Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-560/2023-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice BA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Kožiću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 8. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 26. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.886,97 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od:
29.2.2008. na iznos od 0,18 eur
31.3.2008 na iznos od 6,74 eur
30.4.2008 na iznos od 1,99 eur
31.5.2008 na iznos od 0,12 eur
30.6.2008 na iznos od 0,68 eur
31.7.2008. na iznos od 0,00 eur
31.8.2008. na iznos od 0,00 eur
30.9.2008. na iznos od 1,24 eur
31.10.2008. na iznos od 16,83 eur
30.11.2008. na iznos od 6,39 eur
31.12.2008. na iznos od 19,66 eur
31.1.2009. na iznos od 21,70 eur
28.2.2009. na iznos od 22,62 eur
31.3.2009. na iznos od 20,56 eur
30.4.2009. na iznos od 21,05 eur
31.5.2009. na iznos od 17,07 eur
30.6.2009. na iznos od 14,15 eur
31.7.2009. na iznos od 14,93 eur
31.8.2009. na iznos od 16,47 eur
30.9.2009. na iznos od 16,34 eur
31.10.2009. na iznos od 14,77 eur
30.11.2009. na iznos od 17,70 eur
31.12.2009. na iznos od 20,05 eur
31.1.2010. na iznos od 23,39 eur
28.2.2010. na iznos od 22,62 eur
31.3.2010. na iznos od 27,16 eur
30.4.2010. na iznos od 26,30 eur
31.5.2010. na iznos od 27,97 eur
30.6.2010. na iznos od 42,48 eur
31.7.2010. na iznos od 39,49 eur
31.8.2010. na iznos od 48,61 eur
30.9.2010. na iznos od 45,46 eur
31.10.2010. na iznos od 40,39 eur
30.11.2010. na iznos od 51,09 eur
31.12.2010. na iznos od 64,70 eur
31.1.2011. na iznos od 55,06 eur
28.2.2011. na iznos od 58,44 eur
31.3.2011. na iznos od 54,14 eur
30.4.2011. na iznos od 54,91 eur
31.5.2011. na iznos od 73,15 eur
30.6.2011. na iznos od 74,93 eur
31.7.2011. na iznos od 89,64 eur
31.8.2011. na iznos od 81,86 eur
30.9.2011. na iznos od 73,34 eur
31.10.2011. na iznos od 71,20 eur
30.11.2011. na iznos od 70,55 eur
31.12.2011. na iznos od 74,55 eur
31.1.2012. na iznos od 78,03 eur
29.2.2012. na iznos od 78,50 eur
31.3.2012. na iznos od 76,09 eur
30.4.2012. na iznos od 77,71 eur
31.5.2012. na iznos od 78,83 eur
30.6.2012. na iznos od 76,96 eur
31.7.2012. na iznos od 77,45 eur
31.8.2012. na iznos od 76,04 eur
30.9.2012. na iznos od 73,01 eur
31.10.2012. na iznos od 76,24 eur
30.11.2012. na iznos od 77,80 eur
31.12.2012. na iznos od 76,71 eur
31.1.2013. na iznos od 70,61 eur
28.2.2013. na iznos od 75,79 eur
31.3.2013. na iznos od 76,24 eur
30.4.2013. na iznos od 74,21 eur
31.5.2013. na iznos od 67,89 eur
30.6.2013. na iznos od 67,73 eur
31.7.2013. na iznos od 69,29 eur
31.8.2013. na iznos od 71,77 eur
30.9.2013. na iznos od 75,22 eur
31.10.2013. na iznos od 73,44 eur
30.11.2013. na iznos od 74,70 eur
31.12.2013. na iznos od 76,13 eur
31.1.2014. na iznos od 77,01 eur
28.2.2014. na iznos od 78,89 eur
31.3.2014. na iznos od 78,28 eur
30.4.2014. na iznos od 76,20 eur
31.5.2014. na iznos od 75,53 eur
30.6.2014. na iznos od 75,84 eur
29.7.2014. na iznos od 1.066,16 eur,
pa sve do isplate a u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.365,45 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate a roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je i nakon konačno sređenog tužbenog zahtjeva od 1. travnja 2025. , predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev jer smatra da je tužiteljica preplatila ugovoreni kredit sa tuženikom broj 218-50-4360324 od 5.9.2007.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, uložio prigovor zastare.
3.U postupku dokazivanja sud je saslušao tužiteljicu, proveo je vještačenje po vještaku Matiji Mikac, te je izvršio uvid u ugovor sa strane 6 spisa, otplatni plan sa strane 14 spisa, te je pročitao nalaz i mišljenje sa strane 54 spisa, i saslušao je vještaka.
4.Stoga valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužiteljica sa tuženikom sklopila prijeporni ugovor o kreditu broj 218-50-4360324 od 5.9.2007. Da je tome tako proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice koja je u svom iskazu istakla da je kupila osobni automobil za osobnu svrhu prijepornim kreditom, a o bilo kojim parametrima prijepornog kredita nije mogla pregovarati.
5.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu.
6.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na činjenicu koja je prijeporna u ovoj pravnoj stvari, a to je da li su ništetne i nepoštene ugovorene valutne klauzule.
7.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
8.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
10.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
11.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
12.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 13.6.2023., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
13.Iz iskaza saslušanog vještaka Matije Mikac, te iz uvida u nalaz i mišljenje koji ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je sastavljen suglasno ispravama koje prileže spisu, proizlazi da je vještak koristio metodologiju za utvrđivanje razlike između anuiteta obračunoga po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjena na kredit izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama i to u Tablici na strani 56 spisa kao izračun razlike anuiteta uz specifikaciju razlika zbog promjena tečaja kao na strani 59 spisa.
14.Korišteni su parametri tečaja banke na dan 10.9.2007. kao dan isplate kredita i to 1 CHF u odnosu na kune tečaj 4,451064, rok otplate 84 mjeseca, kametne stope koje su prikazane u izračunu na strani 55 i to od početne kamatne stope 5,79 posto na dan 31.10.2007. do konačne kamatne stope koja je tužiteljici obračunata na dan 31.10.2011. od 6,75 posto. Ovdje valja naglasiti da je vještak i utvrdio i naznačio da je kredit prijevremeno otplačen dana 29.7.2014., nakon otplačenih 82 anuiteta.
15.Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan te je valjalo odlučiti kao u točci I izreke, u smislu odredbe čl. 322 u svezi sa odredbom čl. 1111 te čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.
16.Ocjenom svih dokaza ovaj sud zaključuje da su svi prigovori tuženika neosnovani, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu.
17.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, pristupe na dva ročišta, dva obrazložena podneska, svaka radnja 200,00 eura, ročište za objavu presude 100,00 eura, PDV, te predujam za vještačenje 265,45 eura.
Čakovec, 26. svibnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Darko Kožić odvjetnik
2. punomoćnik tuženika OD Mađarić & Lui
