REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-664/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćnici Minji Lalić, odvjetnici iz Makarske, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. (OIB 02535697732), sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima iz Splita, radi isplate, a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 09.04.2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Ćosića, odvjetnika u Imotskom, 26. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 9011674596 od 14.07.2006. solemniziranog od strane Ante Barbića, javnog bilježnika u Makarskoj pod brojem OU-333/06 18.07.2006. kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, te odredbe istog ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

II/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. tužitelju AŠ isplati iznos od 24.458,68 eura sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to:

- na iznos od 2,44 eura od 31.08.2006.

- na iznos od 2,90 eura od 30.09.2006.

- na iznos od 1,31 eura od 31.10.2006.

- na iznos od 1,11 eura od 30.11.2006.

- na iznos od 35,95 eura od 31.08.2007.

- na iznos od 35,79 eura od 30.09.2007.

- na iznos od 35,62 eura od 31.10.2007

- na iznos od 35,46 eura od 30.11.2007.

- na iznos od 35,30 eura od 31.12.2007.

- na iznos od 35,14 eura od 31.01.2008.

- na iznos od 62,58 eura od 29.02.2008.

- na iznos od 64,09 eura od 31.03.2008.

- na iznos od 62,02 eura od 30.04.2008.

- na iznos od 61,74 eura od 31.05.2008.

- na iznos od 61,45 eura od 30.06.2008.

- na iznos od 61,17 eura od 31.07.2008.

- na iznos od 60,88 eura od 31.08.2008.

- na iznos od 60,59 eura od 30.09.2008.

- na iznos od 86,67 eura od 31.10.2008.

- na iznos od 60,85 eura od 30.11.2008.

- na iznos od 87,81 eura od 31.12.2008.

- na iznos od 91,68 eura od 31.01.2009.

- na iznos od 79,09 eura od 28.02.2009.

- na iznos od 14,14 eura od 04.03.2009.

- na iznos od 0.06 eura od 31.03.2009.

- na iznos od 88,69 eura od 02.04.2009.

- na iznos od 0,17 eura od 30.04.2009.

- na iznos od 84,50 eura od 07.05.2009.

- na iznos od 79,98 eura od 01.06.2009.

- na iznos od 75,26 eura od 06.07.2009.

- na iznos od 73,14 eura od 06.08.2009.

- na iznos od 81,20 eura od 04.09.2009.

- na iznos od 77,10 eura od 30.09.2009.

- na iznos od 73,28 eura od 31.10.2009.

- na iznos od 78,97 eura od 01.12.2009.

- na iznos od 84,02 eura od 31.12.2009.

- na iznos od 85,08 eura od 31.01.2010.

- na iznos od 5,76 eura od 03.02.2010.

- na iznos od 89,08 eura od 28.02.2010.

- na iznos od 98,17 eura od 31.03.2010.

- na iznos od 78,64 eura od 30.04.2010.

- na iznos od 17,64 eura od 04.05.2010.

- na iznos od 99,82 eura od 02.06.2010.

- na iznos od 0,18 eura od 30.06.2010.

- na iznos od 131,09 eura od 02.07.2010.

- na iznos od 125,22 eura od 02.08.2010.

- na iznos od 142,29 eura od 31.08.2010.

- na iznos od 119,48 eura od 30.09.2010.

- na iznos od 15,55 eura od 04.10.2010.

- na iznos od 123,55 eura od 31.10.2010.

- na iznos od 0,81 eura od 29.11.2010.

- na iznos od 134,50 eura od 30.11.2010.

- na iznos od 162,30 eura od 31.12.2010.

- na iznos od 140,93 eura od 31.01.2011.

- na iznos od 109,76 eura od 28.02.2011.

- na iznos od 35,28 eura od 10.03.2011.

- na iznos od 117,03 eura od 31.03.2011.

- na iznos od 20,58 eura od 01.04.2011.

- na iznos od 0,06 eura od 26.04.2011.

- na iznos od 139,12 eura od 30.04.2011.

- na iznos od 154,22 eura od 31.05.2011.

- na iznos od 13,00 eura od 06.06.2011.

- na iznos od 151,42 eura od 30.06.2011.

- na iznos od 16,78 eura od 04.07.2011.

- na iznos od 165,95 eura od 31.07.2011.

- na iznos od 37,76 eura od 02.08.2011

- na iznos od 178,62 eura od 31.08.2011.

- na iznos od 161,48 eura od 30.09.2011.

- na iznos od 152,03 eura od 31.10.2011.

- na iznos od 7,17 eura od 07.11.2011.

- na iznos od 157,47 eura od 30.11.2011.

- na iznos od 164,73 eura od 31.12.2011.

- na iznos od 131,89 eura od 31.01.2012.

- na iznos od 40,51 eura od 02.02.2012.

- na iznos od 95,96 eura od 29.02.2012.

- na iznos od 76,20 eura od 05.03.2012.

- na iznos od 93,69 eura od 31.03.2012.

- na iznos od 73,63 eura od 02.04.2012.

- na iznos od 94,23 eura od 30.04.2012.

- na iznos od 69,14 eura od 03.05.2012.

- na iznos od 5,42 eura od 09.05.2012.

- na iznos od 130,47 eura od 31.05.2012.

- na iznos od 41,53 eura od 04.06.2012.

- na iznos od 167,89 eura od 30.06.2012.

- na iznos od 132,67 eura od 31.07.2012.

- na iznos od 34,62 eura od 08.08.2012.

- na iznos od 91,83 eura od 31.08.2012.

- na iznos od 51,52 eura od 03.09.2012.

- na iznos od 20,35 eura od 12.09.2012.

- na iznos od 123,43 eura od 30.09.2012.

- na iznos od 35,81 eura od 01.10.2012.

- na iznos od 161,05 eura od 31.10.2012.

- na iznos od 3,94 eura od 20.11.2012.

- na iznos od 88,35 eura od 30.11.2012.

- na iznos od 34,64 eura od 04.12.2012.

- na iznos od 33,86 eura od 06.12.2012.

- na iznos od 8,48 eura od 17.12.2012.

- na iznos od 160,26 eura od 31.12.2012.

- na iznos od 6,42 eura od 11.01.2013.

- na iznos od 111,00 eura od 31.01.2013.

- na iznos od 43,78 eura od 04.02.2013.

- na iznos od 164,42 eura od 28.02.2013.

- na iznos od 96,16 eura od 31.03.2013.

- na iznos od 68,56 eura od 02.04.2013.

- na iznos od 7,28 eura od 30.04.2013.

- na iznos od 133,01 eura od 06.05.2013.

- na iznos od 19,45 eura od 08.05.2013.

- na iznos od 12,86 eura od 31.05.2013.

- na iznos od 117,61 eura od 03.06.2013.

- na iznos od 20,10 eura od 11.06.2013.

- na iznos od 17,89 eura od 30.06.2013.

- na iznos od 129,86 eura od 04.07.2013.

- na iznos od 18,12 eura od 31.07.2013.

- na iznos od 131,92 eura od 08.08.2013.

- na iznos od 0,02 eura od 31.08.2013.

- na iznos od 85,97 eura od 04.09.2013.

- na iznos od 62,26 eura od 11.09.2013.

- na iznos od 5,70 eura od 23.09.2013.

- na iznos od 1,38 eura od 30.09.2013.

- na iznos od 157,18 eura od 03.10.2013.

- na iznos od 3,09 eura od 18.10.2013.

- na iznos od 127,39 eura od 31.10.2013.

- na iznos od 30,28 eura od 15.11.2013.

- na iznos od 123,75 eura od 11.12.2013.

- na iznos od 39,96 eura od 19.12.2013.

- na iznos od 5,29 eura od 31.12.2013.

- na iznos od 150,96 eura od 08.01.2014.

- na iznos od 1,94 eura od 31.01.2014.

- na iznos od 133,76 eura od 06.02.2014.

- na iznos od 72,90 eura od 28.02.2014.

- na iznos od 65,63 eura od 10.03.2014.

- na iznos od 0,25 eura od 31.03.2014.

- na iznos od 104,54 eura od 09.04.2014.

- na iznos od 31,28 eura od 10.04.2014.

- na iznos od 0,19 eura od 30.04.2014.

- na iznos od 103,23 eura od 07.05.2014.

- na iznos od 30,37 eura od 12.05.2014.

- na iznos od 10,90 eura od 31.05.2014.

- na iznos od 122,08 eura od 17.06.2014.

- na iznos od 15,04 eura od 30.06.2014.

- na iznos od 120,31 eura od 10.07.2014.

- na iznos od 40,00 eura od 07.08.2014.

- na iznos od 53,10 eura od 14.08.2014.

- na iznos od 45,28 eura od 18.08.2014.

- na iznos od 2,52 eura od 31.08.2014.

- na iznos od 138,22 eura od 10.09.2014.

- na iznos od 4,44 eura od 30.09.2014.

- na iznos od 106,74 eura od 10.10.2014.

- na iznos od 29,40 eura od 14.10.2014.

- na iznos od 21,36 eura od 31.10.2014.

- na iznos od 43,56 eura od 12.11.2014.

- na iznos od 73,79 eura od 19.11.2014.

- na iznos od 110,02 eura od 13.12.2014.

- na iznos od 36,17 eura od 15.12.2014.

- na iznos od 7,70 eura od 31.12.2014.

- na iznos od 73,29 eura od 15.01.2015.

- na iznos od 241,90 eura od 16.02.2015.

- na iznos od 85,59 eura od 26.02.2015.

- na iznos od 14,96 eura od 28.02.2015.

- na iznos od 200,03 eura od 17.03.2015.

- na iznos od 13.139,89 eura od 25.03.2015., te se nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. naknaditi tužitelju AŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.475,88 eura sa zateznom kamatom počevši od 26. 05. 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja MŠ za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.435,88 eura sa zateznom kamatom počevši od 26. 05. 2025. pa do isplate.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 14. srpnja 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 9011674596, a na temelju kojeg ugovora mu je tuženik isplatio iznos od 78.355,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, i to sve namjenski za kupnju nekretnine – stana.

1.1. Tužitelj ukazuje da nisu valjane odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope na način da se ista mijenja jednostranom odlukom tuženika kao i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, posebno ukazujući da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa da je to protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača što ima za posljedicu ništetnost sukladno tom Zakonu.

1.2. Osim toga, tužitelj tijekom postupka ukazuje i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 te presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17, a koje presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, pa time ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika, a posebno jer su iste i potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-2221/18 od 03. rujna 2019.

1.3. Kako tvrdi da je u utuženom razdoblju plaćao anuitete kredita upravo na temelju ništetnih odredbi, tužitelj smatra da je s obzirom na sve navedeno predniku tuženiku platio i više nego što je trebao, pa tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu ukupnog iznosa od 24.458,68 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a što se odnosi na više plaćene iznose temeljem ništetnih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu. Pored navedenog, tužitelj postavlja i deklaratoran zahtjev kojim bi se utvrdilo da su ništetne odredbe koje se odnose na način kojim se mijenja kamatna stopa kao i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe prigovor zastare te u tom smislu i prekluzije na isticanje ništetnosti budući da je kredit u cijelosti isplaćen 2015. a tužba podnijeta 2019. godine. U tom smislu tijekom postupka tuženik uporno ponavlja, da sve i da se radi o ništetnosti, da se radi o zabrani manjeg značaja, pa kako je kredit isplaćen da se tužitelj ne može naknadno pozivati na ništetnost. Osporava da bi se na ovu parnicu mogle odnositi odluke donijete povodom kolektivne tužbe. Smatra da su odredbe o valutnoj klauzulu, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi dopuštene, ali i da su jasne i razumljive te da se ne mogu smatrati nepoštenima. Ne osporava tužitelju status potrošača, ali ukazuje da je i tužbu trebalo dobaciti s obzirom da nije bilo uvjeta za isticanje stupnjevite tužbe.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu od 14.07.2006., presliku Obavijesti o otplati kredita od 01.04.2015., presliku općih uvjeta tuženika poslovanja s građanima, inicijalni plan otplate, knjigovodstvenu karticu, plan otplate kredita, pregled uplata po kreditu, presliku sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini i pravu na neposrednu ovrhu te presliku I. Dodatka ugovoru od 31.03.2014, a osim navedenog izveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu , kao i dokaz saslušanjem svjedokinje ĐŠ i tužitelja.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom 14. srpnja 2006. i to tako što je plaćao rate sukladno ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF) i promjenjivost kamatne stope, da je kredit u cijelosti otplaćen 2015., a nije sporno niti to da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita plaćao na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita, odnosno prema kamatnoj stopi koja je vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora.

5.1. Nadalje, između stranaka nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan, a sve povodom tužbe udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, time da je predmet tog spora upravo bila valjanost načina promjene kamatne stope ugovornih kamata kao i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

6. Između stranaka je sporno ima li, i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, te u tom kontekstu jesu li uopće ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka koje se odnose na način promjenjivosti kamatne stope i na valutnu klauzulu. Pored toga, sporno je i je li nastupila zastara tražbine.

7. Što se tiče učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, valja reći da nisu osnovani prigovori tuženika, te je mišljenje ovog suda da predmetna odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a.

7.1. Naime, prije svega, odlučno je da je predmet spora povodom navedene tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača bila ugovorna odredba koja uređuje način promjene ugovorne kamatne stope kao i valutna klauzula vezana za CHF, a u kontekstu da se radi o nepoštenim odredbama kojima su povrijeđena prava i interesi potrošača, pa stoga ovaj sud shvaća smisao navedenih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i ZPP-a koje reguliraju takvu tužbu i njen učinak na posebne parnice na način da odluka iz tog postupka ima utjecaja na sve posebne parnice u kojima se kao prethodno pitanje javlja pitanje valjanosti tih odredbi.

7.2. U tom smislu je bitno istaknuti da u posebnim parnicama ugovorne odredbe nije ispravno tumačiti doslovno već isključivo polazeći od smisla odredbi koji mora biti jednak smislu odredbi koje su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača bile predmet rasprave u kontekstu njihove valjanosti.

7.3. To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 01. rujna 2019. (Narodne novine broj 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj (kojem je povrijeđeno pravo i kada je to utvrđeno takvom odlukom iz spora povodom te tužbe) traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla.

8. U ovom postupku, a kako je već naznačeno, tužitelj tvrdi da je nepoštena i ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da se ista mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a da osim toga nisu utvrđeni niti podaci na temelju kojih bi se ugovorna kamatna stopa mijenjala, pa da je u tom smislu činidba i neodrediva.

8.1 Kako je sud vezan utvrđenjima iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a kako je već argumentirano, valja ukazati da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., između ostalog, presudio da je ovdje tuženik Privredna banka Zagreb d.d. upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu ( u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to odredbama članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.2. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja

8.3. Kako je, dakle, utvrđeno da se u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate radilo o odredbama koje su bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovarano, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja izraženom i člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 nadalje: ZOO) potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, zaključak je sudova iz tog postupka da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to pored već spomenutog načela savjesnosti i poštenja i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, a sve u smislu odredbi članka 3., članka 5. i članka 6. ZOO-a.

8.4. Za ukazati je također da je takav stav iz odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prošao i kontrolu viših sudova i to Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske o čemu se isti očitovao i potvrdio takav stav presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13, a isto je učinio i Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.

8.5. Razmatrajući ugovornu odredbu čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja regulira upravo ugovornu kamatu, utvrđeno je da je ugovorom utvrđena samo kamatna stopa na dan sklapanja ugovora uz naznaku da je ista promjenjiva sukladno odluci banke bez bilo kakvih parametara i kriterija po kojima će se ista mijenjati, pa se stoga radi upravo o odredbi koja je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

9. Što se tiče valutne klauzule u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. studenog 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

9.1. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu (list 7-9 spisa) utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača time da je za naglasiti da je takav stav izražen u spomenutoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-575/16 od 03. listopada 2017. i Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., kao i u odluci Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. time da je pitanje valutne klauzule i u tom kontekstu valjanosti odredbe bilo i predmet postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je povodom toga potvrdio u bitnome jednak stav kao u navedenim odlukama, a u svojoj odluci broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

10. Slijedom svega navedenog, a ponovno ukazujući da je ovaj sud sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, zaključak je ovog suda da je ništetna odredba predmetnog ugovora kojom je uređeno da se kamatna stopa ugovorne kamate mijenja jednostranom odlukom banke kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, a sve sukladno navedenim odredbama.

10.1. U kontekstu svega naprijed navedenog, iz iskaza tužitelja i svjedokinje ĐŠ, koja je bila jamac po kreditu, utvrđeno je da je tužitelj kao potrošač realizirao predmetni kredit u svrhu kupnje stana radi stanovanja, te da nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovora niti je bio upozoren na rizik promjene tečaja, ali niti mu je pojašnjeno o čemu ovisi eventualna promjena kamatne stope. Sud prihvaća iskaz tužitelja i navedene svjedokinje kao vjerodostojan jer su životni i logični, posebno kada se promatra u kontekstu utvrđenja iz spomenutih odluka iz kolektivnog spora.

11. Kako je, dakle, odredbom članka 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi.

11.1. U tom smislu, za ukazati je da nisu osnovani prigovori tuženika da se tužitelj ne može pozivati na ništetnost predmetnih odredbi iz razloga jer je kredit otplaćen u cijelosti 2015. godine. Naime, točno je da je ugovor u cijelosti ispunjen sukladno odredbi čl. 326. st. 2. ZOO-a na koju se poziva tuženik, te je točno i da je tom odredbom propisano da se u slučaju ispunjenja ugovora u cijelosti na ništetnost ugovora ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ispunila ugovor u cijelosti a zabrana je bila manjeg značaja.

11.1.1. Međutim, tuženik pri tumačenju te odredbe ispušta iz vida da su kamatna stopa kao i valutna klauzula bitni sastojci predmetnog ugovora, pa se ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i dijela odredbe o kamati prema kojoj nema parametara po kojima se ista mijenja (već se mijenja jednostranom odlukom banke), ne mogu smatrati zabranom manjeg značaja. To posebno kada se uzme u obzir da je ta zabrana odnosno ta ništetnost rezultirala preplatom u iznosu od 24.458,68 eura (što će biti razvidno iz narednih točaka obrazloženja), a to se svakako ne može smatrati zanemarivim iznosom.

12. U pogledu temelja za obračun tražbine, ispravan je pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kao i kamatu koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora jer nema drugog odgovarajućeg parametra za obračun, posebno uzimajući u obzir da sud ništetnu odredbu ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela ili je alternativa ništetnost cijelog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a.

13. Sukladno svemu navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu te je iz tog dokaza utvrđeno da je zbog promjene tečaja odnosno utjecaja valutne klauzule tužitelj kao korisnik kredita platio tuženiku više kredita u iznosu od 21.325,00 eura bez utjecaja promjene kamatnih stopa, a da je zbog promjene kamatne stope platio tuženiku više kamata u iznosu od 3.133,68 eura bez utjecaja promjene valutne klauzule, što iznosi ukupno 24.458,68 eura.

13.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a za ukazati je da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

14. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev točno prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom, a jednako tako je zbog razloga izloženih u prethodnim točkama obrazloženja valjalo prihvatiti i tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli te promjenjive kamatne stope koja se mijenja odlukom tuženika, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I i II.

15. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

16. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tuženiku naknaditi mu trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tako je primjenom Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 148/09; dalje Tarife) tužitelju dosuđeno 332,00 eura za sastav tužbe, te po 500,00 eura za sastav podnesaka od 19.03.2025., te za zastupanje na ročištima od 22.11.2024., 06.02.2025. i 09.04.2025., kao i po 125,00 eura za zastupanje na ročištima od 10.10.2024. i 20.03.2025., što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 3.227,50 € na što je valjalo pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 102,86 eura i presudu u iznosu od 145,52 €, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

17. Sud tužitelju nije dosudio trošak za sastav podnesaka od 19.06.2024. i 19.11.2024. jer ti podnesci nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije dosuđen zatraženi iznos za zastupanje na ročištima od 10.10.2024. i 20.03.2025. jer se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja u smislu Tbr. 9. Tarife. Osim toga, sud tužitelju nije dosudio sudsku pristojbu na presudu u zatraženom iznosu jer će isti imati mogućnosti u roku od 3 dana platiti sudsku pristojbu na presudu u polovici dužnog iznosa, koliko mu je i dosuđeno, pa je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.

18. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 26. svibnja 2025. pa do isplate.

19. S obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu, u cijelosti je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu, 26.05.2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku