Poslovni broj: Us I-317/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
UI M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Ivanki Šamija, odvjetnici u Splitu, Lička 6b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po opunomoćeniku GŽ, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, nakon održane usmene i javne rasprave zaključen 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja sa opunomoćenicom i opunomoćenika tuženika, 26. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA:UP/II-114-04/24-02/100, URBROJ:511-01-158-24-5 od 18. prosinca 2024. godine.
Obrazloženje
1. U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-114-04/24-02/100, URBROJ:511-01-158-24-5 od 18. prosinca 2024. godine. tužitelj je u bitnom naveo: da se osporeno rješenje temelji na zaključku da je tužitelj odgovoran za težu povredu službebe dužnosti činjenično i pravno opisanu člankom 96. stavak 1. i člankom 110. stavak 2. točka 1. Zakona o policiji, u svezi s člankom 17. stavak 1. točka 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, za što mu je izrečena navedena disciplinska kazna; da je osporeno rješenje nepravilno i nezakonito; da je drugostupanjsko vijeće ocijenilo da prvostupanjski disciplinski sud ispravno zaključio da je tužitelj svojim postupanjem ostvario sva obilježja teže povrede službene sužnosti koja mu se stavlja na teret iz članka 96. točka 1. Zakona o policiji, opisane kao „neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza“; da iz rješenja proizlazi da je navedeno utemeljeno u bitnome isključivo na temelju službenih zabilješki, navoda iz potvrda i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, jer drugih izravnih dokaza u pogledu počinjena teže povrede službene dužnosti nije bilo; da slkužbene zabilješke nisu zapisnik o ispitivanju osobe koju ta osoba potpisuje, već se radi o pismenu čiji sadržaj kreira njegov sastavljač, a osoba koja daje izjavu nema uvida u njezin sadržaj, niti je potpisuje; da je pismeno koje obuhvaća iskaz TŽ isfragmentiran; da se u rješenju ne spominje niti obrazlaže da je tužitelj tijekom postupka priložio dokaze s kojima bi se činjenično stanje pravilno utvrdilo, a da se radi o vjerodostojnim dokazima; da je na raspravi tužitelj predložio da se u dokazne svrhe od Županijskog suda u Splitu pribavi i pregleda spis broj: Kir-191/2024, u kojem je osumnjičenik UŽ, te da se pribavi i pregleda spis PU Splitsko-dalmatinske broj:511-12-24-Ku-892/23 iz II PP Split, a sve iz razloga jer se radi o gotovo identičnom slučaju s identičnim odlukama, a u kojima nije pokrenut nikakav stegovni postupak; da je tužitelj također predloio da se tijekom rasprave pozove i ispita policijski službenik II PP Split ČŽ, kao i da se u spis uvrsti prigodna nagrada za tužitelja, kao i preslik dostavnice Županijskog suda u Splitu o pozivu osunjičeniku UŽ u predmetru broj: Kir-191/2024 s naslovljenim pozivom za 19. veljače 2024. godine, koji poziv je osunjičenik UŽ primio dana 16. veljače 2024. godine, a sve na okolnosti „žurnosti postupanja“ po predmetu; da su svi navedeni prijedlozi tužitelja odbijeni; da se u osporenom rješenju tuženik nije odredio po žalbenim navodima već ih je samo naveo, a predložene dokaze nije ocijenilo, već je rješenje utemeljilo na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 18. prosinca 2024. godine.
2. Tuženo tijelo je dostavilo odgovor na tužbu u kojem ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. Navodi se da se tužbom ponavljaju prigovori koji su isticani tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje prigovore je Drugostupanjski disciplinski sud odbio i detaljno, jasno i argumentirano obrazložio, pa se radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog upravnog tijela; da su netočni navodi tužitelja da su svi njegovi dokazni prijedlozi odbijeni i da se tuženik nije odredio o žalbenim navodima; da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti i da zakonito i pravilno itrečena navedena kazna.
Predloženo je da se tužba odbije.
3. Osporenim rješenjem tuženika pod točkom 1. izreke rješenja djelomično se uvažava žalba tužitelja te se poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Splitu, KLASA:UP/I-114-04/24-02/329, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 28. kolovoza 2024. godine, u odnosu na izrečenu disciplinsku kaznu. Točkom 2. izreke rješenja se navodi da se temeljem članka 110. stavak 2. točka 1. Zakona o policiji, a u svezi s člankom 17. stavak 1. točka 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, tužitelju izriče disciplinska kazna – Novčana kazna u mjesečnom iznosu od 15 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x15%).
4. Na ročištu od 13. svibnja 2025. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznih prijedloga i tužbenog zahtjeva. Predložila je da se sasluša tužitelja, te je navela da je on u kritično vrijeme bio rukovoditelj, dakle, zaposlenik koji prema opisu svog radnog mjesta je rukovodio, planirao, organizirao i usmjeravao rad, a da je u konkretnom slučaju donio odluku sukladno zakonu. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Naveo je da je točno da je tužitelj u kritično vrijeme bio rukovodeći službenik ali da u konkretnom slučaju nije donio zakonitu odluku vezano za postupanje prema UŽ.
5. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem tužitelja kako je predloženo, jer je ocijenjeno da je navedeno saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja. Kod navedenog je posebno cijenjeno da je u disciplinskom postupku uz nazočnost tužiteljeve opunomoćenice uzeta izjava od tužitelja, čime je tužitelju u disciplinskom postupku omogućeno da se očituje o odgovornosti za predmetnu povredu službene dužnosti, te da iznese svoje viđenje predmetne situacije po kojoj se tužitelju utvrđuje teža povreda službene dužnosti i odgovori na sporna pitanja.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: tužbe, osporenog rješenja od 18. prosinca 2024.godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.Stranke nisu imale drugih dokaza.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, uzimajući u obzir navode stranaka iznesene u tužbi, odgovoru na tužbu, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenje tuženika, KLASA:UP/II-114-04/24-02/100, URBROJ:511-01-158-24-5 od 18. prosinca 2024. godine.
9. Sporno je da li je zakonito tužitelj priglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u prvostupanjskom rješenju od 28. kolovoza 2024. godine i osporenom rješenju tuženika od 18. prosinca 2024. godine, odnosno da li je pravilno i zakonito točkom 2.osporenog rješenja tuženika od 18. prosinca 2024. godine tužitelju izričena disciplinska kazna – Novčana kazna u mjesečnom iznosu od 15 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x15%).
10. Prema stanju spisa proizlazi: da načelnik Policijske uprave Splitsko- dalmatinske Prvostupanjskom disciplinskom sudu u Splitu podnio Zahtjev za pokretanje postupka protiv tužitelja radi osnovane sumnje da je isti počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 1. Zakona o policiji.
11. Člankom 96. stavak 1. točka 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11,130/12,89/14,151/14,33/15,121/16,66/19 i 155/23, dalje: Zakon) je propisano da teža povreda službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza.
Člankom 110. stavak 2. točka 1. Zakona je propisano da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći slijedeće kazne: 1.novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci.
12. Iz sadržaja Zahtjeva za pokretanje postupka protiv tužitelja zbog teže povrede službene dužnosti je vidljivo da tužitelj ima završenu visoku stručnu spremu, s osobnim zvanjem – viši policijski inspektor, na radnom mjestu pomoćnik načelnika policijske postaje za kriminalističku policiju, raspoređen u II. policijskoj postaji Split, da ranije nije disciplinski kažnjavan, da je sindikalni povjerenik Nacionalnog sindikata policije, MUP-a, te da su mu više puta dodijeljene pohvale načelnika PU Splitsko- dalmatinske (kako je navedeno u spisu).
13. Tužitelju se stavlja na teret da je dana 11. veljače 2024. godine u vrijeme kada se nalazio van službe, kao pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju, prilikom telefonskog razgovora s policijskim službenikom TŽ koji je vršio kriminalističko istraživanje nad osumnjičenikom UŽ (1978), donio odluku da se isti nakon ispitivanja pusti na slobodu iako je bio upoznat s činjenicom da je isti (UŽ) dana 10. veljače 2024. godine oko 21,50 sati počinio kazneno djelo Oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ-a na štetu KŽ, te istoga dana oko 22,00 sati ponovio kazneno djelo Oštećenje tuđe stvari iz članka 235. st. 1. KZ-a i kazneno djelo Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ-a, koja kaznena djela su činjena na štetu MŽN, ŠŽ i ZŽ, te pravne osobe Viator d.o.o., na način da je osobnim automobilom "BMW" reg. oznake [registarska oznaka] udarao u automobile žrtava iskazavši pri tome izrazitu agresivnost i ustrajnost te da policijski službenici nemaju saznanja gdje se nalazi navedeni osobni automobil kojim je izvršeno kazneno djelo i nad kojim treba obaviti očevid, da nije utvrđen identitet suvozača ŽŽ koji se za vrijeme počinjenja kaznenih dijela nalazio u vozilu zajedno s UŽ, koji je i ranije prijavljivan za ista i slična kaznena djela s elementima nasilja, te su osobite okolnosti upućivale na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će počiniti teže kazneno djelom kao i na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak utjecanjem na svjedoke i sudionike, uslijed čega nije pravovremeno pronađen automobil [registarska oznaka], nad istim nije pravovremeno obavljen očevid u svrhu pronalaska tragova i dokaza važnih za kazneni postupak, nije pravovremeno utvrđen identitet suvozača, nakon čega su mediji izvijestili da je policija počinitelja odmah pustila na slobodu, što je izazvalo negativne reakcije u javnosti i teško naštetilo ugledu Ministarstva unutarnjih poslova.
14. U disciplinskom postupku pred prvostupanjskim disciplinskim sudom provedena je usmena i javna rasprava na kojoj su bili prisutni, tužitelj sa opunomoćenicom, zastupnik podnositelja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, te svjedok TŽ, te su u toku usmene rasprave pregledane isprave navedene u Zapisniku s usmene rasprave.
15. Iz Zapisnika s usmene rasprave održane 28. kolovoza 2024. godine proizlazi da se je tužitelj izjasnio da je razumio što mu se zahtjevom za pokretanje postupka stavlja na teret te da se ne osjeća odgovornim, pri čemu je ostao do završetka usmene rasprave.
Također iz navedenog Zapisnika proizlazi da je opunomoćenica tužitelja predložila da se od Županijskog suda u Splitu pribavi i pregleda spis broj: Kir-191/2024, u kojem je osumnjičenik UŽ. Predložila je također da se pribavi i pregleda spis PU Splitsko-dalmatinske broj: 511-12-24-KU-892/23 iz II PP Split, a sve iz razloga jer se radi o gotovo identičnom slučaju s identičnim odlukama, a u kojem nije pokrenut nikakav stegovni postupak. Opunomoćenica je također tada predložila da se u ovom predmetu pozovu i ispitaju u svojstvu svjedoka policijski službenik II PP Split ČŽ, koji je navedene prigode postupao zajedno s policijskim službenikom TŽ. Nadalje, opunomoćenica je predložila da se u spis uvrsti prigodna nagrada za tužitelja, te dostavnice Županijskog suda u Splitu o pozivu osumnjičeniku UŽ u predmetu broj: Kir.191/2024 s naslovljenim pozivom za dan 19. veljače 2024. godine, a koji poziv je osumnjičenik UŽ primio dana 16. veljače 2024. godine, a sve u smislu "žurnosti postupanja" po predmetu. Zastupnik podnositelja zahtjeva je na raspravi iskazao da se protivi prihvaćanju dokaza koje je predložila opunomoćenica tužitelja, jer se iz istih ne bi saznali nikakvi novi bitni elementi za ovaj postupak, dok se nije protivio uvrštavanju u dokaze odluke o dodjeli prigodne nagrade tužitelju
16. Vijeće prvostupanjskog disciplinskog suda je odbilo navedene prijedloge opunomoćenice tužitelja s time da je u dokazni materijal uvrstila odluku o dodjeljivanju prigodne nagrade tužitelju od dana 21. listopada 2023. godine i dostavnice Županijskog suda u Splitu o pozivanju EŽ, te je saslušalo nazočnog svjedoka policijskog službenika TŽ.
17. Iz zapisnika sa usmene rasprave je vidljivo da je svjedok policijski službenik TŽ iskaziva i odgovarao na postavljena pitanja, kao na zapisniku sa usmene rasprave. U iskazu danom na usmenoj raspravi svjedok TŽ je opisao svoju ulogu koju je kao policijski službenik i vođa grupe, imao u kriminalističkoj obradi postupanja osumnjičenog UŽ. Naveo je da je on sporne prigode bio vođa grupe policajaca i da je vršio obra nad osumnjičenim UŽ i da je telefonski obavijestio tužitelja o svim činjenicama o okolnostima bitnim za predmetni postupak, a da iste prigode tužitelj nije bio u službi ali je obavljao poslove pomoćnika načelnika policijske postaje za kriminalističku policiju, raspoređen u II. Policijskoj postaji Split. Iskazao je da je u komunikaciji sa tužiteljem usuglašeno o kojim se kaznenim djelima rad, vezano za postupanje osumnjičenika UŽ, te da je toj komunikaciji tužitelj odlučio da se protiv osumnjičenog podnese kaznena prijava redovnim putem i da se osumnjičenik nakon provedenog ispitivanja pusti na slobodu. Svjedok je također pojasnio da je navedene prigode u obradi navedenog postupanja osumnjičenika bio i policijski službenik ČŽ, koji je bio njemu podređen (jer je on bio vođa grupe), te je istakao da policijski službenik ČŽ sporne prigode nije komunicirao sa tužiteljem (kao pretpostavljenom osobom – "šefom").
Također iz iskaza svjedoka TŽ je vidljivo da prilikom ispitivanja osumnjičeni UŽ bio kooperativan, da je iskazao kajanje, te da je priznao počinjenje kaznenog djela, te izrazio želju za obeštećenjem oštećenih osoba. Naveo je je osumnjičeni prilikom ispitivanja iskazao da ne zna gdje se nalazi njegovo osobno vozilo koje je koristio sporne prigode, te je iskazao da je predmetno vozilo naknadno pronađeno u kvartu u kojem živi osumnjičeni UŽ.
18. Obzirom da je sporne prigode tužitelj obavljao poslove radnog mjesta- pomoćnik načelnika policijske postaje za kriminalističku policiju u II. Policijskoj postaji Split, među strankama je nesporno da je navedene prigode upravo tužitelj bio odgovorna osoba koja je rukovodila, organizirala i usmjeravala rad odnosno postupanje policijskih službenika koji su vršili kriminalističku obratu vezano za nasilno postupanje i počinjenje više kaznenih djela od strane osumnjičenog u odnosu na navedene treće osobe.
19. Iz iskaza ispitanog svjedoka TŽ sadržanog u Zapisniku o usmenoj raspravi od 28. kolovoza 2024. godine je vidljivo da je osumnjičeni UŽ prilikom ispitivanja od strane policije vezano za nasilničko ponašanje i počinjenje navedenih kaznenih dijela, priznao počinjenje kaznenih djela i izrazio kajanje, iz čega samo počinjenje navedenih kaznenih djela ne bi bilo sporno, kao ni način počinjenja istih kaznenih djela, pa je u vezi sporno da li je policija u konkretnom slučaju pravilno i zakonito postupila prema osumnjičeniku i kakva je odgovornost tužitelja, kao voditelja predmetnog postupanja.
20. S tim u vezi je posebno istaći da je osumnjičenik izvršenjem navedenih kaznenih djela pričinio materijalnu štetu na imovini više osoba, kako je i opisano u opisu stegovnog djela, te da je zbog navedenog agresivnog postupanja osumnjičenika bila uznemirena javnost, obzirom da su mediji izvijestili o navedenom događaju s naglaskom da u postupanju prema osumnjičeniku, policija nakon ispitivanja je osumnjičenog UŽ pustila na slobodu, bez da je određeno zadržavanje, kakvo je očito bilo očekivanje javnosti s obzirom na sve okolnosti predmetnog postupanja osumnjičenika.
U vezi sa navedenim posebno je istaći da iz spisa proizlazi da je osumnjičenik M kod policije od ranije evidentiran kao počinitelj ista i slična kaznena djela s elementima nasilja, dakle, da se radi o recidivistu poznatom policiji a očito i građanima.
21. Tužitelj kao zaposlenik i odgovorna osoba II Policijske postaje Split je u vezi opisanog postupanja osumnjičenog UŽ navedene prigode, donio odluku (koju su izvršili policijski službenici koji su postupali), da se nakon ispitivanja osumnjičeni UŽ pusti na slobodu a da se protiv njega podnese kaznena prijava redovnim putem, te je s tim u vezi među strankama sporno, da li je tužitelj u konkretnoj situaciji kao odgovorna osoba koja usmjerava rad policijskih službenika, donio pravilnu i zakonitu odluku kad je osumnjičenika nakon ispitivanja pustio na slobodu tj. nije odredio zadržavanje.
22. Temeljem svega iznijetog sud ocjenjuje da tužitelj u konkretnoj situaciji u odnosu na opisano postupanje osumnjičenika UŽ, nije pravilno procijenio navedeno postupanje osumnjičenog i nije donio pravilnu i zakonitu odluku kad je osumnjičenika nakon ispitivanja pustio na slobodu tj. nije odredio zadržavanje, te da je počinio povredu službene dužnosti na način kako mu se stavlja na teret iz članka 96. točka 1. Zakona o policiji opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službene obveze.
23. Prijedlog iznijet u disciplinskom postupku da se ispita svjedok policijski službenik II PP Split ČŽ, koji je navedene prigode postupao zajedno s policijskim službenikom TŽ, po ocjeni suda osnovano nije prihvaćen, budući da je na usmenoj raspravi saslušan svjedok TŽ, koji je navedene prigode bio vođa grupe policajaca koji su postupali, te s obzirom da je isti razjasnio sve okolnosti konkretnog postupanja prema osumnjičeniku i pojasnio svoju komunikaciji sa tužiteljem, pa nije bilo potrebe da se saslušava svjedok ČŽ.
24. Prema ocjeni suda pravilno u disciplinskom postupku nije prihvaćen prijedlog tužitelja da pregleda spis broj: Kir-191/2024, u kojem je osumnjičenik UŽ i da se pribavi i pregleda spis PU Splitsko-dalmatinske broj: 511-12-24-KU- 892/23 iz II. PP Split, a sve iz razloga jer se radi o gotovo identičnom slučaju s identičnim odlukama, a u kojem nije pokrenut nikakav stegovni postupak. Naime, nema osnove da se postupanje iz određenog spisa u pogledu ishoda i odluke koristi kod rješavanja drugog spisa (slučaja), pa i u situaciji kada se naizgled čini da se radi o "identičnim slučajevima", jer svaki slučaj se procjenjuje i donosi odluka temeljem činjenica koje su odlučujuće za taj spis, a izvedeni dokazi se ocjenjuju posebno za svaki spis, pa je neprihvatljivo da bi se radilo potpuno identičnim slučajevima.
25. Tuženik - Drugostupanjski disciplinski sud je svojim rješenjem osnovano djelomično usvojilo tužiteljevu žalbu u pogledu disciplinske kazne jer je ocijenilo da prvostupanjski disciplinski sud u svojoj odluci u pogledu disciplinske kazne nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani tužitelja, kao težinu povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja (krajnja nepažnja), okolnosti u kojima je povreda počinjena, te posebno što nije uzeto u obzir da je tužitelj kroz ranije razdoblje imao dobre radne ocjene, da ranije nije disciplinski kažnjavan, dodijeljene pohvale i nagrade i da je otac dvoje djece. Slijedom navedenog osporenim rješenjem tuženik je polazeći od sveg navedenog opravdano tužitelju ublažio disciplinsku kaznu tako što je umjesto novčane kazne u visini od 10 % od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od tri mjeseca (3/10%), izrekao novčanu kaznu u mjesečnom iznosu od 15 % od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x15%), dakle, prepolovio izrečenu novčanu kaznu.
26. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu 26. svibnja 2025.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja, Ivanki Šamija, Split, Lička 6b,
- tuženiku,MUP-a,Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja,
Odjel Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
- u spis.