodograđevne industrije Split d.d. od 28. veljače 2013. Republika Hrvatska obvezala preuzeti novčane obveze utvrđene sudskim odlukama u odnosu na Brodograđevnu industriju Split d.d. pod uvjetima utvrđenim citiranim ugovorom iz čega proizlazi da ishod ove parnice ima potencijalni utjecaj na odgovornost Republike Hrvatske radi čega Republika Hrvatska ima interes stupiti u parnicu na strani tuženika. Kako tužitelj nije ospori navode umješača niti se protivio miješanju, to je sud, a na temelju članak 206. ZPP-a, prihvatio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješča na strani tuženika.

21. Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska od 17. siječnja 2024. Prema članku 190 stavak 1. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Prema članku 190. stavak 2. ZPP/2019. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje za preinaku je potreban pristanak tuženika (3.). Člankom 117. ZID ZPP/2019. propisano je da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku.

Iako se tuženik usprotivio preinaci, sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, preinaka je učinjena prije zaključenja prethodnog postupka te je na temelju članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a istu dopustio.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima od 7. studenog 2024. i 10. travnja 2025. po 250 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.500,00 eura. Navedeni iznos trebalo je uvećati za 25 % PDV-a u iznosu od 375,00 eura pa se dobije iznos od 1.875,00 eura.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 625, 00 eura zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan (nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu pozivom na članak 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018. i 51/2023.) i trošak objave pozivom na članak 155. ZPP-a. Umješaču je priznat trošak zastupanja na ročištu od 10. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura.

23. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.: dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).

24. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 26. svibnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelj

- pun tuženika

- ODO

- u spis