Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Sinj, Petrovac 3
Broj:Pp-7044/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje PT u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DT, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17., 126/19., 84/2021., 114/22., 36/24.), postupajući po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj, pod brojem klasa: 211-07/25-5/13288 od 23. svibnja 2025., nakon održanog žurnog postupka, temeljem članka 143., članka 221. i članka 222. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.i 114/22.), 26. svibnja 2025., donio je i
presudio je
Okrivljenik DT, sin KT i UT, dj. P, rođen **.**.2002. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], komercijalist, pismen, SSS, neoženjen, neoženjen, bez djece, zaposlen, mjesečna primanja 1000,00-1200,00 eura, lošeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan,
kriv je
I. što je 23. svibnja 2025. u 5:20 sati u mjestu [adresa], u [adresa], u obiteljskoj kući počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj majci UT (rođ.1962.) i ocu KT (rođ.1972.), na način da je jako udarao šakama po ulaznim vratima sobe, koja vrata je oštetio, a kada je otac došao do njega, isti je glasno vrijeđao i psovao oca KT riječima: "ti si govno od ćaće, tvojom krivicom sam ja ovakav, šuti i ne obraćaj mi se", što je kod oca KT i majke UT prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,
čime je postupio protivno odredbi članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/2021., 114/22., 36/24.), a što je kažnjivo po članka 22. stavak 1. istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa te članka 33. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13. , 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 eura (tristo eura). Temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se uračunava vrijeme prema izvješću o uhićenju Policijske postaje Sinj od 23. svibnja 2025. od 6:00 sati kada je doveden pred ovaj sud do donošenja rješenja o puštanju na slobodu istoga dana u 14:00 sati, te mu se izrečena novčana kazna umanjuje za 39,82 eura (trideset i devet eura i osamdeset i dva centa), računajući svaki započeti dan uhićenja kao 39,82 eura ili dan zatvora, te okrivljenik ima platiti ostatak izrečene novčane u iznosu od 260,18 eura (dvjesto šezdeset eura i osamnaest centa).
Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan ostatak izrečene novčane kazne platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine ostatka izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne.
II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadeset pet eura) u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 23. svibnja 2025. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika koji je uhićen 23. svibnja 2025. te doveden ovom sudu istog dana, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik ispitan iskazuje da mu branitelj nije potreban te da je razumio što mu se stavlja na teret te da se o krivnji ne može očitovati. Nadalje navodi da je tu večer bio u gradu, točnije u Splitu, roditelji nisu spavali, zvali su ga cijelu noć, točnije otac ga je zvao cijelu noć, stvorio mu je neki "presing", to da mu je bilo dosta, te kada je došao kući, vrata nisu bila zaključana, ušao je normalno, 100% je siguran da roditelji nisu spavali, tada ga je otac uvrijedio, jer je govorio nešto u smislu da je on propalica, prepirali su se, a kako je bio pod adrenalinom, da je tada počeo udarati šakama po vratima sobe, točnije samo desnom šakom pri čemu je malo i ozlijedio ruku, ne sjeća se da je udarao nogama, sobna vrata su se oštetila, a radi se o sobi u kojoj spavaju otac i majka, te što se tiče vrata da ih je voljan popraviti, platiti ili zamijeniti vrata, a na upit je li tada vrijeđao svog oca, iskazuje da ga je psovao, ali se ne može sjetiti je li tim riječima ili drugim, to je sve bilo pod adrenalinom, tako da je istina da ga je vrijeđao i psovao, ali ne zna kojim riječima. Inače, da su živjeli u [adresa], a vratili su se iz [adresa] u obiteljsku kuću, a inače ima problema s ocem cijeli život, otac je bio u ratu, redovno ide psihijatru, a majka mu je spominjala da pazi kako se ponaša s njim, jer da se može dogoditi velika nezgoda. U prizemlju navedene obiteljske kuće da živi s roditeljima, a na katu obiteljske kuće živi njegov stric ZT, te pretpostavlja da je on pozvao policiju, a možda čak njegova supruga NT, nije siguran. Na upit suda iskazuje da nema psihičkih problema, ali da je kao dijete bio anksiozan, a ima par godina on i djevojka su se rastali, tako da je i to utjecalo na njegovo ponašanje, a već je imao problema s ocem u Austriji tako da ga je prijavio, međutim kasnije mu je bilo žao te je od toga odustao i oprostio mu. Na upit suda okrivljenik iskazuje da ukoliko ga se pusti na slobodu da sigurno s njegove strane neće biti nasilja, te obećava da se ovo više nikada neće ponoviti. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se smatra krivim za prekršaj za koji ga se tereti, ali isto tako smatra da je i njegov otac kriv jer da je doprinio prekršaju.
3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja – žrtva UT, pročitana je prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, izvješće o uhićenju, te fotografija oštećenih vrata, dok svjedok KT, otac okrivljenika, nije želio svjedočiti u ovom postupku.
4. Svjedokinja – žrtva oštećena UT, majka okrivljenika, u svom iskazu navodi da je ove prigode bila u obiteljskoj kući u [adresa], a inače da imaju stan i u Sinju, ali žive u [adresa] sve kako bi bilo lakše njenom sinu DT jer isti radi, tako da ona obavlja po kući sve što je potrebno. Ovo jutro da je bila budna, da su ona i suprug bili u svojoj sobi, suprug je isto tako bio budan, sin je došao kući, te kad je došao bio je ljut i nervozan jer ga je otac zvao više puta, te je istina da ga je suprug tijekom noći zvao više puta, sin ga je pitao da zašto ga je zvao, zašto mu smeta, otac je rekao da ga je zvao radi posla, nakon čega je došlo do svađe, i vike, te je istina da je tada sin udarao šakama po vratima naše spavaće sobe, vrata su se malo oštetila, a sin je tada rekao svom ocu da je govno i da je on kriv što se razbolio, a na upit suda je li sin ima kakvih zdravstvenih problema, svjedokinja iskazuje da je prije dvije godine bio je anksiozan, a ujedno je prekinuo s djevojkom tako da je bio nervozan, te da se zna dogoditi da ponekad reagira neprimjereno. Da nije čula da je sin tada psovao svog oca, samo mu je rekao da je govno te da je on kriv što se on razbolio. Na upit je li suprug ima kakvih zdravstvenih problema, navodi da joj je poznato da on ide psihijatru, ali da njoj ništa drugo ne govori, ali je dobio vojnu mirovinu, da ne zna da li boluje od PTSP-a. Na upit suda je li bilo kakvih problema dok su živjeli u [adresa] između njenog supruga i sina, iskazuje da je jednom bilo problema, KT da je htio zastrašiti DT, ne zna na koji način jer je bila u kuhinji, sin je bio malo ogreban po koljenu, da ne zna uslijed čega je zadobio ogrebotinu jer nije vidjela, policija je došla, ne zna tko je zvao, kad je došla policija odvela je KT te dva- tri tjedna nije bio u obiteljskom stanu, jer je imao zabranu prilaza. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika iskazuje da je to u potpunosti točno što je sin izjavio. Na upit okrivljenika, je li istina da joj je otac već puno puta prijetio da će je ubiti te da je on morao uskakati jer se bojao da se što ne bi dogodilo, svjedokinja iskazuje da je to točno, da nikada nije zvala policiju jer to nije smjela učiniti, da joj ga je žao jer je bolestan. Na upit suda, smatra li da ukoliko sud okrivljenika pusti na slobodu da će se nastaviti nasilnički ponašati, svjedokinja navodi da je mišljenja da se isti može pustiti na slobodu te da neće činiti nasilje.
5. Iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi da okrivljenik do sada nije osuđivan.
6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude.
7. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je psihičko nasilje, nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
8. Odredbom članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da tko počini nasilje iz članka 10. ovog Zakona, da će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 90 dana.
9. Okrivljenik u svojoj obrani priznaje da je kritične prigode udarao šakama po vratima sobe, da su se vrata oštetila, te da je oca kritične prigode vrijeđao i psovao, premda navodi da ne zna kojim riječima, te imajući u vidu iskaz okrivljenika iz kojeg proizlazi da je kritične prigode počinio psihičko nasilje prema svojoj majci i ocu, što je kod njegove majke prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost premda okrivljenik u svom iskazu navodi da ga je kritične prigode, dok je bio u gradu, u Splitu, otac zvao cijelu noć te mu stvorio neki "presing", te premda navodi da ima problema s ocem cijeli život, isto nije od utjecaja na njegovu prekršajnu odgovornost, te kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da se okrivljenik kritične prigode ponašao na način opisan u izreci presude, a što svojim iskazom potvrđuje i žrtva oštećena, njegova majka, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude, pa ga je valjalo proglasiti krivim i kazniti, te je za napomenuti, ukoliko okrivljenik ima određenih problema u obitelji, sve to s obzirom da navodi da s ocem ima problema cijeli život, za to se treba obratiti nadležnim institucijama, a ne ponašati se na način kako je to opisano u izreci presude, te stoga njegov iskaz u kojem traži opravdanje za takvo ponašanje, te to što iskazuje da smatra da i njegov otac kriv, da je doprinio prekršaju, nije od utjecaja na njegovu prekršaju odgovornost, a o odgovornosti njegova oca u ovom postupku se ne može odlučivati jer protiv njega tužitelj nije niti podnio optužni prijedlog.
10. Pri odlučivanju o vrsti kazne okrivljeniku su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti kao što su stupanj krivnje, način počinjenja prekršaja, težina počinjenog prekršaja, što je do sada neosuđivan, što obećava da se to više neće dogoditi, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u visini Zakonom propisanog posebnog minimuma za ovu vrstu prekršaja, smatrajući da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja te da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno kako generalna tako i specijalna prevencija.
11. Budući da je okrivljenik nakon počinjenja prekršaja uhićen od strane Policijske postaje Sinj, temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme uhićenja uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu.
12. Okrivljenik u svom iskazu priznaje da je te prigode svog oca psovao, međutim kako se ne može očitovati kojim riječima, te da svjedokinja-žrtva njegova majka iskazuje da nije čula da je okrivljenik tada psovao svog oca, te da oštećenik-žrtva njegov otac nije svjedočio u postupku, u izreci presude je ostavljeno da je okrivljenik kritične prigode psovao svog oca, ali je izostavljeno kojim riječima je okrivljenik psovao svog oca.
13. Iz izreke presude također je izostavljeno da je okrivljenik kritične prigode udarao nogama po ulaznim vratima sobe, sve stoga što okrivljenik poriče da je udarao nogama, a budući da njegov otac nije želio svjedočiti u ovom postupku te da njegova majka-žrtva iskazuje da je okrivljenik udarao šakama po vratima sobe, a što okrivljenik i sam u svom iskazu navodi, te kako nema dokaza da je udarao nogama u vrata sobe, isto je izostavljeni iz izreke.
14. Odluka o zaštitnoj mjeri koja je predložena od strane tužitelja, nije donesena iz razloga što okrivljenik do sada nije osuđivan, te je sudac mišljenja da će se navedenom kaznom utjecati da okrivljenik više ne čini prekršaje u obitelji te da će se izrečenom novčanom kaznom otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a sve to imajući u vidu iskaz okrivljenika u kojem obećava da se više prekršaj neće ponoviti.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.
16. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Sinju 26. svibnja 2025.
Zapisničar:
Sutkinja:
Martina Šušnjara, v.r.
Vinka Kulić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.
Dostaviti:
1. okrivljeniku
2. tužitelju
3. žrtvama-oštećenima
4. u spis