REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1099/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Šojić-Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Mlačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 4.699,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 63,12 EUR od 2. kolovoza 2019. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 2. rujna 2019. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 2. listopada 2019. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 2. studenog 2019. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 2. prosinca 2019. godine do isplate,

- na iznos od 63,12 EUR od 2. siječnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 63,57 EUR od 2. veljače 2020. godine do isplate,

- na iznos od 63,57 EUR od 2. ožujka 2020. godine do isplate,

- na iznos od 63,57 EUR od 2. travnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 63,57 EUR od 2. svibnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 63,57 EUR od 2. lipnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 63,57 EUR od 2. srpnja 2020. godine do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 2. kolovoza 2020. godine do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 2. rujna 2020. godine do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 2. listopada 2020. godine do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 2. studenog 2020. godine do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 2. prosinca 2020. godine do isplate,

- na iznos od 64,47 EUR od 2. siječnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 2. veljače 2021. godine do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 2. ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 2. travnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 2. svibnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 2. lipnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 64,83 EUR od 2. srpnja 2021. godine do isplate,

- na iznos od 66,43 EUR od 2. kolovoza 2021. godine do isplate,

- na iznos od 66,43 EUR od 2. rujna 2021. godine do isplate,

- na iznos od 66,43 EUR od 2. listopada 2021. godine do isplate,

- na iznos od 66,43 EUR od 2. studenog 2021. godine do isplate,

- na iznos od 66,43 EUR od 2. prosinca 2021. godine do isplate,

- na iznos od 66,43 EUR od 2. siječnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 67,91 EUR od 2. veljače 2022. godine do isplate,

- na iznos od 67,91 EUR od 2. ožujka 2022. godine do isplate,

- na iznos od 67,91 EUR od 2. travnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 67,91 EUR od 2. svibnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 67,91 EUR od 2. lipnja 2022. godine do isplate,

- na iznos od 67,91 EUR od 2. srpanj 2022. godine do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR od 2. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR od 2. rujna 2022. godine do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR od 2. listopada 2022. godine do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR od 2. studenog 2022. godine do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR od 2. prosinca 2022. godine do isplate,

- na iznos od 72,11 EUR od 2. siječnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 EUR od 2. veljače 2023. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 EUR od 2. ožujka 2023. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 EUR od 2. travnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 EUR od 2. svibnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 EUR od 2. lipnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 75,96 EUR od 2. srpnja 2023. godine do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 2. kolovoza 2023. godine do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 2. rujna 2023. godine do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 2. listopada 2023. godine do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 2. studenog 2023. godine do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 2. prosinca 2023. godine do isplate,

- na iznos od 82,33 EUR od 2. siječnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 85,75 EUR od 2. veljače 2024. godine do isplate,

- na iznos od 85,75 EUR od 2. ožujka 2024. godine do isplate,

- na iznos od 85,75 EUR od 2. travnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 85,75 EUR od 2. svibnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 85,75 EUR od 2. lipnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 85,75 EUR od 2. srpnja 2024. godine do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 2. kolovoza 2024. godine do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 2. rujna 2024. godine do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 2. listopada 2024. godine do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 2. studenog 2024. godine do isplate,

- na iznos od 92,11 EUR od 2. prosinca 2024. godine do isplate,

a počam od 1. prosinca 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti rentu u iznosu od 92,11 EUR mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospijevajuće svakog 2-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, a sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za razliku mjesečnog iznosa od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna do iznosa mjesečne rente dosuđene u točki I izreke ove presude s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine, za razdoblje od srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

III Nalaže se tuženiku MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.678,12 EUR, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.221,88 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 26. svibnja 2025. do isplate.

V Nalaže se tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 100,00 EUR.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 2.500,00 EUR.

i

r j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj zahtjeva da mu tuženik isplati mjesečne iznose od 132,72 EUR / 1.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine, za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj 9. svibnja 2001., kao zaposlenik tuženika, doživio povredu na radu zbog koje je, počevši od 24. ožujka 2004., ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Tuženik je dana 23. siječnja 2004. tužitelju otkazao Ugovor o radu i izrekao osobno uvjetovani otkaz jer zbog invalidnosti koja je nastala kao posljedica povrede na radu (gubitak dijela prstiju desne ruke s trajnim oštećenjem funkcije rada prstiju) po mišljenju tuženika kao poslodavca, više nije mogao obavljati poslove koje je obavljao kod tuženika. U trenutka otkaza ugovora o radu tužitelj je imao 55 godina života i nešto više od 32 godine mirovinskog staža što je vidljivo iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. lipnja 2004. i otkaza ugovora o radu. Zbog otkaza ugovora o radu, tuženik je tužitelja onemogućio u ostvarivanju njegovog prava na punu starosnu mirovinu koju bi, da nije dobio osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu, stekao sa 65 godina života. Tužitelj je 65 godina navršio 4. ožujka 2013. i da je do tog dana radio kod tuženika, navršio bi oko 43 godine mirovinskog staža. Naime, članak 192. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da iznimno od odredbe članka 103. stavka 1. točke 4. Zakona o radu, ugovor o radu ne prestaje dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad pa je tuženik mogao tužitelja zadržati u radnom odnosu. Pravo na mirovinu regulirano je Zakonom o mirovinskom osiguranju i istim je propisano da visina mirovine ovisi o godinama života i navršenom stažu osiguranja odnosno mirovinskom stažu. Da je tužitelj radio do 65 godine života, imao bi preko 40 godina mirovinskog staža pa je, sukladno propisima o određivanju mirovine, razvidno da bi mu mirovina bila veća od mirovine koju sada prima. Mirovina je doživotno primanje svakog radnika koji ispuni uvjete za istu pa je jasno da će tužitelj sve dok istu uživa trpiti materijalnu štetu koja predstavlja razliku njegovih mirovinskih primanja od 4. ožujka 2013. koja su mjesečno iznosila 2.589,52 kuna i starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i koja bi, po mišljenju tuženika, iznosila bar 1.000,00 kuna više. Ta se razlika u mirovinskim primanjima očituje kao izmakla dobit. Mirovina je mjesečno primanje koje se isplaćuje unatrag pa bi tužitelj, da je radio do 65. godine života odnosno do 4. ožujka 2013., prvu starosnu mirovinu primio u mjesecu travnju 2013. Zbog činjenice da poslodavac za štetu koju je nanio radniku odgovara po objektivnoj odgovornosti, a tuženik je, kao poslodavac, zbog osobno uvjetovanih razloga nastalih kod tužitelja nakon povrede na radu zaključio da tužitelj zbog svoje invalidnosti više ne može raditi kod njega, očito je da je tuženik i kriv što je tužitelju prestao radni odnos jer ga je, da je htio, mogao rasporediti na poslove koje on može obavljati sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koji ne iziskuju spretnost i snagu desne ruke. Tužitelj ističe da protiv istog tuženika, s osnova naknade štete, vodi postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, koji do danas još nije riješen, a po čijem rješenju ovaj sud ne bi morao izvoditi dokaze o nekim prethodnim pitanjima. Postupak se vodi pod posl.br. Revr-162/15, a po okončanju istog, ovaj bi sud u ovoj pravnoj stvari mogao izbjeći izvođenje dokaza na prethodna pitanja o kojima ovisi neko pravo ili pravni odnos kao npr. odgovornosti i suodgovornosti stranaka i visini samog tužbenog zahtjeva koji ovisi o visini plaće koja bi tužitelju pripadala da je nastavio raditi kod tuženika, što bi ubrzalo sam postupak, a tužitelja oslobodilo novčanih izdataka zbog možebitnog nepotrebnog vještačenja u ovom predmetu. Zbog naznačenog, predlaže da sud, temeljem članka 213. stavka 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku, donese rješenje o prekidu postupka u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom RH pod posl.br. Revr-162/15.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari. Tuženik navodi da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. Pr-8258/13, a u kojem je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da između ostaloga potražuje i razliku između plaće koju bi tužitelj primao da je i dalje radio kod tuženika i primljene invalidske mirovine, u ukupnom iznosu od 196.904,22 kuna sa zateznim kamatama te mjesečni iznos izgubljene zarade u iznosu od 1.819,18 kuna počev od 16. prosinca 2011. pa nadalje. Budući da je tužitelj primio rješenje o invalidskoj mirovini dana 26. srpnja 2004., a u predmetnom postupku je specificirao tužbeni zahtjev s osnova izmakle dobiti tek podneskom od 30. srpnja 2008., tuženik je istaknuo da, sve kada bi navedeno potraživanje i bilo osnovano, da je ono zastarjelo, budući da je odredbom čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik saznao za štetu i štetnika. Odlučujući po žalbi tuženika protiv presude ovog suda posl.br. Pr-8258/13 od 24. travnja 2014., Županijski sud u Bjelovaru je u presudi posl.br. Gž-1599/2014 od 18. rujna 2014. navedeni prigovor tuženika ocijenio osnovanim te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 196.904,22 kuna sa zateznim kamatama s naslova izgubljene zarade te za mjesečni iznos rente od 1.819,19 kuna počev od 16. prosinca 2011. pa nadalje. Pravno shvaćanje Županijskog suda u Bjelovaru suglasno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH izraženog u presudi posl. broj Rev-x-250/13 od 15. listopada 2014., u kojoj se navodi da prema pravnom shvaćanju VSRH, potraživanje naknade štete na ime razlike u mirovini dospijeva nakon odlaska u mirovinu, odnosno nakon primitka pravomoćnog rješenja o priznanju mirovine. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da je o ovom vidu štete već donesena pravomoćna odluka, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod posl. brojem Pr-8258/13 odbijen kao neosnovan iz razloga što je nastupila zastara potraživanja. Nadalje, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, tuženik ističe da je tužitelj otišao u mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a ne zbog opće nesposobnosti za rad pa je sukladno tome tužitelj bio sposoban za rad na nekim drugim poslovima, ujedno tužitelj nije uzeo u obzir doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kao ni činjenicu da je tužitelj otišao u mirovinu 80% zbog štetnog događaja, a 20% zbog ostalih bolesti.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem prijave ozljede na radu od 4. lipnja 2001. (list 6-7 spisa), otkaza Ugovora o radu od 23. siječnja 2004. (list 8 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. lipnja 2004. (list 9 spisa), revizije tužitelja iz ovosudnog predmeta Pr-8258/13 (list 10-18 spisa), presude Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-1599/14 od 18. rujna 2014. (list 24-35 spisa), presude Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-82/2018 od 6. rujna 2018. (list 44-55, 66-77 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-162/15 od 14. veljače 2018. (list 60-62 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-82/18 od 13. veljače 2019. (list 78 spisa), žalbe tužitelja iz ovosudnog predmeta Pr-5396/18 (list 85-89 spisa), ovosudne presude posl.br. Pr-5396/18 od 19. prosinca 2019. (list 109-113 spisa), odluke Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-37/20 od 8. rujna 2020. (list 114-122 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. ožujka 2021. (list 127 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd-485/24 od 27. veljače 2024. (list 154-156 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-516/20 od 13. rujna 2023. (list 157- 163 spisa) te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 6. prosinca 2024. (list 180- 182 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je prigovor presuđene stvari djelomično osnovan. Također je utvrđeno da je i tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Na ročištu 9. travnja 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Prije odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je prvenstveno dati odgovor na pravo pitanje – da li je osnovan prigovor presuđene stvari koji je tuženik isticao tijekom cijelog postupka.

7. Tužitelj u tužbi od 4. ožujka 2016. navodi da je predmet spora razlika mirovinskih primanja od 4. ožujka 2013. i starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 65 godine života, a koja razlika u mirovinskim primanjima se očituje kao izmakla dobit. Tužitelj u tužbi predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 35.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od ožujka 2013. do veljače 2016. te da mu i nadalje plaća mjesečni iznos od 1.000,00 kuna s osnove izgubljenog primanja starosne mirovine sa zateznim kamatama.

8. Podneskom od 2. ožujka 2021. tužitelj dostavlja u sudski spis presliku presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., kao presliku odluke Županijskog suda u Bjelovaru, posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. iz kojih je vidljivo da je tuženiku solidarno s LK naloženo isplatiti tužitelju, na ime izgubljene zarade, iznos od 33.087,12 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 1. ožujka 2013. do 30. lipnja 2019. Uzimajući u obzir prethodno navedene presude, tužitelj navodi da povlači tužbu u dijelu zahtjeva koji se odnosi na dio izgubljene zarade od 1. ožujka 2013. do 30. lipnja 2019. te u skladu s navedenim uređuje tužbu i tužbi zahtjev na način da sada predlaže naložiti tuženiku isplatiti iznos od 14.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od drugog u mjesecu za prethodni mjesec za razdoblje od srpnja 2019. do veljače 2021., a počam od 1. travnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaćati rentu u visini 700,00 kuna mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Podneskom od 8. ožujka 2021. tuženik se prvenstveno protivio povlačenju tužbe i ustrajao je na prigovoru presuđene stvari te je predložio u cijelosti odbaciti tužbu.

Prigovor presuđene stvari je djelomično osnovan.

10. Uvidom u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačenu odlukom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. (list 109-122 spisa) koja je donesena u pravnoj stvari tužitelja NK protiv I. tuženika OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] (kao vlasnika odjavljenog obrta " [obrt]" iz [adresa]) da solidarno isplate na ime rente zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 33.087,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019. Iz obrazloženja predmetne presude sud je utvrdio da je u toj fazi postupka (u ponovljenom postupku temeljem odluke Županijskog suda u Bjelovaru pod brojem Gž R-82/18 od 6. rujna 2018.) predmet spora bilo pravo tužitelja na rentu zbog izgubljene zarade kao razlike između starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je mišljenja da postoji objektivni i subjektivni identitet spora iako je u postupku koji je pravomoćno okončan donošenjem odluke Županijskog suda u Bjelovaru, posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., kao II.tuženik naznačena i LK te joj je naložena solidarna isplata naznačenog iznosa zajedno s I.tuženikom CK (oboje naznačeni kao vlasnici odjavljenog obrta).

11. Odredbom članka 333. stavka 2. ZPP propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Slijedom navedenog, sud drži da je prigovor presuđene stvari djelomično osnovan te je valjalo odbaciti tužbu podnesenu ovom sudu 4. ožujka 2016. u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva da mu tuženik plati mjesečne iznose od 1.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019. Kako sud smatra da je tužbu trebalo odbaciti zbog prigovora presuđene stvari, nije odlučivao o prijedlogu tužitelja za povlačenjem tužbe iz podneska od 3. ožujka 2021. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

12. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. U konkretnom slučaju ovaj sud zaključuje da naknada štete iz osnove izgubljene zarade na ime razlike između mirovine koju tužitelj ostvaruje i mirovine koju bi ostvarivao da je ostao raditi do 65 godine života, ne predstavlja povremenu tražbinu iz članka 372. i 373. ("Narodne novine broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01, dalje: ZOO/91; tako u Rev-714/03-2 od 23. rujna 2003., Rev-x-969/11-2 od 29. veljače 2012. i Rev 1986/2019). Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu iz članka 376. ZOO/91 bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Naknada štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti, tako i izgubljena zarada, oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknada za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članaka 376. ZOO/91, a za svako sljedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan ili svršen na neki drugi način (članak 392. stavka 3. ZOO/91). U konkretnom slučaju, iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačenu odlukom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. (list 109-122 spisa), sud je utvrdio da je predmet spora bilo pravo tužitelja na rentu zbog izgubljene zarade kao razlike između starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje, te je tužitelju po toj osnovi, za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019., dosuđen iznos od 33.087,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Navedena presuda postala je pravomoćna 8. rujna 2020. Tužitelj podneskom od 30. prosinca 2024. kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev, potražuje izgubljenu zaradu po istoj osnovi za nastavni period. Dakle, postoji kontinuitet prvo pokrenute parnice i ovog spora u pogledu sukcesivnih zahtjeva tužitelja. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4. ožujka 2016., a prethodni spor pravomoćno okončan donošenjem odluke Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., to je prigovor zastare neosnovan (tako u Rev-x 504/2014 od 23. veljače 2021.).

13. Sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj 9. svibnja 2001. doživio ozljedu na radu kada je sjekao želježne šipke, a kojom prilikom su mu ozlijeđeni prsti desne ruke (list 6-7 spisa),

- da je prijavu ozljede na radu (list 6-7) spisa popunio poslodavac CK i ĆK, naznačeni kao vlasnici obrta " [obrt]",

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu 8. lipnja 2001.,

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto KV radnika-poslužitelja stroja zaključen 2. rujna 1996. zbog osobno-uvjetovan razloga, odlukom poslodavca od 23. siječnja 2004.,

- da je tužitelju (rođenom **.**.1948.) rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. lipnja 2004. (list 9 spisa) utvrđena profesionalna nesposobnost za rad (80% zbog ozljede na radu i 20% zbog bolesti) te da mu se određuje invalidska mirovina u iznos od 1.605,72 kuna počevši od 24. ožujka 2004.,

- da je tužitelj 4. ožujka 2013. navršio 65 godina života,

- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u dopisu od 25. ožujka 2021. (list 127 spisa) dostavio sudu podatke o visini mirovine koja je tužitelju isplaćivana u razdoblju od srpnja 2019. do ožujka 2021.;

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020. (list 109-122 spisa), tužitelju na ime rente zbog izgubljene zarade kao razlike između starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje, a za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019., dosuđen iznos od 33.087,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je u postupku koji je dovršen donošenjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-5396/2018 od 19. prosinca 2019., koja je djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž R-37/2020 od 8. rujna 2020., utvrđena suodgovornost tužitelja u omjeru od 30%,

- da je predmet ovog spora isplata rente zbog izgubljene zarade kao razlike između starosne mirovine koju bi ostvario da je radio do 4. ožujka 2013. i mirovine koju ostvaruje, za nastavni period od srpnja 2019. pa nadalje dok za to postoje uvjeti.

14. Tijekom postupka, a na okolnosti visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz VJEŠTAK TKALEC d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 6. prosinca 2024. stalni sudski vještak, a na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja je da razlika između potencijalne starosne mirovine i ostvarene mirovine, umanjena za suodgovornost tužitelja od 30%, za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 30. studenog 2024. iznosi ukupno 4.699,43 EUR. Mjesečni iznosi vidljivi su iz tablice na stranici 3 nalaza (stupac naziva "70% razlike"). Mjesečna renta, počevši od 1. prosinca 2024. pa nadalje, iznosila bi 92,11 EUR.

15. Punomoćnici stranaka nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 6. prosinca 2024. Nakon zaprimanja prethodno navedenog nalaza i mišljenja tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev.

16. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak od 6. prosinca 2024. budući je isti sačinjen stručno i objektivno te u skladu s dokumentacijom koja je priložena sudskom spisu.

17. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede na radu, a 20% zbog bolesti iz kojeg razloga ne može ostvariti punu naknadu štete zbog izgubljene zarade već samo 80%, valja reći da se u ovom postupku nije raspravljalo o uzroku umirovljenja tužitelja jer je tužitelj ostvario pravo na punu starosnu mirovinu s navršenih 65 godina života sa danom 4. ožujka 2013. prema odredbi čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 130/10. pročišćeni tekst 61/11., 114/11. i 76/12.). Slijedom navedenog, prigovor tuženika o potrebi umanjenja mjesečnih iznosa za 20% nisu osnovani.

18. Stoga je kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu rente po osnovi izgubljene zarade u visini koja je naznačena u podnesku od 30. prosinca 2024., a usklađen s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka od 6. prosinca 2024. koji je sud prihvatio u cijelosti.

19. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Odredbom članka 95. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21,119/22.) propisano je da se mirovina i druga primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag. Slijedom navedenog, sud je dosudio zateznu kamatu na mjesečne iznose od drugog u mjesecu za prethodni mjesec.

20. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

23. Nadalje, tužitelj je podneskom od 2. ožujka 2021., osim što je djelomično povukao tužbu (s osnova rente za razdoblje od ožujka 2013. do lipnja 2019.), i smanjio tužbeni zahtjev po osnovi rente s 1.000,00 kuna mjesečno na 700,00 kuna mjesečno. Isto tako, tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja na koje nije imao prigovore, konačno uredio tužbeni zahtjev te je, također, djelomično povukao tužbu za razliku iznosa od 92,91 EUR / 700 kuna mjesečno do iznosa specificiranih u podnesku od 30. prosinca 2024., za razdoblje od srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Tuženik se podneskom od 8. ožujka 2021. protivio povlačenju i preinaci tužbe predložene podneskom od 2. ožujka 2021., dok se uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 30. prosinca 2024. protivio na ročištu koje je održano 9. travnja 2025. Sukladno shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je, sukladno odredbi članku 193. stavku 2. ZPP, potreban pristanak tuženika. Kako tuženik u konkretnom slučaju nije dao svoj pristanak, sud je meritorno odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva, odnosno odbio je u tom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučio kao u točki II izreke ove presude.

24. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP.

25. Člankom 154. stavkom 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kod određivanja vrijednosti predmeta spora sud je uzeo iznose iz tužbe i to iznos od 4.645,30 EUR / 35.000,00 kuna na ime dospjelih iznosa rente uvećano za zbroj davanja za vrijeme od 5 godina sukladno odredbi članka 36. ZPP (60 x 132,72 EUR / 1.000,00 kn), što sveukupno iznosi 12.608,75 EUR. Tužitelju je dosuđen iznos od 4.699,43 EUR na ime dospjelih renta, te nadalje od prosinca 2024. mjesečni iznos od 92,11 EUR s osnova izgubljenog primanja starosne mirovine, što za razdoblje od 5 godina iznosi 5.526,60 EUR. Dakle, tužitelj je uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 10.226,03 EUR (4.699,43 EUR na ime dospjelih renta uvećano za iznos od 5.526,60 EUR na ime renti za razdoblje od 5 godina).

26. U tom smislu treba istaknuti da je tužitelj u sporu u odnosu na pravo na rentu uspio 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva 81%. Kada se sve navedeno uzme u obzir, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 90,5%, a tuženik u omjeru od 9,5%.

27. Dakle, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tuženik je dužan naknaditi tužitelju 81% troškova koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka.

28. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 4. ožujka 2016. (Tbr. 7/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 12. rujna 2016. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 3. travnja 2019. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 20. rujna 2019. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 20. studenog 2019. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 8. lipnja 2020. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. lipnja 2020. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 2. ožujka 2021. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 2. ožujka 2021. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 4. rujna 2023. (Tbr. 9/2, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav podneska od 1. listopada 2024. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 9. listopada 2024. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 30. prosinca 2024. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 9. travnja 2025. (Tbr. 9/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

što ukupno iznosi 2.250,00 eura.

29. Tužitelju nije priznat trošak sastav podneska od 12. rujna 2016. budući da je isti predan u spis na dan održavanja ročišta, pa isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je tužitelj sve navode iz tog podneska mogao iznijeti na pripremnom ročištu, za zastupanje na kojem mu je priznat zatraženi trošak u cijelosti. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. travnja 2019. u zatraženom iznosu od 200,00 eura, već u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8/4 Tarife jer se ne radi o obrazloženom podneskom. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. rujna 2019. jer se radi o podnesku u kojem se tužitelj očituje o procesnim pitanjima. Tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak ročišta od 20. rujna 2019. jer isto ročište nije održano. Također tužitelju nije priznat niti trošak podneska od 5. travnja 2020. jer isti nije priložen sudskom spisu. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. lipnja 2020. jer se radi o podnesku u kojem se tužitelj očituje o procesnim pitanjima. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 19. svibnja 2021. (prijedlog za povrat u prijašnje stanje) te trošak ročišta od 21. siječnja 2022. koje je održano u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje sukladno odredbi članka 122.a. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 27. veljače 2024. jer nije priložen sudskom spisu.

30. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 2.250,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tužitelju valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (562,50 eura), dakle ukupno 2.812,50 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 81% tužitelju dakle s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo je priznati troškove postupka u iznosu od 2.278,12 eura. Tužitelju je nadalje valjalo priznati troškove provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu. Dakle, tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 2.678,12 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate. U preostalom djelu je zahtjev tužitelja za naknadu troška neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III i IV izreke presude.

31. Vezano uz troškove postupka, a imajući u vidu činjenicu da je sud odbacio dio tužbe zbog osnovanog prigovora presuđene stvari te odbio dio tužbenog zahtjeva jer je tužitelj prema odredbi članka 193. ZPP snizio tužbeni zahtjev što predstavlja djelomično povlačenje tužbe (a tuženik se protivio), sud navodi da prethodno navedeno nema za posljedicu okončanje postupka pred ovim sudom, već su se procesne aktivnosti nastavile u pogledu smanjenog tužbenog zahtjeva. Kako je sniženje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe to se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe. Pritom treba voditi računa o tome jesu li, prema tarifnom razredu s obzirom na vrijednost predmeta spora, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja (VSRH Rev 97/2022-2 od 29. kolovoza 2023.). Sud je isti stav primijenio i u odnosu na dio tužbe koja je odbačena jer niti time nije okončan spor pred ovim sudom, već je nastavljeno raspravljanje o osnovi i visini tužbenog zahtjeva koji se odnosi na rentu za period od srpnja 2019. pa nadalje. Tuženiku zbog smanjenja tužbenog zahtjeva koje se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, kao i zbog djelomičnog odbačaja tužbe ne pripadaju troškovi prema pravilima iz članka 158. stavka 1. i članka 154. stavka 2. ZPP jer mu zbog tog smanjenja i djelomičnog odbačaja tužbe, unutar istog tarifnog razreda sukladno Tarifi, nisu nastali posebni troškovi.

32. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 122.a ZPP prema kojoj stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu postupka. S obzirom na odredbe Tarife i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište koje je održano u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife). Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka preostalom djelu od 2.500,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki V i VI izreke ove presude.

33. Sud je u odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22.).

U Zagrebu 26. svibnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.