REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-326/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje azila, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, zastupanog po ŽG, službenoj osobi, radi međunarodne zaštite, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/21575, URBROJ: 511-01-212-25-3 od 9. siječnja 2025., za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21575, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 17. siječnja 2025. i za priznavanje azila, podredno supsidijarne zaštite tužitelju u Republici Hrvatskoj.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć

III. Nalaže se tuženiku da odvjetnici Martini Grgec isplati troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/21575, URBROJ: 511-01-212- 25-3 od 9. siječnja 2025., ispravljenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/21575, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 17. siječnja 2025., odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovarajući navodima osporenog rješenja prema kojima nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze u naknadnom zahtjevu. S tim u vezi, ističe da je očekivao kako će biti pozvan na iznošenje okolnosti podnošenja naknadnog zahtjeva, zbog čega je u pisanom obrascu ukratko iznio samo neke od razloga podnošenja zahtjeva. Nastavno ukazuje da su, nakon donošenja presude u predmetu broj Us I-2220/2024, nastale nove činjenice i okolnosti koje opravdano nije mogao ranije iznijeti, a relevantne su za njegov predmet. Naime, njegova majka mu je u poruci od 23. siječnja 2025. dostavila sliku vojnog poziva na njegovo ime, što potvrđuje njegove tvrdnje o dolascima djelatnika vojnog ureda kako bi ga se mobiliziralo i uputilo na ratište u Ukrajinu. Osporava da bi mogao pristupiti informacijskom sustavu Gosuslugi, čija je tehnička provedba kontinuirano odgađana, a niti može otvoriti novi račun dok boravi u [adresa]. U odnosu na tvrdnje tuženika o okončanju mobilizacije, navodi da su iste utemeljene na netočnim tvrdnjama predsjednika R, dok veliki gubici ruske vojske pokazuju jasnu potrebu za dodatnom mobilizacijom. Navedeno, zajedno s ranije iznesenim činjenicama i dokazima, smatra dostatnim da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj, budući da odbija sudjelovanje u vojnoj službi kao službenoj politici Ruske Federacije, zbog čega bi u slučaju povratka u matičnu zemlju bio izložen progonu iz političkih razloga. Predlaže poništiti osporeno rješenje i rješenje o ispravku te mu odobriti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, održao je raspravu 28. travnja 2025. i saslušao tužitelja uz prisutnost prevoditeljice za ruski jezik.

6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Sukladno članku 47. stavku 1. ZMPZ-a naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ZMPZ-a ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ZMPZ-a.

Sukladno članku 47. stavku 3. ZMPZ-a naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

Prema članku 47. stavku 4. ZMPZ-a dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

Prema članku 47. stavku 6. ZMPZ-a naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno članku 47. stavcima 3. i 4. ZMPZ-a.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/42608, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 8. travnja 2024. odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu te mu je određen rok od 8 dana od izvršnosti tog rješenja za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP-a). To rješenje je postalo izvršno 17. prosinca 2024., nakon što je odbijen tužbeni zahtjev za njegovim poništenjem presudom ovog suda broj Us I-2220/2024 od 4. prosinca 2024.

8. Iz citiranog rješenja tuženika od 8. travnja 2024., kao i zapisnika o izjavama tužitelja u postupku koji je prethodio navedenom rješenju, u bitnome proizlazi:

- da je tužitelj državljanin Ruske Federacije i da je vojni rok služio u Tamanskoj diviziji u periodu od 30. svibnja 2017. do 30. svibnja 2018., nakon čega je samovoljno napustio vojsku,

- da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla 25. rujna 2022. odlaskom u Bjelorusiju, a potom u Tursku, da bi u periodu od 31. listopada 2022. do 10. listopada 2023. proveo u različitim europskim i bliskoistočnim zemljama čekajući da prestane rat u Ukrajini,

- da je tužitelj ostao bez novčanih sredstava, zbog čega se iz Ujedinjenih Arapskih Emirata vratio u Srbiju, a potom otišao u Bosnu i Hercegovinu te je na granici s Republikom Hrvatskom izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu,

- da je tužitelj zemlju podrijetla napustio zbog mobilizacije, jer je služio vojni rok, na kućnu adresu su mu dolazili djelatnici vojnog ureda, a u slučaju povratka zadržali bi ga po dolasku u zračnu luku i odmah ga poslali na ratište u Ukrajinu,

9. Zahtjev tužitelja odbijen je uz utvrđenje da je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno, što ne bi bilo moguće da je na popisu za mobilizaciju, da su njegove izjave u svezi dolaska djelatnika vojnog ureda kontradiktorne, da je nakon odlaska iz zemlje podrijetla proputovao deset zemalja i niti u jednoj nije tražio međunarodnu zaštitu, a to je učinio na granici s Hrvatskom tek nakon što je upoznao osobu koja je podnijela takav zahtjev i nakon što je ostao bez novčanih sredstava za život. U odnosu na moguće rizike u slučaju povratka u zemlju podrijetla, obrazloženo je da razgovor s djelatnicima tuženika i drugi prikupljeni podaci predstavljaju tajne podatke koji se ne smiju dostaviti zemlji podrijetla, sam ulazak u Hrvatsku ne znači da je automatski podnesen zahtjev za međunarodnu zaštitu, a tužitelj prema svojoj izjavi nije sudjelovao u antivladinim prosvjedima ili aktivnostima zbog čega nema objektivnog razloga za represivno postupanje prema njemu, niti je kod tužitelja utvrđeno postojanje okolnosti koje bi mogle dovesti od pokretanja kaznenog postupka zbog kaznenog djela izdaje domovine ili zbog kršenja Zakona o izlasku i ulasku u Rusku Federaciju. Osim toga, utvrđeno je da ruske vojne snage imaju još najmanje 400 tisuća vojnika na raspolaganju za vojne operacije i da se u 2024. godini poduzimaju dva nova kruga novačenja za rusku vojsku, što znači najmanje 147 000 obučenih vojnika. Uvažavajući navedeno, kao i činjenicu da tužitelj nije primio poziv za mobilizaciju, zaključeno je da tužitelju prijeti neznatna opasnost od mobilizacije. Stoga je ocijenjeno da tužitelj ne udovoljava pretpostavkama iz članka 20. i 21. ZMPZ-a za priznavanje azila, odnosno supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj.

10. U naknadnom zahtjevu od 22. prosinca 2024. tužitelj je naveo da je od lipnja do prosinca 2024. ratna situacija s Ukrajinom postala još gora, da Ukrajina ratuje na teritoriju Rusije, da režim postaje još oštriji i da je blokiran Youtube, a ne nazire se kraj rata.

11. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je ispravno odbačen naknadni zahtjev tužitelja, budući da su navodi istoga općeniti i ne iznose novi, relevantan i konkretan podatak koji bi, zajedno s ranije iznesenim navodima i dokazima, neposredno ukazivao na postojanje razloga iz članka 20. ili 21. ZMPZ-a. S obzirom na općenitost navoda iznesenih u naknadnom zahtjevu, sud smatra opravdanim to što tuženik nije saslušavao tužitelja u svezi takvih navoda. U odnosu na tvrdnje iznesene u tužbi, a posebno vezano za (navodno) upućeni poziv tužitelju radi dolaska u vojni ured, sud iste nije prihvatio kao vjerodostojne.

12. U odnosu na raspravni iskaz tužitelja, sud smatra da je isti neuvjerljiv i da mu se ne može pridati blagodat sumnje. Iz priloženog poziva bi proizlazilo da je tužitelj morao 5. studenog 2024. doći u vojni ured radi uručenja mobilizacijskog poziva, a iz iskaza tužitelja bi proizlazilo da su mu tijekom studenog i prosinca 2024. djelatnici vojnog ureda kontinuirano dolazili na kućnu adresu radi uručenja tog poziva, o čemu ga je u tom periodu obavještavala majka s kojom je bio u redovnom kontaktu. Kod takvog stanja stvari, doista je nejasno iz kojeg razloga takav bitan i vrlo konkretan podatak tužitelj nije iznio u naknadnom zahtjevu, već je u istom naveo krajnje općenite informacije. Za ovakvu kontradiktornost i nelogičnost, tužitelj nije ponudio razumno objašnjenje, zbog čega se njegovi navodi o predmetnom pozivu i dolascima djelatnika vojnog ureda u navedenom periodu ocjenjuju kao nevjerodostojni. U tom kontekstu, mjerodavan je i argument tuženika (iz odgovora na tužbu) da priloženi poziv uz tužbu ne odgovara službeno objavljenom pozivu, što upućuje na njegovu nevjerodostojnost. Nadalje, budući da je (navodno) majka tužitelja, na njegov poticaj, otišla u vojni ured i uspjela slikati priloženi poziv, nelogično je i neživotno da tužitelj, s obzirom na značaj predmeta za njegovu osobnu situaciju, nije ranije zatražio od majke takvo postupanje. Osim toga, prema ocjeni suda, doista je malo vjerojatno da bi djelatnici vojnog ureda dopustili slikanje poziva koji se odnosi na drugu osobu, pa makar se radilo i o članu obitelji, u situaciji kada im je ta druga osoba kontinuirano nedostupna a njegov član obitelji ih izbjegava na kućnoj adresi. Uvažavajući izložene neuvjerljivosti i nelogičnosti, koje nisu manjeg značaja, sud je ocijenio kao nevjerodostojne navode tužitelja u svezi priloženog poziva i dolazaka djelatnika vojnog ureda.

13. Slijedom izloženog, sud smatra da tužitelj u smislu članka 47. stavka 3. i 4. ZMPZ-a nije iznio nove bitne činjenice i s tim povezane dokaze kojima bi s dostatnom razinom uvjerljivosti doveo u pitanje utvrđenje iz ranije provedenog postupka da u odnosu na njega eventualno postoji tek neznatna mogućnost mobilizacije, odnosno da u odnosu na njega ne opstoje razlozi za priznavanje azila, odnosno supsidijarne zaštite u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a. Pozivanje na izvješća o stanju ruskih vojnih snaga, samo po sebi, kao i u kontekstu neuvjerljivosti tužiteljevog iskaza i izostanka vjerodostojnog podatka o pozivanju tužitelja u vojni ured (koji dokaz izostaje već dulji period ako se uzme u obzir ranije provedeni postupak), nije dostatno za uvažavanje naknadnog zahtjeva, posebice kada se uzmu u obzir utvrđenja iz ranijeg postupka o do sada angažiranim snagama ruske vojske, kao i redovnom regrutiranju novih vojnih ročnika. Naprijed je obrazloženo iz kojih razloga se (navodno) naknadno nastale okolnosti po napuštanju zemlje podrijetla, koje bi se odnosile na dolaske djelatnika vojnog ureda i upućivanje poziva za dolazak u vojni ured, ne mogu prihvatiti kao vjerodostojne niti mogu biti podloga za primjenu članka 24. ZMPZ-a. U odnosu na buduće rizike u slučaju povratka u zemlju podrijetla, ocjena je suda da tužitelj, osim općenitih navoda, nije iznio nove i bitne elemente u odnosu na one koje je iznosio u ranijem postupku.

14. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odlučiti kao u točki I. izreke.

15. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila odvjetnica Martina Grgec pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da joj po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 28. travnja 2025.

U Zagrebu 26. svibnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Martina Grgec, Bukovačka cesta 51, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. u spis