Poslovni broj: Us I-229/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Željku Živkoviću, odvjetniku u Šibeniku, Ul. Fra Jerolima Milete 19, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, radi prestanka službe javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu VV, javnog bilježnika iz [adresa], nakon neposredne i javne rasprave zaključene 06. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljice te tuženika, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA:UP/I-714-02/25-01/09, URBROJ: 514-03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za odgodu izvršenja rješenja, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA:UP/I-714-02/25-01/09, URBROJ: 514-03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I- 714-02/25-01/09, URBROJ:514-03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. godine tužiteljica je u bitnom navela; da je tuženik osporenim rješenjem pogrešno i paušalno utvrdio da tužiteljici prestaje služba javnobilježničkog prisjednika; da je navedenim rješenjem tužiteljici povrijeđeno ustavno pravo na rad te joj prijeti nastup znatne materijalne i nematerijalne štete. Osporava da se u konkretnoj situaciji u odnosu na tužiteljicu treba „racionalno i logički“ primijeniti dobna granica za prestanak službe javnobilježničkog prisjednika; da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14.127/17,98/19,151/22,46/23. i 64/23, dalje: ZoR-u) Navodi da su zaključci tuženika kada se poziva na odredbu članka 122. stavak 3. ("Narodne novine", broj: 78/93,29/94,162/98,16/07,75/09,120/16. i 57/22, dalje: ZoJB- u), pogrešni i paušalni; da je osporenim rješenjem tuženik povrijedio načela zakonitosti, razmjernosti i pravne sigurnosti, pri čemu je nepravilno primijenjeno materijalno pravo; da osporeno rješenje ne nalazi pravno uporište u pozitivnim propisima Republike Hrvatske; da se tuženik u rješenju poziva na članak 19. stavak 1. točka 2. ZoJB-u prema kojem javni bilježnik prestaje obavljati službu po sili zakona navršenjem 70 godina života, ali da u odredbama Zakona ne postoji ekvivalentna norma kojom bi se propisivao prestanak službe javnobilježničkih prisjednika po osnovi navršenih 70 godina života; da prema članku 3. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje: ZUP-a), su upravna tijela dužna postupati u skladu s načelom zakonitosti, što podrazumijeva strogo pridržavanje zakonskih odredbi: da proširenje primjene dobnog ograničenja na javnobilježničke prisjednike, bez izričite zakonske osnove predstavlja povredu navedenog načela; da članak 2. stavak 1. ZoR-u propisuje da se radni odnosi uređuju ugovorom o radu, a prestanak radnog odnosa može biti utvrđen samo u slučajevima propisanim zakonom. S obzirom na to da ZoJB-u ne propisuje dobno ograničenje za javnobilježničke prisjednike, da tuženik nema ovlast proizvoljno proširiti primjenu dobnog ograničenja za ovaj radni status; da prema članku 3. stavak 2. ZUP-a, upravna tijela su dužna postupati u skladu s načelom pravne sigurnosti, koje zahtijeva da pravna pravila budu jasna, predvidiva i primjenjiva na dosljedan način; da proizvoljna primjena dobnog ograničenja na javnobilježničke prisjednike stvara pravnu nesigurnost, jer pojedinci ne mogu predvidjeti pravne posljedice svojih radnih statusa; da prema članku 4. ZUP-a, upravna tijela ne smiju primjenjivati pravnu analogiju na način koji bi doveo do ograničenja prava pojedinca. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 31. siječnja 2025. godine.

Uz navedeni tužbeni zahtjev tužbom je također zatraženo da sud temeljem članka 42. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS-a), rješenjem odgodi izvršenje označenog rješenja tuženika. U tužbi (prijedlogu za odgodu) se navodi da bi se izvršenjem osporenog rješenja tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti jer je tužiteljici uskraćeno ustavno pravo na rad bez mogućnosti žalbe, što je protivno Europskim konvencijama, Ustavu RH, te iz razloga što se zbog nesklada između izreke i obrazloženja osporenog rješenja isto ne može ispitati (nematerijalna šteta); da s obzirom na visinu mirovine tužiteljice je jasno da prestankom radnog odnosa tužiteljici nastaje i materijalna šteta koja bi se teško mogla popraviti; da Zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke; da odgoda nije protivna javnom interesu, a da tuženik bez obzira na ishod upravnog spora neće trpjeti nikakvu štetu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom istakao da je rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-714-02/24-01/63, URBROJ:514-03-02/01-24-06 od 31. srpnja 2024. godine tužiteljica izabrana i postavljena za javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu VV, javnog bilježnika u [adresa]; da je u provedenom postupku izbora i postavljanja utvrđeno da tužiteljica ispunjava propisane uvjete iz članka 122. stavak 3. ZoJB-u te da je javni bilježnik VV obvezan s izabranim i postavljenim javnobilježničkim prisjednikom po izvršnosti navedenog rješenja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme; da je je u navedenom rješenju o izboru i postavljanju ukazano na okolnost da će tužiteljica dana 07. rujna 2024. godine navršiti 70 godina života te da je s obzirom da se u postupku izbora i postavljanja javnobilježničkog prisjednika primjenjuju odredbe koje se odnose na uvjete za imenovanje javnih bilježnika, osim uvjeta radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita te uvjeta osiguranja prostora i opreme za javnobilježnički ured, a koje odredbe se izrijekom odnose samo na javne bilježnike, za javnobilježničke prisjednike također proizlazi primjena dobne granice propisane za obnašanje službe javnog bilježnika u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. točka 2. ZoJB-u; da je Hrvatska javnobilježnička komora upoznata sa stajalištem tuženika u vezi s primjenom ograničenja životne dobi iznad 70 godina i na javnobilježničke prisjednike u dopisu tuženika od 22. kolovoza 2024. godine, što je ujedno i prvi put da se s Komorom komuniciralo po navedenom pitanju s obzirom na tuženiku do tada nije bilo poznato da bi u javnobilježničkim uredima u svojstvu javnobilježničkih prisjednika bile zaposlene osobe s navršenih 70 godina života odnosno da bi postojala namjera zapošljavanja takvih osoba; da je u zaprimljenoj obavijesti Hrvatske javnobilježničke komore broj:

HJK-O-6/24 od 27. kolovoza 2024. godine nije bilo nikakvog očitovanja o eventualnoj spornosti prethodno navedenog shvaćanja tuženika niti je Komora na bilo koji način problematizirala izneseno, slijedom čega je tuženik smatrao da Komora ima istovjetno stajalište i da će nastupom činjenice navršenja 70 godina života iz Imenika javnobilježničkih prisjednika brisati javnobilježničke prisjednike u odnosu na koje utvrdi navedenu dobnu kategoriju; da je iz navedene obavijesti Komore utvrđeno da je tužiteljica na taj dan upisana u Imenik javnobilježničkih prisjednika; da je uvidom u navedeni Imenik nakon dana 07. rujna2024. godine tuženik utvrdio da je tužiteljica i dalje evidentirana kao javnobilježnički prisjednik a aktivnim statusom, iz kojeg je razloga dopisom od 26. rujna 2024. godine od javnog bilježnika VV zatražio očitovanje odnosno dokaz o prestanku radnog odnosa tužiteljice s obzirom na obrazloženje iz rješenja o izboru i postavljanju javnobilježničkog prisjednika o primjeni dobne granice za obnašanje javnobilježničke službe na javnobilježničke prisjednike, što tužiteljica prethodno nije osporavala; da je u očitovanju od 01. listopada 2024. godine imenovani javni bilježnik je naveo da je zahtjev tuženika za očitovanjem proslijedio Hrvatskoj javnobilježničkoj komori i zatražio njezino mišljenje i očitovanje o radnjama koje dalje treba poduzeti, da Komora nije suglasna s mišljenjem tuženika, kao i da on iz odredaba ZoR-u i ZoJB-u nije utvrdio obvezu raskida ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme s tužiteljicom; da je Hrvatska javnobilježnička komora dostavila tuženiku svoje očitovanje broj: O-6/24 od 30. rujna 2024. godine navodeći da su joj se obratili javni bilježnici nakon što je tuženik od njih zatražio očitovanje o radnopravnom statusu osoba koje su u Imenik javnobilježničkih prisjednika Komore evidentirane kao njihovi javnobilježnički prisjednici, a koje su navršile 70 godina života. S obzirom da Hrvatska javnobilježnička komora nije brisala navedene osobe iz Imenika javnobilježničkih prisjednika i da javni bilježnik VV je tuženiku odbio dostaviti dokaz o prestanku radnog odnosa s tužiteljicom, podaci o trenutnoj osnovi mirovinskog osiguranja zatraženi su od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji je dopisom od 08. siječnja 2025. godine za tužiteljicu kao osnovu osiguranja kod poslodavca VV naveo radni odnos na puno radno vrijeme od 02. kolovoza 2024. godine, iz čega je utvrđeno da javni bilježnik VV s tužiteljicom nije raskinuo sklopljeni ugovor o radu. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na odredbe Zakona o radu te odredbe članka 122. stavak 3. i 126. stava 2. ZoJB-u. Tuženik ne spori činjenicu da u ZoJB-u ne postoji izričita odredba koja bi propisivala dobnu granicu (70 godina) kao zapreku za obnašanje službe javnobilježničkog prisjednika, ali da upravo iz činjenice da se faktično ovakva mogućnost pojavila, suprotno stavu tužiteljice, se može utvrditi da je riječ o pravnoj praznini koju je, s obzirom na postojanje dobnog ograničenja rada javnih bilježnika te istovjetnosti ovlasti javnih bilježnika i javnobilježničkih prisjednika, nužno popuniti smislenom i odgovarajućom primjenom drugih normi; da se ne radi o nekoj posebnoj iznimci u rješavanju statusnih pitanja u javnobilježničkoj službi na ovaj način govori i činjenica da su se višegodišnjom praksom, upravo na zahtjev javnih bilježnika, odgovarajućom primjenom odredaba ZoJB-u o zamjenicima javnih bilježnika određivali i zamjenici javnobilježničkih prisjednika, sve dok konačno 2022. godine navedeni institut nije normativno uveden i uređen odredbama članka 122. stavak 9. i 10 ZoJB-u; da tuženik ima zakonom povjerenu ovlast imenovati javne bilježnike te birati i postavljati javnobilježničke prisjednike, a da iz navedene ovlasti i činjenice imenovanja odnosno izbora i postavljanja te zakona proizlaze i njihove ovlasti kao nositelja javnobilježničke službe. U protivnom da bi javni bilježnik mogao samostalno odlučivati o javnobilježničkim prisjednicima zaposlenim u svom javnobilježničkom uredu, što prema važećem normativnom uređenju nije moguće. U odgovoru na tužbu tuženik također ističe da kada se dobno ograničenje rada javnih bilježnika ne bi istovjetno primjenjivalo i na javnobilježničke prisjednike, da bi prema važećem uređenju Zakona o javnom bilježništvu bi mogle nastati apsurde pravne situacije, primjerice da se sukladno članku 130. stavak 1. ZoJB-u za vršitelja dužnosti javnog bilježnika može odrediti osoba koja ima svojstvo javnog bilježnika ili javnobilježničkog prisjednika. U takvoj situaciji ako se dobno ograničenje od 70 godina ne bi primjenjivalo i na javnobilježničke prisjednike, u sustavu bi bilo moguće da istodobno javni bilježnik ne može raditi dulje od 70 godina, ali da njegov vršitelj dužnosti bude osoba starija od 70 godine; da zbog navedenih razloga za ovu upravnu stvar posebni zakon je ZoJB-u, tako da se ova upravna stvar ne može materijalnopravno prosuđivati samo na temelju odredbi ZoR-u; da osporeno rješenje tuženika ne predstavlja nedopušteno zadiranje tuženika u privatni radnopravni odnos tužiteljice i javnog bilježnika; da je tužiteljica slobodna u okvirima Zakona o radu izmijeniti postojeći odnosno zasnovati radni odnos čiji će sadržaj sporazumno dogovoriti, ali da u njemu tužiteljica ne može imati javno svojstvo javnobilježničkog prisjednika, stoga da su neosnovani navodi tužiteljice da joj se postupanjem tuženika osporava pravo na rad; da su stavovi tužiteljice o arbitrarnosti i nezakonitosti postupanja tuženika neosnovani; da su neosnovani navodi tužiteljice da je uputa o pravnom lijeku nepotpuna; da je tuženik osporeno rješenje donio nakon utvrđenja mjerodavnog činjeničnog stanja primjenom odgovarajućih materijalno- pravnih odredbi zaključujući da tužiteljica više ne može obavljati službu javnobilježničkog prisjednika jer za to nisu ispunjeni uvjeti; da je iz spisa predmeta vidljivo da je predmetno rješenje tužiteljici uručeno dana 21. veljače 2025. godine; da je predmetno rješenje javnom bilježniku VV, kao poslodavcu tužiteljice i Hrvatskoj javnobilježničkoj komori dostavljeno na znanje elektroničkom poštom dana 04. veljače 2025. godine, a da je otprema rješenja u fizičkom obliku izvršena 06. veljače 2025.godine; da je Hrvatska javnobilježnička komora dana 06. veljače 2025. godine obavijestila tuženika da je brisanje tužiteljice iz Imenika javnobilježničkih prisjednika izvršila dana 05. veljače 2025. godine . U odnosu na zahtjev tužiteljice za odgodni učinak tužbe, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je taj zahtjev neosnovan s obzirom da za odgodu nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane člankom 42. stavak 2. ZUS, te stoga što je predmetno rješenje tuženika već izvršeno postupanjem Hrvatske javnobilježničke komore; da tuženik tužiteljici ne uskraćuje mogućnost ni pravo na rad. Sve kada bi tužiteljici eventualno i nastala kakva šteta, ista bi bila materijalne prirode i ne bi bila šteta koja bi se teško mogla popraviti jer u slučaju uspjeha u sporu tužiteljici na raspolaganju stoji mogućnost naknade štete od tuženika sukladno odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj: 13/25), kao i po općim pravilima o odgovornosti za štetu sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23) pri čemu naplata naknade štete u slučaju uspjeha u odštetnom sporu na teret državnog proračuna nije upitna, pa se stoga u ovom predmetu ne može govoriti o teško popravljivoj šteti u smislu članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima. Vezano za pretpostavku da odgoda nije protivna javnom interesu tuženik ističe da nije ispunjena ni ova pretpostavka jer upravo daljnja mogućnost rada tužiteljice u svojstvu javnobilježničkog prisjednika je protivna smislu i svrsi postavljenih ograničenja u obavljanju pravosudnih dužnosti odnosno konkretno u obavljanju javnobilježničke službe. S obzirom na stajalište tuženika koje je utemeljeno na navedenim odredbama ZoJB-u o nemogućnosti obavljanja službe javnih bilježnika i javnobilježničkih prisjednika nakon 70 godine života, da bi odgoda izvršenja predmetnog rješenja bila protivna samoj naravi i svrsi rješenja, a time i zakonu. Predloženo je da se tužba i prijedlog za odgodu izvršenja odbaci odnosno da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-714-02/25-01/09, URBROJ: 514-03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. godine pod točkom I. izreke je određeno da tužiteljici prestaje služba javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu VV, javnog bilježnika iz [adresa]. Točkom II. je određeno da danom dostave ovog rješenja imenovana je dužna prestati obavljati službu javnobilježničkog prisjednika. Točkom III. Hrvatskoj javnobilježničkoj komori se nalaže da po zaprimanju obavijesti Ministarstva briše tužiteljicu iz Imenika javnobilježničkih prisjednika te da poduzme radnje za opoziv njezinog kvalificiranog certifikata za elektronički potpis.

4. Opunomoćenik tužiteljice je podneskom zaprimljenim dana 11. veljače 2025. godine požurio da Sud u što kraćem roku odluči o prijedlogu za odgodu izvršenja osporenog rješenja tuženika, KLASA:UP/I-714-02/25-01/09, URBROJ:514-03-03/01- 25-01 od 31. siječnja 2025. godine.

Dana 13. travnja 2025. godine zaprimljen je podnesak tužiteljice u kojem se očituje na navode iz odgovora na tužbu podnijetog od tuženika. U navedenom podnesku se u bitnom ostaje kod tužbenih navoda i stajališta koji su pozivom na navedene odredbe citiranih zakona, iznijeti u tužbi, te kako se radi u bitnom o istovjetnom stajalištu isti navodi se radi ekonomičnosti se ponovo ne navode.

5. Na raspravi od dana 06. svibnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno primio poziv za raspravu pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužiteljica je iskazala da je njezin opunomoćenik spriječen da pristupi da raspravu, ali da će ona sama bez opunomoćenika se očitovati o predmetu spora. Iskazala je da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, tužbenog zahtjeva te sadržaja podnesaka od 11. veljače 2025., 13. travnja 2025. godine. Navela je da se tuženik ne bi mogao pozivati na logiku odnosno analogiju jer analogija u upravnom postupku nije dopuštena ako dovodi do ograničenja prava ili statusa građana; da tuženik ne može proizvoljno proširivati zakonske norme; da je predmetnim rješenjem tuženik povrijedio Ustav Republike Hrvatske, ZUP-a, Zakon o javnom bilježništvu, Zakon o radu, a posebno direktive i odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije (članak. i 8.). Istakla je da javnobilježničkog prisjednika na radno mjesto raspoređuje isključivo javni bilježnik, tako da tuženik ne može javnom bilježniku nametnuti javnobilježničkog prisjednika; da je javni bilježnik osoba s javnim ovlastima, a javnobilježnički prisjednik je zaposlenik osobe javnim ovlastima i da za svoje ponašanje odgovara isključivo javnom bilježniku, koji nije državni službenik, već fizička osoba kojoj su povjerene određene javne ovlasti.

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, rješenje tuženika od 31. siječnja 2025.godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 11. veljače 2025., te 13. travnja 2025. godine, te podnesak tuženika od 02. svibnja 2025. godine, te se pregledao cjelokupni sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-714-02/25-01/09, URBROJ:514-03-03/01-25-01 od 31. siječnja 2025. godine.

9. Iz sadržaja spisa upravnog tijela proizlazi: da je tužiteljica kao javni bilježnik imenovana 2007. godine i da je službu obavljala do 28. veljače 2023. godine kada je razriješena na vlastiti zahtjev, nakon čega je tužiteljica kao zaposleni javnobilježnički prisjednik u navedenom uredu od 01. ožujka 2023. godine obavljala službu vršitelja dužnosti javnog bilježnika.

Rješenjem tuženika od **.**.2024. VV je imenovan za javnog bilježnika te je započeo s radom 03. lipnja 2024. godine, a zahtjevom od 05. lipnja 2024. godine isti je zatražio otvaranje mjesta javnobilježničkog prisjednika.

Rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-714-02/24-01/63, URBROJ:514-03-02/01- 24-06 od 31. srpnja 2024. godine tužiteljica izabrana i postavljena za javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu VV, javnog bilježnika u [adresa], budući da je u provedenom postupku izbora i postavljanja utvrđeno da tužiteljica ispunjava propisane uvjete iz članka 122. stavak 3. ZoJB-u.

10. Sporno je među strankama da li tužiteljici koja je sukladno navedenom rješenju o izboru i postavljanju od 31. srpnja 2024. godine trebala danom navršenja 70 godina života, prestali služba javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu VV, javnog bilježnika u [adresa].

S tim u vezi je sporno da li se kod prestanka službe javnobilježničkom prisjedniku primjenjuje dobna granica od 70 godina života, kao što je to propisano za javne bilježnika odredbom članka 19. stavak 1. točka 2. ZoJB-u.

11. Nadalje proizlazi da je u navedenom rješenju o izboru i postavljanju tužiteljice za javnobilježničkog prisjednika u javnobilježničkom uredu VV, određeno da je javni bilježnik obvezan s izabranim i postavljenim javnobilježničkim prisjednikom po izvršnosti navedenog rješenja sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer u to vrijeme tužiteljica je imala manje od 70 godina života.

Međutim, u rješenju o izboru i postavljanju tužiteljice za javnobilježničkog prisjednika ukazano na okolnost da će tužiteljica dana 07. rujna 2024. godine navršiti 70 godina života te da je s obzirom da se u postupku izbora i postavljanja javnobilježničkog prisjednika primjenjuju odredbe koje se odnose na uvjete za imenovanje javnih bilježnika, osim uvjeta radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita te uvjeta osiguranja prostora i opreme za javnobilježnički ured, a koje odredbe se izrijekom odnose samo na javne bilježnike, za javnobilježničke prisjednike također proizlazi primjena dobne granice propisane za obnašanje službe javnog bilježnika u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. točka 2. ZoJB-u.

Dakle, tužiteljica je obrazloženjem rješenja o izboru i postavljanju za javnobilježničkog prisjednika bila upoznata sa stajalištem tuženika o primjeni dobne granice (70 godina) i na javnobilježničke prisjednike. Vidljivo je da tužiteljica se nije protivila niti osporavala navedeni stav tuženika o primjeni dobne granice.

12. Također proizlazi da se primjeni dobne granice od 70 godina i na javnobilježničke prisjednike, Hrvatska javnobilježnička komora u dostavljenom očitovanju nije isticala spornost navedenog shvaćanja tuženika niti je Komora na bilo koji način problematizirala izneseno, slijedom čega je tuženik smatrao da Komora ima istovjetno stajalište i da će nastupom činjenice navršenja 70 godina života iz Imenika javnobilježničkih prisjednika brisati javnobilježničke prisjednike u odnosu na koje utvrdi navedenu dobnu kategoriju.

13. Iz naknadnog očitovanja javnog bilježnika VV proizlazi da Komora nije suglasna s mišljenjem tuženika, a što proizlazi i iz činjenice da navršenjem 70 godina dana 07. rujna 2024. godine, tužiteljicu nije brisalo iz Imenika javnobilježničkih prisjednika, što znači da je Komora naknadno promijenila svoj stav u vezi primjene dobne granice od 70 godina.

14. Istaći je da se u odnosu na statusna pitanja javnih bilježnika i javnobilježničkih prisjednika ZoJB-u, jer se radi o posebnom propisu, dok je ZoR-u opći propis koji uređuje radne odnose ako drugim zakonom nije drugačije određeno.

15. Nije sporno da u ZoJB-u ne postoji izričita odredba koja bi propisivala dobnu granicu (70 godina) kao zapreku za obnašanje službe javnobilježničkog prisjednika. Međutim, upravo ta činjenice da se faktično ovakva mogućnost pojavila, suprotno stavu tužiteljice, se može utvrditi da je riječ o pravnoj praznini koju je, s obzirom na postojanje dobnog ograničenja rada javnih bilježnika te istovjetnosti ovlasti javnih bilježnika i javnobilježničkih prisjednika, nužno popuniti smislenom i odgovarajućom primjenom drugih normi.

16. Člankom 122. stavak 3. Zakona upućuje da se u postupku izbora i postavljanja javnobilježničkog prisjednika primjenjuju odredbe koje se odnose na uvjete za imenovanje javnih bilježnika, osim uvjeta radnog staža nakon položenog pravosudnog ispita te uvjeta osiguravanja prostora i opreme za javnobilježnički ured, a koje se odredbe izrijekom odnose samo na javne bilježnike.

17. Prema članku 126. stavak 2. ZoJB-u javnobilježnički prisjednici mogu obavljati sve poslove koje je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, a Komora im, na zahtjev javnih bilježnika, može ograničiti obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnih bilježnika. Javnobilježnički prisjednik potpisuje javnobilježničke isprave s napomenom da potpisuje u svoje ime, a za javnog bilježnika kod kojeg radi te svi poslovi koje obavi javnobilježnički prisjednik imaju isti pravni učinak kao da ih je neposredno obavio sam javni bilježnik. Javni bilježnik odgovara za obavljanje tih poslova, a skladu sa ovim i drugim zakonom.

18. S obzirom na značaj i ulogu javnobilježničkih prisjednika, uzimajući u obzir njihove ovlasti, narav i vrstu poslova u javnobilježničkoj službi, odredbe Zakona o javnom bilježništvu koje se odnose na javne bilježnike na odgovarajući se način primjenjuju na javnobilježničke prisjednike. S obzirom na činjenicu da je navedena dobna granica za javne bilježnike propisana zbog prirodne predmljivosti granice psiho- fizičkih sposobnosti za obavljanje službe, koja je iz istog razloga unutar pravosudnog sustava istovjetno određena i za pravosudne dužnosnike, ista se racionalno i logički, s istim ciljem i svrhom primjenjuje i na javnobilježničke prisjednike.

Stoga, iako ne postoji izričita odredbe koja bi upućivala na primjenu dobne granice izrijekom propisane za javne bilježnike, nesporno je da se ista mora primijeniti i na javnobilježničke prisjednike.

19. Prema odredbama ZoJB-u tuženiku je dana ovlast imenovanja bilježnika te biranja i postavljanja javnobilježničkih prisjednika jer se radi o javnoj službi, slijedom čega Republika Hrvatska odnosno Hrvatski sabor kao zakonodavac opravdano ima pravo da pitanje obavljanja javnobilježničke službe zakonodavno uredi sa ograničenjima dobne granice od 70 godina života za javne bilježnike, koja odredba bi se trebala primjenjivati i u odnosu na javnobilježničke prisjednike, s obzirom na ovlaštenja javnobilježničkih prisjednika, koja su istovjetna sa ovlaštenjima javnih bilježnika, te prirodnu predmljivost granica psiho-fizičkih sposobnosti za obavljanje službe, kao što je to određeno za javne bilježnike ali i da pravosudne dužnosnike

20. S obzirom da se radi o javnoj službi, na navedeni način se ne dopušta potpuna poduzetnička sloboda tj. sloboda poduzetničkog organiziranja rada tj. da javni bilježnici kao poduzetnici, mogu samostalno birati i postavljati javnobilježničke prisjednike u svojom uredima te da samostalno odlučuju do kada će javnobilježnički prisjednici obavljati javnobilježničku službi i da javnobilježnički prisjednici mogu javnobilježničku službu, kao važnu javnu službu obavljati i nakon što navrše 70 godina života.

21. Ukoliko bi se prihvatilo da javni bilježnici u navedenim pitanjima samostalno odlučuju primjenom odredbi ZoR-u, postavilo bi se pitanje do kada bi ustvari javnobilježnički prisjednici mogli obavljati službu, da li je to dok sporazumno ne odluče javni bilježnik i javnobilježnički prisjednik, i da li bi javnobilježnički prisjednik u takvim slučajevima mogao obavljati navedenu službu npr. do 80 godina ukoliko to želi javni bilježnik. U svakom slučaju po ocijeni suda bi s obzirom na postojeći zakonodavni okvir te ustaljena načela rada u javnim službama, navedena mogućnost rada javnobilježničkih prisjednika i nakon navršenih 70 godine života bi bila neprihvatljiv

22. Ukoliko se dobno ograničenje od 70 godina života ne bi istovjetno primjenjivalo i na javnobilježničke prisjednike, s obzirom na važeće uređenje javnobilježničke službe odredbama ZOJB-u, mogle bi nastati apsurde pravne situacije, primjerice da se sukladno članku 130. stavak 1. ZoJB-u za vršitelja dužnosti javnog bilježnika može odrediti osoba koja ima svojstvo javnog bilježnika ili javnobilježničkog prisjednika i da javnobilježnički prisjednik koji je određen za vršitelja dužnosti obavlja službu i nakon navršenih 70 godina, dok javnom bilježniku navršenjem navedene dobi prestaje služba.

Zbog navedenih razloga za ovu upravnu stvar posebni zakon je ZoJB-u, tako da se ova upravna stvar ne može materijalnopravno prosuđivati samo na temelju odredbi ZoR-u.

23. Neosnovan je navod tužiteljice da joj se postupanjem tuženika osporava pravo na rad. Naime, tužiteljica može sukladno odredbama Zakona o radu s navedenim javnim bilježnikom sporazumno urediti svoj radnopravni status odnosno zasnovati radni odnos ali u tom odnosu tužiteljica ne može imati javno svojstvo javnobilježničkog prisjednika tj. u navedenom javnobilježničkom uredu nastaviti obavljati posao javnobilježničkog prisjednika, obzirom na navršenih 70 godina života, u smislu naprijed navedenog, budući da se radi javnim poslovima odnosno javnoj službi. Stoga, po ocijeni suda predmetno rješenje tuženika ne predstavlja nedopušteno zadiranje tuženika u privatni radnopravni odnos tužiteljice i javnog bilježnika

23. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

24. Prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno članku 42. ZUS-a, nije osnovan.

25. U odnosu na navedeni prijedlog, prvenstveno se ističe da tužba u upravnom sporu nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (članak 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima)

26. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

27. U odnosu na navode tužiteljice da bi izvršenjem osporenog rješenja joj nastala teško popravljiva šteta po ocijeni suda u konkretnom slučaju ne može govoriti o teško popravljivoj šteti u smislu odredbe članka 42. stavak 2. ZUS-a, kao ističe tuženik u odgovoru na tužbu, s kojim navodima je sud u potpunosti suglasan.

28. Pravilno tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da se ni u kojem slučaju ne radi o šteti koja se ne bi mogla popraviti, a koja bi tužiteljici nastala izvršenjem osporenog rješenja, jer se radi o materijalnoj šteti, pa u slučaju da bi tužiteljica i uspjela u upravnom sporu da ima mogućnost da od tuženika traži naknadu štete sukladno mjerodavnim odredbama. Slijedom navedenog prijedlog za odgodni učinak tužbe sud je ocijenio neosnovanim, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani navedenim odredbama ZUS-a, radi čega su isti prijedlozi odbijeni.

29. Odgoda izvršenje predmetnog rješenja tuženika je protivna javnom interesu, jer daljnja mogućnost rada tužiteljice u svojstvu javnobilježničkog prisjednika je protivna smislu i svrsi postavljenih dobnog ograničenja u obavljanju javnobilježničke službe.

Sam smisao prijedloga za odgodu izvršenja predmetnog rješenja je upitan obzirom da je predmetno rješenje tuženika već izvršeno postupanjem Hrvatske javnobilježničke komore.

30. Slijedom navedenog prijedlog za odgodni učinak tužbe sud je ocijenio neosnovanim, jer nisu ispunjeni uvjeti propisani navedenim odredbama ZUS-a, radi čega je isti prijedlog odbijen.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 26. svibnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja žalba je dopuštena na temelju odredbe članka 42. st.5. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Željku Živkoviću, odvjetniku u Šibeniku,

- tuženiku, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb,

- spis.