Posl. br. K-124/2025-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika VF, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KO-DO-83/2025, od dana 20. ožujka 2025. godine, koja je u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljena istog dana, radi kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 21. svibnja 2025. godine, koje ročište je održano u prisutnosti optuženika VF, branitelja optuženika Oskara Benussi, odvjetnika iz [adresa], stručne osobe dr. LF i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Slavice Mrdić, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, dana 26. svibnja 2025. godine, u prisutnosti optuženika VF, branitelja optuženika Oskara Benussi, odvjetnika iz [adresa] i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku ĆF, državnoodvjetničke vježbenice, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i CF, rođene L, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine,  pismen,  sa  završenom  srednjom  stručnom spremom, ugostitelj, nezaposlen, uzdržava  se na način da taksira, srednjeg imovnog stanja, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je u razdoblju od 18. siječnja 2025. do 4. veljače 2025., u Dubrovniku, u nakani ostvarivanja neželjenog kontakta i zastrašivanja bivše intimne partnerice IF, koristeći se mobilnim telefonom pozivnog broja [broj telefona] i drugih pozivnih brojeva učestalo pozivao IF u svako doba dana i noći pa joj je tako u samo jednom danu 22. siječnja 2025. uputio 360 video poziva i 59 zvučnih poziva te joj upućivao tekstualne poruke u kojima ju je, između ostalog, vrijeđao, spominjao njihovo preminulo dijete, navodeći da je mrtvo dijete udara u bubrege, spominjući igle u glavi djeteta kao i da će joj doći na sprovod majci, a kako mu IF nije odgovarala na pozive i tekstualne poruke, ne prihvaćajući činjenicu da IF ne želi kontakt s njim, dolazio joj je na radno mjesto, ispred kuće gdje živi i bacao kamenje na prozor te joj je 1. veljače 2025. uputio poruku sadržaja: „S tobom ću završiti na bosanski način“, a što je sveukupno kod IF izazvalo osjećaj straha i tjeskobe za svoju sigurnost i sigurnost članova njezine obitelji,

dakle, pratio i uhodio blisku osobu i s njom nastojao uspostaviti neželjene kontakte te je na drugi način zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njenu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem

- djelo opisano u čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 140. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju odredbe čl. 140. st. 2. KZ/11, optuženik VF se za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2 . u svezi sa st. 1. KZ/11, opisano u izreci presude,

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku VF se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 7. veljače 2025. godine u 13:30 sati do dana 5. svibnja 2025. godine.

IV. Temeljem čl. 73. KZ/11, optuženiku VF, se

i z r i č e

sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], u trajanju od 3 (tri) godine, na udaljenosti od 100 metara.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju st. 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz st. 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

V. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura, kao i troškove psihijatrijskog vještačenja po dr. Hrvoju Markoviću, u iznosu od 379,50 eura po računu br. 38/1/1-2025 od 30. travnja 2025. godine, kao i iznos od 100,65 eura po računu 45/1/1-2025 za prisustvovanje raspravi dr. LF, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-12425 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-124/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Oskara Benussi, odvjetnika iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 20. ožujka 2025. godine optužnicu broj KO-DO-83/2025, od dana 20. ožujka 2025. godine, protiv okrivljenika VF, radi kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

1.1 Rješenjem Kov-47/2025, dana 2. travnja 2025. godine, potvrđena je optužnica posl. br. KO-DO-83/2025 od dana 20. ožujka 2025. godine.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, da će iznosit svoju obranu, odgovarati na pitanja samo svog branitelja i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj, te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedokinje oštećene IF, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka ko [katastarska općina] suda u Dubrovniku, dana 5. ožujka 2025. godine (list spisa 92-100), pročitani su i pregledani spremljeni podaci o upućenim pozivima i tekstualnim porukama na prijenosnom uređaju za pohranu podataka (list spisa 25), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Dubrovnik broj K-22/2025 od 7. veljače 2025. godine (list spisa 9-16), pritvorski zapisnik za VF (list spisa 38-40), pregledana je presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. K-87/2021, s dopisom o pravomoćnosti (list spisa 47-54).

3.1 Proveden je i dokazni prijedlog obrane te je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika, po stručnoj osobi dr. Hrvoju Markoviću psihijatru, a radi utvrđivanja ovisnosti optuženika i koliko je to utjecalo na njegovu sposobnost rasuđivanja u inkriminiranom razdoblju, dok je odbijen dokazni prijedlog optuženika za pregled mobitela optuženika od strane vještaka informatičke struke cijeneći isti nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka.

3.2 Na kraju dokaznog postupka pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika VF, od dana 5. ožujka 2025. godine (list spisa 44-45).

4. Optuženik VF je u svojoj obrani naveo da je bio u Pritvorskoj jedinici u Šibeniku, IF je htjela vjenčanje, a on nije htio u zatvoru. Ona je dobila dokumentaciju kako je dijete umrlo, on je u dva navrata tražio tu dokumentaciju, što nije dobio. IF se vratila svom bivšem mužu. Na upit branitelja, optuženik je izjavio da je od susreta sa IF u Zatvoru do izlaska na slobodu prošlo oko 15 dana. IF mu nije rekla zašto mu ne želi dati tu medicinsku dokumentaciju. Kada je bio zadnji susret s njom u Zatvoru u Šibeniku, tada je ona predložila da se oženi sa njom. Od ove tragedije, gubitka djeteta, pa do njegovog odlaska u Zatvor u Šibenik je prošlo 10 mjeseci. Do početka izvršenja kazne u Zatvoru u Šibeniku je živio sa IF u izvanbračnoj zajednici. Sa IF je više puta razgovarao o toj tragediji, išli su više puta u bolnicu, radi te dokumentaciju, koju on nije nikada dobio i ne zna zašto.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2 ZKP/08, pregledan je i preslušan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika VF kod Policijske postaje Dubrovnik, s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom od dana 7. veljače 2025. godine (list spisa 26-29 i 32).

4.2 Na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik od dana 7. veljače 2025. godine optuženik je u bitnome naveo da je IF njegova izvanbračna supruga koja mu je došla u posjetu, da se uda za njega. Bivši muž ju je maltretirao, a ona nije htjela da ga prijavi. On i IF su u međuvremenu dobili dijete, koje je umrlo. Kad je izašao iz zatvora došao je stan gdje su stanovali i čuo je da je IF kod bivšeg supruga, sa kojim je imala problema. Išao je do vrata, pokucao, on je izašao (bivši suprug), pozdravili su se, ona (IF) nije htjela izaći, a on je rekao da samo treba papire dokumente od sina, kojega su dobili, na to nije dobio odgovor. Nije gađao kamenjem u prozore. Slao joj je poruke, a ona nije odgovarala i ima informacije da konzumira opijate. U trenutku kada je uhićen, imao je u torbici 17.500,00 eura i ključeve od auta. Tražio je od nje da mu da nešto novaca što ga sljeduje, nije odgovarala na pozive i auto je spisao na nju. Nema stan, nema ništa i onda saznaje da je ona kod bivšeg supruga. Sa IF je bio u vezi tri i pol godine, a kada je sin umro potegla je škarama na sebe i na njega, tu se odnosi remete, traži od njega da vrati dijete koje ne može vratiti. [broj telefona] je njegov pozivni broj, ali on sa njega nije mogao nikoga zvati, zvao je sa drugog broja. Od 18.01. do 04.02. 2025. je upućivao pozive IF da vidi što će sa djetetom, poruke je slao kako kad, a pozive češće. Nije mu rekla da ne želi ostvarivati nikakav kontakt sa njim, samo mu je njezin muž rekao da ona neće pričati sa njim sada, nije mu ničim dala do znanja da ne želi kontakt sa njim, muž je rekao neće da ustane i kad bude mogla ustati da će se javiti. RF je njezin muž. 21. siječnja 2025. je došao pred Umjetničku galeriju, kako bi uspostavio kontakt sa IF, bila je na bolovanju. Na adresu [adresa] dolazio je samo jednom, kucao je na vrata, nije gađao prozore kamenjem. Nije joj slao prijeteće poruke, niti da će sa njom završiti na bosanski način, a broj [broj telefona] koristi samo on, a preuzeo ga je prilikom izlaska iz zatvora. Ne zna sa kojih ju je još brojeva zvao.

5. Oštećena IF, ispitana kao svjedokinja, kod Županijskog suda u Dubrovniku dana 5. ožujka 2025. godine, temeljem čl. 236. st. 1. toč. 1. ZKP/08 u svezi sa čl. 292. st. 6. ZKP/08 dakle, ispitana kao žrtva oštećena kaznenim djelom za koje se tereti optuženika snimljena audio-video uređajem, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi navela je da je optuženik od 18. siječnja, otkad je izašao iz zatvora do 4. veljače, dok nije uhićen, počeo je gnjaviti sa tim porukama, znači bilo je preko 1000 poziva i poruka odvratnih i groznih, to je predala policiji, iako mu je rekla da ništa ne želi sa njime i on je to otprije znao. On je i dalje nastavio dolaziti, došao joj je u zgradu više puta, tijekom dana dva puta i dva puta tijekom noći oko 23,30 sati kada mu nije otvorila vrata onda je uzeo kamenje i počeo gađati prozor od stana. Uglavnom znači stoji non-stop ispred zgrade, ili studentskog doma u blizini i čeka kad će izaći. Ne zna, nije jednostavno, više ne želi da joj se petlja oko sina i nje što mu je izričito rekla . Njoj nije u interesu da on živi u zatvoru, ni da bude u zatvoru , samo hoće da pusti na miru nju i sina, da žive dalje. Jednostavno ne želi nikakav kontakt sa njim, i to mu je i rekla, on je i dalje uporan i stvara joj užasan nemir, ne može poći raditi jer psihički nije spremna, niti vratiti se na posao, niti na taj način uopće može funkcionirati, da se može riješiti razgovorom ne bi ni bila ovdje, jednostavno želi da je ostavi na miru, i nju i sina. To je sve. Misli da je zadnji put gađao kamenjem 31. siječnja, kada je zvala policiju, a prije toga je bilo 24. siječnja. U stanu sa njom je bio sin i bivši muž RF, i sin je vidio. Slao joj je svakakve poruke, da joj mrtvo dijete udara u bubrege, ne zna dok spava da će joj majci doći na sprovod, ovo ono, da joj je sin ovakav onakav, znači baš grozne poruke, ne može to uopće više čitati, predala je to policiji na USB. Na USB imaju sve poruke. Slao je glasovne poruke da će on sve riješiti na bosanski način, da će to tako završiti. Ne zna kakav je to bosanski način, ali sudeći po njemu kakav je ne želi ni razmišljati o tome što bi bilo. Sa njim u vezi je bila godinu i pol dana i u tih godinu i pol dana dobili su bebu **.**.2023. OF, koji je umro **.**.2023., nakon toga su još neko vrijeme bili zajedno, dok on nije morao odraditi svoju neku kaznu koja je bila otprije i jednostavno kad je uhićen, otkad je uhićen to je sve završeno, iako mu je i dalje pomagala i u zatvoru i sve, ali mu je lijepo korektno rekla da ne želi biti s njime dalje i da ju ne kontaktira, da je pusti da živi svoj život i da on živi svoj. Njezin broj mobitela je 091-157-1986 i to joj je i sadašnji broj i na taj broj je slao poruke. Njegov broj je 097-761-3210 sa njega joj je slao zapravo poruke putem vibera kada bi se spojio negdje na internet, a zvao je sa još nekih 100 drugih brojeva, to je policija zapisala, tako da ne zna čiji su to brojevi. Kontakti sa osumnjičenikom je uznemiruju, ne može se ni vratiti raditi, ne može ni funkcionirati kada je stalno uznemirava, znači od 02,00 ujutro do 06,00 ujutro dobiva poruke, odvratne poruke, ne može spavati, ne može tako funkcionirati, jednostavno ne može i ne želi, samo želi da je pusti na miru, neka ide svojim putem kao što je i ona pošla svojim, ništa drugo. Ne postavlja imovinsko-pravni zahtjev za naknadom štete. Prije nego što je VF završio u Zatvoru u Šibeniku zajednički su živjeli na istoj adresi, bili su podstanari. Nakon što su izgubili dijete nisu zatražili nikakvu pomoć, svatko se raspao na svoj način, jer jednostavno izgubiti bebu za 20 dana, izgubiti dijete na taj način, i nju i njega je to pogodilo, ali ne mogu dalje. VF je posjećivala u Zatvoru u Šibeniku 8. prosinca, cijelo vrijeme je bila korektna, pomagala mu, javljala se i uplaćivala u zatvor i jednostavno je osjećala odgovornost pošto je otac njenog umrlog djeteta da mu jednostavno dođe i ispred njega, i u oči da mu kaže da je gotovo, i da ne želi više život s njime, ona nije ni na ulici odgojena, niti je ona neka, ona uglavnom nije takav život živjela i ne želi ga više živjeti. Želi normalno živjeti, kao što je do sada normalno živjela, a to s njegovim uznemiravanjem više ne može. Posjetila ga je u zatvoru 8. prosinca, a on je 18. siječnja izašao. Ne zna da li ju je VF nakon što je izašao na slobodu prethodno prijavio, da li ju je prijavio prije nego što je ona protiv njega podnijela kaznenu prijavu, jer nije dobila nikakvu prijavu. Nije je isti dan posjećivao na poslu i kod kuće, došao joj je kolegici znači malo prije nego što je počeo bacat kamenje na zgradu, zato što je tražio pin za otključat mobitel, jer je ona sve njegove stvari poslala njegovom bratu, jer je završila s njime. Dva-tri dana prije ne može se sjetiti točno koji je dan bio došao je, otključao mobitel i kad se počeo spajati na internetsku vezu, počeo je s porukama i naravno dolazi svaki dan ili sjediti ili gledati, ili bi dolazio kucat, znači dva puta i treći kad je gađao kamenjem zgradu i ona je to pošla prijaviti policiji. Jedanput je pošao na posao kod njene kolegice ZF i tamo je tražio, a doma joj je dolazio dva-tri puta od 18. siječnja do 4. veljače kada je uhićen, dolazio je kod kuće. Nakon što je izašao na slobodu nije ga kontaktirala na mobitel, ni slala mu poruke, zato što je isključila njegov mobitel, spakirala u kufer i poslala njegovom bratu tako da kad izađe iz zatvora on se može vratiti doma i uzeti svoje stvari. Nakon što je izašao na slobodu nije ga kontaktirala, a on je nju prvi počeo kontaktirati s nekih brojeva iz Bosne kada je izašao, a ona ga uopće nije kontaktirala. Riječi da će završiti na bosanski način joj jednostavno zvuče kao prijetnja, ne na neki lijepi način, ali ona ne zna na koji je to, niti želi razmišljati o tome. Ona više ne zna što je kod njega normalno, a što nije, a to joj nije normalno jer to ne bi nikad nikome rekla, a ta rečenica konkretno joj znači da je hoće negdje namlatiti, ne zna. Njega nije zvala, njegov mobitel je bio u njegovog brata, a ona ga nije zvala niti kontaktirala.

6. Stručna osoba dr. LF, psihijatar, je na glavnoj raspravi propisno upozoren da brižljivo prouči predmet vještačenja, te da točno navede sve što zapazi, i da svoje mišljenje iznese nepristrano i u skladu sa pravilima struke, te upozoren da je lažno svjedočenje kazneno djelo, iskazivao je suglasno kao u svom nalazu i mišljenju kada je naveo da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, uzimajući u obzir sve relevantne informacije sadržane u sudskom spisu, medicinsku dokumentaciju, kao i anamnestičke podatke dobivene od samog ispitanika i klinički dojam o njegovom ponašanju tijekom intervjua, zaključuje da ne boluje od duševne bolesti, ne spada u kategoriju osoba s nedovoljnim duševnim razvitkom. Psihičke tegobe posljedica su prirode ličnosti i problema sa ovisnosti o opijatima. Ispitanika je doživio kao osobu pojednostavljene strukture sa narcističkim i ovisničkim crtama ličnosti. Narcističke crte se manifestiraju u vidu povećanog osjećaja osobne važnosti, što se može iskazivati kao pretjerano naglašavanje osobnih postignuća i talenata. Oni vjeruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa. Iskazuju nerazumna očekivanja, podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima. Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuje eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba. Nedostaje im mogućnost suosjećanja, dok često misle da su im drugi zavidni ljubomorni na njih. Ovisničke crte se manifestiraju u postojanju većeg broja kognitivnih, ponašajnih i fizioloških radnji koje upućuju na to da osoba kontinuirano nastavlja sa sredstvima ovisnosti usprkos značajnim problemima vezanim uz njihovu uporabu. Organiziranost njegovog ponašanja za vrijeme počinjenja djela koje mu se stavlja na teret ne upućuju na izmijenjenu percepciju i mišljenje. Dugogodišnji je ovisnik o opijatima što dovodi do trajnih promjena u ličnosti u vidu promjene moralnih shvaćanja u vidu smanjenog osjećaja odgovornosti, nedostatka samokritike i uvida u svoje ponašanje te antisocijalnog ponašanja. Radi navedenog smatra da su ispitanikove sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom bile tek neznatno smanjene, odnosno bio je smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri. Na osnovu svih dostupnih informacija zaključuje da je VF osoba sa narcističkim i ovisničkim crtama ličnosti. Višegodišnji je ovisnik o opijatima te je u ambulantnom tretmanu supstitucijskom terapijom Metadonom. Djelo za koje ga se tereti nije počinjeno pod presudnim djelovanjem droge te ne postoji neposredna opasnost da će zbog navedene ovisnosti počiniti isto ili teže kazneno djelo, pa mu nije potrebno odrediti mjeru sigurnosti obveznog liječenja od ovisnosti po čl. 69. KZ-a. Tijekom suđenja sposoban je shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumije pojedine procesne radnje i njihove posljedice i može se sporazumijevati sa braniteljem te je raspravno sposoban. Na upit branitelja optuženika Oskara Benussi, odvjetnika iz Dubrovnika, dr. LF psihijatar je naveo da je i gubitak djeteta mogao utjecati na rasuđivanje optuženika u inkriminirano vrijeme u znatnoj mjeri, međutim, optuženik je u više navrata dolazio kod oštećene, a vezano za neke račune, tako ga je on shvatio, odnosno da mu je trebala medicinska dokumentacija vezano za dijete. Da se radilo o samo jednom dolasku, tada bi se radilo o postupanje u afektu, međutim, optuženik je dolazio više puta. Stvari se mogu rješavati i na drugi način, odnosno pošalje se poruka i zatraži se potrebna dokumentacija, a ako je zakoniti otac, onda može i sam tražiti dokumentaciju preko bolnice. Na upit tužitelja, dr. LF je naveo da je sposobnost rasuđivanja u inkriminirano vrijeme kod optuženika bila smanjena u manjoj mjeri.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze posebno, i u njihovoj ukupnosti, te uzevši u obzir i obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra da je utvrđeno da je optuženik VF, na način kako je to opisano u izreci ove presude, počinio kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

8. U svojoj obrani optuženik VF poriče učin na teret mu stavljenog kaznenog djela navodeći da je sa oštećenom IF živio u izvanbračnoj zajednici do početka izvršenja kazne u Zatvoru u Šibeniku, da se IF dok je bio u zatvoru u Šibeniku, htjela vjenčati sa njim, dobila je dokumentaciju kako je umrlo njihovo dijete, i on je u dva navrata tražio tu dokumentaciju, što nije dobio, dok se IF vratila svom bivšem mužu, a nije mu rekla zašto mu ne želi dati tu medicinsku dokumentaciju. I prilikom prvog ispitivanja kod Policijske postaje Dubrovnik optuženik je poricao učin na teret mu stavljenog kaznenog djela navodeći da mu oštećena IF nije rekla da ne želi kontakt sa njim, da nije gađao prozore kamjenjem, slao joj je poruke, jedanput da je došao ispred Umjetničke galerije kako bi sa njom uspostavio kontakt, ali je bila na bolovanju, nakon čega je otišao na adresu [adresa], gdje je pokucao na vrata, nije bacao kamenje na prozor. Obranu optuženika u dijelu kada poriče učin na teret mu stavljenog kaznenog djela, odnosno da oštećenu nije kroz dulje vrijeme pratio i uhodio, nastojao uspostaviti neželjeni kontakt sa istom, te kod iste izazivao tjeskobu i strah, sud je cijenio nevjerodostojnom i usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti.

9. Naime, iz iskaza oštećene IF, ispitane kao svjedoka, kod Županijskog suda u Dubrovniku, koja je ispitana uz nazočnost optuženika i njegovog branitelja Oskara Benussi, i čiji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi, proizlazi da joj je optuženik u inkriminiranom razdoblju od 18. siječnja 2025. godine pa do 4. veljače 2025. godine, od kada je izašao iz zatvora i dok nije uhićen 4. veljače 2025. godine, upućivao preko tisuću poziva i poruka, iako mu je rekla da više ništa ne želi sa njim, da je dolazio u zgradu gdje živi, i kada mu ne bi otvorila vrata, gađao bi kamenjem prozore, stajao bi ispred zgrade ili studenskog doma u blizini kojega živi, a što joj sve stvara nemir i radi čega ne može normalno funkcionirati. Šalje joj poruke da joj mrtvo dijete udara u bubrege, da će joj majci doći na sprovod, da joj je sin ovakav ili onakav, da će sa njom završiti na bosanski način, što smatra prijetnjom, a koje poruke je uznemiruju. Iskaz ove svjedokinje sud cijeni vjerodostojnim, ista opisuje okolnosti predmetnog događaja, i način na koji ju je optuženik uznemiravao. Po stavu ovoga suda ova svjedokinja nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, štoviše nije postavila ni imovinskopravni zahtjev, i jedino što želi je da se optuženik makne od nje i njezinoga sina. Iskaz ove svjedokinje potvrđuju i spremljeni podaci o upućenim pozivima i tekstualnim porukama na prijenosnom uređaju za pohranu podataka gdje je sa fotografija ekrana mobilnog uređaja vidljivo učestalo pozivanje od strane optuženika, a dana 22. siječnja 2025. godine, čak 304 videopoziva i 59 zvučnih poziva. Dakle, optuženik je u razdoblju od 18. siječnja 2025. godine, pa do dana 4. veljače 2025. godine, oštećenoj u više navrata slao poruke, neprestano je uznemiravao, dolazio joj na radno mjesto, ispred kuće gdje živi, bacao kamenje na prozor te je unatoč činjenici da mu je rekla da ništa ne želi sa njim, i iako je on to od ranije znao, stalno pozivao i upućivao tekstualne poruke u svako doba dana i noći zbog čega je oštećena u konstantnom strahu i ne može normalno funkcionirati na poslu i u životu. Optuženik je u odnosu na oštećenu poduzeo radnje koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, iako mu je oštećena sa kojom je bio u emotivnoj vezi jasno dala do znanja da je njihova veza završena, iselila iz stana u kojem su zajedno stanovali prije njegovog odlaska u zatvor. Sud je vjerodostojnim prihvatio iskaz oštećene ne nalazeći razloga uskratiti mu vjeru, a isti je potkrijepljen i materijalnim dokazima i to pozivima i tekstualnim porukama što proizlazi iz fotografija ekrana mobilnog uređaja oštećene. Sud nije prihvatio obranu optuženika, koji očito u cilju izbjegavanja svoje kaznene odgovornosti nastoji uvjeriti sud da je od oštećene samo tražio medicinsku dokumentaciju za njihovo preminulo dijete, i nedvojbeno je da je taj tragični događaj promijenio živote optuženika i oštećene, međutim isti je mogao, kao otac djeteta i sam zatražiti dokumentaciju, a ne uporno kontaktirati oštećenu, iako mu je ista rekla da ne želi ništa imati sa njim, slati joj poruke, video pozive, pozive, dolaziti joj ispred kuće gdje živi, na radno mjesto, uputio poruku da će sa njom završiti na bosanski način, dakle nastojao sa njom uspostaviti neželjeni kontakt, zastrašivao je, što je kod nje izazvalo tjeskobu i strah za njenu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba. Dakle, provedenim dokazima utvrđeno je da je optuženik kroz dulje vrijeme od 18. siječnja 2025. pa do 4. veljače 2025. godine, tj. period od 17 dana, uspostavljao ili nastojao uspostaviti kontakt sa oštećenom, iako mu je ista rekla da ne želi kontakt sa njim.

10. Iskazu, te nalazu i mišljenju stručne osobe dr. LF psihijatra sud je poklonio vjeru cijeneći njegov iskaz vjerodostojnim i logičnim te sačinjenim prema pravilima struke. Naime iz iskaza dr. LF proizlazi da je sposobnost rasuđivanja kod optuženika u inkriminirano vrijeme bila smanjena u manjoj mjeri. Gubitak djeteta mogao je utjecati na rasuđivanje optuženika u inkriminirano vrijeme u znatnoj mjeri, međutim imajući u vidu da je optuženik u više navrata dolazio kod oštećene tražeći medicinsku dokumentaciju vezano za dijete, iako se stvari mogu rješavati i na drugi način da se pošalje poruka i zatraži dokumentacija, a ista se može zatražiti preko bolnice, ukazuju da se nije radilo o postupanju u afektu.

11. Sud stoga nalazi utvrđenim da je optuženik inkriminirane zgode, u nakani ostvarivanja neželjenog kontakta i zastrašivanja bivše intimne partnerice IF, koristeći se mobilnim telefonom pozivnog broja [broj telefona] i drugih pozivnih brojeva učestalo pozivao IF u svako doba dana i noći pa joj je tako u samo jednom danu 22. siječnja 2025. godine uputio 360 videopoziva i 59 zvučnih poziva te joj upućivao tekstualne poruke u kojima ju je, između ostalog, vrijeđao, spominjao njihovo preminulo dijete, navodeći da je mrtvo dijete udarao bubrege, spominjući igle u glavi djeteta kao i da će joj doći na sprovod majci, a kako mu IF nije odgovarala na pozive i tekstualne poruke, ne prihvaćajući činjenicu da IF ne želi kontakt s njim, dolazio joj je na radno mjesto, ispred kuće gdje živi i bacao kamenje na prozor te joj je 1. veljače 2025. godine uputio poruku sadržaja: „S tobom ću završiti na bosanski način“, a što je kod IF izazvalo osjećaj straha i tjeskobe za svoju sigurnost i sigurnost članova njezine obitelji čime su se u njegovom postupanju stekla obilježja kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

12. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik postupao s izravnom namjerom te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji ni jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju.

13. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, sud je, kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio korektno držanje pred sudom, gubitak djeteta, kao i činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri što proizlazi iz iskaza, te nalaza i mišljenja stručne osobe dr. LF, psihijatra, čiji iskaz sud cijeni vjerodostojnim i logičnim, odnosno nalaz i mišljenje sastavljeno sukladno pravilima struke, dok je od otegotnih okolnosti optuženiku cijenjena ranija osuđivanost za druga kaznena djela, a što proizlazi iz pravomoćne presude ovoga suda posl. br. K-87/2021, kao i da je ovo kazneno djelo počinio odmah po izlasku iz zatvora. Imajući u vidu navedeno, sud je našao da prethodna presuda nije utjecala na optuženika da prestane sa činjenjem kaznenih djela, niti je utjecala na njega da spozna kažnjivost ovakvog postupanja i težinu djela koje čini te da uskladi svoje ponašanje sa opće prihvaćenim društvenim normama, naprotiv isti nastavlja sa činjenjem kaznenih djela. Upravo radi ovih okolnosti, sud je optuženika, za ovo kazneno djelo, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, imajući u vidu i težinu samog djela, posljedice činjenja ovog djela, ali i upornost optuženika u kriminalnom ponašanju pa, stoga, sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora, s obzirom da uvjetna osuda ne bi postigla svoju svrhu. Ovakvom sankcijom, dakle bezuvjetnom kaznom zatvora, po mišljenju ovoga suda, može se utjecati na optuženika da u budućnosti više ne čini nova kaznena djela i da, konačno, shvati kažnjivost i pogibeljnost ovakvog postupanja. Ovakvom sankcijom izražava se i društvena osuda, zbog počinjenja kaznenog djela, te jačanje povjerenje građana u pravni poredak i utječe na sve druge da ne čine kaznena djela. Optuženom je, u izrečenu kaznu zatvora, uračunato vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 7. veljače 2025. godine, u 13:30 sati, do dana 5. svibnja 2025. godine.

14. Temeljem čl. 73. KZ/11, optuženiku VF je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], u trajanju od 3 (tri) godine, na udaljenost od 100 metara, a kako bi se otklonila opasnost ponovnog počinjenja kaznenog djela u odnosu na oštećenu.

14.1 Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju st. 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz st. 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

15. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, troškovi provedenog psihijatrijskog vještačenja po dr. Hrvoju Markoviću od 379,50 eura i 100,65 eura, za pristup na raspravu, padaju na teret optuženika, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Oskara Benussi, odvjetnika iz Dubrovnika, a o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i o činjenici da se radi o radno sposobnoj osobi.

U Dubrovniku, 26. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovoga suda.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-83/2025,

- optuženiku VF,

- branitelju optuženika Oskaru Benussi, odvjetniku iz Dubrovnika,

- oštećenici IF,

- punomoćniku oštećene Draganu Pištalo, odvjetniku iz Dubrovnika.