Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

[adresa]

Ž

Poslovni broj: Pn-59/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured Sisak, Ulica lipa 4, OIB 84397956623, protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB 80572192786, te I. umješača na strani tuženika HŽ CARGO d.o.o., Ulica Vjekoslava Heinzela 51, Zagreb, OIB 08720210702, II. umješača na strani tuženika HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., [adresa], OIB 22689616903 i III. umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB 52848403362, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja i tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB 80572192786, da tužitelju na račun broj: [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj: 5908-27-19-03453896887, platiti iznos od 14.035,43 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Područni ured u [adresa], OIB 84397956623 (dalje tužitelj), podnio je 2. srpnja 2024. tužbu protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb, OIB 80572192786 (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi tužitelj navodi da je 21. prosinca 2009., osiguranik tužitelja ŽČ, zadobio zadobio teške tjelesne povrede pri odlasku na posao, kada je vlak 5100, koji je prometovao na relaciji [adresa], udario u betonski stup na glavnom kolodvoru u Zagrebu. Vlasnik navedenog vlaka bio je HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., a koji je pravni prednik tuženika. Nakon ove nesreće rješenjm tužitelja Klasa: 141-06/11-01/03453896887, Ur. broj: 341-15-05/3- 11-021086 od 14. studenog 2011. priznato je PČ pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nastalog kao posljedica ozljede na radu, a rješenjem tužitelja Klasa: UP/I 141-02/12-03/03453896887. Ur. broj: 341-15-06/2-12-002066 od 31. siječnja 2013. imenovanom je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a kao uzrok profesionalne nesposobnosti za rad navedena je ozljeda na radu. Rješenjem Klasa: 141-02/13-01/03453896887, Ur. broj:

341-15-05/3-13-000921 od 1. veljače 2019., uspostavljena je isplata invalidske mirovine počevši od 1. studenog 2012. Prema članku 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo potražicvati nakandu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Za razdoblje od 1. studenog 2012. do 31. srpnja 2019. tuženik je podmirio štetu tužitelju po odštetnim zahtjevima. Za nakandu štete nastalu isplatom mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 1. kolovoza 2019. do 30. lipnja 2021. Općinski sud u Sisku donio je 17. ožujka 2023. presudu broj Pn-93/2021, kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev, a navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1263/2023 od 29. lipnja 2023. Prema članku 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo zahtijevati nakandu štete za novčana davanja koja isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Iz potvrda isplate službe tužitelja i izvoda iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja vidljivo je da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024. isplatio mirovinu u iznosu od 11.714,60 EUR, te naknadu zbog tjelesnog oštećenja u inosu od 2.320,83 EUR, dakle ukupno iznos od 14.035,43 EUR. Stoga se tužitelj dopisom od 9. svibnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, no tuženik je dopisom od 4. lipnja 2024. odbio udovoljiti zahtjevu tužitelja. Budući da je tuženik odbio podmiriti nastalu štetu, tužitelj podnosi ovu tužbu temeljem članka 161., 162. i 165. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. priznaje nastanak štetnog događaja, ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Također ističe prigovor zastare. Tuženik ističe da u izreci rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, Klasa: UP/I 141- 02/12-03/, OB: 03453896887, Ur. broj: 341-15-06/2-12-002066 od 31. siječnja 2013., na koje se poziva tuženik, utvrđeno je da se mirovina određena istim rješenjem neće isplaćivati budući je osiguranik prekinuo radni odnos prije pravomoćnosti rješenja ove Područne službe broj gornji od 24. srpnja 2012. te je stoga evidentno da tužitelj nije imao pravne osnove za isplatu mirovine u predmetnom razdoblju. Stoga tuženik osporava postojanje pravne osnove za isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju. Budući je rješenjem tužitelja na koje se isti poziva utvrđeno da se mirovina određena istim rješenjem neće isplaćivati evidentno je nepostojanje osnove za predmetno potraživanje tužitelja. To što je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku invalidsku mirovinu na koju isti nema pravo (a što je utvrđeno upravo rješenjem tužitelja), ne može ići na štetu tuženika, budući je tužitelj, svojom krivnjom, prouzročio štetu za koju tvrdi da mu je nastala. Nastavno na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u iznosu koji potražuje ovom tužbom odnosno da traženi iznos predstavlja stvarnu štetu u smislu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom osiguranju. Naime, svrha naknade štete je dovođenje materijalne situacije oštećenika u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetnog događaja. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], Klasa: UP/I 141-02/12-03/ OB: 03453896887, Ur. broj: 341-15- 06/2-12-002066, od 31. siječnja 2013., nedvojbeno proizlazi da je isti rođen **.**.1955.. Stoga je evidentno da bi isti imao pravo raditi do 1. siječnja 2020. kada bi navršio 65 godina života i po redovnom tijeku stvari išao u starosnu mirovinu, sve sukladno članku 30. Zakona o mirovinskom osiguranju, kada bi stekao pravo na istu. S obzirom na navedeno, tužitelj nema pravo niti pravni interes od tuženika potraživati iznose naknade štete na ime isplate invalidske mirovine s osnova ozljede na radu nakon navedenog datuma odnosno za utuženo razdoblje budući su se ostvarili uvjeti za prestanak ugovora o radu i pravo na starosnu mirovinu osiguranika istog. U rubriciranoj pravnoj stvari tuženik predlaže da se sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku o predmetnoj parnici obavijesti Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, budući je tužiteljev pravni prednik HŽ Vuča vlakova d.o.o. vlasnik vlaka koji je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju, imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti s navedenim osigurateljem broj 1307-00011957, koja polica je vrijedila u periodu od 31. prosinca 2008. do 31. prosinca 2009., dakle u vrijeme štetnog događaja. Ujedno, tuženik predlaže da se, sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku, o predmetnoj parnici obavijesti i HŽ Cargo d.o.o., Heinzlova 51, Zagreb, OIB: 08720210702, kao pravni slijednik HŽ Vuča vlakova d.o.o., vlasnika vlaka koji je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid prijavu o ozljedi na radu (stranica 4-7 spisa), rješenje HZMO PU Sisak, Klasa: 141-06/11-01/OB:034538968887, Ur.broj:

341-15-05/3-11-021086 (stranica 8-9 spisa), rješenje HZMO PU Sisak, Klasa: UP/I

141-02/12-03/034538968887, Ur.broj: 341-15-06/2-12-002066 (stranica 10-12 spisa), Rješenje HZMO PU Sisak, Klasa 141-02/13-01/03453896887, Urbroj:341-15-05/3-13- 000921 (stranica 14-15 spisa) nalaz i mišljenje vještaka (stranica 16-20 spisa), dopis tužitelja tuženiku (stranica 21- 24 spisa), obračun tužitelja (stranica 25-27 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja, ŽČ, zadobio teške tjelesne povrede pri odlasku na posao dana 21. prosinca 2009. kad je vlak broj 5100, koji je prometovao na relaciji [adresa], udario u betonski stup na Glavnom kolodvoru u Zagrebu.

6. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu od 24. prosinca 2012. utvrđeno je da je ista prijava sastavljena od poslodavca Enel inžinjering za energetiku i elektroniku d.o.o. Petrova 15, Zagreb, a za djelatnika iste pravne osobe i to PČ (rođ. **.**.1955.) te se u prijavi navodi da je isti zaposlenik Enel inžinjeringa d.o.o. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu elektromontera. Nadalje se navodi da je dana 21. prosinca 2009. u 5;40 h na redovitom putu od stana do stalnog mjesta rada, došlo do ozljede i to u željezničkoj prometnoj nesreći vlakom.

7. Među strankama nije sporno, a kako to i tuženik potvrđuje u svom odgovoru na tužbu, da je vlasnik vlaka, a u kojem je došlo do nesreće i u kojem je ozlijeđen ŽČ, bio HŽ Vuča vlakova d.o.o., a koji je pravni prednik tuženika. Da je tuženik pravni slijednik HŽ Vuče Vlakova d.o.o. proizlazi i iz sudskog registra za tuženika, a iz kojeg je vidljivo da je temeljem Ugovora o podjeli od 6. srpnja 2012. godine, odobrenog Odlukom skupštine društva koje se dijeli i skupštine društva preuzimatelja dana 14. rujna 2019. izvršena podjela – razdvajanje s preuzimanjem, društva HŽ Vuča vlakova d.o.o. sa sjedištem u [adresa],MBS: 080590557, OIB: 22689616903, prijenosom cjelokupne njegove imovine, prava i obveza na društva preuzimatelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. sa sjedištem u [adresa], MBS: 080590508, OIB: 80572192786 (dakle upravo tuženika) i HŽ Cargo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], MBS: 080590549, OIB: 08720210702, uz istovremeni prestanak društva HŽ Vuča vlakova d.o.o., međutim sud je dozvolio miješanje na strani tuženika HŽ Cargo, HŽ Vuča vlakova, te Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d.

8. Uvidom u rješenje tužitelja od 14. studenog 2011. godine Klasa: 141-06/11- 01/OB:03453896887, Ur. broj: 341-15-05/03-11-021086, broj spisa: 54365, utvrđeno je da se istim rješenjem PČ, rođ. **.**.1955., kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo oštećenje od 70%, priznaje počevši od 14. lipnja 2011. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u svoti od 325,43 kn mjesečno, a koja naknada će se isplaćivati iz sredstava HZMO mjesečno unatrag. Nastavno je uvidom u rješenje tužitelja od 31. siječnja 2013. Klasa: 141-02/12- 03/OB:03453896887, Ur. broj: 341-15-06/02-12-002066, broj spisa: 54365 utvrđeno je da je osiguraniku PČ rođ. **.**.1955., kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznaje se, počevši od 16. veljače 2012., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.588,29 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, zatim da od 1. srpnja 2012. mirovina iznosi 1.607,44 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, a koja mirovina će se iz sredstava HZMO isplaćivati mjesečno unatrag.

9. Uvidom u Potvrdu HZMO od 9. svibnja 2024. utvrđeno je da je PČ isplaćena invalidska mirovina i to u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 1.844,09 Eur, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 1.855,33 Eur, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 2.001,86 Eur, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu od 2.109,48 Eur, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 2.286, 24 Eur, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. travnja 2024. u iznosu 1.5887,60 Eur, ukupno 11.714,60 Eur. Osiguraniku tužitelja je isplaćena i naknada za tjelesno oštećenje i to u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 365,29 Eur, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 373,47 Eur, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 396,55 Eur, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu od 417,84 Eur, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 453,00 Eur, za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. travnja 2024. u iznosu 314,68 Eur, ukupno 2.320,83 Eur. Dakle, ukupno po obje osnove tužitelj je svom osiguraniku ŽČ u utuženom periodu isplatio iznos od 14.035,43 Eur, odnosno upravo toliko koliko tužitelj sada svojom tužbom potražuje. U smislu čl. 159. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP) upravo takve potvrde, a o činjenicama o kojima tužitelj vodi službenu evidenciju (pa tako sigurno i o isplatama i visini takvih isplata po osnovi prava iz mirovinsko osiguranja), su javne isprave, a koje, u smislu čl. 230. st. 1. ZPP, dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Dakle, takvim potvrdama je svakako utvrđeno da su ŽČ i isplaćeni iznosi koji su u njima navedeni i po osnovama koje su navedene.

10. U smislu čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZMO) Zavod ima pravo na naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osiguranja u mirovinskom osiguranju. U smislu st. 2. istog čl. je propisano da naknada stvarne štete , koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

11. St. 3. istog članka propisano je da zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

12. U smislu čl. 162. st. 1. ZMO Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt. Da je šteta nastala u željezničkoj prometnoj nesreći vlakom, čiji vlasnik je tada bila Vuča vlakova d.o.o. (dakle pravni prednik upravo tuženika), niti sam tuženik ne osporava.

13. U smislu čl. 170. ZMO na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanje bez osnove, primjenjuju se odgovarajuće odredba Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), a ako nisu u suprotnosti s odredbama ZMO.

14. U konkretnom slučaju, kako je nesporno predmetna željeznička nesreća nastala vlakom, a koji je ŽČ koristio kao prijevozno sredstvo za put do radnog mjesta (kako to proizlazi iz prijave o ozljedi na radu), jasno je da se vlak u pokretu svakako ima smatrati opasnom stvari u smislu čl. 1063. u svezi čl. 1068. ZOO, a slijedom toga i šteta koja je nastala od takve stvari (upravo uzrokovana tom stvari), te za štetu od takve opasne stvari odgovara u smislu čl. 1069. st. 1. ZOO njezin vlasnik (konkretno tuženik kao pravni slijednik vlasnika) i to po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1067. ZOO) te se može osloboditi takve odgovornosti samo ukoliko dokaže da šteta potječe od nekog dugog uzroka, što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao.

15. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da je uzročna veza između događaja, a za koji je po načelu uzročnosti, ali i objektivne odgovornosti odgovoran tuženik kao pravni slijednik vlasnika vlaka u kojem je došlo do štete, i posljedica zbog kojih je osiguranik tužitelja umirovljen odnosno zbog kojeg mu je utvrđeno tjelesno oštećenje a temeljem istog i pravo na isplatu, povrat koje tužitelj sada potražuje, nedvojbena, tim više što niti jedan dokaz ne upućuje da bi iz drugog uzroka takve posljedice nastale.

16. Sama činjenica da je ozljeda nastala u svezi s radom (na putu od mjesta prebivališta do radnog mjesta), ne isključuje odgovornost tuženika, jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi uzrok štete bio sam proces rada kod poslodavca osiguranika tužitelja niti da bi šteta nastala zbog propusta u provođenju zaštite na radu, već isključivo zbog udaranja vlaka, kojim se osiguranik tužitelja prevozio na posao, u betonski stup.

17. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da upravo tuženik, u smislu čl. 162. st. 1. ZMO je dužan tužitelju, a koji je izvršio isplate po osnovi koje su pobliže navedene u toč. 8. ove presude, nadoknaditi tužitelju iste i to u visini u kojoj su takve isplate i učinjene (pobliže navedeno u toč. 9. ove presude).

18. Naime, u ovom predmetu nije dokazano da bi ŽČ u međuvremenu primao isplate po osnovi starosne mirovine, a koja starosna mirovina bi istom bila isplaćivana i bez obzira na štetni događaja, tijekom postupka ničim nije i potvrđena (rješenjem o priznanju takvog prava) već su predmetne isplate, a prema činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom ovog postupka, učinjene temeljem odluka koje su dokaz u ovom postupku. Unatoč tome što ZMO propisuje uvjete za ostvarivanje određenih prava (pa tako i prava na starosnu mirovinu) u konačnici se pravo, a temeljem čl. 116. ZMO (i u svezi njega 123. i 133. ZMO) ostvaruje temeljem rješenja tužitelja, a koje rješenje se donosi u upravnom postupku po zahtjevu samog osiguranika. Kako tuženik, a temeljem čl. 221. a ZPP, nije dokazao da bi takvo rješenje (a kojim bi bio utvrđen i datum ostvarivanja prava na starosnu mirovinu kao i sam iznos mirovine) bilo doneseno niti kada je doneseno, ovaj sud je upravo sporne isplate utvrdio isplatama temeljem odluka tuženika koje su dostavljene u ovom postupku (isplata invalidske mirovine te naknade po osnovi tjelesnog oštećenja) pa tim i u konačnici i obvezu samog tuženika.

19. Obzirom da u smislu čl.161. st. 1. toč. 1. ZMO tužitelj ima pravo na takvu naknadu štete sve dok traje isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje bez obzira na stjecanje prava na eventualno prijevremenu starosnu mirovinu, to je tuženik dužan sporne isplate i podmiriti tužitelju i to u iznosu ukupnih isplata.

20. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO a tekuća od 31. svibnja 2024. pa do isplate. Naime, u smislu čl. 165. st. 3. ZMO na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kako je uvidom u dopis tuženiku utvrđeno da je istim tužitelj pozvao tuženika na isplatu upravo spornog iznosa na račun tužitelja, te da je tuženik primio dopis 15. svibnja 2024., to mu od 31. svibnja 2024. pripada pravo na kamatu.

21. Tuženik je isticao prigovor zastare, no sud isti nalazi neosnovanim. Naime ZOMO upućuje na odredbe ZOO-a vezano za zastaru (članak 165. ZOMO-a), te kako tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024., a tužba je podnesena 2. srpnja 2024., niti jedan od dospjelih iznosa nije u zastari.

22. O troškovima postupka tužitelja, a koji je svojim zahtjevom uspio sa 100%, ovaj sud nije odlučivao jer tužitelj u smislu čl. 164. ZPP, takav zahtjev nije niti postavio.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.

Sisak, 26. svibnja 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb

2. Tuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb

3. I. umješaču HŽ CARGO d.o.o., Ulica Vjekoslava Heinzela 51, Zagreb

4. II. umješaču HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., [adresa]

5. III. umješaču Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb